Ovdje je dobar primjer kako se kroz filter uma stvari mogu i izokrenu se jer smisao uma i jest izokretanje kroz uprogramirani software.

Većina ljudi kažu da žele biti slobod“n“i. Ključ je u ovom „n“. Ali…… hajdemo, analizirati, ja jako volim analizu, kao nekakavu duhovnu matematiku……..

Ako netko želi biti slobodan ili doseći slobodu pretpostavlja se da je sloboda tamo negdje, a „on“ je treba doseći. Slijedom toga zaključujem da postoje dvije stvari. Prva je sloboda, a druga je „tražitelj slobode“ ili kad je i ako pronađe „onaj koji je slobodan / ima slobodu“.

U oba slučaja postoji entitet/osoba koja slobodu ili traži ili je nalazi kao onomad što su križari tražili sveti gral.

Aspirant za slobodu traži slobodu u skladu sa svojim shvaćanjima(softwareom) što sloboda jest, kako se izražava, pa onda i djeluje u tom pravcu. „Onaj koji traži slobodu“ sve dok je ne pronađe je „neslobodan“ ili „zarobljen“. Kako smo već naučili kroz ovu “edukativnu platformu“ onaj koji se poistovjećuje sa mišlju o sebi tj. sa sadržajem uma je osoba/persona ili iluzorni lik koji djeluje u skladu sa svojim idejama/vjerovanjima uprogramiranima u um.

To da je koncept „slobode“ uprogramiran u um potpuno je jasno kada počnete pitati aspirante na slobodu što i kako napraviti da bi se dosegla sloboda.

U 99% slučajeva dobit ćete odgovor da bi bili slobodni kad bi rješili svoje financijske probleme, stambene probleme, zdravstvene probleme, probleme na poslu i živjeli negdje na selu daleko od svih ili džepova  punih love putovali svjetom. Ukratko kad riješe sve probleme bit će slobodni i neopterećeni i punim će plućima disati zrak slobode, napokon…..

Dakle ponovo analogijom iz ovog gornjeg zaključujem da kad se ostvari životni cilj koji je u svih ljudi manje više sličan. Kada „uspiju“ u životu onda će biti slobodni kao u onom vicu o ribaru koji je ležao i pecao a biznismen ga kudio da se malo više potrudi upeca više i postane bogat….ma….znate taj vic.

Logika tako kaže da je životni cilj ili „uspjeh“ zapravo prepreka za slobodu, pa je također logično da bi se odustajanjem od životnih ciljeva sloboda mogla ostvariti momentalno… ali  sad stvari polako počimaju gubiti smisao i analiza ne može pratiti smisleni i racionalno matematički objasniti kontinuum jer….

Logički je to ispravno, ali to i nije baš tako. Nego kako? Većina ljudi bi valjda rekla da je sloboda navezana na uspjeh, tj. da to ispunjenje cilja donosi slobodu to jest zapravo sloboda jer za slobodu se valjda moraš potruditi, glupo bi bilo da je sloboda tako jeftina i lako ostvariva. Ne možemo samo tako biti slobodni!!!!!!!!

Hmmmm, je li to baš tako?

Jeste li ikad ostvarili nekakav cilj, uspjeli? Sigurno jeste. E i kakav je bio osjećaj? Dobar, super, oslobađajući. To je to? Koliko je taj osjećaj slobode trajao? ………………..Otprilike između 5 min do 5 dana/mjeseci nebitno, a što onda – novi cilj, novi uspjeh, nova potjera.

U svom prethodnom tekstu „vjerovanje“ sam objasnio koliko je glupo non stop ići u istom pravcu i očekivati doći na drugo odredište. Jasno vam je da je jako mnogo ljudi u potpunosti ostvarilo sve svoje ciljeve koje je moguće osvojiti, simbolički su se popeli na krov svijeta i tamo slobodu nisu našli. Pustite šta televizija i magazini govore i pišu.

Ponovo matematika. Vidljivo je da ovaj koncept sadrži grešku i matematički je neostvariv. Štoviše jasno je da su „životni ciljevi, svrhe, uspjesi“ i sloboda koja se na taj način ostvaruje mrkva koju je jahač objesio na štap i s njimo maše nama (magarcima/tovarima) pred nosom, a mi hipnotizirani trčimo za njome noseći pritom jahača na leđima i idemo u pravcu kojem on to odredi upravljajući mrkvom kao životnom svrhom i ostvarivanjem slobode.

Što se tu zapravo događa? Mrkva je iluzorni cilj, svrha, uprogramirana u naš um, a sloboda kao ultimativna nagrada je samim time iluzorna (blijeda kopija). Analogno tome „tražitelj slobode“ aspirant ili čak i „onaj koji je slobodan“ potpuna je iluzija. Ta iluzija je napravila od života jednu bjesomučnu trku koja podsjeća na hrčkov točak. MI trčimo i okrećemo kolo, dok cijelo vrijeme stojimo na istom mjestu, a mađioničari su spojili generator na to kolo i mi im osvjetljvamo domove.

Trčanje u kolu bez pomicanja s mjesta me podsjeća na karmu ili tzv. „Kotač života“ ili na onu pjesmu iz Kralja Lavova koja kaže da se život vrti u krug…(tio sam ti reć kako se vrti)……na vječno traženje nečeg što ne postoji ali ako i neuspijemo uvijek postoji slijedeći život da pokušamo ponovo. MA BOGATI KOJI TRIK.

Zaključak: sloboda koju te treba doseći kroz nekakve radnje i djelovanje iluzorna je kao i onaj koji je treba ostvariti, jer je to samo software/vjera unutar našeg uma. Dobro sad čiji je um otom potom….

Svako ko kaže da želi biti slobodan ili da traži slobodu govori iz pozicije persone/iluzije pa takvu slobodu taj nikada neće niti pronaći jer je to matematički nemoguće.

Mooji bi to sažeo u ovu rečenicu: „there is no freedom for person, only freedom from the person“.

Sloboda nije nikakav entitet niti je na ikakav način odvojena od mojeg istinskog bića pa je stoga netreba niti tražiti jer se ne može pronaći.

Ako ne postoji „Onaj koji jest ili može postati slobodan“ onda je jasno da je u stvarnosti sloboda neodvojiv dio bića i da u trenucima izlaska iz prostora uma i poistovjećivanja s njegovim sadržajem istina postaje samoevidentna….

JA JESAM SLOBODA.