O oholosti romatičara ili o narcizmu uma

Rođenjem, kojem prethodi začeće, postajemo živo ljudsko biće.  Tom biću trebaju godine nebi li postalo svjesno samog sebe. Nakon toga, potrebno je dosta napora i prvenstveno učenja, da to isto biće zaboravi samog sebe. Krajnji proces tog procesa zaborava i degradacije najbolje oslikava izreka:

“Ja nisam ovo tijelo!”.

Ta već gotovo legendarna izjava, vrlo popularna u krugovima romantičara ili „mind first“ poklonika, predstavlja krunu oholosti uma i njegovog pravnog predstavnika u društvenom svijetu, osobe. Oholost nije ništa drugo do nezahvalnost, a nezahvalnost je prvenstveno posljedica ignoriranja i iskrivljavanje činjenica. Nepobitna je činjenica da smo dar života i tijela dobili poklonom naših roditelja. Oni su žrtvovali dio svoje svete seksualne energije, nebi li novom biću podarili život. I onda se dogodi da to novo biće postane toliko “učeno”, da činjenice života toliko izvrne i pogubi se u ideološko-romantičnim stranputicama, da na koncu, osnovu svoje egzistencije i njenu okolinu proglasi za nešto iluzorno, zlo, đavolju rabotu, Luciferov svijet i što još ne.

Jedno takvo „ideološko“ samoubistvo je nepojmljivo kod drugih živih bića, također stvorenih po licu i naličju stvoritelja. Samo čovjek je u svojoj samovažnosti, kao “kralj svih živih bića”, postao toliko uobražen i neoprezan, te završio kao laki pljen implantiranog programa egomanije. Taj implantat (osuđivačko-računski um), on je dobio u zamjenu za redovitu isporuku svoje životne energije. Taj ugovor je poput ugovora u radu. Za stvarni rad (utrošak energije) se dobiva novac, čija se vrijednost u potpunosti bazira na društvenom dogovoru. Koliko je taj dogovor stabilan, toliko je i vrijednost novca stabilna. Izvan tog dogovora, njegova vrijednost je iluzorna, jer nema svoju podršku u prirodi ili materijalno-energetsku osnovu. Novac olakšava razmjenu, ali nije primaran onoj prirodnoj vrijednosti koju tokom razmjene zamjenjuje. Tako ni um ne može biti primaran svijesti i tijelu, jer samo služi za razmjenu perceptivnih utisaka. Izreka „Ja nisam ovo tijelo!“ jenakovrijedna je izreci „Burza je najviši hram duhovnosti, gdje boravi istina tj. Bog!“

Jedini način da čovjek raskine taj izrabljivački ugovor sa umom, čiji lanci ga stežu kroz sve grane društva (od religije i znanosti do školstva i medicine), jeste da probudi svoju istinsku pažnju, svoju tjelesnu svijest. Kako se budimo? Tako da prvo otvorimo i protrljamo oči. Kako da tokom dana ostanemo budni i pažljivi? Tako što ćemo sustavno manje koristiti um i više koristiti oči i cijelo tijelo kao perceptivni aparat. Promatrati umjesto etiketirati tj. prestati sjećati se imena koje smo naučili. Osjeti sada!

Dokle god misao bude konceptualno postavljena ispred percepcije i um ispred svijesti, naše oči doslovno nećemo moći otvoriti, usprkos našim nadljudskim naporima. Ono što čini jedna prosječna osoba jeste da „misli zatvorenih očiju“. Misao nije dio tijela i njeno porijeklo je izvan granica našeg individualnog suvereniteta. Oči su, nasuprot tome, dio nas samih, dio ovog našeg čudnovatog fizičko-energetskog bića. Ako svoje vlastite oči proglasimo stranima, a um svojima, naše šanse za energetsko (duhovno) buđenje su ravne nuli. Ideologija romantike, tako u samom startu, spriječava ljude da krenu na put samospoznaje. Ako je osnovna premisa kriva, što očekivati od rezultata naših djelovanja?

Naše oči su dio našeg fizičko – energetskog tijela i ono je u svojoj cijelosti jedan veliki organ percepcije. Mi percipiramo cijelim našim bićem. Odricanje od tijela je odricanje od percepcije, a čovjek je u suštini biće koje percipira, za razliku od osobe koja je biće koje misli. Mišljenje je surogat percepcije, koje za spoznaju koristi strano tijelo (egregor, eksterni server), umjesto da koristi svoje vlastito.

Fizičko tijelo je osnova, portal, temelj i rasadnik za sva ostala tijela, koja obitavaju u drugačijim energetskim frekvencijama, ali koja su dio našeg bića. Proklinjati vlastite oči, srce i ostatak fizičkog tijela je omiljena zabava poklonika romantike. Oni razdvajaju, dijele, suprotstavljaju i sukobljavaju. Njihov dualizam je umjetni dualizam, koji nema uporište u prirodi. Romatičari u svom delirijumu haluciniraju o idejama duša, duha i ostalim „svetostima“, jasno ih razdvajajući i suprotstavljajući fizičkim tijelima i materijalnom svijetu.

Biti romantičar u današnje vrijeme, nakon stoljeća svih otkrića kvantne fizike i mnoštva drevnih mističkih škola, koje su je potvrdile i ukazale na jednotu svega, nasuprot lažnom dualizmu (nebo–zemlja, bog-čovjek, dobro-zlo itd.), je podvig ignoracije. Oni čak i spoznaje kvatne fizike interpretiraju tako da podrže njihove transhumanističke ideje i teoreme. To je toliko suludo, poput katoličkog misionara koji nastoji „preobratiti na pravu vjeru“ čopor majmuna ili neljudsku vanzemaljsku civilizaciju na nekoj drugoj planeti. Sav tehnološki transhumanizam, kao kruna znanosti, predstavlja lijevu struju romantizma. Ona desna struja, uvijek je bila pod kontrolom velikih reprezentativnih religija.

Fizičko tijelo je dio cjeline našeg magičnog bića i u toj svojevrsnoj “porodici tijela” ono ima svoje dužnosti i obaveze. Jedna od njih je opskrbljivanje energijom, koje fizičko tijelo dobija životom na zemlji, naših ostalih energetskih, ali anorganskih tijela. Neizvršavanje tih dužnosti i obaveza ima za posljedicu slabljenje i izgladnjivanje svoje “braće i sestara”. Cijeli taj lanac podrške kolabira, kad osoba obsjednuta umom proglasi vladavinu ideologije stranih osvajača za svoju vlastitu i svetu. Samo osoba je, u svom svojevrsnom stanju ludila, sposobna učiniti takvu besmislicu i proglasivši um (strani implantat) svojim bogom, prokleti svoje vlastito biće, svoje bazično fizičko tijelo, svoj život. To je kao da stanari jedne zgrade počnu rušiti nosive zidove u prizemlju, nadajući se da će tako lakše i brže stići do neba i Boga koji tamo prebiva. Ne daj bože spoznati da taj isti Bog prebiva na i ispod površine ove „prljave“ zemlje.

Proglasiti oholost romantičara za nezahvalnost „nedoraslih pubertetlija“, samo je naivno gledanje kroz ružičaste naočale. Stvar je mnogo ozbiljnija. Tu se radi o obitavanju u stanju konstantne opijenosti ili „pomaknutosti“ od stanja trezvenosti.  Zamislite si situaciju da živite sa svojim partnerom cijeli život i on vas cijelo to vrijeme ponižava, ogovara, radi sve da vam naudi i konačno vam prizna da stalno želi vašu smrt. To je situacija u kojoj živi oholi romantičar, njegovo tijelo u braku sa ne-njegovim umom. Krajnja oholost uma, koji je do te mjere zabrazdio u svom ludilu, je kad počne glasno zahtjevati linčovanje svog domaćina i dobročinitelja, svog fizičko-energetskog tijela.

Kao što je osoba bolest čovjeka, tako je i um bolest svijesti. Bolest je naravno samo blagi sinonim za potpuno izvrtanje vrijednosti. Što si strašniji sinonim sami sebi pronađete, tim bolje za vas. Slijedi vam skorije buđenje ili izbavljivanje iz “septičke jame” u koju nas je Bog-Um uvalio. Ipak krajnja perverzija i definitivno absurd bez premca  je kad individua sebe imenuje živim čovjekom, a nastavi propagirati samoubilačku ideologiju uma, dakle opet onoga što stoji iza koncepta osobe. Vjerujte mi, sve je moguće! Nitko nije cijepljen protiv demona prepuštanja vlastitoj lijenosti, niti je unaprijed izabran ili spašen. Oholost, ciničnost &co, sve su to varijacije narcisoidnog uma.

Objava Suvereniteta i Slobode Živog Čovjeka na slovenskom jeziku

Grupa entuzijasta iz “Slovenije” Objavu Suvereniteta i Slobode Živog Čovjeka pevela je na slovenski jezik i uručila ga trojedinoj vlasti u REPUBLICI SLOVENIJI 23.7.2020 godine. Ovo je prva ovakva objava van administrativnih granica RH, a za tzv slovence je od velikog značenja, jer sada postoji pravna podloga za izlazak iz sistema RS koji je samo jedna franšiza u globalnom trgovačkom svijetu u kojem suvereni vladari i suverene države ne postoje već stotinama godina.  Stoga se iskaznica zajednice živih ljudi od sada može koristiti i na administrativnom teritoriju RS. Najveće zasluge za ovo pridajem Tonki Božinović koja je sve skupa ovo organizirala. Postoji još neki ljudi iz slovenije koje ovo zanima i koji su mi se javljali, pa ih sve upućujem da se jave ili Tonki na tonkabo@gmail.com ili Viktoru na viktor.jagarinec@gmail.com  koji su u Sloveniji i poznaju ovu temu ponajbolje kako bi se živi ljudi u sloveniji mogli lakše i bolje organizirati. Naravno i ja, ali i cijela zajednica živih ljudi podupiremo iz srca ovaj potez i spremni smo pomoći živim ljudima na zemlji u kojoj god iluzornoj tvorevini oni stanovali.

[gview file=”https://zivicovjek.org/wp-content/uploads/2020/09/Objava-Slobode-i-Suverenosti-slov.pdf”]

Svečana novo-zakletva

Da li je itko do danas pokrenuo postupak optužbe za „veleizdaju i genocid“ protiv sila koje su stajale iza projekta “sveta inkvizicija”?

Nije! Što smo naučili iz te lekcije iz prošlosti? Ništa! Kako onda možemo spriječiti da se „sveta veleizdaja“ takvih ili većih razmjera opet ponovi? Ono „sveto“ oprašta svaki zločin. Što nam je danas sveto? U što danas vjerujemo bez trunke sumnje? Koja „svetost“ će danas opravdati zločine protiv slobode i prava individualca?

Upravo smo svjedoci jedne moderne „svete inkvizicije“, koja svojim razmjerima daleko nadilazi on srednjovjekovnu. Nekad je definicija grijeha bila „bavljenje prirodnim znanostima individualnim putem“. Čitava krema tadašnjeg društva, sa svojim stasajućim individualnim znanstvenicima i čitava individualno-objektivna (fenomenološka) znanost u nastanku, bila je na najbrutalniji način zatrta. Kao rezultat tog genocida mudrosti, nastao je vakuum, u kojem je posijano sjeme za jednu novu, umjetnu (ne-prirodnu, konceptualnu) znanost. To krvavo sjeme su posijali isti oni dželati, koji su dematerijalizirali onu izvornu, prirodnu, euroazijsku znanost. Iz tog sjemena krvnika izraslo je jedno kopile bez svijesti i energije, koju zovemo moderna (jezuitska) znanost. Danas je to autističko dijete izraslo u monstruma, koje je preuzelo vlast nad cijelom civilizacijom. Koji su danas vjersko-idološki razlozi za optužbu zločina i neposluha naspram kolektiva? Sumnja u onog znanstvenog pseudo-Boga je danas najveći grijeh. Griješnici su prozvani „teoretičarima zavjere“ i za njih se već kuju digitalne giljotine.

Što razlikuje akt herojstva od akta veleizdaje? Samo i jedino onaj nepisani društveni dogovor ili konsenzus. Tko definira pravila i okvire tog dogovora? Možda ono lice „Boga sa tisuću glava“, čije naredbe ono prenosi narodu sistemom vlasti, idelogijama, filozofijama, vjerama, znanošću i naravno silama restrikcije. Što je to “Zna se!”, koje inficira sve one umove priključene na kolektivni server egregora poslušnosti? Tko to biće oblikuje, tu formu do detalja definira, koja propagira jednoumlje i poslušnost? Kako atributu poslušnosti oduzeti taj pozitivnio-emotivni naboj?

Kolika je stvarna moć medija, očito govori činjenica, da se pravi heroji lako ignoriraju, redikuliziraju i etiketiraju kao lažljivci, diletanti i protu-državo-narodni elementi. Na drugoj strani, oni veleizdajnici podržani od telediligiranih medija, postali su “samoprozvani” (naravno od tih istih medija) heroji, iako sve činjenice govore u prilog veleizdaji. Omjere korupcije, koja provejava svjetskom politikom, dali su nam naslutiti podaci o ponudama WHO-a nekim nezavisnim političarima, u zamjenu za strože mjere protiv aktualne plandemije. Primjećuje se i jedan novi internacionalni trend. Poslušni veleizdajnici redom dobijaju ponude za prelazak u u više rangove politike. Što su „sveti dobročinitelji“ u doba proljetnog zatvaranja bili nemilosrdniji prema vlastitom narodu, to su kasnije postali omiljeniji od svog stada, od medija i onih vladara iz sjene, koji im pišu „šalabahtere“. Ipak sve je to bilo moguće provesti, samo kao posljedica ozljeda i deformacija, koje je judeo-kršćanska ideologija romantizma nanijela energetskom (duševnom) zdravlju, ovih nekad robusnih dinaridskih plemena. Prvo im je zakočila sposobnosti analtičkog razmišljanja konceptima straha, da bi ih potom deložirala u močvare emocionalnog sado-mazohizma. Prvo se izmislila panika, da bi onda ti meštri od panike obećali spasenje, ali samo za poslušne.

Svi projekti straha i poslušnosti su pod krinkom “kulture” zapravo projekti kastriranja potentnih naroda, pretvarajući ih u sado-mazohiste i idolopoklonike. Tko narod više tlači, pod lukavom izlikom napada vanjskog neprijatelja, to ga taj narod više poštuje i obožava, homogeniji je i lakše i jeftinije se kontrolira. To nisam ja izmislio. To je činjenica koju su potvrdile mnoge znanstvene studije. Krajnji absurd je onaj osjećaj ponosa, da svojim radom i poreznim izdvajanjima, financiramo teror nad samim sobom. Nije li to kruna sado-mazohizma i/ili gluposti?

Stroge mjere kojima se disciplinira čitava svjetska populacije danas, je sljedeći drastični korak “cijepljenja”  istih protiv samostalne percepcije i samostalnog odlučivanja. Cilj je odstraniti i ono malo zdravog buntovništva i neposlušnosti protiv strogih autoriteta. To je projekt kastracije cijele svjetske polupacije, nakon koje će usljediti drastičan pad nataliteta i shodno tome broja stanovnika (posebno u bogatijim, svjesnijim i tehnološki razvijenijim zemljama). Sve mjere koje se sada u sklopu plandemije postepeno donose, mogu se objasniti samo kao dio jednog globalnog rituala inicijacije svjetske populacije u masu neizlječivih robova.

Izmišljen je novi strah, pa novi bog, pa nova vjera (tj. praksa ili disciplina poslušnosti prema kolektivnom nauštrb individualnom). Nije li čudno da je ideja ili statistički koncept „kolektivnog zdravlja“ važniji od individualnog? Koga je briga što ljudi na respiratorima umiru i oni na oksidacijskim ljekovima ozdravljuju ili se uopće niti ne razbole. Važnije je spasiti „zdravstvo od kolapsa“ i bolnice od prenapučenosti, nego ljudske živote onih oboljelih od onih nezanimljivih, nepodobnih i nepopularnih bolesti. Otkud u kapitalizmu uopće pojam brige za čovjeka, kad je zakonska osnova svega profit. Molim, spasite nas od vaših medija i vaše lažne filantropije!

Sad nas očekuje „dobrovoljno“ transhumanističko pokrštavanje (cijepljenje) svjetske populacije. Propaganda će se pobrinuti da se dobije pristanak većine. Post od komunikacija i samotrovanje maskama je priprema za to krštenje. Tek potom ćemo biti spremni na škropljenje „svetom vodicom“, koja ovaj put dolazi intravenozno i od strane „svećenika u bijelim odorama“.

Za kraj poklon vjernim čitaocima. Ekskluzivno donosimo službeni prijedlog svečane zakletve  „bijelog krštenja“. Molim naučiti napamet! Korištenje šalabahtera se kažnjava novčano ili oduzimanjem onih ostataka slobode, kojih još imate.

Vjerujem u Troglavog Boga čije ime je MMV=medicina-mediji-vlast.                                                                             

Bojim se đavola, čije ime je virus Covid-19.                                                                                  

Bit ću poslušan i neću griješiti protiv Boga.                                                                              

Pridržavat ću se pokorno svih novovjerskih pravila.                                                                                               

Vjerujem u spasenje.                                                                                                                   

Otkupit ću svoj spas, time što ću u potpunosti odustati od svega svoga, svega individualnog.                            

Svečano se odričem svojih odluka, osjećaja, percepcije, objašnjenja, misli i imaginacije.                         

Svečano se odričem svoje svijesti i svoje energije.                                                          

Vjerujem u spasenje i uskrsnuće kao bio-robot, kao savršeni sluga, kao ne-čovjek.  

 

Virusi koji prenose bolesti ne postoje!

Da li ste ikad bili sudionik ili vidjeli epidemiju na djelu. Da li ste ikad vidjeli kako ljudi oboljevaju jedan za drugim, ruše se na ulici ili na radnom mjestu i pjena im se pojavljuje na ustima. Da li ste ikada prisustvovali pandemijskoj krizi i svjedočili ovim strašnim događajima?

Ne znam za vas, ali ja sam vidio. Vidio sam u bezbrojnim holivudskim filmovima koji nam slikovito donose panike u kriznim stožerima uz neizbježnu projekciju na platnu u kojoj smrtonosni virus guta cijelu zemlju u roku od 48-72 sata. Hrabri doktori i znanstvenici ulaze u borbu sa virusom preskačući preko mrtvih na ulicama uz neizbježnu vojsku koja ubije i pali sve koji ne slušaju zapovjedi stožera. Neizbježno od cijelog tima doktroa netko pogiba, ili neko iz njegove familije kako bi se pokazalo da su i oni samo ljudi podložni tom virusu kako god se zvao.

Često se insinuira i da je virus umjetno izazvan od neke tajne/javne organizacije, ali spas uvijek dolazi samo u obliku vakcine i nemoguće je virus pobijediti i sa ičim drugim osim toga!

Dakle ako niste znali kako izgleda epidemija, pandemija upalite si koji film i gledajte. Uz to budite svjesni da je film fikcija i ne mora imati ikakve veze sa stvarnošću, što je zapravo vrlo često i slučaj. Stoga kako bi mi ikada išta znali o zarazama i epidemijama da nema holivuda. Pa zapravo vrlo teško ili gotovo nikako! Ipak ovi filmovi imaju svoj uticaj i te kako. Ako pitate ljudi kako izgleda epidemija zarazne smrtonosne bolesti velika većina će vam odgovoriti iako nikada nije sudjelovala ili svjedočila istoj. Odakle onda znaju. Znaju iz filmova. Oni i služe za pred programiranje kako se um ne bi opirao uvođenju novih situacija tj. da to ne bi bila potpuna novost, jer um ne voli iznenađenja, a ovo mu nije iznenađenje.

Koliko je teško danas režirati online pandemiju i plasirati je globalno putem televizije i neta. Pičkin dim! Na televiziji umiru, guše se i padaju ko kruške sa stabla, a u stvarnosti iako se sada nalazimo usred „pandemije” niko ne umire, nema nikakvih scena koje smo vidjeli na filmovima. Bolničke snimke iz Italije ili Kine su točno to samo snimke, i svatko tko se poziva na njih (Alemka Markotić) nije znanstvenik nego šarlatan. Bolnice su prazne, doktori na godišnjem. Virus je selektivan, napada časne sestre i sportaše a HDZ-ovce ne napada. Ako ih i napadne, postaje aktivan tek nakon 48 sati, za razliku od drugih zaraženih, pa ako se cjepivo već mora raditi, predlažem da se antitijela uzmu iz srčike prosječnog HDZ-ovca.

Mnogo ljudi je svjesno ovih nelogičnosti i javno ili prikriveno se smiju đank znanosti i novoj stožerokraciji kako ju je nazvao Škoro. Razvijaju se javne polemike o maskama i njihovoj učinkovitosti, o socijalnoj distanci, o otvorenim i zatvorenim prostorima, o testovima na virus i njihovoj učinkovitosti. Zatim se masovno razglaba skače li virus iz ramena ili ruke, te kako netko može imati virus a nema simptome. Na mala vrate se uvodi i ideja da se ovim virusom možete rezaraziti, tj da i ako razvijete „antitijela” to ne znači da ga nećete dobiti opet. Zatim se pojavljuju nove informacije o nabildanom virusu koji skače i do 10 metara udaljenosti (marvelova verzija virusa), pa se mnogo ljudi tome smije itd… U ovim razglabanjima o tome što i kako virus može ili ne može ja ne želim sudjelovati jer i tu se opet vrtimo u krug. Virus ovo virus ono!!!!! VIRUSI NE POSTOJE!

Pročitajte ponovo i zapamtite: „VIRUSI NE POSTOJE”

Kad to usvojite sve daljnje rasprave o testovima ili maskama bit će suviše. Ključ leži u ovome. Je li vam teško povjerovati da virusi ne postoje? Zašto? Jeste li ikada vidjeli ijednog ili razgovarali sa njime? Naravno da niste! Ali znanost jest, oni su ga pronašli! Moram vas opet razočarati, ali znanost  nije nikada izolirala virus i on je i do današnjeg dana samo teorija koja nikada nije potvrđena u praksi.

NEMA DOKAZA O POSTOJANJU VIRUSA.

Nažalost ljudi imaju sklonost povjerovati svakome tko ispred imena ima kakav prefiks, nosi bijelu kutu ili odijelo i kravatu. Nelogična objašnjenja „struke” i ne mogu biti nego takva jer to je sve iluzija, magija, trgovina. U takvim nelogičnostima nekim ljudima proradi zdrav razum i počnu se oslanjati na njega dok nekima nažalost nema pomoći jer se na nelogičnosti ne obaziru i spremni su progutati sve što im bjele kute serviraju.

Onaj koji vjeruje da postoji država odlična je podloga i za teoriju o virusima. Pa kako virus ne postoji, pa od čega sam bolestan? Bolestan si od smeća kojeg unosiš u svoje tijelo.

Nevidljivi neprijatelj mokri je san svakog manipulatora željnog moći. Jerbo nevidljivi neprijatelj nas napada a samo on zna kako i gdje. Samo on zna kad će porasti broj zaraženih a kad će se smanjiti. Samo on zna koji skupinu ljudi napada i samo on zna kako se od njega obraniti. Vi to ne možete znati jer ste neuke ovce i idioti. Stoga stavi masku glupane, kad ti se kaže!

Nema dokaza o postojanju virusa, a ja ću danas razmontirati svima već poznati priču o tzv. „Španjolskoj gripi“ koja niti je bila Španjolska niti je bila gripa. O ovome postoji jako mnogo dokaza, ali nitko ne želi čitati, tražiti baviti se ičim. Za svega 20 minuta provedenih na netu i uz površno znanje engleskog jezika možete pronaći sve relevantne informacije vezano uz ovaj eksperiment kojeg je provela američka vojska uz financiranje Rockfellerovog instituta.

 

“Španjolska gripa” ubila je oko 50-100 milijuna ljudi tijekom pandemije 1918-19. Što ako priča koja nam je rečena o ovoj pandemiji nije istinita?

Što ako, umjesto toga, ubojica nije podrijetlom gripa niti je španjolska?

Novo analizirani dokumenti otkrivaju da je “španjolska gripa” možda vojni eksperiment cjepiva pošao po zlu.

Osvrnuvši se na stotu obljetnicu završetka Prvog svjetskog rata, moramo dublje zaviriti kako bismo riješili ovu misteriju.

 

  • Sažetak
  • Razlog zbog kojeg suvremena tehnologija nije uspjela utvrditi soj ubojice gripe iz ove pandemije je taj što gripa nije bila ubojica.
  • Više vojnika je umrlo tijekom Prvog svjetskog rata od bolesti nego od metaka.
  • Pandemija nije bila gripa. Procjenjuje se da 95% (ili više) smrti uzrokuje bakterijska pneumonija, a ne virus gripe.
  • Pandemija nije bila španjolska. Prvi slučajevi bakterijske upale pluća 1918. godine sežu u vojnu bazu u Fort Riley, Kansas.
  • Od 21. siječnja do 4. lipnja 1918. eksperimentalno cjepivo protiv bakterijskog meningitisa koje je uzgajao Konj, Rockefellerov institut za medicinska istraživanja u New Yorku, ubrizgano je vojnicima u Fort Riley. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2126288/pdf/449.pdf)
  • Tijekom ostatka 1918., dok su ti vojnici – koji često žive i putuju pod lošim sanitarnim uvjetima – poslani u Europu da se bore, širili su bakterije na svakom zaustavljanju između Kanzasa i frontalnih rovova u Francuskoj.
  • Jedno istraživanje opisuje vojnike “s aktivnim infekcijama (koji) su aerosolizirali bakterije koje su kolonizirale nos i grlo, dok su druge – često u istim” prostorima za disanje “- bile podložne invaziji i naglo ih proširila kroz pluća. ili drugih “kolonizirajućih bakterija.” (https://wwwnc.cdc.gov/eid/article/14/8/07-1313_article)
  • “Španjolska gripa” napala je zdrave ljude u vrhuncu njihova života. Bakterijska pneumonija napada ljude najbolje dobi. Gripa napada mlade, stare i oslabljene životinje.
  • Kada je 11.11.1918. svjetskog rata završio 1. svjetski rat, vojnici su se vratili u svoje matične zemlje i kolonijalne ispostave šireći ubojitu bakterijsku pneumoniju širom svijeta.
  • Za vrijeme prvog svjetskog rata Institut Rockefeller također je poslao antimeningokokni serum u Englesku, Francusku, Belgiju, Italiju i druge zemlje pomažući širenju epidemije u cijelom svijetu.

 

Prema dokumentu Nacionalnog instituta za zdravstvo iz 2008. godine, bakterijska pneumonija bila je ubojica u najmanje 92,7% pregledanih obdukcija 1918-19. Vjerojatno je viša od 92,7%.

Istraživači su pregledali više od 9000 obdukcija, i “nije bilo negativnih (bakterijskih) rezultata plućne kulture.”

„… U 68 visokokvalitetnih serija obdukcije, u kojima je moguća isključiti neprijavljene negativne kulture, 92,7% obdukcijskih plućnih kultura bilo je pozitivno na ≥1 bakterije. … U jednom istraživanju na oko 9000 ispitanika koji su praćeni od kliničke prezentacije gripe do rezolucije ili obdukcije, istraživači su sterilnom tehnikom dobili kulture bilo pneumokoka ili streptokoka iz 164 od 167 uzoraka plućnog tkiva.

Bilo je 89 čistih kultura pneumokoka; 19 kultura iz kojih su oporavljeni samo streptokoki; 34 koja daje mješavine pneumokoka i / ili streptokoka; 22 koji daju mješavinu pneumokoka, streptokoka i drugih organizama (istaknuti pneumokoki i nehemolitični streptokoki); i 3, koja su dala nehemolitičke streptokoke. Nije bilo negativnih rezultata kulture pluća. ” (3)

 

U „164 od (()) 167 uzoraka plućnog tkiva“ pronađeni su pneumokoki i streptokoki. To je 98,2%. Bakterije su bile ubojice.

U 1918-19., Industrija cjepiva eksperimentirala je na vojnicima, vjerojatno s katastrofalnim rezultatima.

U 2018. godini industrija cjepiva svakodnevno eksperimentira na dojenčadi. Shema cjepiva nikada nije testirana kako se daje. Rezultati eksperimenta su u: 1 od 7 američke djece u nekom je obliku specijalnog obrazovanja, a više od 50% ima neki oblik kronične bolesti.

U 1918-19. Nije bilo sigurnosnih praćenja nakon isporuke cjepiva.

U 2018. godini praktički nema sigurnosnih praćenja nakon isporuke cjepiva.

U 1918-19. Godini, proizvođač nije preuzeo odgovornost za ozljede ili smrt uzrokovane cjepivima.

U 2018. godini proizvođači cjepiva ne snose odgovornost za ozljede ili smrt uzrokovane cjepivima, što je formalizirano 1986. (13)

U 1918-19. Godini, nije bilo nezavisnog istražnog praćenja koje je izazvalo službenu priču da je “španjolska gripa” nekakva misteriozna bolest koja je pala sa neba. Sumnjam da su mnogi od onih iz Instituta Rockefeller znali što se dogodilo i da su mnogi liječnici koji su davali cjepiva trupama znali što se dogodilo, ali ti ljudi su odavno mrtvi.

U 2018. godini Farmaceutska industrija najveći je donator kampanje za političare i najveći oglašivač u svim oblicima medija, pa se nije puno toga promijenilo tijekom 100 godina.

Više na: http://themillenniumreport.com/2018/11/spanish-flu-of-1918-was-really-a-bioterror-attack-on-humanity/

U prilog tvrdnji da virusi ne postoje i da je Španjolska gripa izmišljotina mogu dodati i dio iz knjige NEVIDLJIVA DUGA – Povijest električne energije i života, Arthura Firstenberga u kojoj isti prenosi službene izvještaje iz pokušaja zdravstvenih radnika da simuliraju zarazu sa obljelih na zdrave koji se događao u vrijeme „Španjolske gripe“.

Činilo se da se bolest širila nemoguće brzo. “Nema razloga pretpostaviti da je putovala brže nego što bi ljudi mogle putovati [ali] čini se da je to činila”, napisao je dr. George A. Soper, bojnik u vojsci Sjedinjenih Država (Soper 1918, str. 1901. )
Ali najviše su otkrili razni junački pokušaji da se dobrovoljnim istraživanjima dokažu zaraznu prirodu ove bolesti. Svi ti pokušaji, učinjeni u studenom i prosincu 1918. te u veljači i ožujku 1919., nisu uspjeli. Jedan medicinski tim iz Bostona, koji radi u Službi za javno zdravstvo Sjedinjenih Država, pokušao je zaraziti sto zdravih dobrovoljaca u dobi od 18 i dvadeset pet godina. Njihovi napori su bili impresivni i zabavno ih je čitati:
„Skupljali smo materijal i sluznicu iz usta, nosa i grla i bronhija iz bolesnika i to prenijeli našim volonterima. Uvijek smo sakupljali ovaj materijal na isti način. Pacijent s groznicom, u krevetu, ispred sebe je imao velik, plitki nosač nalik na ladicu i isprali smo jednu nosnicu nekim sterilnim otopinama soli, koristeći možda 5 c.c., koja je dopuštena da uđe u ladicu; i tom se nosnicom snažno puše u pladanj. To se ponavlja s drugom nosnicom. Pacijent se zatim grglja s nekom otopinom. Zatim kašljem dobivamo neku bronhijalnu sluz, a potom brisom mukozne površine svake nosnice, kao i sluznicom grla … Svaki od volontera… dobio je 6 c.c.. od miješanih stvari koje sam opisao. Primili su je u svaku nosnicu; primili su ga u grlo i na oko; a kad mislite da je 6 c.c. u svemu bilo korišteno, shvatit ćete da je dio toga progutan. Nitko se nije razbolio. “

U daljnjem eksperimentu s novim dobrovoljcima i donatorima, otopina soli je uklonjena, a pamučnim brisom materijal se prenosio izravno s nosa na nos i s grla na grlo, koristeći davatelje u prvom, drugom ili trećem danu bolesti. “Nijedan od tih dobrovoljaca koji su tako izravno primili materijal iz slučajeva nije se razbolio ni na koji način … Svi su volonteri dobili najmanje dva, a neki i tri” šuta “kako su se izrazili.”
U daljnjem eksperimentu od 20 c.c. krvi svakog od pet bolesnih davatelja je pomiješano i ubrizgano u svakog dobrovoljca. “Nijedan od njih se ni na koji način nije razbolio.”
„Tada smo sakupili mnogo sluzavog materijala iz gornjih dišnih puteva i filtrirali ga kroz Mandlerove filtere. Ovaj filtrat ubrizgan je u deset dobrovoljaca, a svaki je primio 3,5 c.c. potkožno, a ništa od toga nije prouzrokovalo bolest na bilo koji način.”
Zatim je napravljen daljnji pokušaj prenošenja bolesti „na prirodan način“, koristeći nove volontere i donatore: „Volontere su vodili do kreveta pacijenta; on je predstavljen. Sjeo je uz krevet pacijenata.
Rukovali su se, a prema uputama, približio se koliko je konvencionalno moguće i razgovarali su pet minuta. Na kraju pet minuta pacijent je izdahnuo što je jače mogao, dok je dobrovoljac njuškom u njušku (u skladu s njegovim uputama, oko dva centimetra između njih dvojice) primio ovaj izdah i istodobno udahnuo je dok je pacijent izdahnuo … Nakon što su to učinili pet puta, pacijent se zakašljao direktno u lice dobrovoljca, licem u lice, pet različitih načina … [Zatim] prešao je na sljedećeg pacijenta kojeg smo odabrali , i ponavljao ovo, i tako dalje, sve dok ovaj dobrovoljac nije imao takav kontakt s deset različitih slučajeva gripe, različite faze bolesti, uglavnom svježi slučajevi, niti jedan od njih starijih od tri dana … Nijedan od njih nije se razbolio ni na koji način.”
“U epidemiju smo ušli s napomenom da znamo uzrok bolesti i bili smo sasvim sigurni da znamo kako se ona prenosi s osobe na osobu. Možda “, zaključio je dr. Milton Rosenau,” ako smo išta naučili, to je da nismo baš sigurni što zapravo znamo o bolesti. “(Rosenau 1919. Vidi također Leake 1919; Public Health Reports 1919.)

Kažu ljudi: „Šta sad hoćeš reći da je cijeli svijet poludio i da se prevara nalazi svugdje. Pa dobro ako su naši lopovi i prevaranti, ali cijeli svijet?

Pa dobro, zašto je teško u to povjerovati? Pa tko upravlja cijelim svijetom? Koliko je teško kupiti masone i političare da seru po televiziji što god im se reče da seru? Može li se novcem danas kupiti sve? I javno mišljenje i studije i  vijesti, novine, televizija pa i cijela jedna industrija? Pa šta je u tome problem, nisu li svi na prodaju, i mater će prodati za određenu svotu? Ne samo političari, svi!!!!

 

Onda? Zanima li vas istina?

Prva lekcija: „Sve je laž?“

Webinar – Slojevi osobnosti

Mnogi se nisu nikada pitali koja je i da li uopće ima razlike između čovjeka i osobe. Zahvaljujući između ostalih i meni ovo pitanje je doprijelo do mnogih i mnogi su ga ozbiljno shvatili i proučavali. Kako je sve skupa počelo kroz ideju od izlaska iz sistema osobe se uvijek promatrala kao pravni koncept (što on u biti jest). zapravo u pravnim labitirtima ne postoje ljudi već samo osobe. I mnogi su tu stali misleći da us sve tajne osobe i osobnosti time razriješene i da kad se riješiš osobne iskaznice ili raskuneš ugovor koji ti je nametnuo pravnu poziciju i osobnost postaješ slobodan i živi čovjek.

Eh, nažalost mnogih to je daleko od istine. Osoba je uvijek vezana uz identitet bilo koje vrste, a mi se u životu vežemo na bezbroj raznih stvari i to jako često potpuno nesvjesno. Osim toga zbog nedostatka zanja o sebi ali i slabosti volje pristajemo biti ono što drugi od nas traže ponovo se postavljajući u poziciju osobe a zarad kakvog interesa. Dapače ti slojevi mogu ići jako duboko da samo istraživanje identiteta koja utječu na naš život traju beskonačno dugo sve dok ne otkrijemo iluziju u samom konceptu osobe i osobnosti.

 

Trči- laži

Ovaj je izraz popularan u Dalmaciji. Označava osobu koja hoda okolo kao muva bez glave i prodaje nekakve priče koje nisu utemeljene na ičemu. Trči-laži osoba nije svjesno takva, ona je se samo ponaša programski te kao malo dijete privlači pažnju okoline pokušavajući je zadiviti svojim izmišljotinama. Kad neka osoba dobije etiketu „trči–laži” to u biti znači da je nepouzdana, lažljiva, vrti se u krug i što god kaže nemojte joj vjerovati.

Trči-laži osobi nećete dati ikakav posao da vam odradi ili da vam nešto analizira, jer ona jednostavno nema ikakav fokus da bi mogla van svojih imaginacija odraditi stvari prizemno i svrsishodno. Od nje nećete ikada dobiti stvari urađene do kraja i kvalitetno u bilo kojem smislu.

Mnogi ljudi prepoznaju ove trči-lažljivce i sebe svrstaju u drugu kategoriju, tako da nitko ikada neće sebe staviti u tu kategoriju, je je ova “odlika” duboko nesvjesna.

Kako se svijet kojeg percipiramo stvarnim malo pomalo u meni ruši, uviđam da je gotovo cijeli život prosječnog građanina jedno veliko trči-laži stanje.

Upali smo kao padobranci u njega i vrtimo se u krug vođeni društvenim i ekonomskim „moranjima”. Trčimo da ih ostvarimo što bolje i brže kako bi mogli uživati u posljedičnoj „sreći”, „slobodi” životnih „uspjeha”, a sve kako bi na kraju završili kao manje ili više lijep leš, u manje ili više raskošnom lijesu u betonskom sarkofagu pokriveni pločom i ubrzo ostavljeni u zaboravu.

Možda radimo poslove temeljito, pouzdani smo, vjerodostoji, ukratko predivni karakteri, osobe koje bi svaka majka poželjela za zeta ili za nevistu, ali za kurac sve to, jer život zasigurno vodimo po trči-laži programu.

To nije ni čudno, jer postoji entitet koji priječi ljudima saznavanje tko su oni, što je život, što je smrt i ostale za život jako bitne stvari. Štoviše, taj je entitet stvorio i upravlja cijelim sistemom laži i prevara u kojem odvraća čovjeka od stvarnosti i istine a gura ga u suprotnom smjeru. Taj se sistem prožima cijelim svijetom i skup je raznih sistema religije, znanosti, obrazovanja, politike, prava i drugih trči-laži sistema. Takav entitet jest u biti poznat kao „Sistem.” (sa veklikim slovom)

On je jedan veliki trči-laži entitet koji konstantno burgija, zuji a malo meda daje. Stalno obećava, a ništa ne izvršava. Uvijek priča o prosperitetu, a donosi težinu. Nudi znanje i smisao, ali nitko se te vode od sistema još nije napio. Komfor i civilizacijske trči-laži tekovine kojima se hvali služe isključivo za mentalno-fizičko debljanje i duhovnu bulimiju. Sistem je lažac, otac laži i ubojica od prvog trenutka.

Pa, onda dragi ljudi zapitajte se kako nekom trči-lažljivcu ne biste dali da vam uskopa vrt jer će stvari ostaviti napola i napraviti, po marfijevom zakonu, grešku tamo gdje se i ne može napraviti, a dali ste najvećem trči-lažljivcu ikada da vodi vaš život.

Svijet vođen doktrinama sistema jedno je veliko trči-laži. Cijeli vas život vodi po nekom labirintu obećavajući stalno da se izlaz nalazi iza slijedeće ćoše da bi vas na kraju doveo pred zid. I kad se konačno nađete pred zidom i uvidite da su vas pošteno naguzili bude vam žao što niste slušali sebe, već ste slušali druge. Uvijek ste imali tu mogućnost, ali možda niste bili dovoljno hrabri ili odlučni da tako i napravite.

I šta sad ?! Pa ništa, nikad nije kasno da počnete slušati sebe, ali prvo provjerite koliko ste i sami postali agent trči-laži sistema, koliko duboko je lažljivac zagrizao vaš dušu i kad slušate sebe da li iznutra govori pravo ja ili trči-agent laži-sistema!

Pobjeći od sistema nije baš jednostavno, ali svakako je moguće, stoga preporučam!

ASDFASD456

Registar pomoćnih sredstava za kretanje živih ljudi

Sloboda nije utopija. Ona je prirodno stanje čovjeka u njegovu izvornom smislu. To je stanje u kojem ograničenja u mišljenju i postignućima ne postoje. To je Stanje Čistog Postojanja, Života, ne uvjetovanog i spontanog. Živi Čovjek obdaren slobodom od Svemirskog Stvoritelja kao najinteligentnije biće na Zemlji, nositelj je svakog sistema i njegov kreator, čime je njegovo pravo na superiorni položaj u bilo kakvoj svjetovnoj strukturi neotuđivo .

www.zivicovjek.org ; e-mail: info@zivicovjek.org

logo
Temeljeno Životom i životnim principima Ljubavi, Mira, Radosti, Dobre Volje, Odgovornosti, Kozmičkog zakona Stvaranja, Održavanja i Rastvaranja, Prirodnim zakonima, neotuđivim prirođenim pravima samoodređenja, samoopredjeljenja, slobodnog udruživanja i razdruživanja. Utemeljeno Slobodnom Voljom uobličenom u dokumentu “Objava Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka” uručenom Čovječanstvu putem entiteta trodiobne vlasti RH kao i najvećih svjetskih centara po istome.
· VLADA RH, Trg Sv. Marka 2, Zagreb OIB: 64434885131 Ur br:367-19-1

· HRVATSKI SABOR, Trg Sv. Marka 6, Zagreb OIB: 38597506234 Ur br:050-01/19-02-29

· VRHOVNI SUD RH, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, Zagreb OIB: 20599635268 Ur br: SU VI 56/19

· REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587

Pomoćno sredstvo za kretanje, auto marke, motora, godine proizvodnje

ADSFDF435

Svojina živog čovjeka
Vedran Miočić - Stošić

Ovim elektroničkim dokumentom se dokazuje da je u evidenciju ovog registra upisan gore spomenuti automobil koji je svojina živog čovjeka koji kao takav nije dio pravnog prometa ili  pravnog poretka obzirom da se odrekao pravne osobnosti o čemu su obavještene sve relevantne pravne institucije i zajednice u gore spomenutim dokumentima.
Pouka: Ova obavijest je izvršna slobodna volja živog čovjeka u skladu sa najvišim kozmičkim zakonom i tiče se njega isključivo te protiv nje ne može biti upućen prigovor. Djelovanje protiv slobodne volje živog čovjeka aktivira kozmičke zakone uzroka i posljedice te će svatko tko ne poštuje slobodnu volju prema kozmičkom zakonu morati iskusiti posljedice svojeg djelovanja.
[su_qrcode data="https://zivicovjek.org/asdfasd456/" title="naslov" size="100" margin="0" align="none" link="" target="blank" color="#000000" background="#ffffff" class=""]

Totalitarizam, tiranija, demokracija, jeli bitno?

Dakle totalitarizam i tiranija su samo etikete koje se teško mogu direktno za nekoga zalijepiti, a sa nekoga skinuti, jer tih elemenata ima svugdje kod bilo koga jer se u biti stvari svode ne na uređenje već na ljudsku narav i njihove motive. Ove etikete služe kao mentalne slike za površne gledatelje kako bi postavili etiketirane u negativni kontekst, za razliku od velikih civilizacijskih dosega „pluralizma“, „demokracije“ i „vladavine prava“.

Sad se opet vratimo na pitanja Lica i naličja tj. izgleda i suštine. Govno u celofanu u biti je govno koliko god sjajno izgledalo. Da biste to shvatili morate odvezati celofan tj. gledati u suštinu stvari, odbacujući definiciju, a uključujući vlastiti um, razum, svijest.

RH, deklarativno demokratska, definitivno je totalitarnija od Jugoslavije. U smislu kontrole i guranja nosa u privatne i javne poslove zagazila je na područja gdje komunistički režim ikada nije stupio, o nametnutom haraču neću niti govoriti,  a socijalni programi više ne postoje. Ali po definiciji RH je zemlja vladavine prava. Zapadnjačke demokratske tekovine „Vladavine prava“ se prikazuju celofanom, ali da li je to baš tako? Ljudi kažu, tamo na zapadu sve je uređeno. Dok ti radiš i plaćaš sve što tribaš platiti nitko ti neće išta. Super samo triba raditi, rintati koliko god gazda kaže i budi štedljiv možda ti nešto ostane na kraju miseca. Svi koji su imali posla sa Njemačkom, Austrijskom ili možda Američkom policijom uvijek su govorili da je naša policija bog bogova u odnosu na njihovu jer naši imaju izražen ljudski karakter za razliku od njihove. Ipak smo mi ljudi koji teško primaju naredbe, zapovijedi, kodove, programe. To je takav gen i jedan je od najzdravijih uopće.

Sad je, ako mene pitate, i službeno jasno da su na vlast 91 godine došli lopovi, čiji je motiv uglavnom bila pljačka društvene imovine. Mnogi su bili vjerojatno prisutni iz domoljubnih razloga, ali su brzo nadglasani, izbačeni, šikanirani. Bez obzira na moguće domoljubne motive, privatizacija i pretvorba je službeno dovršena i to za vrijeme dok se je odvijao rat, koji vidi-vidi ikada nije bio proglašen. Proglašenjem ratnog stanja suspendira se rad vlade i sabora i uspostavlja vojna vlast nacionalnog spasa i svi civilni zakoni se stavljaju van ustroja. Stoga zakoni o privatizaciji ne bi u slučaju rata mogli biti doneseni niti privatizacija izvršena. Zašto je vlast u jeku rata kad su ugroženi najvitalniji interesi nacije donosila tako bitne zakone i potpisivala bitne sporazume. Moj razum mi govori da postoji samo jedna logika. Tako je unaprijed zamišljeno i znalo se da će se rat završiti kad se kompletna pretvorba dovrši. RH pravno gledajući nije niti bila u ratu jer netko ratno stanje treba proglasiti. Na koji su način pravno objašnjavali djelovanja HV-a i kako je istovremeno bio u pravnom smislu i rat i mir potpuno mi je nejasno, ali posljedice tih proturječnosti vidimo i danas.

Pljačka je bila govno zaogrnuto u celofan oslobođenja, demokracije, višestranačja. A kad se sva djelovanja zaogrnu u plašt „vladavine prava“ a što je u skladu sa pravnim poretkom, tim „najvišim civilizacijskim tekovinama”, nemaš u koga uperiti prst, jer je sve bilo „po zakonu“. Bez obzira što govno zaogrnuto u celofan pravnog poretka smrdi, sve po zakonu, legalno je!

Knjiga koju sam napisao o ovakvim temama zove se „Kontrola uma u pravnom sistemu“ i kako naslov kaže danas ne vladaju ljudi već ideologije, ideje. Ljudi se samo prilagođavaju raznim ideologijama u obličjima mentalnih programa. Naravno da iza takvih ideologija stoje neki ljudi i oni zapravo vladaju, ali prikriveno, jer nikako drugačije ne bi mogli. To je najučinkovitiji oblik vladavine, jer u biti nitko ne vlada već zakon, a opet je vidljivo da nekakav plan postoji i da netko vuče konce. Isto je vidljivo i u nemoći „legitimnih” vlada da isprave bilo kakvu društvenu anomaliju ili učine kakav revolucionarniji korak unutar društvenog uređenja, jer te istaknute figure uvijek su to i bile – samo figure.

Ovi primjeri govore da je definirati uređenja bez dubljeg ulaženja u stvari opasno i kontraproduktivno.

Ako pomišljate da zapravo želim reći da vlada diktatura vladavine prava ili tiranija demokracije i pluralizma, trebate otići još jedan korak dalje. Ne samo danas, već od davnih dana svijetom vlada novac. A sistemi liberalnog kapitalizma uglavljeni u demokratske sisteme vladavine prava u kojima se ne zna tko pije a tko plaća, idealna su podloga za vladavinu novca. Novca su uvijek gladni i lijevi i desni, i plus i minus.

Razmislite. Imate tri grane vlasti.

Zakonodavna – donosi zakone

Sudbena – tumači zakone

Izvršna – provodi zakone i presude

Svi ljudi uposleni u ovim granama vlasti rade za novac, a ne iz ljubavi. Mogu li, hipotetski rečeno, ti ljudi biti kupljeni da donose, tumače i provode zakone po nalogu novca? Naravno da mogu, pogotovo ako su sve grane vlasti pune rođaka, stranačkih kolega i braće. Stoga čuvena izreka bankara Rothschilda „Dajte mi moć da emitiram novac i nije me briga tko donosi zakone“ ima i te kako smisla bez obzira što mi o tome mislili. Nadalje, bez obzira koliko dobar zakon vlada mislila donijeti i implementirati ga za to treba imati novca. Država ga više nema jer se demokratskom procedurom odrekla tiskanja istog pa se mora zaduživati da bi ga imala. Onaj tko se zadužuje mora izdati obveznice kojima se suverenitet predaje kreditoru u ovom slučaju MMF-u i drugim Privatnim bankama.

Totalitarizam vladavine novca vidljiv je u okolini i bez gledanja u političke sisteme, jer 99% ljudi vjeruje u novac i mnogo toga bi napravilo za isti. Podržavaju sve ideje i ideologije koje ga koriste i preuzimaju misao da se bez njega ne može. Žive u uvjetima u kojima je novac kao neprirodni izraz nužan, jer nemaju vlastiti suverenitet zemlju, kuću, imanje. Ovakav dominantan kolektivni stav kreira društvo gladnih novca koje se samo prilagođava kolektivnom umnom ustroju. Takav ustroj tesan je stoljećima da bi danas dosegao svoj vrhunac bolesti, ovisnosti o novcu i svim njegovim tekovinama. Gospodar svijeta i svih režima je onaj koji kontrolira emisiju novca. Svi ratovi ikad vođeni primarno su se vodili za kontrolu nad monetarnom jedinicom ili resursima koji omogućavaju emisiju iste. Rat u Hrvatskoj nije u tome iznimka, jer je uništenjem juge emisija novca iz ruku naroda prešla u ruke inostranih banaka, društvena imovina u privatne ruke. Pljačka neviđenih razmjera. Kakve to ima veze s time što je RH po definiciji višestranačka demokratska republika u kojoj vlada zakon i pravni poredak, a Juga je bila polu totalitarni, polu tiranski komunistički režim.

Nema ikakve veze osim ako ne želite gledati isključivo definicije. Je li RH po definiciji dobra, a Jugoslavija po definiciji Loša? Protiv čega smo se borili ( i ja sam službeno branitelj), ili za što smo se borili? Jesmo li sada svoji na svome? Što to uopće znači?

Šlag na kraju! Tko je odgovoran za primjenu ovakve grandiozne izmišljotine. Pa ljudi naravno. Ja, ti, vi, mi. Mi smo progutali mamce boljeg sutra i velikosrpske/ustaške agresije u kojima se borimo protiv Srba/Hrvata koji su usput rečeno jedan te isti narod. Što je natjeralo ljude iz istog sela da pucaju jedni po drugima i ima li uopće nevinih u toj balkanskoj krčmi? Da li su postojali oni koji su dolijevali ulje na vatru? Jesu postojali su, ali potrebna je vatra da bi ulje imalo učinak. Ja, ti smo trebali biti svjesni tih manipulacija i znati što se iza toga krije. Nismo znali i sad smo ovdje! I što sad? Je li sad znamo, ili još uvijek možemo biti izmanipulirani?

Vidite za sebe!

Kako sam već naglasio svijetom se upravlja mentalnim programima. U ljudske umove se ukrcavaju ideje i polariziraju se tako da se stvara naboj, napon između polariteta. Što veći broj ljudi povjeruje i te ideje polaritet i naboj su veći, te usmjerenim djelovanjem može doći do razaranja. Ljudi koji nemaju razlog za rat neće ići u rat, ili će gledati da ga izbjegnu po svaku cijenu. Ideja o srbima i hrvatima ili katolicima i pavoslavcima je samo ideja u koju su mnogi povjerovali. Jedni su dobri drugi loši s time da svatko misli za sebe da je dobar. Profit u srazu polariteta ima onaj koji ne sudjeluje u srazu uopće ali ga je započeo.

Ono što ćete vrlo rijetko čuti jest slijedeće: Čovjek je iznad svih ideologija bilo nacionalnog ili vjerskog predznaka. On je život i on postoji. Ideologije su programski kodovi namjenjeni za kontrolu umova vjernika, osoba, građana. Jedan čovjek ne smije ikada staviti ideologiju iznad samog sebe ili nekog drugog čovjeka. Onaj koji djeluje kao predstavnik ideologije, a ne života đavolji je sluga, i spreman pucati na drugog čovjeka i zapaliti njegovu kuću. Da li je manipulator odgovoran što je mene pretvorio u zvijer željnu osvete i krvi? Naravno da nije, ja sam odgovoran. Ali ja sam prevaren! Da, ali moja je odgovornost što sam prevaren!

Mislim da je to bitno vidjeti pa je mogućnost ponovne prevare smanjena na minimum! Neka se povijest ne ponavlja.

Rezime!

Postoji li prototip totalitarizma ili tiranije ili demokracije? Svi ovi sistemi nikad nisu očito takvi? Da li je Pol pot ubio više ljudi od Georga Busha? Tko je veću štetu napravio čovječanstvu u zadnjih 50 godina, demokratska Amerika vladavinom prava ili totalitarna Sjeverna Koreja?

Totalitarizam, tiranije, demokracija – u čemu je razlika? Da li se protiv jednog treba boriti, a drugome se klanjati? Da li je čovjek mjerilo stvari ili ideologija? Da li glasaš za stranku ili za čovjeka? Navijaš li za klub ili ljude koji tu igraju? Da ti se dijete uda/oženi za nekog druge vjeroispovjesti bi li ga volio isto?

To su ključna pitanja koje svatko treba postaviti sebi na putu prema miru i blagostanju.

Generalizacija ideologije i svrstavanje u kalupe služi, po meni, jednoj određenoj svrsi i ujedno je i odgovor na pitanje protiv koga ili za što smo se borili. Htjeli mi možda da je to pitanje uzvišene matefizičke prirode i filozofskog predznaka kakvom se svaka borba između dobra i zla prikazuje, na žalost ono je mnogo primitivnije prirode i vrlo jednostavno za shvatiti.

Koliko god netko želio biti borac protiv totalitarizma i tiranije, a za demokraciju, pravdu ili istinu (zorro, batman, superman) ipak se borba vodi isključivo protiv drugih ljudi, u korist trećih ljudi, a uvijek kontra života. Kad netko puca puškom, topom, bombom on ne puca u totalitarizam ili tiraniju jer ovi ne postoje, već u druge ljude i njihovu imovinu. Zbog hipnoze i kontrole uma ti i takvi ne vide sa druge strane žive ljude već predstavnike totalitarizma i tiranije, neslobode. Borimo se za pozitivne ideale tj. ljude koji taj ideal predstavljaju. Kad ne bi bilo ideologije, ili kad barem ne bi vjerovali u nju, tko bi pucao u drugog živog čovjeka. Moguće ako bi mu život bio ugrožen, ali tu nema mjesta ideologiji. Stoga se protivnici niti ne prikazuju ljudima već ustašama, četnicima, balijama i drugim nazivima koji svi do reda u sebi sadrže negativne konotacije.

Lakše je pucati u četnika, jer on nije živi čovjek, on je četnik. Lakše je spaliti kuću od Ustaše, jer to nije imovina živog čovjeka. Osobe ratuju za mir i ubijaju druge ljude u ime humanizma. To je ludilo, ali um mora imati negativnu sliku da bi mogao opravdati svoje ludilo.

DA završim. Svi sistemi su imaginarni i generaliziraju život, a ljude stavljaju u kalupe. Ratovi se vode između kalupa, a svaka ukalupljena osoba drži da je ona u pravu (bijela), a ona suprotna crna. Stoga pitanje da li je nešto totalitarno ili tiranija nije pravo pitanje. Odgovor na to ništa ne rješava ili raspetljava, samo eventualno umiruje umove, a ja nisam tu da umirujem umove ičije.

Papirnata sloboda – izvještaj sa treće konvencija živih ljudi

Što reći nego, sloboda konačno!

Zajebajen se, vjerujem da ste skužili, barem većina vas, da se na ovoj konvenciji dogodilo nešto spektakularno, a opet ništa se nije dogodilo. Nitko nije više ili manje slobodan nego li je bio prije konvencije, jer ikakvi papiri slobodu osigurati ne mogu. To nas nije pak spriječilo da po izuzetno prihvatljivoj cijeni izdamo potvrde o slobodi i mogu reći da smo trenutno najpovoljnija organizacija ili zajednica koja dila sa takvim potvrdama.

Ha, ha opet se zajebajen, ali zaista kome treba potvrda da je slobodan (živ) nek se obrati nama. U sistemu ne postoji išta osim potvrda (papira) pa zašto se i mi nebismo igrali tih i takvih igara, ali naravno po vlastitim pravilima. Svečanost, koliko god je ta riječ izlapila i postala dementna najbolja je u ovom trenutku, je započela izlaganjem Generalnog koordinatora zajednice „Živi čovjek“ Dražena Kasala tj. mene. Na izlaganju, radnog, ali i neradnog naslova „A sad ADIO“ dotični ja sam krenuo malo u prošlost i slavne dane Oppt-a Hrvatska, Zvona Istine, Udruge čovjek, Kontrole Uma, Arbitražnog Suda i Najnovije stranice (čije ime ćete ako ga već ne znate uskoro saznati) u čijem sam kreiranju vrlo aktivno sudjelovao i njima pokušao objasniti zašto je put vodio do ove točke gdje se nalazi sad. To je točka spiritualno – pravne stvarnosti koja je kao ulje i voda, ali sa točnim znanjem gdje jesu a gdje ne dodirne točke ovih međusobno isključivih disciplina.

IMG_0078„A sad adio“ je pozdrav kojim se živi ljudi opraštaju od ideološke i petokolonaške tvorevina rimskog civilno-trgovačkog prava tzv. Države koja te drži i ne da ti da se makneš, osim ako….. Vlasnici ovakvih liberalno-trgovačkih ideoloških nakaza koje nemaju odgovornost prema ikome osim kapitalu su međunarodni bankari ili bolje rečeno kapital. Imaginarna novčarska masa kojom ikada nismo upravljali, ali smo često njome upravljani. Tako je i sada. Moto konvencije je „Unplugged“, prevedeno kao ištekan, sa naglasnom da smo ištekali sistem iz nas, a ne sebe iz sistema, čisto da ne bi bilo zabune tko je o kome ovisan tj. tko iz koga crpi energiju i postojanje.

Obavijest o ištekavanju na svim razinama živi čovjek je dostavio svim „relevantnim“ entitetima 14.2.2019 u opsežnom dokumentu izraza slobodne volje živog čovjeka zvanom  „Objava slobode i suvereniteta živih ljudi“

Kako god, obzirom da je smo od administracije kao i uvijek do sada dobili jednu veliku šutnju, a nije da se bunimo radi toga, jedino što je preostalo već spomenutim svečanim tonom proglasiti zajednicu živih ljudi živom, pardon, pravomoćnom sa otprilike ovakvim svečanim riječima:

Temeljeno Životom i životnim principima Ljubavi, Mira, Radosti, Dobre Volje, Odgovornosti, Kozmičkog zakona Stvaranja, Održavanja i Rastvaranja, Prirodnim zakonima, neotuđivim prirođenim pravima samoodređenja, samoopredjeljenja, slobodnog udruživanja i razdruživanja. Utemeljeno Slobodnom Voljom uobličenom u dokumentu “Objava Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka” uručenom Čovječanstvu putem entiteta trodiobne vlasti RH kao i najvećih svjetskih centara po istome.

 

  • VLADA RH, Trg Sv. Marka 2, Zagreb OIB: 64434885131 Ur br:367-19-1
  • HRVATSKI SABOR, Trg Sv. Marka 6, Zagreb OIB: 38597506234  Ur br:050-01/19-02-29
  • VRHOVNI SUD RH, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, Zagreb OIB: 20599635268 Ur br: SU VI 56/19
  • REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587

Obzirom da nitko od entiteta kojima je uručena volja živog čovjeka nije prosvjedovao, protestirao ili ičime izazvao isti, Proglašavam Zajednicu živih ljudi ustanovljenom. (aplauz, spontani pljesak, oduševljenje, rezanje vena)

Eto to je taj povijesni trenutak o kojem sam pričao kojim je život kročio u pravni sistem i strgao njegove bezživotne principe i postavio čovjeka odvojenog od fikcije na svoje mjesto stvarnog, realnog, royalnog, kralja, gospodara. (Return of the King)

Ista takva verzija poslana je i bjelosvjetskim trgovačkim gospodarima na Engleskom jeziku na šest različitih adresa i od istih nitko također nije odgovorio.

PDF verzija objave

PDF verzija objave – Engleski

Kako mi kao zajednica ne volimo ikoga zamajavati, manpulirati ili mu govoriti poluistine, odmah nakon velikog oduševljenja uspostavom zajednice kao pravi partibrejkersi pokvarili smo zabavu suočavanjem sa istinom. Možda smo mogli malo i pričekati, ali…. Papiri su papiri, sloboda je sloboda. Kad bi ona ovisila o papirima ne bi bila sloboda, je’l jasno? Stoga nema iluzije u smislu sad je sve gotovo, sloboda i život su u našim rukama. U našim su rukama oduvijek, pa se sada ništa spektakularno nije iti zbilo, osim što smo uvalili pokoju kajlu u dogmu o nepogrešivosti države i njenom božanskom statusu vladavine prava koji se mora pod prijetnjom zatvora glorificirati i štovati. Nakon toga lagano druženje uz pićence i filmić. I tako završi dan prvi.

Prije njurajego pređem na dan drugi, naglašavam da je bi ovaj susret bio nemoguć bez jednog super-mena, koji je praktično ustupio prostor svojeg Hostela za potrebe ove konvencije, javno ističući da mu se izuzetno sviđa ova ideja i da će je podržati kako god bude mogao. Ovim putem se zahvaljujem Juraju Jogunici koji se prigodno i obratio svim pretendentima na slobodu, riječima da ima nešto magično u ovoj Novalji, što god da to jest. Mi smo samo dodali nešto toj magiji.

Drugog dana ujutro izlaganje o nešto važnijoj temi koja nije papirološke prirode započeo je Vedran Miočić- Stošić kao određeni nastavak na temu započetu na drugoj konvenciji a koja se bavi naseljem živih ljudi ne zemlji, ili jednostavnije čovjekom na zemlji, za razliku od građanina koji nit je na nebu ni na zemlji.

IMG_0131Praktična pitanja oko modela zajednice, naselja, lokacije i načina uspostave ostala su otvorena, ali je kreirana radna skupina i postavljeni određeni modeli komunikacije, zatim radionica kojima će se postepeno čovjek navikavati na zemlju i prirodu kao i luđak koji se iz ludnice vraća u prirodno stanje pa to ne smije ići naglo. Tema projekata živih ljudi ovako je otvorena jer je papirološki dio završen, a podrška, administracija i baza podataka, te i registar živog čovjeka također je u izradi. Stoga posao tek započinje uz javni poziv svim živim ljudima da pošalju svoje ideje, projekte, namjere u vezi bilo čega što je isključivo vezano za život, prirodu, postojanje, istinu, ljubav, bez ikakvih primjesa ili dodataka iluzije, fikcije, deluzije i drugih sličnih okultnih utvara. Vedran je i kreirao jednu grupu ljudi povezanih specifičnom mobilnom aplikacijom kako bi instantno mogli dogovoriti i koordinirati djelovanje. Bravo Vedrane.

Nakon Vedrana na scenu je stupio Orlando Gaiotto stalni predavač na ovim konvencijama koji govori o iskustvima talijanaca u vezi teme oslobođenja od sistemskih parazita i krpelja. Orlando je govorio o svima nama već poznatim temama načina zarobljavanja u okvir papira i predavanje svoje suštine 2D bogovima istog. Kako se od toga obraniti u teoriji postoji jako mnogo ideja ali nepoznanica je da je ijedna dala konačan rezultat dostojan oslobođenja. Mišljenja smo da takva procedura iti ne postoji pa je naš način djelovanja ujedno i najbolji i najjednostavniji. Prevodilac Orlandu Gaoittu bio je dugogodišnji pratitelj ove i drugih „edukativnih platformi“ Arsen Rončević, koji je eto napokon izišao malo na svjetla pozornice. Znam kako se ne voli eksponirati, slikati ili snimati, ali ovaj put je prešao preko granice i siguran sam da mu je to dobro došlo. Hvala Orlandu, A pogotovo Arsenu.IMG_0163

Nakon male pauzice i nekoliko filmića program ide dalje, a ovaj put je u glavnoj ulozi Gordan Pilić, inače koordinator spiritualnih pitanja Zajednice živih ljudi. Tema o kojoj je isti raspredao meni je izuzetno interesantna i moram priznati da sam ga ja pomalo gurkao da odradi ovo predavanja naslova „Povijest živog na zemlji čovjeka“. Gordan je uvjerljivo dočarao da je naša povijest potpuno neistraženo područje stalno skriveno i znanstveno nedorečeno, nerazumljivo, namjerom iskrivljeno. Koliko god spiritualna istina bila ovdje i sada u kolektivnom smislu veo magije i koprena zaborava skinut će se sa konzumerističkih očiju današnjeg rimskog civila kada otkrijemo svoju istinsku prošlost. Gordan pomalo odškrinu vrata iste tvrdeći da materijalni dokazi upućuju na to da je u prošlosti živi čovjek izrazito istančanog uma i izuzetnih sposobnosti kako materijalnih tako psihološko – spiritualnih bacajući u vatru ideju da je vrhunac civilizacijsko tehnoloških dostignuća kibernetičkog čovjeka danas. Potencijal čovjeka – osobe srozan je magijskim djelovanjem i konstantnim atakom na čovjekovo energetsko tijelo, a stvarna povijest zauvijek spaljena na inkvizicijskim lomačama. Ali istina se ikad ne može skriti i čovjek koji je traži i zahtjeva sigurno će je pronaći usprkos mainstrem protustrujama. Generalna ideja predavanja jest da smo mi kao narod, cjelina, zajednica okupirani stranim okupatorom rimskog carstva u administrativnom, religioznom, kulturnom, povijesnom smislu te da smo prihvatili krpelja kao domaću životinju, a stvarne vrijednosti odbacili kao pagansko-bezbožno-heretičke pljujući po vlastitoj povijesti, našoj majci zemlji i kulturi predaka. Ova područja su stoljećima bila ratno i religiozno bojno polje, a bogovi podjele i sukoba ovdje su bacali svoje najjače karte. Zašto? To se pitanje tek treba odgovoriti, a mi kao zajednica krećemo u tom smjeru.

gordan predavanje

Nakon Gordana na scenu je stupila večerica, a zatim mali odmor od govorenja kojeg je zamijenilo pjevanje. Zahvaljujući pojedinačno Vedranu Miočiću – Stošiću inače Koordinatoru zemaljskih pitanja Zajednice živih ljudi na programu smo imali „Improvizije“ talentirane umjetnice znane kao „Ane Paška“ koja nas je uveselila i dala nam dodatnu vrijednost pjevanim ričima koje su daleko ekspresivnije i dalekosežnije od ovih pukih predavačkih nabrajalica. Ane Paška se pokazala kao prava umjetnica i sa svojim tekstovima ali i izvedbom u multitasking modusu operandi osvojila srca svih živih ljudi koji su uvijek nezasitni tražili još ovakve ljepote. Mene je kao revolucionara i anarhistu najviše dojmila izvedba u kojoj se Ane doslovno i izravno narugala svim revolucionarima i anarhistima prikazujući ih brijačima po političkoj iluziji koji kopaju svoj put slobode preko leđa svojih najmilijih i najbližih. Ane je bila protuteža koja nas spušta na zemlju govoreći da ne shvaćamo svoju „Nemoguću misiju“ preozbiljno i da u borbi za životom i slobodom ne zaboravimo što je to život. Kako je davno rekla jedna pametna, da tko se velikim koracima uputi u bolju budućnost može mu se desiti da je preskoči, tako nam Ane poručuje da revolucija jede svoju djecu pa da budemo oprezniji sa istom. Hvala Ane.

ane paška

Itako bijaše večer, pa noći, pa jutro – dan treći.

Trećeg dana svim živim ljudima kojima se svidjela ova ideja i koji su pristali bio dio iste podijelili smo certifikate kao sukreatorima zajednice. Oslobodili smo ih određene količine novca, neke i nekretnina i zasigurno su na Pagu svi otišli koliko toliko oslobođeni i olakšani samo kako bi saznali da oslobođenje može biti različitih lica. Zajebajen se opet, ha,ha,ha..!? Znam samo da su određene zajednice nekada primali u članstvo članove isključivo skupa sa i njihovom imovinom. Zašto mi nismo krenuli u tom smjeru nepoznanica je, ali možda ikada nije kasno, vićemo!IMG_0251

Zatim je predstavljena nova stranica Zivicovjek.org koja je nedovršena i tražili smo pomoć u prevođenju iste na engleski i ta molba postoji i sada, pa svatko tko se osjeća pozvan, molio bih ga da doprinese barem na ovakav način. Želja nam je odapeti ideju izvan teritorijalnih granica našeg jezika direkt u sridu engleskog, a to je moguće samo ovako.

Nadalje se raspravljalo o mogućnostima vlastitog registra, izdavanju iskaznica živih ljudi i drugih projekata koji su upravo u tijeku i bit će dovršeni valjda uskoro. Pomoć dobro došla.

Rastali smo se u miru i ljubavi do slijedećeg puta, izljubili se i slikali zajednički.

Samo na kraju da zahvalim još nekim ljudima: Mile Kovačić, koordinator multidimenzionalnih pitanja zajednice, ovom turom direktno bio zadužen za šank i okrepu živog čovjeka promotivnim cijenama što je omogućio domaćin.

Zatim Jaki Jaković dizajnerici i umjetničkom atašeu zajednice koja kad reče da će nešto napraviti to i napravi. Zatim stalnom koordinatoru fotografsko-snimateljskih pitanja Eugeniji Prši koja je ovom turom sve napravila profesionalno u svojoj misiji dokumentarca o živom čovjeku za čija se prava već i izborila. Eugenija napreduješ, di će ti biti kraj. Zatim Đivi Krile radi izuzetnog vina kojim nas je sve počastio.

Ako sam ikog zaboravio sori, ali generalno pozdravljam sve učesnike i osoblje hotela koje nam je pružili ugodan i udoban smještaj.

Do slijedećeg viđenja van struje, živi bili pa vidili.