Radio Brač – kataklizma kapitalizma

Vedran se malo smiruje u zadnje vrijeme iako sam ga zatekao bijesnog kao risa prilikom dolaska na radio. Malo je puka, ali svojom lucidnošću i iskustvom ipak dovede emisiju do nekakvog zanimljivog štiva za sve predane slušatelje. Iako mi se po glavi motala ideja da više ne nastupam na Radio Braču jer mi je svijest davala signale da je velika nekompatibilnost između onog što ja želim govoriti i ustaljenih tema i afiniteta ove emisije. Ipak nisam poslušao svijest, a za ubuduće bumo vidjeli…..

U ovom broju o kataklizmima svih vela i dezena!

1 misao o “Radio Brač – kataklizma kapitalizma”

  1. Ave, Maestro,

    malo grublja predja, ali ima mustru. I ima dosta misli koje valja staviti u ranac i ponijeti kući.

    Pet stvari.

    Prvo. U češkoj živi i radi kirurg koji se zove Otakar Sotona. Ima sina. I on je kirurg. I on se zove Otakar Sotona. Ali je nešto mladji od oca. Klasična kirurgija, flebologija, ortopedija, proktologija. Operiraju od 1994. Nema to neku poantu, samo samo htio ukazati na taj mali paradox. Šta na primjer kažu pacijenti kad ih netko pita tko vas je operirao ili kod koga ste bili na operaciji?

    Drugo. Gledam alternativne i progresivne kanale, svaki drugi titul je djavo, sotona, satanisti, moćnici, smak svijeta, globalisti, crno plemstvo, egzorcista. Često sadržaji i glavne teme čak ni nemaju blage veze sa naslovima. Navodno u Bibliji piše, oče oprosti im, jer ne znaju što čine. Na kanalima se protiv njih bore a usput lopatama hrane te iste egregore. Ne treba se čuditi ako jednoga dana dobiju Nobelovu nagradu za promociju istih (ako uopće i postoje izvan ljudske uobrazilje). Kako kaže Rušitelj, to je valjda marketing. Da privuku publiku. Bravo. Napred naši.

    Treće. Generalno o nama, piplovima. Ima toga puno lošega u ovoj kasabi, naravno. Ali je tu i toliko ljepote (a i dobrote) svaki dan, svaki sat, svaku minutu. Zašto smo slijepi da to primjetimo? Nemam pojma. Vjerovatno ne razvijamo potencijal. Dalje, smisao za smješno je jedna od veoma rijetkih osobina koja krasi ljude. Svatko bi mogao uložiti malo više života u to svakodnevno umiranje i svijet će postati u prvom redu za njih bolje mjesto. Pa onda i za one što ih okružuju. Početi tražiti ljepotu i smiješno za početak može svatko u sebi. Nitko nije ljepši i u isto vrijeme smješniji na ovome svijetu od nas samih. Praksa čini majstora, nema drugog puta. Nema drugog načina. Kada, ako ne sada? Gdje ako ne tu, na mjestu gdje smo se upravo zatekli.

    Četvrto. Nisam siguran, razmišljam (dakle još nisam) o tim imenima Sotona i Djavo, Arhiman. Nekako to gordo zvuči. Zašto ne recimo Lupi Dobrić. Ili na primjer Arimanče. Ako je on napravio ovaj cijeli šou ne bih ga se nekako plašio, dosta se naradio, meni bi pukla ledja već odavno, njemu isto već pomalo kuha i u loncu i u glavi, ako je ima. Očigledno je ušao u kreativnu krizu. Joj, jadni Lupi Dobrić. Ili «Arimanče, izvolite index, malo se bolje pripremite za slijedeći ispitni rok».

    Peto. Vedran je veliki dobrica. Ali imati uza sebe mali mekani gumeni čekić nije nikada na odmet. Da ga se malo razvedri kad posrne. Prema potrebi. I zaslugama.

    Ave

    Odgovori

Komentiraj