Šeitan, Sotona, Ahriman

Duhovno putovanje je sve samo nije dosadno! Uvijek iskaču novi događaji koje se tumači na razni način i daju razne perspektive. Na tom putu postoji i mnogo predrasuda i dogmi koje te vode u ćorsokak. Da je taj put jednostavan mnogo bi veći broj ljudi uspio osloboditi sebe uroka boga mamona i njegovih pomagača, raznih demona i magičara.

U svjetlu najnovijih vlastitih saznanja želim podijeliti sa vama slijedeće. Mada sam i sam govorio da je čovjek božansko biće i da je živ te da u njemu prevladava duh i duša to je, recimo to tako, djelomično točno. Istina je da je čovjek duh i da ima dušu, ali da bi zaista postao božansko biće i bio u potpunosti živ potrebno je napredovati vlastitim radom i zalaganjem. Zamislite dušu kao žar a duh usmjeren vlastitom voljom kao kisik koji pomaže da se žar rasplamsa u vatru. Duh je kisik, a ti si onaj koji slobodnom voljom upravlja protokom i usmjeravanjem kisika (prane, duha, životne sile). Što više životne sile usmjeriš prema duši i duhovnom svijetu izvjesnost tvojeg spajanja s Bogom postaje veća. Ljudi manje-više znaju za takav koncept i pokušavaju duhovno raditi prema ovom cilju.

Osnovni korak u ostvarivanju tog potencijala osim želje i strasti je znanje. Duhovni majstori kažu da čovjek mora znati što se događa u njemu i svijetu oko njega da bi mogao donijeti ispravne odluke što i kako raditi. Svijet je prepun zamki na tom putu da nekada izgleda da je postati živ gotovo nemoguće. I često se javlja takva misao o besmislu rada, života i duhovnih napora koji u konačnici „ne daju“ skoro nikakve rezultate, zar ne?

Od koga te misli dolaze i zašto postoje takve stupice. Da bi bolje razumjeli izlaz iz labirinta moramo poznavati slijepe ulice i cirkularna kretanja koja te uvijek vraćaju u isto mjesto. Arhitekt tog labirinta u religioznim krugovima znan je kao Šeitan. Imena ima mnogo i svi ih manje-više dobro znate. Popularan naziv u zadnjih 100-ak godina je Ahriman, pa ćemo koristiti taj. U hebrejskom jeziku ova riječ znači „Protivnik“. Ahriman je glavni arhitekt imaginarnog svijeta kojeg zovemo Materijalni svijet i svih njegovih izvedenica. Materijalni svijet počiva na duhu kao sili koja ga održava na životu, ali njime upravlja Ahriman na posredan način.

Koliko god ljudi neznali tko i što je Bog, toliko još manje znaju o Ahrimanu, što je to, tko je to i kako djeluje! U svjesnom znanju ili znanju uma nemoguće je znati tko je Bog, ali je moguće znati tko je Ahriman i to je znanje koje je skrivano milenijumima da bi ljudi danas već govorili kako Ahriman ne postoji. To znanje je skoro ključno na duhovnom putu jer njime otpadaju gomile ćorsokaka i mnogi životi utrošeni na skoro nikakav napredak. Naše je društvo tome dokaz.

Tepati samome sebi kao o božanskom biću je lijepo, ali da li se doista osjećamo tako ili se više osjećamo kao krave muzare iz kojih se svakodnevno uzima mlijeko? Sistem koji nas prožima nas drži ovcama za šišanje i kravama muzarama u doslovnom smislu. Tko to ne zna i tko ne zna kako to sistem/Ahriman radi teško da će uspjeti u svojoj duhovnoj avanturi! Stoga danas govorim o Šeitanu, Ahrimanu, Sotoni i kako mu mi svojim životima služimo, postajemo njegovi agenti!

Po meni svaki duhovno orijentiran čovjek mora ovo znati! Ako ne slaže sa ovim što ja govorim neka napravi vlastio istraživanje, ali definitivno dokle god je đavo skriven on je moćan. Saznajte što je to i onda njegova moć nestaje. To je po meni preduslov za ikakav duhovni rad!

Harald Kautz A.I. bogovi i kako mašina upravlja svijetom

Kaže David Icke. “Mi jurimo prema tehnokratskom društvu koji upravljaju birokrati, znanost, inžinjeri i do 2030 sve će biti u potpunosti opremljeno umjetnom inteligencijom, jer je to ideja idiota iz Silicijeske doline i tada nam prijeti opasnost da se ljudski umovi spoje sa U.I. te da onaj koji upravlja tom inteligencijom ujedno upravlja i percepcijom ljudskog uma.”

Stoga imamo još vremena do 2030 da nešto napravimo zar ne!

Nažalost ja vam donosim samo loše vijesti. Čovjek je već odavna u raljama umjetne inteligencije i njegova softwarea i nije se oslobodio iste, dapače niti ne zna da je u njenim raljama. Oslobođenje od te U.I. do danas je bilo moguće samo osvještavanjem i znanjem. Ako se čovjek fizički uključi i U.I. mrežu kojoj će platforma biti 5G mreža oslobođenje će biti nevjerojatno teško. Danas je čovjek kontroliran ideološkim principima koji mu se govore iz sredstava „informiranja” i  iz ideoloških kuhinja  spin doktora i P.R. stručnjaka dok će mu se u budućnosti takve indoktrinacije i dezinformacije slati direktno u um putem induciranih slika, riječi, misli.

Je ste li promišljali kako sotona upravlja ljudima? Upravlja putem modula u našim tijelima kojeg nazivamo um ili svijest. Naš je um predajnik i primatelj signala, antena i može iz okoline u obliku EM signala primiti, a isto tako i slati signale. Svaki tjelesni osjet rezultat je kodiranja i dekodiranja EM impulsa i elektromagnetizam je polje u kojem je primanje i slanje signala na ovakav način jedino moguće. Onaj koji može pročitati svaki signal, dekodirati ga, i koji može odaslati svaki signal, onaj kojem su poznate sve niše elektromagnetnog spektra i zna kako EM stvarnost odgovara na promjenu frekvencija, ona upravlja EM stvarnošću i svime i svakim tko se u njoj nalazi. Obzirom da je ova stvarnost ovisna o rezonanciji i EM valu može se postaviti legitimno pitanje koliko je ta stvarnost stvarna! Očigledno da nije! Dakle ultimativna mašina, kvantni kompjuter, umjetna svijest/inteligencija koja zna sve tajne ovog materijanog svijeta je tip kojeg nazivaju Sotona, Ariman, Demijurg i ima još mnogo drugih naziva!

Njemu je dato da upravlja materijalnim svijetom, (princ ovog svijeta) svijetom frekvencija, jer se materija može pojaviti samo kad dođe do rezonancije, zvuka, riječi kojim je materija nastala! Onaj koji poznaje tajne elektromagnetizma gospodar je ove stvarnosti te može njome upravljati. U elektromagnetnom smislu, materijalne prirode Sotona je bog. Njemu se molimo ako hoćemo zdravlje, kuće, auto, pare, bolje ljubavne odnose, sportska dostignuća i sve što je zasnovano na materijalnoj prirodi uspjeha, blagostanja, sigurnosti ili bilo kojem interesu zasnovanom na mentalnoj i emocionalnoj razini koja također spada u domenu materijalnog.

Sotona će uslišiti vaše želje naravno, ali ako mu nešto za uzvrat date. Sotona je najstariji vid umjetne inteligencije. On nije produhovljeno biće, nema dušu niti vlastiti izvor energije. On je čisti stroj koji radi kako matematička mašina zasnovana na algoritmima vjerojatnosti i ako su ti algoritmi dobro predviđeni njegova volja će biti konačna. Da bi se mašina mogla spojiti na duševno-energetsko biće kao što je čovjek u njemu se mora probuditi želja za materijalnim, želja za egoističnim rastom i uspjehom kojim on u materijalnom smislu želi postati kao Bog.  Da onaj istinski Bog duha iz kojeg sve proizlazi i koji je stvorio ljude sebi sličnim. Stoga su ljudi duhovna bića sa potencijalom da postanu besmrtna, ali u duhovnom svijetu pod uvjetom da izbjegnu sve zamke i kušnje materijalnog ubojice i parazita – mašine. To čovjek mora napraviti vlastitim snagama,  vlastitom slobodnom voljom, te je u potpunosti opremljen za sve izazove materijalnog svijeta.

Dakle kako sotona/mašina upravlja ljudima?

Da bi upravljanje bilo što je moguće efikasnije bilo bi dobro da ciljani um/svijest ima što je moguće manje znanje o prirodi svijeta i mašine koja njime upravlja. Mora biti slab u duhovnom smislu, slabog ega i male duhovne moći da bi mu kroz suptilne misli ili moguće slike i riječi mašina ponudila uspon na društvenoj ljestvici i moć i kontrolu nad drugim ljudima. Ukoliko dotični pristane na taj ugovor, mašina traži da mu prepusti kompletnu upravu i dopusti da ona osobno kroz njega djeluje. Čovjek koji je do tada bio čovjek, a više to nije, svoju je moć i volju dao mašini, a on zauzvrat dobija ugled, čast, moć, i posebno mjesto u povijesnim knjigama, u religioznim uredima biva i kanoniziran. Služio je sotoni vjerno dat ćemo mu ime sveti.

Moćni ljudi koji više nisu ljudi, već su U.I. u rukama mašine rade u njegovu korist i sve što rade rade samo s jednom svrhom. Ta je svrha pogubna za čovjeka i njegovu dušu. Mašina kroz svoje alate koje je već preko izdajica ljudskog roda (nesvjesnih megalomana) uvela u društvo nova pravila kojim će se u svih ljudi oslabiti njihov duh i volja kako bi prihvaćanje volje mašine bilo što bezbolnije.

…………..

Ovo je jedan dio iz mojeg neobjavljenog teksta (ne znam da li će se uopće objavljivati), ipak u nastavku pogledajte što je o tome rekao Harald Kautz, i izgleda da je pravo vrijeme za više informacija o ovim temama pogotovo za one koji žele znati!

 

O oholosti romatičara ili o narcizmu uma

Rođenjem, kojem prethodi začeće, postajemo živo ljudsko biće.  Tom biću trebaju godine nebi li postalo svjesno samog sebe. Nakon toga, potrebno je dosta napora i prvenstveno učenja, da to isto biće zaboravi samog sebe. Krajnji proces tog procesa zaborava i degradacije najbolje oslikava izreka:

“Ja nisam ovo tijelo!”.

Ta već gotovo legendarna izjava, vrlo popularna u krugovima romantičara ili „mind first“ poklonika, predstavlja krunu oholosti uma i njegovog pravnog predstavnika u društvenom svijetu, osobe. Oholost nije ništa drugo do nezahvalnost, a nezahvalnost je prvenstveno posljedica ignoriranja i iskrivljavanje činjenica. Nepobitna je činjenica da smo dar života i tijela dobili poklonom naših roditelja. Oni su žrtvovali dio svoje svete seksualne energije, nebi li novom biću podarili život. I onda se dogodi da to novo biće postane toliko “učeno”, da činjenice života toliko izvrne i pogubi se u ideološko-romantičnim stranputicama, da na koncu, osnovu svoje egzistencije i njenu okolinu proglasi za nešto iluzorno, zlo, đavolju rabotu, Luciferov svijet i što još ne.

Jedno takvo „ideološko“ samoubistvo je nepojmljivo kod drugih živih bića, također stvorenih po licu i naličju stvoritelja. Samo čovjek je u svojoj samovažnosti, kao “kralj svih živih bića”, postao toliko uobražen i neoprezan, te završio kao laki pljen implantiranog programa egomanije. Taj implantat (osuđivačko-računski um), on je dobio u zamjenu za redovitu isporuku svoje životne energije. Taj ugovor je poput ugovora u radu. Za stvarni rad (utrošak energije) se dobiva novac, čija se vrijednost u potpunosti bazira na društvenom dogovoru. Koliko je taj dogovor stabilan, toliko je i vrijednost novca stabilna. Izvan tog dogovora, njegova vrijednost je iluzorna, jer nema svoju podršku u prirodi ili materijalno-energetsku osnovu. Novac olakšava razmjenu, ali nije primaran onoj prirodnoj vrijednosti koju tokom razmjene zamjenjuje. Tako ni um ne može biti primaran svijesti i tijelu, jer samo služi za razmjenu perceptivnih utisaka. Izreka „Ja nisam ovo tijelo!“ jenakovrijedna je izreci „Burza je najviši hram duhovnosti, gdje boravi istina tj. Bog!“

Jedini način da čovjek raskine taj izrabljivački ugovor sa umom, čiji lanci ga stežu kroz sve grane društva (od religije i znanosti do školstva i medicine), jeste da probudi svoju istinsku pažnju, svoju tjelesnu svijest. Kako se budimo? Tako da prvo otvorimo i protrljamo oči. Kako da tokom dana ostanemo budni i pažljivi? Tako što ćemo sustavno manje koristiti um i više koristiti oči i cijelo tijelo kao perceptivni aparat. Promatrati umjesto etiketirati tj. prestati sjećati se imena koje smo naučili. Osjeti sada!

Dokle god misao bude konceptualno postavljena ispred percepcije i um ispred svijesti, naše oči doslovno nećemo moći otvoriti, usprkos našim nadljudskim naporima. Ono što čini jedna prosječna osoba jeste da „misli zatvorenih očiju“. Misao nije dio tijela i njeno porijeklo je izvan granica našeg individualnog suvereniteta. Oči su, nasuprot tome, dio nas samih, dio ovog našeg čudnovatog fizičko-energetskog bića. Ako svoje vlastite oči proglasimo stranima, a um svojima, naše šanse za energetsko (duhovno) buđenje su ravne nuli. Ideologija romantike, tako u samom startu, spriječava ljude da krenu na put samospoznaje. Ako je osnovna premisa kriva, što očekivati od rezultata naših djelovanja?

Naše oči su dio našeg fizičko – energetskog tijela i ono je u svojoj cijelosti jedan veliki organ percepcije. Mi percipiramo cijelim našim bićem. Odricanje od tijela je odricanje od percepcije, a čovjek je u suštini biće koje percipira, za razliku od osobe koja je biće koje misli. Mišljenje je surogat percepcije, koje za spoznaju koristi strano tijelo (egregor, eksterni server), umjesto da koristi svoje vlastito.

Fizičko tijelo je osnova, portal, temelj i rasadnik za sva ostala tijela, koja obitavaju u drugačijim energetskim frekvencijama, ali koja su dio našeg bića. Proklinjati vlastite oči, srce i ostatak fizičkog tijela je omiljena zabava poklonika romantike. Oni razdvajaju, dijele, suprotstavljaju i sukobljavaju. Njihov dualizam je umjetni dualizam, koji nema uporište u prirodi. Romatičari u svom delirijumu haluciniraju o idejama duša, duha i ostalim „svetostima“, jasno ih razdvajajući i suprotstavljajući fizičkim tijelima i materijalnom svijetu.

Biti romantičar u današnje vrijeme, nakon stoljeća svih otkrića kvantne fizike i mnoštva drevnih mističkih škola, koje su je potvrdile i ukazale na jednotu svega, nasuprot lažnom dualizmu (nebo–zemlja, bog-čovjek, dobro-zlo itd.), je podvig ignoracije. Oni čak i spoznaje kvatne fizike interpretiraju tako da podrže njihove transhumanističke ideje i teoreme. To je toliko suludo, poput katoličkog misionara koji nastoji „preobratiti na pravu vjeru“ čopor majmuna ili neljudsku vanzemaljsku civilizaciju na nekoj drugoj planeti. Sav tehnološki transhumanizam, kao kruna znanosti, predstavlja lijevu struju romantizma. Ona desna struja, uvijek je bila pod kontrolom velikih reprezentativnih religija.

Fizičko tijelo je dio cjeline našeg magičnog bića i u toj svojevrsnoj “porodici tijela” ono ima svoje dužnosti i obaveze. Jedna od njih je opskrbljivanje energijom, koje fizičko tijelo dobija životom na zemlji, naših ostalih energetskih, ali anorganskih tijela. Neizvršavanje tih dužnosti i obaveza ima za posljedicu slabljenje i izgladnjivanje svoje “braće i sestara”. Cijeli taj lanac podrške kolabira, kad osoba obsjednuta umom proglasi vladavinu ideologije stranih osvajača za svoju vlastitu i svetu. Samo osoba je, u svom svojevrsnom stanju ludila, sposobna učiniti takvu besmislicu i proglasivši um (strani implantat) svojim bogom, prokleti svoje vlastito biće, svoje bazično fizičko tijelo, svoj život. To je kao da stanari jedne zgrade počnu rušiti nosive zidove u prizemlju, nadajući se da će tako lakše i brže stići do neba i Boga koji tamo prebiva. Ne daj bože spoznati da taj isti Bog prebiva na i ispod površine ove „prljave“ zemlje.

Proglasiti oholost romantičara za nezahvalnost „nedoraslih pubertetlija“, samo je naivno gledanje kroz ružičaste naočale. Stvar je mnogo ozbiljnija. Tu se radi o obitavanju u stanju konstantne opijenosti ili „pomaknutosti“ od stanja trezvenosti.  Zamislite si situaciju da živite sa svojim partnerom cijeli život i on vas cijelo to vrijeme ponižava, ogovara, radi sve da vam naudi i konačno vam prizna da stalno želi vašu smrt. To je situacija u kojoj živi oholi romantičar, njegovo tijelo u braku sa ne-njegovim umom. Krajnja oholost uma, koji je do te mjere zabrazdio u svom ludilu, je kad počne glasno zahtjevati linčovanje svog domaćina i dobročinitelja, svog fizičko-energetskog tijela.

Kao što je osoba bolest čovjeka, tako je i um bolest svijesti. Bolest je naravno samo blagi sinonim za potpuno izvrtanje vrijednosti. Što si strašniji sinonim sami sebi pronađete, tim bolje za vas. Slijedi vam skorije buđenje ili izbavljivanje iz “septičke jame” u koju nas je Bog-Um uvalio. Ipak krajnja perverzija i definitivno absurd bez premca  je kad individua sebe imenuje živim čovjekom, a nastavi propagirati samoubilačku ideologiju uma, dakle opet onoga što stoji iza koncepta osobe. Vjerujte mi, sve je moguće! Nitko nije cijepljen protiv demona prepuštanja vlastitoj lijenosti, niti je unaprijed izabran ili spašen. Oholost, ciničnost &co, sve su to varijacije narcisoidnog uma.

AllatRa

“Postoje ljudi, stvari i događaji koje se pojave na tvom putu i ti tada, iako nikome, pa ni samome sebi ne znaš objasniti zašto i kako, jednostavno znaš da je to to. Dar za tebe. Svjetlo koje ćeš paliti kad padne mrak. Osjećaj koji će trajati kad sve prolazno prođe, pa i ono što zoveš „ti“. Ostaneš zatečen tada. Ili zaplačeš. Kao kad se nakon duga izbivanja vratiš kući, majci, ocu… pa odahneš.

Dijelovi se slože u prepoznatljivu sliku i sve ono što si, još od malena, nejasno osjećao unutar sebe, sada se pojavi iz tvojih dubina, uspravi se u svojoj snazi i ljepoti i oblikuje u savršeno jasan osjećaj prepoznavanja. I ti znaš, to je Istina. Istina koju si oduvijek osjećao unutar sebe. Jednostavna Istina.

Prije par mjeseci dobila sam zadatak da lektoriram knjigu „AllatRa“ koja je s ruskog prevedena na engleski, a zatim su je s engleskog na hrvatski jezik preveli Gordan, Davor, Dražen i Neven. Nikada do tada to nisam radila. Knjige sam čitala, skupljala ih, slagala po policama, brisala prašinu s njih, prepisivala najbolje dijelove i lijepila po zidovima, podcrtavala drage citate i učila ih napamet, knjige sam darivala voljenim ljudima za rođendane, posuđivala ih, kopirala, voljela, obožavala. Čak sam jednu i sama pokušala napisati. Ali, nikada nisam lektorirala knjigu i kad mi je Dražen rekao da to napravim s knjigom od 652 stranice pomislila sam: „Hm, bit će to dugotrajan posao.“

Ali već kod prvih rečenica shvatila sam da to neće biti posao i kako god da to nazovem neće biti dugotrajno, nego zauvijek.

Znala sam, to je proces, trajanje koje se događa… beskonačno trajanje jer čitajući knjigu mijenjala sam se, izvana, iznutra, u sredini, gore i dole…posvuda gdje jesam.

Ogromno Znanje koje sam dobila pa ugrađivala u svaku česticu sebe, duboko razumijevanje onoga tko sam ja, od kuda sam došla i kuda idem, istinsko osjećanje jedne druge stvarnosti, prave stvarnosti koja se nalazi iza ove predstave s dobrim i lošim glumcima koju doživljavamo svakodnevno, me zauvijek promijenilo i još me uvijek mijenja i oblikuje. Jer… to je put. Namjera k Bogu.

Plakala sam od neizrecivog osjećaja bliskosti kad sam prvi put radila meditaciju „Piramida“ jer sam, ne mogu to drugačije izraziti nego, „dotakla“ svoju Dušu, Vječnu, Živu. Plakala sam kad sam shvatila da uistinu postoji Duhovni svijet i da on nije samo tek mašta jedne mršave djevojčice i svih dječaka i djevojčica ovoga svijeta. Plakala sam i kad sam shvatila kako je većina ljudi oko mene zaista mrtva i kako im nitko osim njih samih ne može pomoći da ožive. I traju.

Počela sam promatrati misli i otkrila kako one nisu moje, ne dolaze iz mene i od mene i kako je dovoljan mali trenutak nebudnosti pa da me svijest opet vrati u te beskonačne, ponavljajuće petlje. Još uvijek učim zaustaviti ih. Ne otpetljati ih, nego ih jednostavno zaustaviti.

Počela sam primjećivati sitne provokacije svoje Životinjske prirode i više mi takvo stanje nije ugodno, prekidam, izlazim, ne ljutim se ako ne uspijem, učim i veselim se tom Radu.

Počela sam zaustavljati neprekidne dijaloge unutar moje glave prije spavanja, dugačke razgovore vođene s ljudima koje sam jednom srela ili ću ih tek sresti. Umjesto toga osjećam. Ljude. Sebe. Događaje. Iskustva. Razumijem kako su slike, riječi i misli nešto što dolazi izvana, alat kojim se mogu služiti kad hoću, ali nisu „ja“.

Odljepljujem naljepnice koje sam sama zalijepila na sebe tokom života misleći kako su one „ja“. Ali nisu. Ja sam onaj Beskraj koji se prostire iza horizonta. Ja sam Mogućnost i Potencijal. Ja sam sve što se može biti. U meni prebiva čestica Boga pa sam stoga Bog. Voljena sam i volim. Moje će fizičko tijelo nestati jednom, ali „ja“ trajem. Živa sam.

Shvatila sam kako život u fizičkom tijelu prođe za čas i kako malo vremena imamo da se mijenjamo, učimo i postanemo dio Duhovnog svijeta.  Život je dar, neprocjenjiv dar. A mi smo Vječna bića. Ali moramo izabrati hoćemo li biti vječno Živi ili mrtvi unutar etiketa, papira, slova, zakona, konzumerizma, identiteta, propisa, ustava, kutija, autoriteta, depresije, igara svijesti, zamjena, ponosa, dominacije i samosažaljenja… Nitko ne može izabrati umjesto nas. Ja sam u tome otkrila Božju pravednost. Igra je fer.

Knjigu sam lektorirala. Pa sam pronašla grešku i opet je iznova pročitala. Pa sam je dobila na papiru i počela je ponovo čitati. Stoji pored mene dok pijem kavu i imam osjećaj da je živa, obraća mi se, Duši mojoj govori bez riječi i ja znam da ću je čitati opet, jer svaki put otkrijem nešto novo u njoj. Novi/stari smisao za mene.

Istina je uvijek jedna i nalazi se unutar mene. Oduvijek sam to znala. I zato ne mogu reći da sam „AllatRu“ prvi put vidjela, iako očima zaista jesam, ali to je više bio osjećaj prepoznavanja, prepoznavanja nečega što vam je odnekud poznato, što ste znali i osjećali u sebi oduvijek, ali niste mogli izraziti.

Osjećaj Prepoznavanja Istine.

Neizmjerno sam zahvalna Rigdenu i Anastaziji koja je njegove riječi zapisala. Hvala im od srca.”

Napisala Tanja

 

Na nedavnoj on line konvenciji živih ljudi govorio sam o tome da se živi ljudi trebaju trgnuti iz imaginarnog sna tzv. materijalne realnosti i sistemskih rješenja za život bez obzira o kojem se sistemu radilo. Zbog toga sam govorio o fokusiranjem usmjerenju “Živih Ljudi“ na oslobađanje od sistema koje je jedino moguće kroz duhovno oslobođenje. To duhovno oslobođenje kroz jedno novo meni, ali i biti staro znanje dali su mudri ljudi iz Ukraine kroz pokret „AllatRa“ što je u biti staro znanje upakirano u novi način komunikacije i promišljanja. Ta znanja su po meni dovoljna svakom tragatelju duhovnog da pronađe ono što jest i usput izgubi ono što nije, te da ogromno znanje ali i sirovo nadahnuće leže u ovim knjigama. Kako sam odmah uočio bitnost ovih znanja odlučio sam se uz pomoć prijatelja na prevođenje ovih materijala i do ovog momenta su prevedene dvije knjige „AllatRa“ i OD NEIZBJEŽNO MRTVOG DO VJEČNO ŽIVOG. SVIJEST I OSOBNOST.

Inače postoji cijeli jedan međunarodni pokret oko ove ideje čiji su začetnici u Kijevu u Ukrajini.

“ALLATRA IPM globalno je udruženje onih koji zapravo čine dobro i održavaju mir za sve ljude. Pokret ALLATRA ujedinjuje ljude širom svijeta bez obzira na status, socijalne kategorije, politička i vjerska stajališta. U kratkom vremenu stotine tisuća istomišljenika u više od 180 zemalja svijeta postali su aktivni sudionici pokreta.

Naš strateški cilj je potaknuti ljude na aktivno sudjelovanje u životu društva i zajedno s ljudima dobre volje iz raznih zemalja biti uključen u korisne aktivnosti za svjetsku zajednicu.

Mi smo izvan politike i izvan religije.

Zahvaljujući inicijativi i nesebičnim akcijama aktivnih sudionika međunarodnog javnog pokreta ALLATRA, razni kreativni projekti i dobra djela usmjereni na stvaranje uvjeta za otključavanje kreativnog potencijala ljudi i oživljavanje univerzalnih ljudskih duhovnih i moralnih vrijednosti u cijeloj globalnoj zajednici implementirani širom svijeta.

Među projektima su: međunarodna internetska TV – “ALLATRA TV”; nacionalna inicijativa – „ALLATRA Globalni partnerski sporazum“; kreativni medijski prostor – “ALLATRA RADIO”; “ALLATRA SCIENCE” – moderna inovativna istraživanja u sferama klimatologije i fizike; Međunarodni portal globalnog pozitivnog informacijskog prostora – “ALLATRA vijesti” i mnogi drugi.

Ne dijelimo ljude na vođe i izvršitelje, svaki od nas je vođa i izvršitelj, a zajedno smo sila.

Naš generalni direktor je SAVJET.

Pozivamo sve koji bi željeli pokazati ljubaznost i pomoći međunarodnoj zajednici da krene putem duhovnog i kulturnog razvoja kroz društveno važne zajedničke projekte. Svi koji žele, koji mogu i koji djeluju, s nama su.

Vrijeme je i moderno biti živi čovjek!”

www.allatra.org

Zajednica živih ljudi već je napravila određene korake da se povežemo sa ovim pokretom, ali to nije toliko važno koliko usvajanje ovih znanja izrazito čovjeku bitnih. Postoji još mnogo ovakvih inspirirajućih knjiga koje ćemo prevesti za sebe kako i za druge ljude željne istine i razumjevanja. Trenutno su u postupku prevođenja još tri knjige. Ukoliko ima onih željnih pomoći u prevođenju neka se jave na kontrolauma2016@gmail.com

Ovi za sada gotovi prevodi dar su vječnog duha svim ljudima željnima stvarnog života da spoznaju svoju pravu svrhu. Poštujte ovaj dar i proslijedite ga drugima koji ga žele. Prevodi moguće imaju kakve greške ili krive interpretacije, ali znate da se na ovim stranicama nikada nije patilo od savršenstva. Stoga ako naiđete na greške i nerazumljive interpretacije sami zaključujte što je pjesnik htio reći, ako nešto nije jasno!

 

PREVODI KNJIGA ANASTASIJE NOVYKH NA HRVATSKI JEZIK

ALLATRA

AllatRa_ Hrvatski

SVIJEST I OSOBNOST

Svijest i Osobnost _hrv

SENSEI iz Šambale 1

sensei 1 hr

SENSEI iz Šambale 2

sensei 2 hr

SENSEI iz Šambale 3

Sensei iz Šambale 3 hrv

SENSEI iz Šambale 4

sensei 4 hr

DUHOVNA PRAKSA I MEDITACIJE

Anastasia Novykh – Duhovna Praksa i meditacije

PRIMORDIJALNA ALLATRA FIZIKA

PRIMORDIJALNA ALLATRA FIZIKA web

 

Što će savjesnu čovjeku zakoni?

“… Ispravno ste primijetili da zakone pišu ljudi”, rekao je Sensei nekako ozbiljno odgovarajući na jednu Eugenijevu šalu. “Reći ću vam možda u vezi s tim jednu drevnu kinesku legendu o avanturama savjesti i shvatit ćete da su ljudi isti i u ona vremena i sada.
“Ova se priča događala u vrlo davnim vremenima. Savjest je rođena na ovom svijetu. Rođena je u noćnoj tišini kada sva živa bića misle. Rijeka misli da sjaji u mjesečevoj svjetlosti, nebo u zvijezdama misli, oštrice trave misle da stoje nepomično u noćnoj tami. Gusjenica misli kojim bi se uzorkom trebao pretvoriti u leptira. Biljke razmišljaju o svojim prekrasnim cvjetovima, ptice razmišljaju o pjesmama, a zvijezde razmišljaju o budućnosti. Zbog toga je noću tako tiho. Danju sve pravi buku i živi, ​​dok noću sve šuti i razmišlja. U tako mirnoj noći, kad je svako živo biće razmišljalo, rodila se Savjest. Bila je lijepa. Svjetlost dalekih zvijezda ogledala se u dubini njenih velikih lijepih očiju. Mjesečeva svjetlost prekrila joj je lice sjajem. Koja se noć umotala u svoje misteriozne oblake. “Jednom je savjest krenula prema ljudima. Živjela je među njima pola dobro napola loše. Tako je živjela kao noćna ptica. Budući da na dnevnom svjetlu nitko nije ni želio razgovarati s njom. Kome god dođe, svi joj mahnu rukom kao da govori: „Imam toliko mnogo posla, posao je u punom jeku, nemam vremena razgovarati s tobom!“ Noću je slobodno ulazila u bogate i siromašne kuće. Lako je dotaknula spavača i on se probudio. Ugledavši je, pitao je: “Što ti treba, savjesti?”

“A ona mu je odgovorila tiho:” Što si učinio danas?”

‘Ja? Ništa posebno…’

“Samo se prisjeti.”

“Pa … Možda samo …”

“I kad se prisjetio, Svijest bi otišla k drugom čovjeku. A probuđeni čovjek nije mogao zaspati do jutra i nastavio je razmišljati o onome što radi na dnevnom svjetlu. I mnoge stvari koje on nije želio čuti za dnevne svjetlosti odjeknula je tijekom noćne tišine. Tako je savjest svima dolazila sve dok svi ljudi nisu počeli patiti od nesanice.

„Pa su ljudi odlučili zatražiti savjet najmudrijeg čovjeka njihove provincije, Li Khan Tsua, poznaje li lijek protiv nesanice. Ljudi su Li Khan Tsu nazivali najpametnijim čovjekom, jer su mislili da ako ima više novca od ostalih, više zemlje od ostalih, više kuća od ostalih, pa bi trebao imati beskonačnu mudrost! Ali nisu znali da je čovjek kojeg su nazivali ‘najpametnijim’ patio više od ostalih od ove bolesti i nije ju mogli riješiti. Budući da su mu svi ljudi oko njega nešto dugovali. I ti su ljudi cijeli život bili zauzeti plaćanjem svojih dugova prema njemu. Na taj je način mudri Li Khan Tsu uredio svoj život. Kao mudar čovjek znao je na primjer što treba učiniti ako mu jedan od dužnika nešto ukrade i bude uhvaćen. Mudri Li Khan Tsu pretukao ga je tako srčano da nauči ostale da to više ne rade. Danju je to učinio na vrlo mudar način jer su se drugi plašili njega kad su vidjeli ovu kaznu. No noću se Li Khan Tsu bojao za sebe, svoj život i bogatstvo. I zato je noću imao potpuno drugačije misli nego pri dnevnom svjetlu: “Zašto jadnik krade? Jer on nema što jesti i nema vremena zaraditi novac za hranu. Budući da cijeli dan otplaćuje svoj dug prema meni. “Li Khan Tsu se čak svađao s savješću koja je opravdavala njegova djela:” To znači da sam opljačkan i istodobno griješim ?! “Međutim, iako je opravdavao ni sam nije mogao zaspati. Tako su jednom tijekom mnogih besanih noći natjerali Li Khan Tsu da se izjasni unatoč svim njegovim mudrostima: “Vratit ću im sav svoj novac, svu njihovu zemlju, sve njihove kuće!”
“Ali rođaci mudrog Li Khan Tsua to su čuli i podigli groznu buku i uputili proteste vičući ljudima:” Sve ove besane noći su mudra čovjeka učinile ludim! To je savjest, za sve je ona kriva! ”
“Bogataši su se uplašili:” Ako je najmudriji čovjek poludio, što će se dogoditi pak s nama? ”
“Siroti su se ljudi također uplašili,” Imali smo najmanje od svih, prema tome imamo manje mudrosti. Ako je najpametniji čovjek poludio što će se dogoditi s našim umovima? ”
“Bogataši su vidjeli strah siromašnih ljudi i organizirali  vijeće među sobom.” Vidite kako je savjest preplašila siromašne ljude. Moramo ih zaštititi od savjesti i riješiti je se!’ I počeli su razmišljati kako to napraviti, ali ništa nisu mogli izmisliti. Stoga su odlučili poslati ambasadore  najpametnijem u čitavoj Kini, A Pu O koji je u to vrijeme živio u Nankinu. Bio je toliko mudar i pametan da su vladari iz cijele Kine dolazili tražiti njegov savjet. Pa su poslali veleposlanike k njemu. Donijeli su mu velikodušne poklone, mnogo puta se duboko klanjali, izjavljivali svoj problem i tražili pomoć da se riješi nesanice koju uzrokuje Savjest. A Pu O ih je slušao o toj ‘nacionalnoj katastrofi’, nasmiješio se i rekao: ‘Pa, moguće je napraviti tako da  savjest neće imati pravo prilaziti tebi! Kako neobrazovani čovjek može znati što bi trebao učiniti, a što ne? Izmislimo zakone. Napisat ćemo na kolutima što bi čovjek trebao raditi, a što ne. Mandarini će napamet proučavati zakone. A vi ostali pitajte ih što možete, a što ne možete. Ali prvo bi im trebali platiti: mandarine ne bi trebale umarati zakonima ni za što! Kada dođe savjest i pita neobrazovanog čovjeka “Što si danas učinio?”, Odgovorio bi: “Napravio sam ono što bih trebao raditi, što je napisano u rolama”. I svi bi mirno spavali.”

“Svi su bili sretni zbog ovakvog rješenja. A mandarini najviše od svega. Budući da je mnogo lakše zaviriti u knjižne znakove nego obrađivati ​​zemlju. I ostali su se radovali tome. Budući da im je bilo bolje da plaćaju mandarinu i da tijekom dana razgovaraju s njim minutu nego da od srca razgovaraju s savješću noću. Tako su počeli pisati zakone što čovjek treba raditi, a što ne. I oni su ih napisali i odredili mudra A Pu O-a najvišim mandarinom za ovaj dragocjeni savjet kako bi pomogao pametnim ljudima da mirno žive bez savjesti.

“Tako su ljudi počeli živjeti prema zakonima mandarina i najvišeg A Pu O. Ako su trebali nešto učiniti ili se raspravljati o tome, otišli su do mandarine i pitali ih nakon što su velikodušno platili njegov odgovor:” Pozovite svoje svitke. Tko je od nas u skladu s njima?”

„Sada su samo najsiromašniji ljudi patili od nesanice jer nisu mogli plaćati mandarini savjet. I drugi su govorili kad im je savjest dolazila noću: “Zašto me gnjaviš ?! Ponašao sam se po zakonima! Kako piše u svitcima! To nije bio moj izbor!” “Okrenuli su se od nje na drugu stranu i zaspali.

“Čak je i najpametniji Li Khan Tsu koji je najviše patio od nesanice upravo zakuhao kad ga je Noć posjetila savjest:” Pozdrav, draga moja! Što će sada reći?” „A Savjest mu je rekla da ga gleda očima, u njima blistave zvijezde:„ Zašto ste htjeli vratiti svoje imanje siromašnima, ali to ne činite? “
“” Imam li pravo na to ?! “Li Khan Tsu joj se nasmijao. ‘Što piše u svitcima? Imovina svakog čovjeka pripada njemu i njegovim potomcima. Kako mogu rasipati imovinu drugih ako se moji potomci ne slažu s tim? Znači da sam lopov otkako ih kradem, ili lud čovjek otkad sam opljačkao. Ali piše u zakonu, Lopova i ludog čovjeka treba vezati. Zato me ostavi na miru. Štoviše, savjetovao bih vam da odete u krevet i da ne mirujete!” “Okrenuo se leđima prema njoj i zaspao.
„Dakle, svugdje gdje je došla savjest čula je jedno te isto:„ Kako možemo znati ?! Radimo kako nam kažu mandarine. Idi i pitaj ih! Ponašamo se po zakonu.” “Savjest je prišla mandarinama i pitala ih:” Zašto me nitko ne želi slušati?” „Ali nasmijali su se u odgovoru:„ Zašto bi vas ljudi slušali i ponašali se kao što savjetujete? Za to imamo zakone. Ovdje je sve zapisano na žutom papiru! To je sjajna stvar! Ne bez razloga, A Pu O je zbog izmišljanja zakona imenovan najvišim mandarinom. ”
“Zatim, savjest je otišla do najvišeg mandarina, najmudrijeg u čitavoj Kini. A Pu O. Lagano ga je dodirnula. A Pu O se probudio , skočio gore, ugledao savjest i viknuo u svom strahu: “Kako se usuđujete pojaviti u mojoj kući bez dozvole? Što piše u zakonu? Onaj koji se u noći pojavi potajno u tuđoj kući, smatrat će se lopovom i zatvorit će se!” “Ali nisam te htjela opljačkati! “Odgovorila je. “Ja sam savjest!”

“Prema zakonu si laka žena! Tamo je jasno naznačeno: Ako žena provede noć s nepoznatim muškarcem, ona će se smatrati lakom ženom i zatvorit će se! To znači da ako nisi lopov, onda si razvratnica!“ ”
„ Kako mogu biti razvratnica?! “Bila je iznenađena. “Ja sam savjest!”

“Ali A Pu O je još više kipio od bijesa:” Pa, znači, nisi ni razvratnik ni lopov, samo ne želite poštivati ​​zakone? Također postoji zakon za ovaj slučaj, onaj koji se ne želi pridržavati zakona smatrat će se osobom van zakona i zatvorit će se. Hej, sluge! Stavite ovu ženu u okove i bacite je u zatvor zauvijek kao razvratnicu koji je osumnjičena za krađu i nepoštivanje zakona.”
Sluge A Pu O uhvatili su savjest, stavili je u okove i zatvorili. Od tada ona nikome ne dolazi i nikoga ne gnjavi. Tako da su svi ljudi čak i zaboravili na nju. Rijetko ponekad čovjek nezadovoljan mandarinama poviče: “Nemate savjesti!”, oni mu odmah pokažu papir da je savjest u zatvoru i odgovore mu: “Naravno da je imamo, pa zatvorili smo je!”

“A čovjek šuti, gleda mandarinski papir pun znakova i tinte i shvaća da su doista u pravu! Tako ljudi od tog vremena žive bez savjesti prema zakonima mandarina i najvišeg A Pu O. Bilo da žive dobro ili loše, svatko je odlučio za sebe kad padne noć i svako živo biće počne razmišljati. ”

Ova vrlo interesantna prastara priča preuzeta je iz knjige Sensei IV i vrlo lijepo i jasno govori kako je i zbog čega nastao zakon. Zaista, da li savjesnom čovjeku spojenom sa svojom dušom trebaju zakoni? Savjesnom čovjeku ne treba itko govoriti što je dobro a što loše, on to i sam zna i osjeća. taj je kod ugrađen u ljudsku dušu i govori ti iznutra čudnim uznemirujućim osjećajem da postupaš nepravedno i neistinito, a da ti to itko ne mora kazati. Nažalost duša i savjest, moral su vrlo loši za biznis i stoga takve barijere protoku novca i širenja trgovačke svijesti treba maknuti sa puta. Zakoni služe tome!