“… Ispravno ste primijetili da zakone pišu ljudi”, rekao je Sensei nekako ozbiljno odgovarajući na jednu Eugenijevu šalu. “Reći ću vam možda u vezi s tim jednu drevnu kinesku legendu o avanturama savjesti i shvatit ćete da su ljudi isti i u ona vremena i sada.
“Ova se priča događala u vrlo davnim vremenima. Savjest je rođena na ovom svijetu. Rođena je u noćnoj tišini kada sva živa bića misle. Rijeka misli da sjaji u mjesečevoj svjetlosti, nebo u zvijezdama misli, oštrice trave misle da stoje nepomično u noćnoj tami. Gusjenica misli kojim bi se uzorkom trebao pretvoriti u leptira. Biljke razmišljaju o svojim prekrasnim cvjetovima, ptice razmišljaju o pjesmama, a zvijezde razmišljaju o budućnosti. Zbog toga je noću tako tiho. Danju sve pravi buku i živi, dok noću sve šuti i razmišlja. U tako mirnoj noći, kad je svako živo biće razmišljalo, rodila se Savjest. Bila je lijepa. Svjetlost dalekih zvijezda ogledala se u dubini njenih velikih lijepih očiju. Mjesečeva svjetlost prekrila joj je lice sjajem. Koja se noć umotala u svoje misteriozne oblake. “Jednom je savjest krenula prema ljudima. Živjela je među njima pola dobro napola loše. Tako je živjela kao noćna ptica. Budući da na dnevnom svjetlu nitko nije ni želio razgovarati s njom. Kome god dođe, svi joj mahnu rukom kao da govori: „Imam toliko mnogo posla, posao je u punom jeku, nemam vremena razgovarati s tobom!“ Noću je slobodno ulazila u bogate i siromašne kuće. Lako je dotaknula spavača i on se probudio. Ugledavši je, pitao je: “Što ti treba, savjesti?”
“A ona mu je odgovorila tiho:” Što si učinio danas?”
‘Ja? Ništa posebno…’
“Samo se prisjeti.”
“Pa … Možda samo …”
“I kad se prisjetio, Svijest bi otišla k drugom čovjeku. A probuđeni čovjek nije mogao zaspati do jutra i nastavio je razmišljati o onome što radi na dnevnom svjetlu. I mnoge stvari koje on nije želio čuti za dnevne svjetlosti odjeknula je tijekom noćne tišine. Tako je savjest svima dolazila sve dok svi ljudi nisu počeli patiti od nesanice.
„Pa su ljudi odlučili zatražiti savjet najmudrijeg čovjeka njihove provincije, Li Khan Tsua, poznaje li lijek protiv nesanice. Ljudi su Li Khan Tsu nazivali najpametnijim čovjekom, jer su mislili da ako ima više novca od ostalih, više zemlje od ostalih, više kuća od ostalih, pa bi trebao imati beskonačnu mudrost! Ali nisu znali da je čovjek kojeg su nazivali ‘najpametnijim’ patio više od ostalih od ove bolesti i nije ju mogli riješiti. Budući da su mu svi ljudi oko njega nešto dugovali. I ti su ljudi cijeli život bili zauzeti plaćanjem svojih dugova prema njemu. Na taj je način mudri Li Khan Tsu uredio svoj život. Kao mudar čovjek znao je na primjer što treba učiniti ako mu jedan od dužnika nešto ukrade i bude uhvaćen. Mudri Li Khan Tsu pretukao ga je tako srčano da nauči ostale da to više ne rade. Danju je to učinio na vrlo mudar način jer su se drugi plašili njega kad su vidjeli ovu kaznu. No noću se Li Khan Tsu bojao za sebe, svoj život i bogatstvo. I zato je noću imao potpuno drugačije misli nego pri dnevnom svjetlu: “Zašto jadnik krade? Jer on nema što jesti i nema vremena zaraditi novac za hranu. Budući da cijeli dan otplaćuje svoj dug prema meni. “Li Khan Tsu se čak svađao s savješću koja je opravdavala njegova djela:” To znači da sam opljačkan i istodobno griješim ?! “Međutim, iako je opravdavao ni sam nije mogao zaspati. Tako su jednom tijekom mnogih besanih noći natjerali Li Khan Tsu da se izjasni unatoč svim njegovim mudrostima: “Vratit ću im sav svoj novac, svu njihovu zemlju, sve njihove kuće!”
“Ali rođaci mudrog Li Khan Tsua to su čuli i podigli groznu buku i uputili proteste vičući ljudima:” Sve ove besane noći su mudra čovjeka učinile ludim! To je savjest, za sve je ona kriva! ”
“Bogataši su se uplašili:” Ako je najmudriji čovjek poludio, što će se dogoditi pak s nama? ”
“Siroti su se ljudi također uplašili,” Imali smo najmanje od svih, prema tome imamo manje mudrosti. Ako je najpametniji čovjek poludio što će se dogoditi s našim umovima? ”
“Bogataši su vidjeli strah siromašnih ljudi i organizirali vijeće među sobom.” Vidite kako je savjest preplašila siromašne ljude. Moramo ih zaštititi od savjesti i riješiti je se!’ I počeli su razmišljati kako to napraviti, ali ništa nisu mogli izmisliti. Stoga su odlučili poslati ambasadore najpametnijem u čitavoj Kini, A Pu O koji je u to vrijeme živio u Nankinu. Bio je toliko mudar i pametan da su vladari iz cijele Kine dolazili tražiti njegov savjet. Pa su poslali veleposlanike k njemu. Donijeli su mu velikodušne poklone, mnogo puta se duboko klanjali, izjavljivali svoj problem i tražili pomoć da se riješi nesanice koju uzrokuje Savjest. A Pu O ih je slušao o toj ‘nacionalnoj katastrofi’, nasmiješio se i rekao: ‘Pa, moguće je napraviti tako da savjest neće imati pravo prilaziti tebi! Kako neobrazovani čovjek može znati što bi trebao učiniti, a što ne? Izmislimo zakone. Napisat ćemo na kolutima što bi čovjek trebao raditi, a što ne. Mandarini će napamet proučavati zakone. A vi ostali pitajte ih što možete, a što ne možete. Ali prvo bi im trebali platiti: mandarine ne bi trebale umarati zakonima ni za što! Kada dođe savjest i pita neobrazovanog čovjeka “Što si danas učinio?”, Odgovorio bi: “Napravio sam ono što bih trebao raditi, što je napisano u rolama”. I svi bi mirno spavali.”
“Svi su bili sretni zbog ovakvog rješenja. A mandarini najviše od svega. Budući da je mnogo lakše zaviriti u knjižne znakove nego obrađivati zemlju. I ostali su se radovali tome. Budući da im je bilo bolje da plaćaju mandarinu i da tijekom dana razgovaraju s njim minutu nego da od srca razgovaraju s savješću noću. Tako su počeli pisati zakone što čovjek treba raditi, a što ne. I oni su ih napisali i odredili mudra A Pu O-a najvišim mandarinom za ovaj dragocjeni savjet kako bi pomogao pametnim ljudima da mirno žive bez savjesti.
“Tako su ljudi počeli živjeti prema zakonima mandarina i najvišeg A Pu O. Ako su trebali nešto učiniti ili se raspravljati o tome, otišli su do mandarine i pitali ih nakon što su velikodušno platili njegov odgovor:” Pozovite svoje svitke. Tko je od nas u skladu s njima?”
„Sada su samo najsiromašniji ljudi patili od nesanice jer nisu mogli plaćati mandarini savjet. I drugi su govorili kad im je savjest dolazila noću: “Zašto me gnjaviš ?! Ponašao sam se po zakonima! Kako piše u svitcima! To nije bio moj izbor!” “Okrenuli su se od nje na drugu stranu i zaspali.
“Čak je i najpametniji Li Khan Tsu koji je najviše patio od nesanice upravo zakuhao kad ga je Noć posjetila savjest:” Pozdrav, draga moja! Što će sada reći?” „A Savjest mu je rekla da ga gleda očima, u njima blistave zvijezde:„ Zašto ste htjeli vratiti svoje imanje siromašnima, ali to ne činite? “
“” Imam li pravo na to ?! “Li Khan Tsu joj se nasmijao. ‘Što piše u svitcima? Imovina svakog čovjeka pripada njemu i njegovim potomcima. Kako mogu rasipati imovinu drugih ako se moji potomci ne slažu s tim? Znači da sam lopov otkako ih kradem, ili lud čovjek otkad sam opljačkao. Ali piše u zakonu, Lopova i ludog čovjeka treba vezati. Zato me ostavi na miru. Štoviše, savjetovao bih vam da odete u krevet i da ne mirujete!” “Okrenuo se leđima prema njoj i zaspao.
„Dakle, svugdje gdje je došla savjest čula je jedno te isto:„ Kako možemo znati ?! Radimo kako nam kažu mandarine. Idi i pitaj ih! Ponašamo se po zakonu.” “Savjest je prišla mandarinama i pitala ih:” Zašto me nitko ne želi slušati?” „Ali nasmijali su se u odgovoru:„ Zašto bi vas ljudi slušali i ponašali se kao što savjetujete? Za to imamo zakone. Ovdje je sve zapisano na žutom papiru! To je sjajna stvar! Ne bez razloga, A Pu O je zbog izmišljanja zakona imenovan najvišim mandarinom. ”
“Zatim, savjest je otišla do najvišeg mandarina, najmudrijeg u čitavoj Kini. A Pu O. Lagano ga je dodirnula. A Pu O se probudio , skočio gore, ugledao savjest i viknuo u svom strahu: “Kako se usuđujete pojaviti u mojoj kući bez dozvole? Što piše u zakonu? Onaj koji se u noći pojavi potajno u tuđoj kući, smatrat će se lopovom i zatvorit će se!” “Ali nisam te htjela opljačkati! “Odgovorila je. “Ja sam savjest!”
“Prema zakonu si laka žena! Tamo je jasno naznačeno: Ako žena provede noć s nepoznatim muškarcem, ona će se smatrati lakom ženom i zatvorit će se! To znači da ako nisi lopov, onda si razvratnica!“ ”
„ Kako mogu biti razvratnica?! “Bila je iznenađena. “Ja sam savjest!”
“Ali A Pu O je još više kipio od bijesa:” Pa, znači, nisi ni razvratnik ni lopov, samo ne želite poštivati zakone? Također postoji zakon za ovaj slučaj, onaj koji se ne želi pridržavati zakona smatrat će se osobom van zakona i zatvorit će se. Hej, sluge! Stavite ovu ženu u okove i bacite je u zatvor zauvijek kao razvratnicu koji je osumnjičena za krađu i nepoštivanje zakona.”
Sluge A Pu O uhvatili su savjest, stavili je u okove i zatvorili. Od tada ona nikome ne dolazi i nikoga ne gnjavi. Tako da su svi ljudi čak i zaboravili na nju. Rijetko ponekad čovjek nezadovoljan mandarinama poviče: “Nemate savjesti!”, oni mu odmah pokažu papir da je savjest u zatvoru i odgovore mu: “Naravno da je imamo, pa zatvorili smo je!”
“A čovjek šuti, gleda mandarinski papir pun znakova i tinte i shvaća da su doista u pravu! Tako ljudi od tog vremena žive bez savjesti prema zakonima mandarina i najvišeg A Pu O. Bilo da žive dobro ili loše, svatko je odlučio za sebe kad padne noć i svako živo biće počne razmišljati. ”
Ova vrlo interesantna prastara priča preuzeta je iz knjige Sensei IV i vrlo lijepo i jasno govori kako je i zbog čega nastao zakon. Zaista, da li savjesnom čovjeku spojenom sa svojom dušom trebaju zakoni? Savjesnom čovjeku ne treba itko govoriti što je dobro a što loše, on to i sam zna i osjeća. taj je kod ugrađen u ljudsku dušu i govori ti iznutra čudnim uznemirujućim osjećajem da postupaš nepravedno i neistinito, a da ti to itko ne mora kazati. Nažalost duša i savjest, moral su vrlo loši za biznis i stoga takve barijere protoku novca i širenja trgovačke svijesti treba maknuti sa puta. Zakoni služe tome!
