Zajednica suverenih ljudi na zemlji “živi čovjek”

Sloboda je prirodno stanje svijesti, a prirodna svijest je ona koja je oslobodila sebe deluzionalnih pojava, i misao o životu zamijenila životom samim. Slobodu je stoga nemoguće ostvariti dokle god je svijest ograničena u stanju identifikacije, personifikacije života u kojem je identitet zamjena za postojanje, a država jamac sigurnosti, opstojnosti, suvereniteta. Persona je time biće koje nikada nemože biti slobodno, pa biti slobodan, a smatrati sebe osobom, nemoguća je misija. Oslobođenje leži u razumjevanju da ti nisi ono što misliš da jesi, već samo jesi. Nijedna ideologija, religija ili društvena norma nemože osloboditi čovjeka već isključivo zarobiti ga, pa je traganje za putom do slobode također nemoguća misija. Dakle govoriti o građanskim slobodama ili suverenom građaninu isto je kao da pričamo o dugokosom ćelavcu ili plavokosoj brineti. To jednostavno ne ide jedno s drugim. Čovjekova želja za slobodom ograničena je i zarobljena samom željom. Želja o oslobođenju mora postojati samo ako postoji misao o zarobljavanju. Onaj koji ne zna ništa o neslobodi neće tražiti niti slobodu. Ovakav koncept oslobođenja prema zakonima dualnosti je uvjetovan pa je ono što te oslobađa ujedno i ono što te zarobljava. Oslobođenje se ne može dogoditi, ako prethodno nisi zarobljen i obrnuto. Borba za slobodom i djelovanje u svrhu istog deluzionalne su pojave koje nas i zarobljavaju. Čovjek ne smije činiti ništa u svrhu oslobođenja osim neopozivo deklarirati istu bezuvjetno i konačno. Sama riječ Čovjek, etimološki od “Čelovek” je sve samo nije jednostavna. “Čelo” je u početku značio “vrhovni”, i to je razlog zašto u stara vremena riječ je značila “čelo” Što u nas znači i danas. I riječ “Vek” znači “moć”, a prvotno je značilo “ispunjeno” vlast “,” vječno “. Chelovek (Čovjek) je onaj koji je ispunjen (pun) vrhovne (duhovne) vlasti. I pravi čovjek (Chelovek) ili primordijalni (primarni/iskonski) Čovjek je onaj ispunjeni u kome je ova vrhovna, vječna moć – duhovna priroda, dominira.

Najnovije objave

Fenomen zvan bijes

Bijes nastaje kao reakcija na uskraćivanje naših osnovnih prava i potreba. Bijes je pokazatelj da postoji neravnoteža između pojedinca i njegove okoline. Fenomen kolektivnog bijesa, koji je aktualna „pandemija“ izbacila na obalu društvene svijesti, je jedan posve novi fenomen. On je nastao je kao reakcija na nelogične, ali vrlo stroge restriktivne mjere, pod izgovorom učinkovitog

CIJELI TEKST »

Što biramo, filozofiju ili kult?

Kako još tokom djetinstva izvršiti prevenciju kasnijeg nastanka jednog poklonika kulta? Nijedna disciplina individualističke prirode ne stvara poslušne vjernike niti vojnike spremne žrtvovati svoje svete živote za isprazne ideje jednog kulta. Zato nijedno, od državnih institucija, odobreno školstvo na svijetu ne podržava te metode. Zato ne čudi trenutna situacija u kojoj se masovno odobravaju očigledne

CIJELI TEKST »

Ljudski oblik ili naš križ svagdašnji

Svatko od nas osijeća da ima neki zadatak u ovom životu. Svatko od nas želi biti sretan. Sreća nije osjećaj, kao ni ljubav, već zahvala našeg bića za izvršavanje našeg  životnog zadatka. Ne postoje mali i veliki zadaci, male i velike životne misije. Sve su jednako važne u energetskoj mreži svemira u kojoj one aktivno

CIJELI TEKST »

Mala Laž

Jednom je jedan mudrac izjavio: „Kako gore, tako dole!“. Kasnije su  filozofi i mistici tu izreku preveli u: „Mikrokosmos je točna kopija makrokosmosa!“. Prethodni prilog je bio posvećen tematici laži na makro planu i svi  smo se  na njegovom koncu jednoglasno složili da je sve laž. Naš svjetonazor, koji nam društvena svijest nameće je laž.

CIJELI TEKST »

Velika laž

Dobra strana ove pandemije jest što nas je prisilila da razotkrijemo njenu lažnu prirodu. Onda smo silom inercije bili ponukani da raskrinkamo i lažnost cijelog jednog svjetonazora, koji je ovu pandemiju učinio mogućom, sveprisutnom i nadasve intimnim iskustvom. Potom smo spoznali da je sve ono u što smo do sada vjerovali ideologija ili umjetno stvoreni

CIJELI TEKST »

Prosvjedujem – dakle jesam

U vremenima promjena i ključnih odluka kako i invidividualnom tako i u kolektivnom smislu postoje različiti ljudi i različite svijesti. Uglavnom najviše je onih koji uopće ne primjećuju vlastitu točku preokreta kao niti točku preokreta čovječanstva. Njih nazivamo tzv. spavačima, onima koje ništa nije briga osim za svoju plaću, egzistenciju i udobnost. Spavači imaju svoje

CIJELI TEKST »