Sekta

Majmun radi što majmun vidi i majmun govori što majmun čuje. Je li majmun glup? Naravno da nije, on je jako pametan u okviru svojih ograničenja, ali on jednostavno nema mogućnost da promišlja i donosi zaključke već samo ponavlja rečeno ili viđeno, i to radi vrlo dobro. Na žalost, danas postoji ogroman broj ljudi koji se ponašaju na isti način. Govore o nečemu bez da su uopće pokušali ući dublje u to o čemu govore ili istražili išta u vezi toga. Samo bez razumijevanja ponavljaju.

Kontrolorima svijeta nema ništa ljepše i draže nego da hrpa majmuna ponavalja ono što čuje i radi ono što vidi jer ako bi počeli promišljati to nikako za kontrolore ne bi bilo dobro.

Jedan od najboljih primjera leži u činjenici da danas od ljudi često čujem „optužbe” da je AllatRa sekta i da oni ne žele imati nikakve veze s time. Ili čim vide neka videa ili događaje počnu pljuštati priče o sektašenju i svijest gubi interes. Međutim što je to uopće sekta? Zna li tiko od tih? Majmun nema kapacitet za shvaćanje tog pojma dok čovjek ima pa ne bi bilo loše da ga počne koristiti. Stoga probajmo odgovoriti na to pitanje.

Hrvatski jezični portal:

1.rel. skupina ljudi koju ujedinjuju zajednička vjerska uvjerenja, različita od općeprihvaćenih u široj zajednici; sljedba

2.pren. općenito, uža ili manjinska skupina unutar veće organizacije ili šireg pokreta koja zastupa odvojena mišljenja i programe te se suprotstavlja većini

https://hjp.znanje.hr/index.php?show=search

Sama riječ sekta etimološki znači

secte, sete “sekta, vjerska zajednica” ili izravno iz kasnolatinskog secta “religijska skupina, sekta u filozofiji ili religiji”, iz latinskog secta “način, način, slijeđenje, škola mišljenja,” doslovno “put, put, utabani put, “od fem. sectusa, varijanta prošli particip sequi “slijediti”, iz korijena PIE * sekw- (1) “slijediti”. Zbunjen u tom smislu s latinskim secta, fem. prošli particip secare “rezati” (od korijena PIE * sek- “rezati”). Značenje “odvojeno organizirano vjersko tijelo” zabilježeno je iz 1570-ih.

*sek-

Proto-Indo-European root meaning “to cut.” It forms all or part of: bisect; dissect; hacksaw; insect; intersect; resect; saw (n.1) “cutting tool;” Saxon; scythe; secant; secateurs; sect; section; sector; sedge; segment; skin; skinflint; skinny; transect.

To je hipotetički izvor / dokaze za njegovo postojanje pružaju: hetitski shakk- “znati, obratiti pažnju;” Latinski secare “rezati,” sectio “rezanje, odsijecanje, dijeljenje;” Starocrkvenoslavenski seko, sešti “sjeći, sjekira” sečivo “, sjekira,” ruski seč ‘”rezati na komade;” Litvanski įsėkti “gravirati, urezati;” Albanski šate “mattock;” Starosaksonska segasna, staroengleski sigðe “kosa;” Staroengleski secg “mač,” seax “nož, kratki mač;” Staroirski izraz “izrezao sam”.

etymonline.com

Wikipedija kaže nešto više o tome

Sekta (lat. secta i lat. sequi i pod uticajem lat. secare) je izdvojena ili zatvorena grupa ljudi koja čvrsto sledi svoja načela. Najčešće se sekta formira nasuprot osnovnoj grupi iz koje je potekla, razvijajući učenje, koje je po uverenju članova sekte, ispravnije u odnosu na učenje osnovne grupe. Za sve članove sekte karakteristično je da imaju čvrstu organizaciju i jedinstvene obavezne rituale. U jednom broju monoteističkih religija svako odstupanje od proklamovanih dogmi, proglašava se sektom[1].

U početku sekta je bila neutralan pojam za jednu manjinsku grupu koja bi dolazila u konflikt sa većinom. Taj pojam se najčešće koristio u antičkim filozofskim krugovima, opisujući manje filozofske grupe. U tom smislu i rano kršćanstvo može da se razume kao sekta unutar judaizma. U srednjem vijeku pojmom sekte su opisivane heretičke grupe koje su se odvajale od većinske Crkve. U moderno doba se pod sektama najčešće podrazumijevaju zatvorene vjerske grupe, odnosno kultovi.

* * * *

Dakle sekta je fragment određene cjeline, odsječeni dio nečega koji gleda ne cjelinu na drugačiji način. Sekta je isključivo religiozni pojam jer se sekcija nekog drugog ideološkog ili znanstvenog djelovanja ne naziva sektom. Recimo, kvantne fizičare koji imaju drugačiji pogled na cjelinu fizike kao znanosti ne zovemo sektašima.

Religija plaši ljude izrazom sekta, jer odmah postoji ideja da je tamo sve izvrnuto, da ćeš u njoj ostati bez imovine i da se od takvih „fanatika” nikada više nećeš moći odvojiti pa je moguće da ćeš čak i glavu izgubiti. Majmuni stvari uzimaju točno tako.

U novije doba postoji i riječ kult koja opisuje zatvorene sekte koje u tajnosti prakticiraju što li već prakticiraju. To je isto dio nekakve cjeline, ali su njena učenja nedostupna, zatvorena za javnost. Da li takve stvari postoje i treba li biti oprezan? Naravno da postoje i treba biti oprezan, ali to ne znači da bježiš od sjene konopa jer imaš dojam da je zmija. Trebaš promisliti, odvagati, osjetiti, koristiti resurse koje kao čovjek imaš.

Sekta je nešto što se odvojilo od izvornog učenja, kao, na primjer, kršćanstvo od Isusovog učenja. U tom smislu svaka religija nekad je bila sekta, ali je valjda postavši brojnija izišla iz definicije sekte. Po ovoj je definiciji kršćanstvo sekta odijeljena od Judaizma, a katoličanstvo je sekta odijeljena od kršćanstva, ali to nitko ne smije reći naglas jer registriranih katolika ima ogroman broj. Mada to nigdje ne piše, sekta se podrazumijeva manjinom, a kad im broj poraste onda to oni više nisu! Naravno, ovo je glupo objašnjenje jer sekta je po definiciji uvijek sekta bez obzira na broj sljedbenika.

AllatRa ni u kojem slučaju nije, niti može biti sekta jer predstavlja jedinstveno, cjelovito, sveobuhvatno i istinito učenje. Članovi AllatRa pokreta su ljudi svih rasa, religija, nacionalnosti i ideoloških određenja. U AllatRi postoji velik broj ateista. Kako bi se onda ona mogla nazvati dijelom? Dijelom čega? Ona uopće nije niti religija. Danas majmuni kažu da ako pričaš o Bogu i Duši i duhovnosti da si član neke religije. To uopće nije istina jer su Duša, Bog, duhovnost osnovni dio svakog čovjeka i svatko ima pravo govoriti i kontemplirati o tome bez da ga se etiketira religioznim. Religiija nema monopol na duhovnost, to samo majmuni tako misle.

Proroci su na zemlju donosili znanje i istinu. Istina je jedna i ona se ne može podijeliti. Istina je za sve! Ali postojali su neki koji su pokušali monopolizirati istinu i od učenja proroka napravili organizaciju tj. sektu. Sekta tumači učenja proroka na razini svijesti govoreći da treba poštovati određene formule i rituale da bi se do istine došlo, kao i da treba postaviti hijerarhijsku strukturu unutar sekte i da postoje vidokodostojnici koji su posrednici između čovjeka i istine, a što je sve u potpunosti suprotno istini koju je donio prorok. Organizacija (sekta) razvija se kao određeni biznis, jer svaka organizacija ima svoje potrebe i zakonitosti. Bez ikakve uvrede prema ikome ovdje se samo navodi istina o tome što su u biti sekte. Kad odvojite ljude od sekte, što ostaje? Ostaje mnogo nekretnina i zaposlenika tog biznisa koji žive na račun ljudi. Mnoge današnje religije su samo biznis i to vrlo ozbiljan biznis kojeg kontroliraju uposlenici, a rad ide na račun župljana. Ako odstranimo župljane… što ostaje? Poduzeće, nekretnine i uposlenici. Ispada da ustanovljavanjem sekte, tj odsijecanjem fragmenta od istinskog znanja ljudi su u svoje vrijeme uspostavili posao na račun malog djelića znanja kojeg su unijeli u svoju organizaciju (sektu). Ono što je trebalo biti otvoreno, slobodno i dostupno za sve postalo je zatvoreno u izrazito rigidnu strukturu, hijerarhiju, a zna se kome pripada hijeARCHija.

AllatRa stoga ne može biti sekta, ona ujedinjuje, dok sekte dijele. U sektama se govori „mi smo u pravu, a oni drugi nisu“, jer dijelovi su uvijek u suprotnosti s drugim djelovima. Uostalom nitko nikada nije obuhvatio cjelinu, osim proroka, da bi imao monopol na nju, a kako bi svi ostali bili samo sekta ili kako ih u crkvi nazivaju otpadnici od vjere. (otpad; smeće). Ali otpadnici od čega? Od njihove organizirane strukture i doktrine na koju imaju monopol.

AllatRa je pokrenula projekt o formiranju društva u kojem je ljudski život najveća vrijednost i koji nema nikakva religiozna ili bilo kakva ograničenja za sve ljude dobre volje. Ne traži od tebe nikakve pare, sve znanje u njoj dobiješ besplatno. Svi ljudi tu rade kao volonteri bez ikakve naknade. Sve je transparentno i otvoreno, nema skrivenih detalja kako bi eventualno dobila obilježje kulta. AllatRa niti nema organiziranu hijerarhijsku strukturu ili nekakve rituale koji su po definiciji obavezni unutar sekte.

Stoga, dragi ljudi, prestanite biti majmuni koji ponavljaju što dreseri kažu. Uključite malo mozak, jer je to jako bitno obilježje čovjeka. Kako čovjek može napredovati ako se ograniči strahovima od nepoznatog, onog što je drugačije od klasičnog narativa i doktrine? Nije li nas taj narativ i doktrina dovela do točke u kojoj se nalazimo? AllatRa nije nepoznato, ni u kom slučaju već samo strano! Strano umu koji je 6000 godina treniran da ne misli i sad se odjednom otvara mogućnost promišljanja i razumijevanja van okvira.

Majmun to ne može razumjeti sve i da hoće, čovjek i te kako može, naravno, samo ako hoće!

Sretan  1. rođendan „bijele diktature“!

Krajem 2019-te godine sam u jednom prilogu za ovu stranicu, bacio oko na nadolazeću 2020-u godinu i iskreno opisao svoje vrlo čudne predosjećaje u vezi nje. Bit će to jedna teška godina, puna izazova na koje nismo pripremljeni. Tko je tada mogao naslutiti da će se cijeli svijet pretvoriti u fašističku diktaturu? Točno nakon godinu dana od objave ove pravno frizirane pandemije, vrijeme je da se  osvrnemo unazad i irekapituliramo proživljeno, nebi li jači i iskusniji preživjeti ovu 2021-u godinu.

Tokom prošle godine smo doživjeli, a većina nas i preživjela, sve one restriktivne mjere državnog aparata kao izgovor za opasnost od navodne smrtonosne zaraze. Jedan mali, prilično jednostavni virus, koji u međuvremenu još nije izoliran, uspio je paralizirati cijelu našu, tehnološki visoko razvi- jenu, civilizaciju. Vlasti diljem svijeta su iskoristile potencijalnu opasnost od zaraze kao paravan za dosezanje nekih drugih ciljeva, koje sa zdravljem i blagostanjem stanovništva nemaju nikakve veze.

Sada, nakon godinu dana, možemo sa sigurnošću ustanoviti da su zakazale sve javne institucije društva i sve mjere koje su one donosile. Činjenice jasno pokazuju da se nije radilo o nikakvoj smrtnoj pandemiji, već o dobro organiziranoj i globalno koordiniranoj akciji u cilju stvaranju novog kulta, nove pseudo-religije, baziranog na strahu i dezinformacijama. Ogromno pukotina u društvu koja je nastala u proteklih godinu dana, ušla je u intimu mnogih ljudi i razbila mnoga prijateljstva i veze.

Ako neće milom, onda ćemo silom!

Iskustva tokom prethodnih fake-pandemija zadnjih 20-tak godina, su od početka implantirani u strategiju ove zadnje „šišmišovske“, te su vlasti vrlo brzo prisegnule  autoritativnim mjerama, odmah po proglašenju pandemije. Za to je bilo potrebno ekspresno promjeniti definiciju pandemije, nebi li se dobila pravna osnova. Onda su mediji započeli ofenzivu dezinformacija i indoktrinacije strahom, dok je novorođena institucija cenzure alternativnih medija svim snagama nastojala spriječiti širenje činjenica. Uvjeravali su nas da je zdravstvo pred kolapsom i da su bolnice prepune bolesnih i umirućih. Ipak naknadne analize su pokazale, da podaci o smrtnosti, popunjenosti bolnica i broju oboljelih, ni izdaleka nisu bili tako kritični, kako je to koordinirana akcija stožera i njima poslušnih medija propagirala. Oficijelne statistike su se morale redovito falsificirati. Izmišljen je onaj fantomski „zaraženi“,  bez simptoma bolesti, ali vrlo opasan po okolinu. PCR-test je zbog svoje „fleksibilnosti“, uvijek postao miljenik kurve-statistike. Pritom su svi mediji slučajno zaboravili, da je autor (i u međuvremeni milijarder) tog za pandemiju apliciranog testa, zapravo osoba, koja se već obrukala tokom prethodne lažne pandemije „životinjske“ gripe i time izgubila svaki kreditibilitet.

Političari, kao profesionalni glumci, su odradili ulogu mučenika, koji krajnjim naporima drže teško stanje pod kakvom takvom kontrolom, dok je težina situacije umjetno napuhana medijskim trikovima. Prošla godina je pokazala, kamo nas stvarno vodi sistem neoliberalne demokracije i koliko je eliti na vlasti i njenim političkim marionetama stvarno stalo do dobrobiti čovječanstva. Da kojim slučajem u nekoj od evropskih zemalja postoji ministarstvo za sreću, vjerovatno bi bilo smjenjeno u najkraćem roku i javno linčovano za suradnju sa „okupatorima“. U svom svojem licemjerstvu su političari ipak objavili i pokoju istinu, naravno u pogrešnom kontekstu. Svi su od početka govorili da smo u stanju rata, najvećoj krizi od završetka drugog svjetskog rata. Da istina je, ali nisu spomenuli tko i protiv koga zapravo vodi taj rat  i sa kojim ciljem. Radi se o ratu između iskusnih profesionalaca i zbunjenih amatera.

Ne samo da je „pandemija“ pokazala koiliko je lomljiv naš osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, već i naše samo postojanje. Vrijednost života je pala na niske grane, a smrt je postala svakodnevnica ili nova normalnost. Mantranje parola „čuvanja i uskraćivanja svega što nije neophodno za puko preživljavanje“,  devalviralo  je vrijednost svih onih svakodnevnih životnih vrijednosti koje su nam do sada bile svete. Konstantno stanje straha je iscrpilo sve rezerve energije bubrega prosječnog čovjeka ili naivnog amatera. Bubrezi su se u panici obratili susjednoj jetri i zamolili za pomoć. Ona je kolegijalno uključila alarm i proglasila izvanredno stanje kao pokret otpora za okončavanje ove neizdržive situacije. Bijes je emocija jetre,  a jetra je ta koja čisti organizam od nepotrebnih stvari. Kolektivni bijes je tu da očisti svijet od laži i da ovu nenormalnu nestvarnost pretvori u trezvenu realnost. Bijes budi i tko se danas ne probudi iz ove noćne more, neće skoro imati tako idealnu priliku.

Nakon skoro pola stoljeća utopijskog obilja i pomahnitalog  konzuma, dovedeni smo pred zid za streljanje, spoznavši koliko smo zapravo ranjivi kao biološka svjesna bića. Ošinula nas je spoznaja da je život unikatni fenomen, svetinja, a ne samo jedan od kuglica u nizu inkarnacijske trakavice. Ošinula nas je spoznaja da ne postoji dualizam uma i tijela, već da postoji samo svijest, ali ne kao nešto transcedentalno, već kao nešto masivno. Naše tijelo jest svijest.

Najbolji opis trenutne rođendanske atmosfere je globalni osjećaj nesvjestice i bijesa. Nitko od jadnog puka ili te amorfne mase amatera nema know-how kao se odnositi sa tim stanjima bića, sa tim osjećajima. Postoji li izlaz iz ove situacije u kojem je društvo opasno podjeljeno na bijesno-neposlušne i rezignirano-poslušne i uziljno prijeti da rođendasko slavlje pretvori u rođendanski masakr? Na kraju ove plandemije, ukoliko se ona ikada i završi, svi ćemo redom biti traumatizirani na ovaj ili onaj način, tj. na samo nama specifičan način. Morat ćemo naučiti živjeti sa novim ograničenjima, koje su nam posljedice tih traumatskih ozljeda donijele.

Slavimo tako ovaj rođendan i ne vjerujemo svojim očima, kamo smo dospjeli za samo godinu dana. Da nam je netko prije godinu dana rekao kakvo nas magarčenje čeka, nitko mu nebi povjerovao.

Happy birthday!

Velika laž

Dobra strana ove pandemije jest što nas je prisilila da razotkrijemo njenu lažnu prirodu. Onda smo silom inercije bili ponukani da raskrinkamo i lažnost cijelog jednog svjetonazora, koji je ovu pandemiju učinio mogućom, sveprisutnom i nadasve intimnim iskustvom. Potom smo spoznali da je sve ono u što smo do sada vjerovali ideologija ili umjetno stvoreni konstrukt. Ima li išta ljepše od prizora u kojem gledate svog sugovornika dok vam razgoračenih očiju saopćava: „Jebote, sve je laž! Sve što smo učili je laž, od povijesti, preko ekonomije i medicine do znanosti i religije!“? Velika laž je posvuda oko nas!

Neki među nama ipak nisu osjetili potrebu da dekonstruiraju svoj mikro-svjetonazor kao preciznu kopiju makro-svjetonazora. Na to ih nije ponukala niti činjenica, da su u tom društvenom svjetonazoru nastale ogromne pukotine. Evo jedan očiti primjer. Kako nazvati jednu državu nego ludarom, u kojoj vrhovni sud donese jednu odluku, a vlast uporno naređuje suprotno? Da li je to šizofrenija na kolektivnom nivou?

Takva situacija države-ludare imamo trenutno u BiH i Austriji. U njima postoji odluka Vrhovnog  Suda koja je suprotna naredbama vlasti ili kriznog stožera. Jedina razlika između te dve ludare je dosljednost egzekutive u odnosu na svoje nadređene. Pošto BiH nije država policijskog tipa i u kojoj narod ne vjeruje da je vlast došla direktno od Boga, te se istovremeno  smrtno boji božje kazne u obliku pendreka, situacije se rješila spontan, sama od sebe.  Nakon što je ciklično razdoblje gripe prošlo, narod se jednostavno vratio normalnom životu. Tako je zdravi narod pobjedio ludu državu.

Upravo suprotna situacije vlada u državi  sa relativno bogatom kolonijalnom tradicijom. Nažalost, u njoj narod nije toliko zdrav i uz to ima opasne sklonosti ka sado-mazo ponašanju. Ono što je nekad bio nedodirljivi sjaj i ugled carske monarhije, sada je ugled države i njene vlasti. Kako pak održati taj ugled danas, kad činjenice jasno govore o raskolu državne strukture? Svaki stanovnik „carevine“ se sad mora pitati koga mora slušati? Da li se povinuti odluci vrhovnog suda ili pak odlukama vlasti i njenim slugama-plaćenicima? Ako slušaš uredbe vlasti, izbjeći ćeš neugodnosti sa njenom egzekutivom ili živom silom. Ako si pak neposlušan, onda će te u najgoru ruku maltretirati zombiji egzekutive, pa onda prosljediti prekršajnu prijavu sudu. Ovaj će te onda, shodno odluci vrhovnog suda, morati osloboditi svake krivice.

Kako funkcionira sistem države u kojoj postoji „dvovlašće“ predjednika i kancelara? Nakon demokratskih izbora državni aparat (zajedno sa sudstvom) sklapa ugovor sa novoizabranom vladom. Taj državni aparat predstavlja lik predsjednika, koji toj vladi odobrava mandat. Time se svi stanovnici te zemlje, indirektno preko svog predsjednika, koji ih reprezentira, zavjetuju da će poštovati odluke i izvršavati naredbe vlade. Uloga predsjednika države je da kontrolira rad vlade i ukoliko uvidi zastranjenje i zloupotrebu u njenoj politici, oduzme joj mandat. Sve to zvuči vrlo razumno. U praksi je situacija ipak drugačija. Predsjednik je sa vremenom postao samo figura za promocije, čista forma bez moći i odgovornosti.

Vratimo se opet našoj carskoj državi-ludari.  Činjenica je da se jedan dio državnog aparata usprotivio odluci vlasti i proglasio njene uredbe neustavnim, protuzakonitim i time ilegalnim. Na prvi pogled bi trebala nastati vrlo nestabilna situacija. Poznato je da je  nestabilnost uvijek simptom nadolazećih  promjena. Pokušajmo onda na našem primjeru proreći mogućnosti daljeg toka događaja.

Velika većina ljudi, pogotovo onih starije dobi, uglavnom konzumira medije, koji su pod kontrolom vlasti, te za njih postoji samo jedna istina, istina državnih medija. Odluka suda o suspenziji uredaba vlade  sustavno se ignorirana od strane tih istih medija tj. vlasti i dopire samo do malog broja konzumenata onih slobodnih ili alternativnih medija.

Koliko dugo može opstati brak u kojem supružnici ne samo da ne spavaju u istom krevetu, ne jedu za istim stolom, ne žive u istom stanu i što je najgore ne dijele isti svjetonazor? Vratimo se u prošlost, kada je prije nešto više od 80 godina vladala slična situacija. Vlast je tada snagom egzekutive, a ne argumenata, likvidirala one djelove državnog aparata, koji nisu djelili njeno mišljenje, te nakon te početne čistke, promjenila zakone i cijeli sudski sistem. Tada se radilo o dolasku nacista na vlast i početku njihove diktature, koja je svojom naknadnom legalizacijom, postala legitimni monstrum na  vlasti, ali tek nakon što je rješila problem početne šizofrenije ili državnog ludila.

Danas te sile, koje ignoriraju odluke suda, sebe zovu anti-fašističkim, anti-nacionalnim. One sebe zovu globalnim spasiocima svjeta.  Što ako su  iste sile, koje su nekad osmislile ideologiju nacionalnog zla, danas stvorile ideologiju globalnog dobra? Što ako iste sile koje su nekoć stajale iza Adolfa, danas stoje iza Billa? Prvi je bio strašan, ali je mila majka u usporedbi sa onim što nastoji napraviti njegov nasljednik.

Mi se danas nalazimo u vremenu čistki svih neistomišljenika ili onih slobodno mislećih ljudi. Svi heretičari zaposleni u državnim službama redom dobivaju otkaze. Sljedeći korak je ekskomunikacija  svih onim koji su se „zaboravili“ cijepiti. Ukoliko se zaposlenici u zdravstvu ne ujedine i usprotive, te nakon njih cijeli narod (barem 10% je neophodno da se paralizira egzekutiva) ne ustane protiv nadolazeće dikatature, ne gine nam isti scenario koji se jednom već dogodio. Cijeli projekt UN-a je pokrenut sa ciljem da se spriječi jedna buduća katastrofa, nakon one koju zovemo drugi svjetski rat. Prije UN-a je postojala Liga naroda , koja je „uspješno“ spriječila nastajanje drugog svjetskog rata. Ironijom sudbine, upravo sve svjetske organizacije (od medicinskih do financijskih) danas složno rade na realizaciji jedne nove globalne katastrofe, ovaj put u obliku digitalne diktature i diktature tehnološkog transhumanizama. Nekoć  su osudili nacionalizam kao uzrok zla. Danas nam zelenaši-globalisti nude jedan novi globalni fašizam zamaskiran u uniformama bijelih mantija i pod parolama univerzalnog dobra i sveopćeg spasa. Sve laži su sada postale jedna velika, „zdrava“ laž.

Hamletovo pitanje danas glasi: „Da li se isplati vjerovati u laž i lagati samog sebe?“ . Odgovor na to pitanje ne postoji, je pojam isplativosti ne postoji izvan zelenaškog razmišljanja jedne osobe, jednog fantoma ili projekcije globalnog lažova.  Kad jednom odustaneš od slobode, odustao si od svog zdravlja i od svoje svijesti. Vidimo se uskoro ili u zombi državi poslušnika  ili u zajednici slobodnih pojedinaca!

U banani smo!

U banana-republikama, poput Hrvatske i njenog carskog uzora Austrije, je tradicija slobodarskog duha renesanse i tolerancije na vrlo žalosnom nivou, pa se shodno tome i političari obično ponašaju poput zlovoljnih roditelja, koji rado prijete i kažnjavaju svoju vlastitu djecu.

“Razočarali ste me, niste bili poslušni!”
“Ajmo svi brzo kući i ne izlazite odatle!“

„Stavi tu brnjicu i da te ne čujem više!“
„Moram vas kazniti, za vaše dobro!“
„Ja sve ovo radim, jer vas jako volim!“

Glavni politički nosilac akualnog fašizma na globalnom planu nisu nikakvi zločesti desni ekstremisti, ultranacionalisti i patrioti, već oni na koje nitko nebi posumljao: zeleni. Taj pokret je hakiran još u ranim sedamdesetim od korporativnih proroka i danas nitko ne može, niti se usuđuje poljuljati njihovu auerolu humanosti, dobrote i svetosti. Zeleni su Marija Tereza političke scene i svi mediji koji kontroliraju javno mijenje ih podržavaju i štite.. Dovesti ih u pitanje, isto je kao i optužiti gore navedenu sveticu za zločin trgovine djecom i prodaju njihove, u krv materijalizirane pažnje. Aktualni globalni fašizam i njegov teror i maltretiranje naroda, danas dolazi iz „lijevo-humanog“ tabora, gdje cvjeta „tolerancija, suosjećanje, znanost, ljubav i istina“.

Najbolja karikatura despotske ljevice je trenutno stopljena u liku i djelu aktualnog ministra zdravstva u Austriji. On dolazi iz legla zelenih i nitko se od intelektualaca ne usuđuje dovesti u pitanje njegov humanizan, iza kojeg se krije puki neoliberalni fašizam obojen lijepim bojama i  upakiran kao božični poklon. Zeleni su u sebi uspjeli pomiriti radikalnu ljevicu sa neoliberalizmom. Pomirili su svoj humanizam sa brutalnim korporatizmom, stavivši zelenu etiketu sa natpisom bio, organski i bez GMO-a,  na bojni otrov za masovnu neutralizaciju.

Druga karikatura je sama austrijska vlada, kao simbioza “umjerene” konzervativne desnice tipa HDZ i radikalne ljevice bez samosvijesti i trezvenosti, kupljene od krajnje globalne desnice. U Hrvatskoj je HDZ prodao naivnoj i usplahirenoj biračkoj masi, predhodno podgrijanu vatikanskom propagandom,  “tortu od govana”, obljepivši je etiketom sa natpisom “klero-patriotizam”. Vjernici su dobili nacionalnu crkvu po ortodoksnom principu, koja je ne samo stvorila njihovu umjetnu samovjest, kreirajući hibridnu naciju, već ih je odmah potom kao roblje prodala globalnom korporatizmu i njegovoj agendi.

Kao što je veliki tata za austrijance nekad bio car, a sada premijer i politička vrhuška, tako je za hrvate, lišene svoje stvarne povijesti i identiteta, veliki tata sada fratar, biskup i vatikanski papa, jer svog vođu, odvojenog od kontrole vatikana, ne smiju imati. Inače bi se moglo opet desiti da ih jedan takav „hochstapler“ povede u zajednicu sa svojom ilirskom braćom, umjesto da robuju zapadnim kolonizatorima.

Upravo ti kolonizatori, koji su stoljećima pljačkali i izrabljivali kolonije po cijelom svijetu, danas nas uče dobroti i prodaju nam svoju verziju humanosti, koja je onoliko humana kao što je  humana nivea krema namazana na topovsku cijev tenka. Taj licemjerni humanizam je samo jedno vrlo učinkovito i nadasve jeftino robovlašnistvo, kao što je i ovaj aktualni treći svjetski rat, najjeftiniji, nejperfidnini i najnevidljiviji rat u povijesti (ujedno i najglobalniji).

Zar nisu i onima koji su odlazili u gasne komore govorili da idu na tuširanje i dezinfekciju?

Zar nisu one, koji su u vlakovima za Auschwitz govorili da ih vode u smrt, proglašavali budalastim teoretičarima zavjera. Kakva dobrota, kakva humana briga za higijenu i zdravlje, prije nego li ih njihov rad odvede u slobodu!

Kakve veze ima banana-republika sa renesansom? Upravo je u renesansi uništen korjen individualizma, što danas vidimo u aktualnim prisilama i osjećamo na svojoj koži. Zapravo je svjejedno živimo li u državi koja svoju društvenu svijest i zakone bazira na znanosti ili na religiji. Razlika je samo u nijansama boja ili u varijaciji smrada. I vjera i znanost su produkti uma. Svi poznati sistemi organizacije zajednice ljudi se zasnivaju na umu ili kolektivnoj svijesti, projeciranoj na nivo pojedinca. Um funkcionira preko sistema vjere tj. projekcije u budućnost ili u prošlost. On je u konstantnom konfliktu sa sadašnjošću i time sa sviješću, koja može biti samo individualna. Um se boji svijesti, kao što se kolektiv boji pojedinca. Zato je kolektiv uvijek protiv individualca, koji je samostalan i suveren.

Nebi li se malo uravnotežio i popunio vakuum individualizma, za kojim žudi svaki pojedinac, kolektiv traži jakog i karizmatičnog pojedinca za vođu. To je i razlog što postoje pape, carevi i predsjednici. Oni su tu da zamagle stvarnu sliku i tako ponude ispraznu masku individualizma, nebi li tu iskonsku glad za suverenitetom svakog pojednica nadomjestili njegovom identifikacijom sa vođom. Taj trik fake-individualizma funkcionira od pamtivijeka. Svejedno je imamo li u učionici križ ili sliku maršala. Smisao je da naša percepcija prođe kroz filter, koji u sebi sadrži interpretacijski kod, koji će izvrnuti naš prirodni sistem vrijednosti i zamijeniti ga umjetnim, javnim, kolektivnim. Vjerovati znači koristiti taj kod i odustati od sebe, svojih vlastitih očiju, vlastite pameti i vlastitog bića. Svaki vjernik je tako mentalna prostituka, koja vara svoje sopstvo kurvajući se sa tom stranom projekcijom u sebi.

Radikalnost fenomenološke paradigme se sastoji u zamjeni implantiranog uma našom sviješću na mikrokozmičkom planu i zamjeni banana-republike zajednicom autentičnih individualaca na makrokozmičkom planu. Upravo je to bila suština duha renesanse, koja se izrazila kroz djela nekolicine umjetnika i čarobnjaka. Pet stotina godina kasnije, isti se duh materijalizirao kroz Husserlovu filozofiju fenomenalizma, koja je zapravo nova paradigma za izgradnju kako pojedinca tako i nove multi-individualne zajednice.

Vojna strategija trećeg svjetskog rata

Koliko god nekima izgleda sumanuto nazivati ovu aktualnu Plandemiju trećim svjetskim ratom, tehnike koje se na globalnom planu koriste za navodno suzbijanje te iste plandemije, neodoljivo podsjećaju na tehnike koje su razvijene unutar vojnog sektora i koje se tamo marljivo primjenjuju. Ovaj put imamo sukob koji se ne odvija između dvije profesionalne vojske, već između profesionalaca i amatera (globalnog stanovništva), koji nemaju pojma u kakvoj se situaciji nalaze. Svo iskustvo grubog i mekog (suptilnog i nevidljivog) ratovanja, koji su vojni profesionalci stekli  tokom bogate ratne povijesti, slilo su u strategiju ovog neidljivog ali totalnog rata.  Slijedi tabela sa tehnikama i rezultatima primjene istih, koja bi trebala pojasniti stanje u kojem se nalazimo i navesti one naivne i dobroćudne sugrađane, da preispitaju stanje stvarnosti u kojoj se nalazimo.  Navedene su vojno-ispitivačke tehnike za slamanje volje  pojedinca i njegovu potpunu neutralizaciju. Kako je izvijestio New York Times, ova tablica iz 1957. godine je prikaz komunističkih prisilnih metoda Kine za postizanje individualnog uklapanja u kolektiv. Ovu tablicu je pripremio sociolog Albert Biderman kao sukus svog istraživanja metoda koje su koristili kineski komunisti za iznuđivanje informacija i lažnih priznanja američkih vojnika, zarobljenih tijekom rata u Koreji.  U jednoj ranijoj studiji,  Biderman je opisao ove metode kao “gnusan gnjev”, dodajući da “vjerojatno nijedan drugi aspekt komunizma temeljitije ne otkriva svoje nepoštivanje istine i pojedinaca, kao upotreba ovih tehnika”. Ljevičari tada nisu bili omiljeni od medija, kao što je to slučaj danas, kad se neoliberalizam kamuflirao u novoj ljevici. Kina i Amerika su tada bili smrtni neprijatelji. Što ako su u aktualnom ratu njih dvoje sada saveznici?  Bidermanova tabela metoda pokazuje  kako se pojedinac prisiljava na uklapanje u masu, kako da se slomi njegova individualna volja, u potpunosti počini u kolektivu i nestane u njegovoj besvijesti.

Osnovni metodPosljedice (Namjena)Variante
1. IzolacijaLišava žrtvu svake socijalne potpore i sposobnosti da se odupre. Razvija intenzivnu zabrinutost za sebe. Žrtvu čini ovisnu o ispitivaču.Potpuna samnica. Potpuna izolacija. Poluizolacija. Grupna izolacija.
2. Monopolizacija percepcijeUčvršćuje pozornost na neposrednu situaciju. Potiče introspekciju. Eliminira nadražaje koji se natječu s onima pod nadzorom otmičara. Frustrira sve radnje koje nisu u skladu s uklapanjem-poslušnošću.Fizička izolacija. Tama i jako svijetlo. Jalovo okruženje. Ograničeno kretanje. Monotona hrana.
3. Inducirano oslabljivanje i iscrpljenostSlabi mentalne i fizičke sposobnosti otpora.Polugladovanje. Izlaganje. Eksploatacija rana. Inducirana bolest. Nedostatak sna. Dugotrajno ograničavanje. Dugotrajno ispitivanje. Prisilno pisanje. Pretjerani napor.
4. PrijetnjeGaji tjeskobu i očaj.Prijetnje smrću. Prijetnje ne povratkom? Prijetnje beskrajnim ispitivanjem i izolacijom. Prijetnje protiv obitelji. Nejasne prijetnje. Tajanstvene promjene liječenja.
5. Povremena popuštanjaPruža pozitivnu motivaciju za uklapanje. Ometa prilagodbu na uskraćenost.[Povremeno?] Kolebanje stavova ispitivača. Obećanja. Nagrade za djelomičnu usklađenost.
6. Demonstriranje “svemoći” i “sveznanja”Sugerira uzaludnost otpora.Sučeljavanje. Pretvarajući se da se suradnja podrazumijeva. Pokazujući potpunu kontrolu nad sudbinom žrtve.
7. DegradacijaTroškove otpora čini štetnijim za samopoštovanje nego kapitulaciju. Svodi zabrinutost zatvorenika na “životinjsku razinu”.Spriječena osobna higijena. Prljava okolina. Kazne. Uvrede i poruge. Uskraćivanje privatnosti.
8. Naređivanje trivijalnih zahtjevaRazvija navike uklapanjaPrisilno pisanje. Provođenje minutažnih pravila.

 

Povijest naše civilizacije ili povjest ropstva

„Sve stvari,  koje se tiču Goim-a (ljudska stoka) su poput pustinje, i prvi čovjek koji ih uzme, može ih prisvojiti i sa njima raditi što hoće“. Babha Bathra 45.

„Dozvoljeno je Goim (ljudsku stoku) mijenjati i njom trgovati.“ Babha Kama 113b.

„Život jednog Goi i sve njegove tjelesne moći pripadaju jednom židovu.“ A. Rohl. Polemika. P.20

Pošto se naš lokalni „robovlasnik“ odnedavno potpuno posvetio duhovnim pitanjima, nastao je svojevrsni vakuum u vezi teme prava, koji me je ponukao da napravim i svoj doprinos razjašnjavnju te problematike. Trenutno smo svjedoci fundamentalnih zakonskih promjena, koje se odvijaju pod krinkom zaštite života i opće sigurnosti, a lišavaju nas svih onih krvavo stečenih ljudskih prava, kojim se ponosi naša zapadna civilizacija. Meni su individualno, pravo i sve vrste birokracije (ugovori i formular, oduvijek na neki čudan način gadili. Prinuđen da se bavim njima, ispočetka sam imao psiho-fizičke reakcije alergije. Moj vitalno energetski dio bića je u kontaktu sa tim temama reagira znakom uzbune. Tako sam ih ili ignorirao pravivši se mrtav, ili odlagao bavljenje istim, dokle god sam mogao. Na kraju sam obično tu „muku ježevu“ uvaljivao nekom drugom. Osjećaj koji me prožima dok se bavim tom temom je sličan onom kad sretnete neurednu osobu na cesti i onda je zaobilazite u velikom krugu. Odakle tako snažna negativna reakcija na temu, koja je zapravo temelj naše civilizacije? Možda sam jednostavno nestrpljiv ili nedovoljno inteligentan za tu vrhovnu nauku, rezerviranu samo za elitu.

Tek kad sam nedavno naletio na jedan članak, koji mi je prosljedio jedan dobar prijatelj, a oni su nešto vrlo vrijedno u životu svakog pojedinca, me je ta, za mene, tabu tema, toliko zaintrigirala, da sam odlučio sklepati jedan članak o tome.

Povijest naše civilizacije koju poznajemo i koja je opće prihvaćena, je zapravo povijest trgovačkog prava. Zašto je to ujedno i povijest ropstva i izrabljivanja uopće, pokušat će pojasniti riječi koje slijede.

Prva civilizacija nastaje na području između rijeka Eufrat i Tigris i to je nekim slučajem i prva civilizacija vladavine prava i nejednakosti, kao društvenog uređenja. Ako je kojim slučajem postojala neka starija civilizacija, prije babilonske i u kojoj je vladala jednakost i nedostajao pravni sistem sa pripadajućim patrijarhalnim uređenjem, onda se ta zajednicapo definiciji ne svrstava pod razvijene civilizacije, već pod one nerazvijene i primitivne.

Ta Babilonska civilizacija „pravnog ropsta“  je spoj babilonske religije, babilonskog bankarstva i babilonskog prava. Iza „Zakona“ uvijek stoji „svećenstvo“, kojie ga brani božanskim argumentima ili zabranama diskusije. Danas je to svećenstvo skriveno iza politike i nauke i vješto producira  nove religije. Kao što se iza klimatske krize ne nalazi egzaktna znanost bazirana na promatranju, tako se i iza ove aktualne corona krize također ne nalazi znanost, već religija. Religiju karakterizira slijepa vjera, autoritativnost svećenstva, tabui, zabrana preispitivanja i cenzura alternativa.

Kod (code) te babilonske civilizacije je preživio do današnjih dana, tako što se u jednom trenutku stopio sa židovskom religijom i bankarstvom. „Infekcija“ se dogodila nakon osvajanja Izraela od strane Babilona i njihove deportacija u Babilon kao roblje. Upravo su Farizejci prihvatili „kod trgovine robljem“ kao svoj osnovni religiozni kod i njime kasnije inficirali cijeli moderni svijet.

Prenosnici babilonske civilizacije na židovsku kulturu su bili Farizejci. Ta grupa svećenika zasnovala je svoj vjerski sistem na sistemu zakona koji se ne oslanjaju na povijest židova i Mosesovo učenje, već na babilonske „zakone o trgovini roblja“, koji sežu do samih početaka te civilizacije i samog Nimroda. Prevrat se dogodio nakon uništenja Solomonovog hrama, kad su Saduceji izgubili na moći i Farizejci u potpunosti preuzeli vodstvo nad cijelim židovstvom. Ti isti Farizejci su nekoliko stoljeća kasnije organizirali zavjeru kojoj je bio cilj smaknuće jednog buntovnika, koji se drznuo kritizirati i organizirati pobunu protiv zastranjenja Farizejskih zakona i njihovog svetog trojstva: religija, novac, sudstvo. Farizejstvo (rabisko židovstvo) zasnovano na babilonskom talmudu, odredilo je budućnost židovstva sve do današnjih dana. („The Babylonian Talmud“ Seder Nezikin, London, The Soncino Press, 1935).

Zakoni babilona se baziraju na formi koju zovemo „ugovor“. On svoju vjerodostojnost zasniva na „potvrdi o autentičnosti“, koju legalizraju za to zasluženi državni službenici (notari) i svjedoci putem potpisa. Sve poznate vrste ugovora koje danas poznajemo (od adoptiranja djeteta i testamenta do zajmova i kupoprodajnih ugovora), su nastali i postojali u drevnom Babilonu. Najinteresantniji među njima tiču se ugovora o radu ili ropstvu. Na primjer, jedan radnik (službenik-radna snaga) iznajmljuje sebe vlasniku radova (majstoru) i time se doslovno stavlja u položaj roba. U slučaju roba se nikada ne spominje ime oca, jer po definiciji rob nije čovjek.  Na njega se gleda kao na stoku (radna snaga) i tako ga se tretira. Ropstvo je u tadašnjem Babilonu bilo okosnica društva i zakon je bio vrlo strog. Rim je kasnije postao potpuno opsjednut babilonskim sistemom. Podsjetimo se da sve današnje civilizirane svjetske sile svoje bogatstvo i kulturu baziraju na kolonijalnom ropstvu. Sistem moderne države danas zasniva se upravo na babilonskom modelu.

Babilonsko svećenstvo je bilo kreator tih prvih trgovačkih zakona, koji su zapravo skup odredbi koji se odnose na prisilu i izrabljivanje. Ljudi, po njemu, nisu priznati kao ljudi već kao roba sa kojom se trguje. Čak i nazov za robu dolazi od imena rob. Ako rob nebi pravovremeno došao na posao, bivao bi od državne egzekutive napadnut i pritvoren. „Zakon“ se bazira na predpostavci da je pravo robovlasnika ono bogom dano pravo. Oni imaju osjećaj da im autoritet njhovog zloćudnog boga daje za pravo da ostale lažu, kontroliraju i svedu na nivo zatupljenih robova.

Institucionalizirana-državna religija tako doslovno blagosilja/legalizira robovlasništvo, kao što je to bio slučaj i kasnije, tokom kolonijalnih osvajanja evropljana. Osnova robovlasništva tako nije rasizam, već pravni postulat hladnokrvnog trgovačkog zakonika. Jeshuah naziva taj hibrid religije, bankarstva i robovlasničkog trgovačkog prava „Sinagoga Satana“ (Otkrovenje 2,9 i 3,9). Iako su se Saduceji opirali korumpiranom utjecaju Farizeja, nakon uništenja Hrama od strane Rima (70g. nakon Krista), njihovi dani su bili odbrojani. Nakon toga svi židovi koji nisu preuzeli Kršćanstvo potpadaju pod direktan utjecaj Farizeja tj. babilonskog koda, dok pokršteni židovi postaju jedina opozicija. Farizejii su tada odredili karakter i učenje židovstva i njihov utjecaj traje sve do današnjih dana.

Izrabljivačko orijentirano robovlasništvo, bilo je omiljeno kod poslovnih ljudi Starog Rima i baziralo se na istim zakonima koji su nekoć skovali babilonski svećenici. Rimljani su bili agresivna i osvajačka nacija, koja je osvojene narode redom degradirala u bespravne robove, da bi onda njima trgovala po principu kupoprodajnih ugovora. Ustanovljavanje pazara za trgovinu robljem bio je najviši prioritet. Izrabljivačko orijentirano robovlasništvo, kao suština babilonskog koda, nije bilo omiljeno u srednjovjekovnoj kršćanskoj Evropi, tako da progoni židova u mnogim zemljama u 12. I 13. stoljeću nisu bile puke povijesne slučajnosti. Nakon osvajanja Engleske od strane Normana 1066g. pod pokroviteljstvom samog Pape i financijskom podrškom židova, sistem trgovačkog prava je zarazio i keltske narode, koji su tamo živjeli. Oni nisu „otočanima“ donijeli nikakvu spiritualnost, već im je nasilno nametnut robovlasnički kodeks pod vodstvom dvojca Farizeji-Rimokatolička Crkva. Danas se taj babilonski robovlasnički zakon skriva pod pojmom „Građansko pravo“. Ono je iz Starog Rima, preko Normana, došao do Engleske i postao „Equity Jurisprudence”. Farizejski trgovački zakoni su danas osnova moderne anglo-američke „Equity“ sudske nadležnost i bukvalno kostur cijele naše globalne civilizacije.

Naš moderni neoliberalni kapitalizam je samo zadnja inačica legendarnog babilonskog božansko-trgovačkog zakona, a demokracija, kojom se toliko ponosimo, samo lukavo sročeno i dobro zapakirano robovlasništvo. Unutar krugovima majstora-robovlasnika se agresivno-izrabljivački karakter babilonsko-talmudskog-farizejskog kodeksa ponašanja nikada ne dovodi u pitanje. Time je aktualnost Jeschuah-ine poruke danas aktualnija nego ikad prije. Tada je prije 2000 godina, lukavom prevarom, jedan buntovni „razotkrivač zavjere“, ilegalno razapet i ubijen na križu. Koliko inkarnacija tog istog „duha istine“ možemo pronaći u svijetu danas?

Neoliberalni virus, virus nove slobode

Što je zajedničko virusu i neoliberalizmu? Oboje su nevidljivi i smrtonostni. Tajna efikasnosti neoliberalizam je u njegovoj prikrivenosti.  Razlog zašto virus izaziva toliko straha je također u njegovoj nevidljivosti. Nitko od nas nije vidio niti neoliberalizam niti virus. Nitko od nas nije u potpunosti siguran da li oni uopće postoje.

Što kaže naša mainstream neoliberalna ideologija? Ona tvrdi da smrtonostni virus postoji, ali smrtonostni neoliberalizam ne. Za neoliberalne gurue je teoretiziranje o neoliberalizmu samo fantaziranje intelektualaca  ljevičara.  Osim njuh, većina prosječnih ljudi  nema pojma što je neoliberalizam, a kamoli da razmišlja o njegovim determinirajućim utjecajima na našu svakodnevnicu.

Neoliberalizam je ekstremni oblik kapitalizma. Kao i samo njegovo ime, tako je i sve što on stvara lažno. Sve krize, koje je on stvorio su umjetne, tj. namjerno inicirane. Neoliberalizam stvara te krize globalnih razmjera, da bi se njima hranio tj. ljudskim reakcijama na njih. Rat je elitama uvijek donosio najveću dobit. Aktualne krize su novi oblik ratnog stanja, kao odgovor na napad novih nevidljivih neprijatelja, od terorista, preko zatopljenja, do najnovijeg virusa. Upravo su oni najbogatiji najviše zaradili tokom proljetne krize ili projekta COVID-19. Taj virus je definitivno dijete neoliberalizma i toliko je istinito sve što nam o njemu mediji govore, koliko su istinite filantropske namjere neoliberalnih svetaca i iznenadna pojava njihove brige i ljubavi za dobrobit „mašina koje govore“.

Glavna funkcija neoliberalizma je da se sva energija od dole, prebaci na gore, tj. od pučanstva prema eliti. On to uspijeva bez vidljive i direktna prisile, time što kreira uvijek novu izazovnu stvarnost, inscenirajući uvijek nove krize i panike.  Kad jedna kriza završi, nema analiza, pručavanja i traženja krivaca. U neoliberalizamu nema odgovornih. On krivicu majstorski prenosi u umove svakog pojednica, poput ideje grijeha u prošlom eonu religije. Zar nismo svi mi krivi za globalno zatopljenje? Zar nismo svi mi krivi za širenje zaraze i nastanak pandemije?

Kako se suprostaviti neprijatelju koji je nevidljiv? Kako ga učiniti vidljivim, opipljivim, stvarnim? Kako se strateški suprostaviti neprijatelju za kojeg nismo ni potpuno sigurni da li uopće i postoji? Kako početi vjerovati u sebe, u onaj meki osjećaj i tihi glas unutar nas, umjesto u globalnu medijsku viku i galamu? Kako se suprotstaviti projektima koje kreira neoliberalizam? Demokratskim putem tj. mirnim prosvjedima?

Neoliberalizam je konačno pokazao pravo lice demokracije. Ona je, kao opijum za mase, vješto zamjenila religiju. Demokracija je stvorena kao projekt ranog kapitalizma, nebi li se ljudima dala utjeha i iluzija su-odlučivanja i su-vladanja. Kako bi se spriječila mogućnost da  „raja“ dobije ikakvu moc, stvoren je koncept reprezentativne (lažne) demokracije. Prava demokacija zapravo nikad nije ni postojala niti danas postoji. Biraju se političari koji svi redom pripadaju eliti. Istinska demokracija čak uopće nije ni moguća unutar političko-ekonomskog sistema kapitalizma. Postoje ozbiljne i trezvene znastvene studije koje dokazuju da su izbori unutar sistema reprezentativne demokracije, potpuno neučinkoviti i stoga besmisleni.  Isti oni „spavači“ koji vjeruju u učinkovitost biranja, nekoć su vjerovali u spasenje putem tehnika reprezentativne vjere, misama i molitvama.

Neoliberalizam pedantno planira i oblikuje našu stvarnost, kreirajući situaciju pogodnu za „muženje“ masa?  Mi zapravo ne živimo svoj život, već smo dio jedne kazališne predstave, koju režira neoliberalni um. Naš strah i naša vjera u realnost te kazališne predstave, daje joj moć da u potpunosti upravlja našom energijom, sviješću i na koncu našim životima. O projektu “klima” smo već pisali na ovim područjima. Projekt “migranti” su također jedan takav neoliberalni projekt, kao i projekt “islamski terorizam”. Svi oni nastaju u umu neoliberalizama, koji čine mnogi umreženi eksperti, zaposleni po najpoznatijim svjetskim institutima i think tank-ovima. Jedan od zadnjih njegovih projekata je projekt ili san zvan “pandemija”. Svatko tko vjeruje u stvarnost i spontanost tog sna,  podržava ga i osnažuje. Svaki trenutak, kad o pandemiji nekritički mislimo i u strahu brojimo zaražene i umrle, dajemo mu poticaj.  Čak i naš bijes, nakon trenutka spoznaje lažnosti plandemije,   također je energetska podrška, koja taj novi-svijet, novu-stvarnost, novu ne-normalnost, novu dnevnu moru čini sve opipljivijom. Svaka naša emocionalna reakcija je čin kooperacije, sudjelovanja u projektima neoliberalizma.

Jedini način da odustanemo od saučešća u ovom aktualnom projektu, koji polako postaje naša nepobitna stvarnost, je da ga shvatimo kao nametnuti san, koji odbijamo sanjati, smijući se njegovoj absurdnosti i iracionslnosti. Svi mi stvaramo, tj. su-sanjamo našu kolektivnu društvenu stvarnost. Zašto ne sanjati svoje snove, kreirati svoje projekte, živjeti svoju novu stvarnost, umjesto da konzumiramo ono ponuđeno? I opet smo se nasukali na lijenosti, onoj našoj omiljenoj duhovnoj disciplini, koju treniramo cijeli naš život.

„Da, ali što ja tu kao pojedinac mogu učiniti?“

Naravno ništa, kad svo raspoloživo vrijeme i energiju onstran pukog preživljavanja pojede konzum zabave i digitalni snovi netflix-a. Zašto išta i činiti kad će nas spasiti ljubav, pogotovo ona najveća, najdobroćudnija, najvelikodušnija i najiskrenija: ljubav velikog i dragog Billa. Podsjeća li vas njegovo milosrđe na božje milosrđe? Njegovo srce je upravo toliko milo, koliko je milo srca biblijskog „boga“, koji voli svoje i istrebljuje tuđine.

Bjelorusija protiv Novog svjetskog poretka

Revolucija boja „planula je u Bjelorusiji, dobro kontrolirana i zaražena od strane„ vojnika NWO “, poput velikih dijelova naše VLADE, kao i naših polarizirajućih kvalitetnih medija … uvijek čitajte između redaka i pogledajte tko dobiva najveće prednosti od toga i također ‘gdje ide novac ‘ …. Budite pažljivi!

Na talijanskoj platformi Database Italia, (trenutno nedostupna?) istraživački novinar Nicola Bizzi objavio je sljedeće sjajne pozadinske informacije u vezi s krunskom krizom:

U skladu s tim, predsjednik Bjelorusije Aleksandr Lukašenko rekao je prošlog mjeseca na konferenciji za novinare da je primio značajnu novčanu ponudu (92 milijuna USD) od WHO-a da se ponaša ‘kao u Italiji’ i provede strogu karantenu.

Lukašenko, koji je od početka odbio poduzeti hitne, mjere zaključavanja ili ‘društvenog distanciranja’, eliminirao je ponudu suhim ‘ne’, ponuda je potom povećana na 940 milijuna USD u roku od nekoliko tjedana. Ovaj put od MMF-a – istim zahtjevom da se izvrši karantena kao i u italiji.

Bizzi nadalje piše da zna iz obavještajnih izvora da su slične unosne ponude dobivene u mnogim drugim europskim i izvaneuropskim zemljama. A također zna da mnogi šefovi država i vlada, uključujući srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, ne bi ni na trenutak oklijevali da to prihvate.

Bizzi pretpostavlja, zato što previše dobro poznaje mentalitet talijanskih političara, da je i vlada Giuseppea Contea dobila i prihvatila odgovarajuću ponudu. ”

Evo tako je to napisao Novinar Bizzi, a sve ovo izrečeno naglo nestaje iz virtualnih prostora.

Sasvim sam siguran da su takvu istu ponudu prihvatili domaći izdajnici iz Masonsko-Hdz-ovskih loža, i sluge đavola iz crkvenih redova, koji služe bogu i mamonu istovremeno.

Ovog momenta u Bjelorusiji se događaju anti-državne demonstracije podupirane iz zapadnjačkih medija i prodanih duša iz raznih šoroševskih ne-vladinih organizacija. Lukašenko kaže da će se obratiti Rusiji za pomoć.

Pa stvari su više nego jasne! Lukašenko nije želio prodati svoj kredibilitet, ljudskost i integritet. Valjda je čovjek evoluirao i draži mu je vlastiti narod od srebra koje mu nude Rimljani/Židovi da izda sebe i svoje. Nećeš izdati svoje, e onda ćeš imati revoluciju! Nećeš pare, naš si neprijatelj! Srušit ćemo te „spontanim“ izlaskom naroda na ulicu, ha,ha,ha,ha. I narod ima svoju cijenu (100€ po danu izlaska, sendvič, sok ili pivo, možda oboje onima koji nose transparente) Oni koji razbijaju izloge i pljuju po policiji i rade nerede imaju zagarantiran imunitet i extra svotu love ovisno o napravljenoj šteti i broju bačenih kamenja. Neki su na ulici besplatno, samo ako je dobra zabava i ima droge ili alkohola.

Ah kako je glup taj Lukašenko. Sad će ga MMf i sZo srušiti za par desetaka milijuna i instalirat će Bjeloruskog Beroša koji će uvesti karantenu za nikakve pare. To je čist dobitak i ušteda love. Lukašenko je kvario biznis. Stoga ništa osobno Alexandr đast biznis.

Iz ove perspektive lako je vidjeti da su naši vagali i izvagali da je bolje uzeti pare, uvesti nekakve polu-mjere da ih nebi strefile kakve demonstracije ili nedaj bože državni udar. I lijepo igraju svoje uloge. I novinari igraju lijepo, televizija, radio, svi u istom tonalitetu.  Ovakvu državu u rasulu bez obavještajnih agencija, vojske, banaka, industrije srušila bi jedna četa dobro uigranih špijuna i demonstranata uz potporu gonga, rode, fucktografa, i drugih ljubitelja tradicionalnog života ovog podneblja. Crkva se ne oglašava, kupljeni su i oni!  Svi su kupljeni davnih dana. Pa čestitam, eto uživajte u lovi kloju ste dobili, ali nažalost siguran sam da ste za prilično male pare prodali svoje duše.Sve ima svoju cijenu u kapitalizmu. Zato smo se borili, zar ne?

Stoga….

Kupit ćemo cjepivo, instalirati čip, uvesti maske koje se nemogu skinuti, mutirati virus, uvesti vječnu diktaturu stožera, a sve za spas nezahvalnih ljudi i za njihovo dobro!

Svi sretni i zadovoljni.

Aleluja!

Asimptomatična upala mozga

Izbori su završili i sad je vrijeme ponovne eskalacije korona virusa! Tko je znao da će biti tako neka digne ruku! Svi? Eto vidite kako je to prozirno! A i ti virusi nisu što su nekad bili, previše su predvidljivi. U vrijeme kad Vakula ne može pogoditi današnju prognozu vremena naši epidemiolozi u sat i dan znaju kad će i koliko narasti broj zaraženih. Točno se zna i kad će drugi val! (Znam i ja, došapnula mi cura iz laboratorija jednog poznatog doktora).Bogami struka je to, znaju ljudi! Velike su fakultete izučili…. Ili je sve ovo dogovoreno unaprijed!

Kontroliranje mozgova narodnih masa nikad nije bilo jednostavnije. Postoje mediji masovnog dezinformiranja i Himlerovska metoda po kojoj laž koja se ponavlja dovoljno dugo na kraju postaje istina, vrlo je laka za implementiranje. Alka Vuica bi rekla: Laži, laži, laži me ti to radiš najbolje!

U svijetu uma istina ionako ne postoji, postoji samo dogma tj. dogovoreno vjerovanje. Ako većina kaže da je danas ponedjeljak onda je ponedjeljak, a ne postoji ikakav način da bi se ijednom metodom dokazalo da je danas zaista ponedjeljak. Znači samo je potrebno većinu uvjeriti u istinitost određenih informacija i to se smatra doktrinom, činjenicama. To što se one ne mogu dokazati, provjeriti, istražiti ili izmjeriti još je i bolje, jer tako laži mogu vječno ostati doktrine, zamjena za istinu.

Danas je prvi dan kako se uvode strože mjere nošenja maski u zatvorenim prostorima u tzv. Hrvatskoj. U sred ljeta kad su temperature preko 30 stupnjeva! Pa kad je ijedan „virus“ preživio na toj temperaturi. Nije li prehlada zimska bolest kada se tijelo čisti kao i sve u prirodi da bi dočekalo proljeće i buđenje života očišćeno i zdravo. Ovakva pitanja koja slamaju logiku prehlade usred ljeta nisu baš primljena sa odobravanjem, a uvijek postoje dežurni politički znanstvenici koji će dati nekakav solomunski zaključak i objašnjenje koje nitko pa valjda niti on sam ne razumije. Ovakvi se politički znanstvenici povode za nikad dokazanom ali u praksi ispitanoj činjenici da se ovce puno lakše šišaju kad ništa ne razumiju. Oni su zadivljeni i očarani mudrošću dežurnog propagatora po formuli da je vjerodostojnost obrnuto proporcionalna razumijevanju ili laički: „Joj što je ovaj čovik pametan, pa ja ne razumin ništa što ovaj govori!“

Političari su sad malo ispali iz igre jer im se više ne vjeruje bez obzira koliko su nerazumljivi pa je sistem da bi opravdao pooštravanje mjera pozvao u pomoć provjerene agente sistema apolitične (ako ćemo lagat) Aleksandra Stankovića i doktora Đikića.

Nećemo o liku i djelu ove dvojice, ali se možemo osvrnuti na samo neke činjenice. Aleksandar Stanković vodi jadnu od najgledanijih i najutjecajnijih emisija “Nedjeljom u dva” već skoro 20 godina i nema koga nije pozvao u goste. Ipak činjenica je da njegova dugovječnost u jednoj od najkorumpiranijih TV kuća u Europi nikako nije dokaz njegove novinarske veličine ili utjecaja već, ako mene pitate, obrnuto. Ništa pametnog taj nije napravio u 20 godina. Češkao je političare i kriminalce po jajima i nije im se zamjerao, jer da jest sigurno ne bi toliko dugo vodio ovu emisiju. Kad se podsjetim Denisa Latina i njegovih emisija te kontroverzi koje su izazivale ne mogu da ih ne usporedim. Latin je naravno zabranjen i ukinut bez obzira na izuzetnu gledanost, a eto Aco je ostao. Na kraju krajeva ipak je to talk show, čovjek se bavi zabavnim programom, žutilom.

Isto tako i Dr. Đikić čija biografija pokazuje nebrojene nagrade koje je isti dobivao od raznih državnih sveučilišta i zaklada koje su ga ujedno i financirale u njegovim istraživanjima. Đikić nije otkrio išta revolucionarno ili oslobađajuće što bi oslobodilo narod od jarma medicine ili znanosti. Mnogi drugi koji su otkrili takve revolucionarne stvari nisu bili poželjni sistemu, nitko ih nije financirao, promovirao, ili na ijedan način nagrađivao. Dapače mnogi su završili jadnim životima, šikanirani, zaboravljeni, financijski uništeni. Stoga, da li Đikić radi u korist čovječanstva ili sistema, meni je potpuno jasno.

Ja tu emisiju nisam gledao, ali kako nemoš izbjeć obavezne informacije za um svakog građanina načuo sam u nekoj emisiji iz segmenta razgovora kako Đikić govori o korona virusu kao asimptomatičnoj bolesti.

Ma daj, asimptomačina bolest, ma nemoj me jebat!

Zamislite da dođete u doktora i kažete mu:

„Doktore pomagajte!“

On kaže: „što vam je!“

Ti: „pa ništa!“

D: „Kako ništa, pa gdje vas boli“

T: „Pa ne boli me nigdje.“

D: „jeli se umarate, pod stresom, kako spavate, imate li kondicije.“

T: „ma ne umaram se, nisam pod stresom, spavam ko beba, imam kondicije upravo sam odigrao teniski meč od tri ure.“

D: „pa je li imate kakve smetnje, ili simptome!“

T: „ne nemam nikakve smetnje ni simptome, ali bih svejedno želio znati koju bolest imam!“

D: „čekaj je li ti to mene jebeš, nište te ne boli, nemaš ikakve simptome smetnje, trčiš ko Abebe Bikilla i tvrdiš da si bolestan.“

T: „znate doktor Đikić je rekao da postoje bolesti koje nemaju nikakvih simptoma, da su to asimptomatične bolesti i da su takve najopasnije i treba ih se čuvati zato sam se uplašio!“

D: „Slušaj sinko, kod mene su ti sljedeća pravila, nema simptoma, nema bolesti, a za sve dodatne informacije obrati se Dr. Đikiću, a sad odjebi, mene si doša zajebavat jebote Đikić u guzicu!“

Uf što trljaju ruke arkoni i demoni na ovakve podvale! Hmmmmmmmmmm, nosiš bolest a nemaš ikakve simptome, interesantno! Pa to se može fenomenalno iskoristiti u političke svrhe.  Samo trebamo napraviti test koji će pokazati da su svi nositelji bolesti.

Evala, Ti misliš da si zdrav, a zdrav si kurac! Priključe te na glupi aparat ili na kakav falši kineski test i on kaže: „Bolestan si rođo! Ili da budemo precizniji nisi bolestan jer nemaš nikakve simptome, ali si zaražen.“ Pa to je fenomenalna prevara! Koda je problem danas biti zaražen. S čime su nas sve sprejali i što su nam sve stavljali u vodu u posljednjih 50 godina sam Bog zna, onaj ko nije zaražen sa tim nečim je čista anomalija.

Dakle došli smo do točke u vremenu i prostoru gdje je prehlada smrtonosna bolest koju se ne može ikako otkriti, jer eto jebiga podmukla je pa nema simptoma. Jedina nada su nam lažni korona testovi kod kojih su i koze i papaje nosioci virusa. Brojevi koje nam trube po radiju su samo brojevi iz guzice izvađeni ko da će ih iko ikada provjeravati.

Doktori i medicinska struka stoga nam više te trebaju jer kako liječiti bolest koja nije bolest i zašto bi se zapravo iko i liječio od toga! Bolest se po definiciji uvijek i vezala za simptome, pa se po njima i prepoznavala, bez simptoma nema bolesti, pa tako pozitivni na korona virus nisu „oboljeli“, već samo pozitivni. I ja sam pozitivan na šećer i sladoled, i što sad.

Ono što mene mnogo više intrigira je danas sveprisutna asomptomatična upala mozga, koje je zaista jedna duhovna bolest, ona u kojoj je čovjek prestao koristiti ikakve vijuge koje mu je Bog dao te se zbog pretjerane neupotrebe razvio upalni proces  koji je uništi veliki broj neurona i neuronskih veza, bacio u smeće veliku količinu DNK koda i kalcificirao dušu. Naoko i nauho nevidljivi su simptomi te bolesti, aparati ništa ne pokazuju, ali ako percipirate osjećajem osjetit ćete jednu energetsku hladnoću i logičku crnu rupu ali i strah koji se pojavi čim se počne preispitivati priroda ludnice u kojoj počivaju asimptomatični nositelji virusa koji prouzrokuje upalu mozga. E, to je prava pandemija koju niko nikad neće proglasiti!

Narcizam u politici

Da li je danas politički korektno biti narcis? Da li je korektno biti i političar narcist?

Rekapitulacija krize co-virusa je jasno i glasno pokazala da su reakcije politike na tu krizu bile više nego neprimjerene. Svjesno su korištene laži u svrhu manipulacije javnog mijenja i širenje opće psihoze straha. Agresivnost, autoritativnost, neograničeno samopouzdanje (bahatost) u kontekstu neznanja, neiskustva i neiskrenosti, dala je jasnu sliku kakvi psihološki profili vladaju zemljom i svijetom. Te činjenice su nedvojbeno pokazale, da u strukturi društvenog sistema, uspjevaju i opstaju upravo osobe sličnog tipa. Kako itko, osim jednog “džon-obraza” može uspjeti u čovjeku stranoj okolini društvenog uređenja (pseudo)kapitalističke (pseudo)demokracije? Pokušajte si zamisliti scenu, u kojoj cijeli stožer CZ, skupa sa premijerom i cijelom vladom, javno iznosi iskrene isprike, podnosi neopozivu ostavku i moli oprost i pravni imunitet. Zašto je to nemoguće da se dogodi u stvarnosti? Jer državom i svijetom vladaju narcisi, a oni se nikad ne izvinjavaju, jer su uvjereni da su uvijek u pravu.

Mnogo opasnija pandemija od ove virusne je jedna druga pandemija, protiv koje nema i nikada neće biti pronađeno cjepivo. Mislim na pandemiju narcizma koja hara u krugovima svjetskih političara i krugovima onih koji stoje iza njih. Samo tako si mogu objasniti sve nelogičnosti, iracionalnosti, svo to licemjerje, propuste, manipulacije i laži, koji šikljaju iz tih krugova. Jedino tako si mogu umiriti svoju ljudsku i profesionalnu savijest jedne lijepe i uspješne etno-psihijatrice. Jedino tako si mogu opravdati svu ludost svijeta. Samo jedan koncept “inteligentne i disciplinirane narcisoidnosti” može barem donekle objasniti ono što se sada na globalnom planu odvija pred našim očima. Iza jedne politike “humanog” globalizma (UN, WHO, WIF, World Bank, zeleni i klimaši, …) krije se jedan fanatični i neizlječivi ekscepcionalizam, koji je moguć samo u podneblju ektremne narcisoidnosti. Ono što se krije iza misionarskih parola i projekata tih super-narcisa (koje oni spuštaju direktno od samog boga znanosti i do kojeg naravno samo oni imaji ekskluzivni dostup), je jedna ideoligija, koja uništava svaki osjećaj čovječnosti, dostojanstva i zajedništva svih ljudi, kao jedne velike ljudske porodice, sačinjene od jednakovrijednih individualaca.

Zašto me pojam narcizam tako neodoljivo podsjeća na pojam nacizam? Razlika je samo u jednom slovu, slovu r. Ima li smisla povezivati ideologiju nacionalnog socijalizma (ukratko nacizam) sa psiho-tematikom narcizma? Da li je Hitler bio narcis? Da li su svi nacisti bili narcisi? Odakle inače taj njihov poriv za “misioniranjem”? Odakle dolazi ono pravo, da smijem uzeti i život i materijalna dobra nekome? Da li je to zbog toga što smatram da sam bolji od nekoga, da to prirodno zaslužujem? Odakle dolazi ona ideja, ono uvjerenje, da zaslužujem privilegije?

Fenomen “misionarstva” vjerovatno najbolje opisuje karakter narcizma na nivou kolektiva ili institucije. Da li vam je poznat onaj osjećaj, koji vas tjera da gotovo nasilno uvjeravate nekoga u ono što ste upravo shvatili, u ono što vjerujete i što mislite da je apsolutna istina? Ne morate biti aktivni član jehovinih svjedoka, da bi bili član “svjetskog društva narcisa”.

Vjerovatno nijedan političar ne može uspjeti ukoliko nije narcis. Takav političar je uvjeren u nepogrešivost svojih odluka i nije spreman izviniti se za svoje greške, iako svi dokazi govore tome u prilog. On je najveći, najbolji i nema alternative. On je sam Bog na zemlji. Pošto “riba smrdi od glave”, onda mora i cijeli državni aparat biti narcisoidan, posebno onaj birokratski i represivni dio. Rijetko je tko imao priliku da na istom nivou priča sa državnim službenikom. Jeste li primjetili da je u kontaktu sa njima uvijek prisutan svojevrstan strah. Ukoliko ih ne “mazimo perom po guzici”, mogu se razbjesniti, mogu odužiti proces dobijanja dozvole ili odbiti naše zahtjeve, da novčanu kaznu ili fizičko maltretiranje niti ne spominjem. Cijela struktura vlasti ili države nije stvorena po liku i naličju čovjeka, tj. na osnovu njegove strukture i potreba, več na osnovu nečeg stranog, nečeg  što je čovjeku posve strano. Sve autoritativne i hijerarhijski organizirane institucije su također konstruirane po principu narcizma. Narcizam je ključ uspjeha pojedinca u našem narcisoidnom društvu.

Da li su vam promakle esencijalne sličnosti karaktera porodice Rockefeller i karakter onih koje od milja zovemo “use-nase-podase” ljudi.  Oba karaktera se  brinu samo za sebe i eventualno još za svoju užu i širu porodicu.. Gotovo je neodoljiva sličnost religije “Rockija” i religije tipičnog birača HDZ-a iz dalmatinske zagore. Što imaju zajedničko? Preaktivnost reptilskog dijela mozga i zakržljalost ili nerazvijenost onog prednjeg dijela.

Svatko tko podržava politiku “misionarstva” svjetske imperijalne sile, pogotovo one Obamine projekte “širenja demokracije”, je nesvjesni član svjetskog društva narcisa. To je naravno i svaki misionar – ljubitelj klima-Grete. Svi oni su sad ujedinjeni u jedan novi misionarski pokret neviđenih razmjera, kojem je cilj da spasi čovječanstvo milom ili silom, cijepeći svo ljudsko stanovništvo na zemlji, skupa sa čitavim životinjskim i biljnim svijetom (u najmanju ruku treba cijepiti sve koze i biljke papaje). Bolest misionarstva nije ništa drugo do poremećaj zvan na(r)cizam. Nazvati misionarstvo izrazom humanosti i brige je provokacija zdravog razuma. U na(r)cizmu nema ničega dobrog. U ljubavi narciste nema ničega humanog za one izvan njega samoga, kao što u “socijalizmu” nacizma nema nikakvog boljitka za one koji su izvan kruga nacista. Nazvati Bill Gatesa filantropom, isto je što i proglasiti Hitlera herojem njemačkog naroda, ili ti Staljina proglasiti herojem SSSR-a. Zanimljiva je činjenica, da niti jedan od ta dva veleizdajnika svog naroda, nije pripadnik većinskog naroda te države. Poznato je da Staljin nije bio rus, manje je poznato da je Hitler po ocu i majci navodno bio jevrej. Ipak oba su bili superiorni u svom narcizmu, isto kao i svi oni kršćanski misionari, koji su širili “spas” i “jedinu pravu vjeru” širom bezbožnog svijeta. Da li je i bog našeg svijeta također jedan veliki Na(r)cist?