Šeitan, Sotona, Ahriman

Duhovno putovanje je sve samo nije dosadno! Uvijek iskaču novi događaji koje se tumači na razni način i daju razne perspektive. Na tom putu postoji i mnogo predrasuda i dogmi koje te vode u ćorsokak. Da je taj put jednostavan mnogo bi veći broj ljudi uspio osloboditi sebe uroka boga mamona i njegovih pomagača, raznih demona i magičara.

U svjetlu najnovijih vlastitih saznanja želim podijeliti sa vama slijedeće. Mada sam i sam govorio da je čovjek božansko biće i da je živ te da u njemu prevladava duh i duša to je, recimo to tako, djelomično točno. Istina je da je čovjek duh i da ima dušu, ali da bi zaista postao božansko biće i bio u potpunosti živ potrebno je napredovati vlastitim radom i zalaganjem. Zamislite dušu kao žar a duh usmjeren vlastitom voljom kao kisik koji pomaže da se žar rasplamsa u vatru. Duh je kisik, a ti si onaj koji slobodnom voljom upravlja protokom i usmjeravanjem kisika (prane, duha, životne sile). Što više životne sile usmjeriš prema duši i duhovnom svijetu izvjesnost tvojeg spajanja s Bogom postaje veća. Ljudi manje-više znaju za takav koncept i pokušavaju duhovno raditi prema ovom cilju.

Osnovni korak u ostvarivanju tog potencijala osim želje i strasti je znanje. Duhovni majstori kažu da čovjek mora znati što se događa u njemu i svijetu oko njega da bi mogao donijeti ispravne odluke što i kako raditi. Svijet je prepun zamki na tom putu da nekada izgleda da je postati živ gotovo nemoguće. I često se javlja takva misao o besmislu rada, života i duhovnih napora koji u konačnici „ne daju“ skoro nikakve rezultate, zar ne?

Od koga te misli dolaze i zašto postoje takve stupice. Da bi bolje razumjeli izlaz iz labirinta moramo poznavati slijepe ulice i cirkularna kretanja koja te uvijek vraćaju u isto mjesto. Arhitekt tog labirinta u religioznim krugovima znan je kao Šeitan. Imena ima mnogo i svi ih manje-više dobro znate. Popularan naziv u zadnjih 100-ak godina je Ahriman, pa ćemo koristiti taj. U hebrejskom jeziku ova riječ znači „Protivnik“. Ahriman je glavni arhitekt imaginarnog svijeta kojeg zovemo Materijalni svijet i svih njegovih izvedenica. Materijalni svijet počiva na duhu kao sili koja ga održava na životu, ali njime upravlja Ahriman na posredan način.

Koliko god ljudi neznali tko i što je Bog, toliko još manje znaju o Ahrimanu, što je to, tko je to i kako djeluje! U svjesnom znanju ili znanju uma nemoguće je znati tko je Bog, ali je moguće znati tko je Ahriman i to je znanje koje je skrivano milenijumima da bi ljudi danas već govorili kako Ahriman ne postoji. To znanje je skoro ključno na duhovnom putu jer njime otpadaju gomile ćorsokaka i mnogi životi utrošeni na skoro nikakav napredak. Naše je društvo tome dokaz.

Tepati samome sebi kao o božanskom biću je lijepo, ali da li se doista osjećamo tako ili se više osjećamo kao krave muzare iz kojih se svakodnevno uzima mlijeko? Sistem koji nas prožima nas drži ovcama za šišanje i kravama muzarama u doslovnom smislu. Tko to ne zna i tko ne zna kako to sistem/Ahriman radi teško da će uspjeti u svojoj duhovnoj avanturi! Stoga danas govorim o Šeitanu, Ahrimanu, Sotoni i kako mu mi svojim životima služimo, postajemo njegovi agenti!

Po meni svaki duhovno orijentiran čovjek mora ovo znati! Ako ne slaže sa ovim što ja govorim neka napravi vlastio istraživanje, ali definitivno dokle god je đavo skriven on je moćan. Saznajte što je to i onda njegova moć nestaje. To je po meni preduslov za ikakav duhovni rad!

Stvaranje Zajednice Slobodnih Ljudi

Svakom iole budnom čovjeku je postalo jasno kako trenutni društveni i ekonomski sistem više jednostavno nije održiv, u niti jednom njegovom aspektu. Čovjek je postao rob svoje osobne kreacije i izgubio sebe u lažnim vrijednostima ovog društva koje živi po lažnim moralnim načelima. To se nije dogodilo slučajno, jer slučajnosti ne postoje, neka me Charles Darwin oprosti, ali ta njegova teorija je valjda nešto najgluplje što je izašlo iz usta jednog ljudskog bića koje je sebe smatralo intelektualcem.

Ljudski ego je jedna od najjačih sila koja oblikuje ovaj svijet, a ego je prisutan od kako je čovjeka i njegovog intelekta. Dakle od samoga početka našega postojanja mi kao čovječanstvo idemo prema ovome, isključivo iz razloga jer nekontroliran ego želi imati moć i kontrolu. Ako se osvrenom okolo sebe, jasno možemo vidjeti o čemu govorim.

Međutim, što mi možemo učinit po tome pitanju ? Kako donijeti promijenu u ovo društvo koje to više i nije ? Ja u ovakvim slučajevima uvijek volim citirati Gandhia i njegove poznate riječi; Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ! Dakle, ukoliko želimo živjeti u društvu slobodnih i čestitih ljudi, najprije mi sami moramo postati slobodni i čestiti, drugi način ne postoji – uvijek moramo krenuti od sebe.

Borba sa sistemom na njegovom terenu i sa njegovim oružjem je očajnički čin koji također dolazi iz ega, i to pod svaku cijenu moramo izbjeći ukoliko ne želimo da nas sistem samelje i uništi, a skupa sa nama i posljednje sjeme slobode. Jedini način da se borimo sa sistemo je ono što ja nazivam građanska neposlušnost, ili ti ne kupovanje usluga koje nam sistem nudi ili nameće.

Što to zapravo znači ?

Ja sam evo recimo odlučio da ove godine ne pošaljem svoje dijete u školu, i sa nekolicinom ljudi pokrenuo sam inicijativu da mi sami osnujemo i pokrenemo školu koja će nuditi istinsko znanje našoj djeci, znanje koje će se temeljiti na onim suštinskim moralnim načelima koja svatko od nas u svome duhu poznaje. To znanje nažalost nije prisutno u modernom školstvu koje je formirano tako da od naše djece stvara poslušne robove koji će jednoga dana bezpogovrno služiti potrebama korporacija i državnih institucija. Ja kao otac koji je svjestan svoje duhovne odgovornosti prema svome djetetu, uzima svoje pravo na slobodu da svoje dijete zaštitim od onoga što je štetno i opasno za njegov duh i njegovu slobodu.

Ono što moramo shvatiti jeste to da u ovo moramo ući sa jakim osjećajem zajedništva, a trenutno živimo u sistemu koji se na sve načine trudi da uništi to zajedništvo – pogledajte koliko samo društvenih podjela je nastalo u proteklih 50 godina !!! Za sve to su zaslužni određeni ljudi koji imaju sve potrebne instrumente u svojim rukama, a najjači od njih su mediji u svim oblicima; štampa, film, dječiji programi, glazba i sve ono u čega se mogu instalirati subliminalne poruke kojima je svrha da vrše jedan psihološki inžinjering nad čovjekovom podsvjesti, a samim time i svjesti.

Naša jedina odgovornost je ta da jednostavno iskoračimo iz ovoga ludila, i da počnemo živjeti vrijednosti koje želimo vidjeti u ovome svijetu – to je najbolji mogući način ‘borbe’ gdje mi svojim primjerom pozivamo druge da nam se pridruže. Ako se potrudimo da razumijemo jedni druge, i da prije svega osvjetimo svoj ego koji želi da posjeduje, mi ćemo u tome i uspjeti.

Glavni i jedini recept za uspijeh u ovome o čemu vam govorim jeste davanje koje će nas naučiti što je to bezuvetna ljubav, bez toga je svaki sistem i svaka zajednica osuđena na propast – prije ili kasnije.

Što to znači ?

To znači da se moramo uzdići do te razine svjesnosti gdje će nam biti sasvim jasno da ništa mi ne posjedujemo, jer na ovaj svijet smo došli praznih ruku, i praznih ruku ćemo sa njega i otići. Onaj tko to ne može da shvati, taj nije spreman da stvara jednu zdravu i samoodrživu zajednicu slobodnih ljudi. Dakle, kao što sam rekao u svome kratkom govoru na konvenciji živih ljudi, mi moramo shvatiti da je davanje jedini način da stvaramo i da dobijemo istinsko bogatstvo. To vam je kao u ljubavi, jer kako da primi ili osjeti ljubav onaj koji ju ne zna dati, to je jednostavno nemoguće !?

Svatko od nas ima nešto za dati kako bi se stvorila jedna zdrava i neuništiva zajednica, netko ima zemljište, netko novac, netko znanje o izgradnji, netko mudrost, netko sposobnost icjelivanja, netko znanje o uzgoju hrane, netko ljubav i spremnost da radi sa našom djecom, netko sposobnost duhovnog vodstva zajednice, netko poznaje ekonomiju, netko arhitekturu, netko ljekovite biljke, i tako dalje…Sve to je dragocijeno, i ništa od toga nesmije ići na vagu kako bi zatim odlučivali tko je više vrijedan i tko više zaslužuje – jer upravo to egocentrično vrednovanje jeste ono što uvijek uništava zajednicu.

Ono što je ključno za izgradnju zdrave zajednice slobodnih ljudi jeste znanje koje svatko od nas u određenoj mjeri donosi u sebi, i to zanje moramo međusobno djeliti. Nitko od nas ne posjeduje svo znanje ili sve sposobnosti, to je nemoguće. Znanje je poput mozaika u kojem mnogi djelići stvaraju jednu cijelinu, a svaki djelić je jednako bitan, bez obzira kojem dijelu mozaika pripada. Bilo da se radi o samom srcu mozaika ili pak jednom od njegovih ‘neuglenih’ rubova, kako bi mozaik bio potpun potrebno je prisustvo svakog njegovog djelića.

Primjer mozaika možemo lako usporediti sa čovjekom. Svatko od nas jeste djelić jedne velike cijeline i svatko od nas u sebi nosi jedan dio ove kozmičke priče. Teka kada se udružimo te zajedničkim snagama i sposobnostima krenemo graditi svoju stvarnost, tek tada ona može biti upotpunjena, a samim time održiva i oslobođena od destrukcije.

Dakle, jedna zdrava zajednica zahtijeva sposobnost učenja, prihvaćanja, odricanja i davanja, te dubokog razumijevanja da smo svi mi JEDNA cijelina. Drugim riječima, ako želim da meni bude dobro, onda moram napraviti sve da i svima u zajednici kojoj pripadam bude dobro, to jest da ne želim drugima ništa manje od onoga što želim sebi samome – a da bi to bilo moguće, mi moramo naučiti kako djeliti ono što nam je bogom dato da djelimo.

Duboko vjerujem da ste svi vi koji čitate ovaj tekst već dovoljno osvješteni da razumijete ovo što vam govorim, i da ćete shvatiti to da se nalazimo u vremenu kada moramo krenuti djelovati iz srca, a ne iz ega. Ovim putem vas pozivam da se udružimo i da svi zajedno stvorimo jednu cijelinu, jednu raširenu ali dobro povezanu zajednicu slobodnih ljudi koja će biti izgrađena na moralnim načelima, toliko jakim da ih ništa pokolebati neće…

Napisao: Živi Čovjek Anđelko Katinić

Peta konvencija Živih Ljudi u Visokom 18-20.9.

Pod naslovom “Živi ljudi – Duhovni ratnici” održat će se peta konvencija živih ljudi u Visokom, park Ravne 2 od 18 do 20 9. 2020.

Nakon što smo u Svibnju odradili četvrtu on-line konvenciju naziva “A sad adio” u kojoj smo se u duhu oslobodili imaginarnog pravnog svijeta okrećemo se daljnjem djelovanju i osvještavanju ljudi u zoru kreiranja novog, duhu okrenutog, svijeta.

“Svi mi, dok smo u tijelima, sudjelujemo u kazalištu materije. Spektakl je šokantan, ali je i poučan. Istina se nekima otkriva, dok druge usisava glumačka predstava. Jedina je razlika na čijoj je strani vaša svijest na ovom mjestu iluzornih predstava.

Glasnik je sposoban Istinu prenijeti mnogim ljudima – prijateljima, rođacima, poznanicima i strancima. On može potaknuti želju u njima da Istinu govore i u svojim krugovima, a i drugima. I tako će poruka letjeti svijetom poput sokola u svom brzom letu. Koliko brzo će se te informacije širiti u društvu ovisi o samim ljudima, naporima svakog glasnika. Što više ima onih koji su nadahnuti Istinom, to će biti više onih koji će početi mijenjati situaciju u globalnom društvu, u skladu sa svojim prilikama na lokalnoj razini. Sva moguća dostupna sredstva mogu se koristiti za širenje informacija: verbalni prijenos, masovni mediji, uključujući radio, tisak, televiziju i danas glavnu polugu masovne komunikacije – Internet. Ako svaka osoba da svoj doprinos, svoj um i čistoću svojih namjera, tada će se ove izvorne informacije vrlo brzo proširiti svijetom, a u kratkom će roku ta ideja prožimati većinu. A u većini leži prava snaga! Jednom kada ljudi dobiju i budu nadahnuti tim informacijama, oni će sami razumjeti sve – kako poboljšati život društva u skladu sa svojim stvarnim sposobnostima i počet će plima sveopćeg ujedinjenja. Dakle, mnogo toga ovisi o jedinci. Glavna stvar je ne odmarati kosti i čekati milost Arhona!

Osnovni uvjeti za stvaranje takvog društva su:

1) poboljšanje duhovne i intelektualne pismenosti ljudi;

2) čovjekovo duhovno samousavršavanje i njegovo aktivno sudjelovanje u životu društva;

3) autonomno ujedinjavanje naroda u jedno svjetsko društvo;

4) ukidanje globalnog sustava vladavine svećenika i političara;

5) stroga ograničenja pojedinačne kapitalizacije;

6) upravljanje društvom mora pripadati samom društvu u cjelini;

7) najvažnije od svega – ideološka preobrazba društva koja je nerazdvojivo povezana s dominacijom Duhovne prirode i moralnim vrijednostima kako u jedinci tako i u društvu.

   Kao što bi svaka jedinka trebala u sebi pratiti manifestacije negativnih misli koje dolaze iz Životinjske prirode, tako i društvo u cjelini mora kontrolirati svoje “kolektivne, javne misli”. Samo društvo mora paziti na svoju čistoću. To je ono što treba razviti, kulturu popularizacije duhovnih i moralnih vrijednosti: znanje, dobrotu, savjest, čast, dostojanstvo, prijateljstvo među ljudima, pozitivne, kreativne modele i primjere razmišljanja i najboljih ljudska djela. Ne bi trebalo biti propagande negativnosti koju nameće Životinjski um: ratova, nasilja, ubojstava, svađa, mržnje, sebičnosti i tako dalje. Štoviše, inicijativa i pitanje popularizacije konstruktivne ideologije moraju potjecati od samog društva kao i sprječavanje bilo kakvih pokušaja nametanja destruktivne ideologije ljudima. Ti su uvjeti osnova za stvaranje jedinstvene svjetske zajednice s duhovnim vektorom razvoja.” – Iz knjige “Allatra”

Piramida ljudskog društva: Trokut s vrhom prema gore simbol je moći svećenika i političara nad narodima;  Trokut s vrhom okrenutim prema dolje simbol je slobodnog i ravnopravnog društva i duhovnog čovjeka (živog) kao nositelja takvog društva.

Zajednica suverenih ljudi na zemlji “Živi čovjek” nositelj je ovakve perspektive od samih početaka svojeg javnog djelovanja. Živi čovjek je uvijek bio onaj duhovno osvješten i svjestan svoje prave prirode. Nisu papiri ti koji čine čovjeka slobodnim niti kakav zakon, ustav, ni u kom slučaju deklaracija privatnih entiteta. Svijet je pod upravom Arimana, sotonske svijesti koja se manifestira izrazito u ovom trenutku kroz svijest svake osobe i te osobe i djeluju kao njegovi agenti, međutim borba protiv te svijesti je vrlo specifična i ne vodi se ni u kom slučaju na konvencionalni način i toga treba biti svjestan.

Na konvenciji ćemo pričati o pravoj prirodi stvarnosti uz neformalno i neobavezno okupljanje, te fleksibilni program. Ovom prilikom pozivam svakoga koji želi nešto reći, održati kakvo predavanje, event, napraviti, ili na bilo koji način aktivno sudjelovati u programu i organizaciji konvencije da se javi na e-mail kontrolauma2016@gmail.com. Dolazak i smještaj te hrana je u vlastitom aranžmanu. Ukoliko netko nema prevoz ili nezna gdje osigurati smještaj neka se javi na već spomenuti mail pa ćemo mu pomoći. Ako bude postojao kakav javni program i stanica bit ćete naknadno obaviješteni. Tko ide neka se javi da možemo ponuditi kome kakav prijevoz.

Pozivam sve koji se osjećaju živim ljudima i onima koji to žele biti da sudjeluju u konvenciji.

U slučaju zatvaranja granica ili većih ograničenja konvencija se odgađa, ili neka je odrade oni koji uspiju stići na taj dan u park Ravne 2. Zahvaljujem se Semiru Osmanagiću i njegovoj supruzi na dobroj volji i susretljivosti.

Webinar Ugovor

Ovo je teme koja se mora konstantno produbljivati jer čovjeku koji je slobodno biće i uvijek može iskazivati slobodnu volju još uvijek nije jasno kako tu slobodnu volju može izgubiti. Mnogi danas šetaju ulicom i govore kako su prava čovjeka neotuđiva i kako čovjek može bez ikakavih obaveze konzumirati svoja bogom dana prava. To je daleko od istine tim više što većina tih se gotovo više ne mogu niti klasificirati ako ljudi ili živima. Onaj koji se odrekao svojeg duha i božanske prirode kako bi mogao kupovati i trgovati zasigurno više nema svoju slobodnu volju jer se implicitno ugurao u ugovorni odnos. Sotona kao kralj materijalne (ne)stvarnosti može u iluziji materijalizma te komfora ali i beznadežnosti koju materijalni svijet nudi utjecati na čovjeka tako da se ovaj ugovorom odreče duhovne stvarnosti u zamjenu za materijalnu, prolaznu, privremenu materiju. I mnogi upadaju u svijet Šeitana uživajući u “civilizacijskim blagodatima” i materijalnoj “sigurnosti” da bi onda rekli da tu blagodat neće platiti. Platit ćeš je i te kako prijatelju. Slobodna volje? Nemaš je prijatelju, javno, pismeno i usmeno si je se odrekao. Imam ugovor!

Kako to čovjek radi i da li je uopće svjestan toga  pokušajte sami proučiti, a ja ću vam malo pomoći webinarom o ugovorima kojeg sam snimi prošle godine!

Sve je savršeno, zar ne?

Jeste li čuli za duhovnu izreku koje se često šalje naokolo tipa „Ako želiš biti sretan, budi”. Ha? Prekrasna izreka, zar ne! Ako želiš biti sretan ne trebaš ništa raditi samo budi (samo stoj na svjetlu kako bi rekao Goran Bare). Međutim što je sa izrekom „Ako želiš biti nesretan, samo budi” Ima li ona smisla? Ili „Ako želiš biti idiot samo budi” Hmm, sad sam se izgubio! Možda neki ljudi zaista žele biti idioti, a šta im je onda za raditi ili samo da budu, ne znam. Imate li vi kakav odgovor na ovu zavrzlamu?

Utjecaj uma zalazi u sferu duhovnog mnogo više nego li bi mi htjeli priznati sebi. Ne u smislu da um ima upliv u duh već da ono što mi mislimo da je duhovno uopće to nije. Um je skrivač i šaljivdžija (joker) i kada mislimo da ga nema on je prisutan i prodaje nam šuplje priče pod najveću duhovnost, da se nastavimo gađati izrekama koje u biti ne razumijemo!

Obratio sam pažnju u posljednje vrijeme kako se svi gađaju duhovnim doskočicama koje nazivam svakodnevnim mudrolijama, ono kad neznaš što bi rekao pa kažeš nešto mudro. Tipa „Što je tu je” ili „Kako je tako je”, „Bit će kako bude”, „Što treba biti bit će” ili „Sve je točno kako treba biti!”

Često se u ovim vremenima govori o tome da ne postoji slučajnost i da svaki uzrok ima svoju posljedicu, te da je sve savršeno, onako kako treba biti. Hmmmmm, ovo me podsjeća na new age romantizam kako ga voli nazvati kolega Fernando, gdje se mudrolije sipaju lopatom ali nitko ne shvaća smisao tako izgovorenih mudrolija. Interesantno je da mnogi od onih koji govore da je sve savršeno kopaju rukama i nogama da promjene svijet jer on eto propada i idemo u kolektivnu pogibiju. Kako to? Kako to?

U duhovnoj ekstazi, prosvjetljeni ljudi koji su prebivali konstantno u duhovnim dimenzijama shvaćali su nepogrešivost i pravednost sistema kozmičkog kreatora i kazali da je sve točno onako kako treba biti tj. da greška ne postoji! Takvi ljudi nisu imali ikakve materijalne aspiracije ili želje za promjenom svijeta ili bilo kakvih drugih okolnosti, jer su shvaćali da je sve savršeno te stoga ne treba išta mijenjati.

Um naravno ovu izreku nije shvatio, jer nema kapacitet za to pa ju je preveo na svoj jezik. Ako pogledamo malo svijet vidjet ćemo da se događaju stvari koje ne želimo da se događaju i koje ne treba da se događaju. Npr. rat. Dakle kad bukne rat da li je sve kako treba biti ili nije? Ako je prije rata također sve bilo savršeno zašto je buknuo rat? Možemo ovo gledati i sa individualne razine. Zašto je čovjek nezadovoljan ako je sve savršeno? Je li nezadovoljstvo savršenstvo? Ili, nezadovoljan sam jer tako treba biti! Ili ću ipak nešto napraviti da više nisam nezadovoljan? Ako nakon toga opet budem nesretan da li to također treba biti ili se potkrala greška? Hmmm! Dakle zašto bi u životu trebali imati ikave aspiracije, želje, težnje ako je sve kako treba biti? Ili ipak život treba biti bolji, veći, sretniji? Ako ipak nešto nije u redu, a što treba bit bit će, tko je taj koji govori što treba biti? Što je to što treba biti? Ili nije uopće važno što treba biti, živimo u sadašnjem trenutku.

Ako pitaš sve ljude na svijetu treba li biti rata 99,9999% će reći da ne treba! Ali on se ipak dogodi! Pa kako je to moguće, kako bude ono što ne treba, tko određuje što treba, a što ne?

Ljudi znaju oboliti i kazati da tako treba biti ili donesu krivu odluku zbog koje pate i oni i ostali pa kažu da je to tako trebalo biti. Ozbiljno! Je si ti to sam odabrao ili nisi imao ikakvu mogućnost da na to utječeš? Izabrao si bolest? Moram priznati da si budala, jer je ljepše živjeti bez bolesti! Takvim bi tipovima trebalo provaliti u kuću, opljačkati je pa kad se uzruja i naljuti onda mu kazati da je sve kako treba biti, da se ne uzrujava, pa čak i svaliti krivnju na njega jer je on svojom podsviješću prizvao lopova! Ha, ha dobra šema koju mnogi i prihvaćaju! Međutim može se desiti da tip odvrati tako što probuši gume na vašem autu opet pod motom da je tako trebalo biti, a vi mu, opet pod istim motom, opalite šamar. On onda uzme montirač, a vi palicu i rat započne! Ali opet bez uzrujavanja jer sve je savršeno, točno onako kako treba biti, ni manje ni više.

U ovakvim momentima ove šećerne izreke dođu kao slamka spasa od potpunog potonuća u krivnju i bežanija od odgovornosti! Zasrao sam, ali tako treba biti, nije moglo biti drugačije! Ma daj, što reći, kakvu posluku porati?

Dakle ako se događa rat, netko ga želi, treba inače se nebi događao! Da li je rat, bolest, glad, nesreća dio božanskog plana, pa se on odvija bez obzira što nikome ne treba i niko ga ne želi? Kakav je to Bog koji dozvoljava ovakva sranja, i kakav je to božji plan. Ovakvo planiranje i organizacija ne spada u domenu savršenog superiornog bića i u svakom pristojno vođenom univerzumu takav tip bi već odavno dobio nogu u guzicu, kako bi rekao genijalni George Carlin. Dakle, kakav je to savršen svijet u kojemu se događaju ovakva sranje. Probat ću to prikazati kroz analogiju nogometa.

Možemo promatrati nogomet kao sarvršenu igru jer je lopta uvijek točno tamo gdje treba biti! Dakle  lopta je uvijek tamo gdje ju je određeni igrač uputio sukladno smjeru i jačini. Nikad se nije desilo da si udario loptu prema naprijed, a da je ona otišla iza! Ona je uvijek otišla tamo gdje je upućena. Možda nije otišla tamo kamo ju je igrač htio uputiti, ali savršenstvo nema veze sa htjenjem, pa je stoga nogomet savršen. Bez obzira što je je u toj igri sve kako treba biti, činjenica je da neki igrači imaj dvije lijeve noge i da je gledati takav nogomet (mada je savršen) izrazito dosadno i naporno. Postoje igrači koji mogu uputiti loptu točno tamo kamo žele i njih je interesantno gledati jer su vješti. Međutim i Messi i bilo koji lijevi half neke seoske momčadi jednako su savršeni, ali majstorstvo se mjeri time da ti dovedeš loptu točno na ono mjesto gdje ti želiš, gdje si zamislio!

Probajmo sada usporediti život sa nogometom!

Prvo, u nogometu su jasna pravila i što se želi postići sa igrom dok u životu toga nema! Istina je da je život savršen i donosi ti točno ono što si naručio, ali znaš li što si naručio i kako se to naručuje. Nogomet ima cilj, a to je dati gol. Ali koji je cilj života? Kako ćeš udariti loptu i prema gdje ako ne znaš gdje je gol! Zašto uopće igraš igru kojoj ne znaš svrhu niti cilj. U takvom neznanju svrhe i cilja najlakše je reći, “Sve je savršeno i sve je kako treba biti”, makar promašio ceo fudbal! Majstori dovode život tamo gdje oni žele, s time da su prethodno shvatili bit igre. Obični igrači pucaju naslijepo jer ne znaju bit i svrhu, pa lopta savršeno odleti u draču gdje se probije i više nije za igru! Neki misle da znaju smisao života pa igraju. Trude se, trče, udaraju, uklizavaju, ali nikako da postignu gol to ogromno oduševljenje i olakšanje postignutog kada publika padne u delirij a ti shvatiš da je to to! (Možda usporedba nije najbolja, ali ….)

Nadalje.

Zamislite da u momčadi imate igrača protivničke momčadi koji je navukao dres vaše i stalno daje autogolove. Vi mislite da je on vaš igrač pa autogol pripisujete nespretnosti (mada savršenoj), a ne shvaćate da taj igra protiv vas! Njegov cilj i vaš nije isti!

Mi u životu imamo jednog takvog igrača u našim redovima! To je um ili životinjska svijest! Ona funkcionira savršeno! Što misli to se i dogodi, ali se postavlja pitanje tko joj šalje misli, slike, ideje, vizije koje ova misli! Koji je cilj te svijesti, a koji je naš cilj!

Čovjek je božja kreacija uz dodatak kreacije demijurga. Bog je kreirao dušu i dao životnu silu (duh) koja je postavljena u materijalno tijelo kojim upravlja svijest (um). Svijest svakog čovjek je individualna ali i povezana se kolektivnom sviješću 3D Matriksa koju nazivamo Sotona ili Ariman u biti poznatiji kao Sistem. Sistem ima jedan cilj, a taj je da spriječi igrače da spoznaju svrhu i cilj života kako bi on kao parazit mogao opstati hraneći se  duhom/energijom ljudi! Ustanovio je sve moguće podsisteme svijeta koje stalno govore umu čovječjem što i kako treba raditi i kako živjeti, tj stalno ubaciva smjernice koje odvode čovjeka od stvarnog smisla života! I čovjek puši foru jer vjeruje „svojem” um, neprijatelju u svojim redovima i pogiba na bojnom polju života stalno. Ali, to je točno kako treba biti, zar ne? Nije li čovjek točno na onom mjestu na kojem treba biti? Jest! Da li je na onom mjestu na kojem je htio biti? Nije!!!!!!

On je zaveden, da misli da su nametnute ideologije stvarna istina i da po njima treba živjeti. Kad shvati da je ovca često bude kasno, ali tko mu je kriv što je glup i naivan jer tako i treba biti! Ako je tvoj život kojeg vodi netko drugi točno kako treba biti i savršen, za koga je savršen? Ako ti nisi htio rat a rat se dogodio, čiji je to rat? Ako nisi htio bolest, a ona je došla tko ju je prizvao? Je li to savršeno?

Tek kad čovječanstvo bude shvatilo sa smo vođeni divovskom sviješću koju zovemo sistem i da ona gotovo u potpunosti upravlja sviješću i umovima ljudi te doslovno s njima igra šah u kojoj jedni ljudi predstavljaju crne, a drugi bijele figure! Kad igrate šah sami sa sobom koji će pobijediti? Pa oni koji ti želiš da pobjede! Imaju li ovi drugi ikakve šanse? Nikakve! Ako sistem želi rat, imat će rat. Točka. Njegova snaga može oslabiti tek onda kad ljudi shvate da su njegove sluge i počnu odbijati djelovati u njegovo ime!

Stoga da li je sve kako treba biti? Ta izreka ima smisla tek iz duhovne pozicije kad čovjek vidi sve svjetove i perspektive. U svijetu uma ona se zloupotrebljava kao opravdanje za loše ispucanu loptu! Može li savršenstvo postojati ako se nalaziš na mjestu na kojem ne želiš biti? Može, ali to um nikako ne može shvatiti, može se samo praviti da zna, jer se to nalazi van njegove dimenzije i implicira znanje više razine!

Pa onda koji je odgovor na ovo jebeno pitanje! Da li je sve savršeno i ništa ne treba dirati ili je sve u kurcu i treba popravljati. Odgovor je kako bi moj prijatelj rekao: “ili”

 

Webinar – Znanje ili neznanje

Mnogo se priča o znanju. mnogi pričaju kako znaju, a druge optužuju da ne znaju ili da su glupi. Mnogi druge nazivaju ovcama, a sebe znalcima. Koliko čovjek uopće zna, može li se to izmjeriti uopće? Da li je znanje kvantitetno ili kvalitetno? Kako i koliko informacije utječu na znanje? U kojem djelu našeg bitka se znanje nalazi i da li se ono može akumulirati? Da li je ono mentalnog, duhovnog ili nekog drugog obilježja? Mnogo smo u ovom webinaru pričali o znanju da bi zaključili da znanje uopće nije ono što mislimo i da znati znači nešto skroz drugo negoli je nama predočeno. Obzirom da u ovdašnjem svijetu vjerovanje igra dominantnu ulogu potrebno je raskrstiti u konačnici sa vjerom jer je ono pandan znanju, ali je to izrazito teško jer um voli vjerovati i teško se prepušta znanju. Mada ova tema može biti teška odličan je katalizator za urušavanje dosadašnjeg znanja o znanju i tvrdokornoj dogmi da je znanje stječe u školi i na univerzitetima. dapače.

ali…..

Rađanje bogova Novog Doba

“Bog je mrtav!”  F. Nietsche

Bezboštvo na zemlji, koje je konstatirao Nietsche, nije dugo trajalo. U razmaku od deset godina, na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, izlaze na svjetlo dana, tri knjiga S.Freud-a.  “Tumačenje snova” je izašlo 5 godina poslije knjige o Psihoanalizi. Pet godina poslije “snova“ izlazi knjiga o seksualnosti. Te knjige su svjedočile o energetskoj promjeni kozmičkih razmjera. One su dokumentirale kako se promjenio “duh vremena” i kako su shodno toj promjeni, rođena božanstva, adekvatna novoj energetskoj situaciji na zemlji.

Tako su na prijelomu ta dva stoljeća, rođena tri božanstva Novog Doba. Nova disciplina usmjerene pažnje na samo jednu individuu, prozvana psihoanaliza, svjedočila je rođenju Boga zvanog Svijest. Disciplina oštrog promatranja snova, potaknula je rođenje Boga zvanog Sloboda. Na kraju je disciplina usmjerene pažnje na seksualnost, donijela na svijet Boga sa imenom Individualnost. Ta tri Božanstva su sa vremenom prepoznati kao temeljne vrijednosti novog čovjeka, novog društva, novog vremena, koje je tada bilo na pomolu. To novo sveto trojstvo zapravo čini novo sveto jedinstvo: svjesni slobodni individualac.

Vratimo se samom spektaklu rođenja Bogova. Prvo je na kauču prvog psihoanalitičara, ali ne iz prvog pokušaja, rođeno božanstvo Svijesti. Prvi pokušaj začeća i rođenja svijesti se nije posrećio. Pacijent je umro, nakon što je dobio smrtonosan koktel opijata. Freud se, kao tipični pripadnik onih samopouzdanih pojedinaca, koji nisu bili raskoljeni ranim traumama u djetinstvu, time nije dao obeshrabriti. Nije ni prihvatio, tada kod francuskih liječnika omiljenu, metodu liječenja hipnozom, koja nije bila dovoljno trezvena da omogući rađanje svjesti. Freud je zapravo igrom slučajnosti, kao što se to obično događa kod svih veliih otkrića, dobio ideju za novu “metodu kauča” od jedne svoje vrlo samosvjesne pacijentice. Ta metoda podaruje osjećaj povjerenja, intimnosti, sigurnosti i opuštenosti, osposobljavajući pacijenta da uđe u svijet onstran društvene moralnosti. Sa vremenom je “kauč” postao legendarna mašina za podupiranje buđenja najdubljih skrivenih sjećanja skrivenih u podsvijesti ili tjelesnoj svijesti. Terapeut je sebe ograničio samo na glas podrške iza leđa pacijenta, svjedoka koji promatra bez osuda i vrednovanja. Samo u takvo nježnoj, bezvremenskoj i harmoničnoj okolini, u toj atmosferi vakuuma društvenih vrijednosti, vlastite važnosti, srama i straha, moglo je doći do rođenja jednog novog božanstva.

Otkriće svijesti usko je vezano sa otkrićem osobne povijesti. Naime, Freud je shvatio, da upravo osobna povijest ima moć zarobiti svijest trikom traumatičnog iskustva. Putovanje u osobnu povijest, postao je avantura, otvor u novu dimenziju, jedan novi paraleni svijet, živ i pun energije. Stoljećima prije Freuda, stare su civilizacije poznavale ljekoviti i prosvijetljujući karakter putovanja u vlastitu prošlost. Svijesno putovanje u taj svijet, lišavalo je putnika bremena njegove osobnosti i postepeno, gotovo neprimjetno ga pretvaralo u nad-čovjeka. Svjesno uranjanje u taj svijet je ulazak u drevni svijet mitova, legendi, bogova i polu-bogova, koji zapravo nikad nisu ni prestali postojati. Oni su samo ispali iz našeg fokusa, kao posljedica marifetluka naše civilizacije i njenih manipulacija: izvrtanja prirodnih vrijednosti. Doslovno je izvršena tajna i ilegalna zamjena bogova, tokom koje su oni umjetno-mentalni, zamijenili one prirodno-energetske.

Nakon božanstva svijesti je rođeno božanstvo Slobode, koju simboliziraju snovi. Svijet snova je svijet slobode, ili barem vrata u slobodu svijesti. Snovi su dio onog dijela našeg bića koji nikad nije potpao pod potpunu kontrolu našeg “društvenog Ja”. Snovi su vrata u slobodu naše individualnosti, neopterećenu dogmama, zakonima i društvenim moralom. Snovi postoje samo onda, ako postoji njihov svijesni svjedok: svijest. Pionirski pothvat analiziranja snova, u svoj legali tadašnjeg medicinskog miljea, napravio je mostobran, iskorak u područje iznad onog društvenog Ja. Snovi su postali neoborivi dokaz o mogućnosti postojanja i dosezanja slobodne svijesti. Tako je rođeno je novo božanstvo slobode, izronivši iz paralelnog svijeta snova.

Kao što za svaki fenomen stabilnosti trebaju najmanje tri stupa ili tri noge, tako je na kraju rođeno i treće božanstvo, sveta individualnost. Za Freuda je sve ono mentalno bilo apriori loše. Za njega je to bio onaj društveni dio nas, kojem je cilj da nas zatruje, manipulira i kontrolira. Shvatio je da ni ono mentalno kao ni ono društveno Ja nje autentično, te ne može biti osnova individualnosti. To može biti samo jedna jaka prirodna sila, naša seksualnost. Freud je bio dovoljno trezven i hrabar da uvidi da svi izražaji individualnosti izviru iz naše seksualnosti. Kako bi i moglo biti drugačije? Da li dijete nastaje tako da ga donesu rode, potpisivanjem nekog formulara ili energetsko-životinjskim aktom začeća? Potkopavanjem seksualnosti kao naših energetskih temelja, dolazi do destabilizacije naše istinske individualnosti. Ima li išta debilnije od ignoriranja i demoniziranja procesa vlastitog postanka?

Ta tri nova Božanstva su potresla stabilnost tadašnjeg, moralom ograničenog društva. Mnogo je bilo onih, koji su iz kukavičluka u odnosu prema vlastitoj “osobnoj povijesti”, našli snage da bjesomučno kritiziraju metode Freudove psihoanalize. Ipak, njena efikasnost je bila bez premca i dobar glas se brzo proširio među onim eksperimentalno nastrojenim dijelom stanovništva. Ubrzo je gomila obožavatelja, žednih individualizma, slobode i svijesti, u stopu pratila Freuda, tako da i tokom ljetnog odmora nije imao „živa mira“.

Duh ili božanstva vremena su sile koje se ne daju potisnuti, premda je moguće utjecati na smjer njihovog toka. Prvi ozbiljan napad na Freuda i tri nova božanstva, došao je iz njegovih najbližih krugova. C.G.Jung je svijetu ponudio jedan drugačiji, lakše probavljiviji, iako nadasve impotentan sistem za praktičnu primjenu. Omađijani njegovim novim pojmovima, konceptima i lijepim etiketama, znanstveni krugovi do dana današnjeg orgijaju sa Jungovim mentalnim konceptima. Oni su bili i ostali lažni ili umjetni bogovi, namjenjeni perverznom svijetu univerziteta. Slična sudbina je gotovo istovremeno zadesila i Teslu. Veličina i snaga njegove ne-osobnosti je toliko uplašila one sile koje upravljaju društvom, da je ka protuudar osmišljen projekt zaštite od „elementarne nepogode zvane Tesla“. Taj projekt je, podržan koordiniranim radom medija i korumpiranih znanstvenih institucija, nažalost uspio. Danas ga poznajemo kao “projekt Albert Einstein”.

Webinar – Rimska Crkva

Rimska crkva je prva državom određena službena religija. “Duhovno” i “svjetovno” se spojilo u Rimskom carstvu kao nikada prije, a svećenstvo je sada moglo upravljati svekolikim čovječanstvom bez obzira na njihovu religioznost. “Bog” se spustio na zemlju (u obliku crkve) u pokušaju da iskrivi izvorna učenja pripisivana Isusu pretvorivšio ih u organizaciju za kontrolu religioznih umova. Tako je sve do današnjeg dana kad se na tu istu crkvu ne gleda kroz prizmu čovjeka i njegove individualnosti i duha, već kroz prizmu organizacije i kolektivnog mentalnog sklopa koji na veliku žalost svih kojima je do toga možda stalo sa svjetovnim nema dodirnih točaka.

Na taj se način rimska crkva protežirala u duhovnu organizaciju čiji je glavni cilj saklupljenje svjetovnih bogatstava i osvajanje političke, i svekolike druge moći u čemu je bila prilično uspješna. ono u čemu je potpuno podbacila je nažalost ono što se smatra njenom primarnom djelatnošću, a to je “dušebrižništvo”. U ovakvom obliku crkva nikada nije niti organizirana da bude podrška oslobođenju čovjeka i spajanju sa svojim duhovnim potencijalima, već peta mentalna kolona Arimana i njegovih jataka koji u materijalnom svijetu, (kojim i upravljaju) igraju i svjetovne i duhovne uloge, poziciju i opoziciju. Stoga što god izabereš sigurno ćeš pogriješiti.

Na kraju krajeva nije li period od 13 stoljeća dovoljno dobar indikator učinkovitosti. Ako nisi uspio narod produhoviti u 13 stoljeća nećeš ga nikad ni produhoviti .

Čemu uopće crkva služi?

 

AllatRa

“Postoje ljudi, stvari i događaji koje se pojave na tvom putu i ti tada, iako nikome, pa ni samome sebi ne znaš objasniti zašto i kako, jednostavno znaš da je to to. Dar za tebe. Svjetlo koje ćeš paliti kad padne mrak. Osjećaj koji će trajati kad sve prolazno prođe, pa i ono što zoveš „ti“. Ostaneš zatečen tada. Ili zaplačeš. Kao kad se nakon duga izbivanja vratiš kući, majci, ocu… pa odahneš.

Dijelovi se slože u prepoznatljivu sliku i sve ono što si, još od malena, nejasno osjećao unutar sebe, sada se pojavi iz tvojih dubina, uspravi se u svojoj snazi i ljepoti i oblikuje u savršeno jasan osjećaj prepoznavanja. I ti znaš, to je Istina. Istina koju si oduvijek osjećao unutar sebe. Jednostavna Istina.

Prije par mjeseci dobila sam zadatak da lektoriram knjigu „AllatRa“ koja je s ruskog prevedena na engleski, a zatim su je s engleskog na hrvatski jezik preveli Gordan, Davor, Dražen i Neven. Nikada do tada to nisam radila. Knjige sam čitala, skupljala ih, slagala po policama, brisala prašinu s njih, prepisivala najbolje dijelove i lijepila po zidovima, podcrtavala drage citate i učila ih napamet, knjige sam darivala voljenim ljudima za rođendane, posuđivala ih, kopirala, voljela, obožavala. Čak sam jednu i sama pokušala napisati. Ali, nikada nisam lektorirala knjigu i kad mi je Dražen rekao da to napravim s knjigom od 652 stranice pomislila sam: „Hm, bit će to dugotrajan posao.“

Ali već kod prvih rečenica shvatila sam da to neće biti posao i kako god da to nazovem neće biti dugotrajno, nego zauvijek.

Znala sam, to je proces, trajanje koje se događa… beskonačno trajanje jer čitajući knjigu mijenjala sam se, izvana, iznutra, u sredini, gore i dole…posvuda gdje jesam.

Ogromno Znanje koje sam dobila pa ugrađivala u svaku česticu sebe, duboko razumijevanje onoga tko sam ja, od kuda sam došla i kuda idem, istinsko osjećanje jedne druge stvarnosti, prave stvarnosti koja se nalazi iza ove predstave s dobrim i lošim glumcima koju doživljavamo svakodnevno, me zauvijek promijenilo i još me uvijek mijenja i oblikuje. Jer… to je put. Namjera k Bogu.

Plakala sam od neizrecivog osjećaja bliskosti kad sam prvi put radila meditaciju „Piramida“ jer sam, ne mogu to drugačije izraziti nego, „dotakla“ svoju Dušu, Vječnu, Živu. Plakala sam kad sam shvatila da uistinu postoji Duhovni svijet i da on nije samo tek mašta jedne mršave djevojčice i svih dječaka i djevojčica ovoga svijeta. Plakala sam i kad sam shvatila kako je većina ljudi oko mene zaista mrtva i kako im nitko osim njih samih ne može pomoći da ožive. I traju.

Počela sam promatrati misli i otkrila kako one nisu moje, ne dolaze iz mene i od mene i kako je dovoljan mali trenutak nebudnosti pa da me svijest opet vrati u te beskonačne, ponavljajuće petlje. Još uvijek učim zaustaviti ih. Ne otpetljati ih, nego ih jednostavno zaustaviti.

Počela sam primjećivati sitne provokacije svoje Životinjske prirode i više mi takvo stanje nije ugodno, prekidam, izlazim, ne ljutim se ako ne uspijem, učim i veselim se tom Radu.

Počela sam zaustavljati neprekidne dijaloge unutar moje glave prije spavanja, dugačke razgovore vođene s ljudima koje sam jednom srela ili ću ih tek sresti. Umjesto toga osjećam. Ljude. Sebe. Događaje. Iskustva. Razumijem kako su slike, riječi i misli nešto što dolazi izvana, alat kojim se mogu služiti kad hoću, ali nisu „ja“.

Odljepljujem naljepnice koje sam sama zalijepila na sebe tokom života misleći kako su one „ja“. Ali nisu. Ja sam onaj Beskraj koji se prostire iza horizonta. Ja sam Mogućnost i Potencijal. Ja sam sve što se može biti. U meni prebiva čestica Boga pa sam stoga Bog. Voljena sam i volim. Moje će fizičko tijelo nestati jednom, ali „ja“ trajem. Živa sam.

Shvatila sam kako život u fizičkom tijelu prođe za čas i kako malo vremena imamo da se mijenjamo, učimo i postanemo dio Duhovnog svijeta.  Život je dar, neprocjenjiv dar. A mi smo Vječna bića. Ali moramo izabrati hoćemo li biti vječno Živi ili mrtvi unutar etiketa, papira, slova, zakona, konzumerizma, identiteta, propisa, ustava, kutija, autoriteta, depresije, igara svijesti, zamjena, ponosa, dominacije i samosažaljenja… Nitko ne može izabrati umjesto nas. Ja sam u tome otkrila Božju pravednost. Igra je fer.

Knjigu sam lektorirala. Pa sam pronašla grešku i opet je iznova pročitala. Pa sam je dobila na papiru i počela je ponovo čitati. Stoji pored mene dok pijem kavu i imam osjećaj da je živa, obraća mi se, Duši mojoj govori bez riječi i ja znam da ću je čitati opet, jer svaki put otkrijem nešto novo u njoj. Novi/stari smisao za mene.

Istina je uvijek jedna i nalazi se unutar mene. Oduvijek sam to znala. I zato ne mogu reći da sam „AllatRu“ prvi put vidjela, iako očima zaista jesam, ali to je više bio osjećaj prepoznavanja, prepoznavanja nečega što vam je odnekud poznato, što ste znali i osjećali u sebi oduvijek, ali niste mogli izraziti.

Osjećaj Prepoznavanja Istine.

Neizmjerno sam zahvalna Rigdenu i Anastaziji koja je njegove riječi zapisala. Hvala im od srca.”

Napisala Tanja

 

Na nedavnoj on line konvenciji živih ljudi govorio sam o tome da se živi ljudi trebaju trgnuti iz imaginarnog sna tzv. materijalne realnosti i sistemskih rješenja za život bez obzira o kojem se sistemu radilo. Zbog toga sam govorio o fokusiranjem usmjerenju “Živih Ljudi“ na oslobađanje od sistema koje je jedino moguće kroz duhovno oslobođenje. To duhovno oslobođenje kroz jedno novo meni, ali i biti staro znanje dali su mudri ljudi iz Ukraine kroz pokret „AllatRa“ što je u biti staro znanje upakirano u novi način komunikacije i promišljanja. Ta znanja su po meni dovoljna svakom tragatelju duhovnog da pronađe ono što jest i usput izgubi ono što nije, te da ogromno znanje ali i sirovo nadahnuće leže u ovim knjigama. Kako sam odmah uočio bitnost ovih znanja odlučio sam se uz pomoć prijatelja na prevođenje ovih materijala i do ovog momenta su prevedene dvije knjige „AllatRa“ i OD NEIZBJEŽNO MRTVOG DO VJEČNO ŽIVOG. SVIJEST I OSOBNOST.

Inače postoji cijeli jedan međunarodni pokret oko ove ideje čiji su začetnici u Kijevu u Ukrajini.

“ALLATRA IPM globalno je udruženje onih koji zapravo čine dobro i održavaju mir za sve ljude. Pokret ALLATRA ujedinjuje ljude širom svijeta bez obzira na status, socijalne kategorije, politička i vjerska stajališta. U kratkom vremenu stotine tisuća istomišljenika u više od 180 zemalja svijeta postali su aktivni sudionici pokreta.

Naš strateški cilj je potaknuti ljude na aktivno sudjelovanje u životu društva i zajedno s ljudima dobre volje iz raznih zemalja biti uključen u korisne aktivnosti za svjetsku zajednicu.

Mi smo izvan politike i izvan religije.

Zahvaljujući inicijativi i nesebičnim akcijama aktivnih sudionika međunarodnog javnog pokreta ALLATRA, razni kreativni projekti i dobra djela usmjereni na stvaranje uvjeta za otključavanje kreativnog potencijala ljudi i oživljavanje univerzalnih ljudskih duhovnih i moralnih vrijednosti u cijeloj globalnoj zajednici implementirani širom svijeta.

Među projektima su: međunarodna internetska TV – “ALLATRA TV”; nacionalna inicijativa – „ALLATRA Globalni partnerski sporazum“; kreativni medijski prostor – “ALLATRA RADIO”; “ALLATRA SCIENCE” – moderna inovativna istraživanja u sferama klimatologije i fizike; Međunarodni portal globalnog pozitivnog informacijskog prostora – “ALLATRA vijesti” i mnogi drugi.

Ne dijelimo ljude na vođe i izvršitelje, svaki od nas je vođa i izvršitelj, a zajedno smo sila.

Naš generalni direktor je SAVJET.

Pozivamo sve koji bi željeli pokazati ljubaznost i pomoći međunarodnoj zajednici da krene putem duhovnog i kulturnog razvoja kroz društveno važne zajedničke projekte. Svi koji žele, koji mogu i koji djeluju, s nama su.

Vrijeme je i moderno biti živi čovjek!”

www.allatra.org

Zajednica živih ljudi već je napravila određene korake da se povežemo sa ovim pokretom, ali to nije toliko važno koliko usvajanje ovih znanja izrazito čovjeku bitnih. Postoji još mnogo ovakvih inspirirajućih knjiga koje ćemo prevesti za sebe kako i za druge ljude željne istine i razumjevanja. Trenutno su u postupku prevođenja još tri knjige. Ukoliko ima onih željnih pomoći u prevođenju neka se jave na kontrolauma2016@gmail.com

Ovi za sada gotovi prevodi dar su vječnog duha svim ljudima željnima stvarnog života da spoznaju svoju pravu svrhu. Poštujte ovaj dar i proslijedite ga drugima koji ga žele. Prevodi moguće imaju kakve greške ili krive interpretacije, ali znate da se na ovim stranicama nikada nije patilo od savršenstva. Stoga ako naiđete na greške i nerazumljive interpretacije sami zaključujte što je pjesnik htio reći, ako nešto nije jasno!

 

PREVODI KNJIGA ANASTASIJE NOVYKH NA HRVATSKI JEZIK

ALLATRA

AllatRa_ Hrvatski

SVIJEST I OSOBNOST

Svijest i Osobnost _hrv

SENSEI iz Šambale 1

sensei 1 hr

SENSEI iz Šambale 2

sensei 2 hr

SENSEI iz Šambale 3

Sensei iz Šambale 3 hrv

SENSEI iz Šambale 4

sensei 4 hr

DUHOVNA PRAKSA I MEDITACIJE

Anastasia Novykh – Duhovna Praksa i meditacije

PRIMORDIJALNA ALLATRA FIZIKA

PRIMORDIJALNA ALLATRA FIZIKA web