Ljudski oblik ili naš križ svagdašnji

Svatko od nas osijeća da ima neki zadatak u ovom životu. Svatko od nas želi biti sretan. Sreća nije osjećaj, kao ni ljubav, već zahvala našeg bića za izvršavanje našeg  životnog zadatka. Ne postoje mali i veliki zadaci, male i velike životne misije. Sve su jednako važne u energetskoj mreži svemira u kojoj one aktivno stvaranju stvarnosti.

Kao što postoji osoba, kao društveno nametnuta maska ili oblik kroz koji svaki čovjek mora funkcionirati, ukoliko hoće živjeti društveni život tj. trgovati, tako postoji i energetska maska, koju svatko od nas dobija rođenjem, kad se naš energetski oblik odvaja od majčinog i postaje samostalan.

Drevni čarobnjaci tu energetsku masku zovu ljudski oblik. Njihova prdanja govore o tkz.  energetskim presema, koje štancaju ljudske oblike. Moderan opis procesa dobivanja ljudskog oblika je opisan od izumitelja mind-walkinga, koji govori od procesu zamagljivanja i zaborava, dok se biće nalazi na putu ra rođenju i prolazi kroz umjetnostvoreni filter koji  hakira, deprogramira  i izvitoperava izvornu naredbu životne misije. Ljudski oblik je energetski ekvivalenat onog birokratskog, tj. osobe. Može se predstaviti kao  rešetkasta strukture, ili kaveza, koji nas drži u zarobljeništvu cijeli život. To je ujedno i ono što zovemo naše „društveno biće“, ono socijalizirano „ja“, tj. umjetno stvorena kopija našeg prirodnog energetskog  „ja“. Svatko tko podsvijesno želi biti slobodno i suvereno biće, mora kad tad odbaciti taj oblik, tu nametnutu formu, koju nosimo poput ljušture, identificiramo se sa njom i poklanjamo joj svu našu životnu energiju. Ipak samo oni disciplinirani i nepokolebljivi pojedinci, ne-romantični ratnici čelične volje, strpljenja i umijeća, uspijevaju tokom života odbaciti sa sebe tu nametnutu strukturu ropstva.

Alegorija Isusa koji nosi križ na brdo Golgota, simbolično predstavlja svakog od nas.  Svi mi nosimo taj križ kroz život i na kraju na ili pod njim umiremo. Križ je poput lažne životne misije kaja nam se nemeće rodjenjem. On nas tjera da zaboravimo sebe, da umjetnu inteligenciju uma prihvatimo kao svoju, da se prepustimo zbunjenosti i opsesivno se vežemo za trivijalne stvari u životu. To je naredba stvoritelja  koja je hakirana i zaokrenuta od sila koje upravljaju ljudima.

Dugo sam tražio ključ za lociranje tog križa i metodu njegove dekonstrukcije, istraživao različite tradicije i znanja, dok se nedavno sve nije posložilo. Tradicija srednjoameričkih čarobnjaka, sa svojim majanskim kalendarom i tehnikama uzgajanja svijesti, preklopila se da astrološkom tradicijom naše „zapadne“ (iako smo mi strogo gledano zapravo istočno od njih) kulture u svoj svojoj ljepoti i potpunosti. Četiri tjedna je trajao proces postepenog rastavljanja strukture ljudskog oblika, dok na kraju nije kulminiralo u jedinstven osjećaj lakoće i slobode.

Još od djetinstva koristim sistem skiciranja kao metodu za učenje i raskrinkavanje nepoznanica. On me ni sad nije iznevjerila. Crtam ja tako krug i napravim križ u njemu. Što predstavlja križ? Kaznu zajednice za promoviranje ideologije koja ruši postojeći  sistem. Ako si već odbio da budeš osoba tj. prekižen kao čovjek, onda ćeš bit javno razapet kao čovjek. Isusova priča služi kao otvorena prijetnja zajednice (egregora) individualcu. Krštenje i ostali rituali su svečana obaveza ili ugovor po kojem odustajemo od svog suvereniteta, svoje  životnosti i od svog životnog zadatka. Simbol Isusa razapetog na križu je javno strašilo za ljudske slobodarske duše. Ako se samo usudiš, zadesit će te sudbina ovog nesrećnika.

„Tvoj zadatak je da se uklopiš, postaneš poslušni dio kolektiva, fizička osoba, fantom, bio-robot. To je tvoje božje poslanstvo, to je naređenje svevišnjeg.“

Isusovo primarno poslanstvo  nije bilo iskupljivanje nikakvog  makro-grijeha, koji će nas spasiti na individualnom planu. Upravo suprotno! On je pokazao što se događa, tj. kako kolektiv tretira živog čovjeka, ukoliko se usudi da osvijesti svoju pravu prirodu, svoje poslanstvo na zemlji. Zato je i stvorena ideologija poslušnosti,  čekanja spasenja i života poslije smrti. Živi čovjek djeluje sada, u ovom obliku, u ovoj svijesti, na ovoj prekrasnoj zemlji. Osoba poslušno radi i biva nagrađena „digitalnim rajem“, nakon što um pojede sve resurse fizičko-energetskog tijela.

Crtam ja dalje kvadrat, kao praktičnu apstrakciju kruga, pa križ u njemu i prepoznajem piramidu. Sve dobija odjednom treću dimenziju. Vidim hijerarhijski sistem, dualizam dobra i zla, gore i dole, svijetlo i tamu. Vidim sunce koje obasjava piramidu i sjenu koju ta piramida baca na njene dvije strane i tlo iza nje. Nastojim podijeliti krug na dvanaest djelova. Ne uspjeva mi. Vraćam se kvadratu i voala! Sve se uklapa i skladno izgleda. Jasno i jednostavno. Sve me podsjeća na prizmu koja raspršuje svjetlost. Onda se sve pretvara u kaleidoskop. Jedna piramida je postala dvanaest malih piramida, dvanaest malih prizmi, dvanaest malih otvora u svijet, dvanaest maski, dvanaest očala, dvanaest sfera djelovanja, dvanaest astroloških kuća.

Čarobnjaci romantike su uspjeli redikulizirati sve ono istinito na svijetu, sve ono što je zapravo vrijedno života. Astrologija se od drevne mudrosti preobrazila  u šprdačina za neozbiljne dnevne novine. Ona se nije promijenila. Promijenio se naš interpretacijski sistem svijeta. Netko nam je nabio očale na oči da ne vidimo svijet onakav kakav je, već da o njenu sudimo u skladu sa usađenim protokolom, sistemom interpretacije koji nije iskonski naš. Svatko od nas dobija jednog privatnog fact-checkera, koji nam viče što je istinito, a što lažno. To je naš um ili unutrašnji dijalog, koji ne prestaje klepetati od jutra do mraka, od mladosti do starosti.

Kavez u obliku križa, pečat, maska,

očale kroz koje gledamo svijet.

Ja kao model osobe sa kojom sam stopljen.

Ja kao model interpretacije svijeta.

Ja kao ljudski oblik, kao socijalna maska.

Ja kao lažna misija na zemlji.

Sloboda od samog sebe je rezultat

dekonstrukcija svog ljudskog oblika.

Nova struktura društva

Što vam prvo pada na pamet kad vidite ovu skizu? Ima li još psihički zdravog ili nesilovanog pojedinca među nama, koji će odgovoriti nešto drugo osim „portret ili prerez nevidljivog neprijatelja“? Nažalost nema. Kad sam crtao gornju skizu, nisam imao namjeru portretirati našeg „zajedničkog prijatelja“. Sve je zapravo nastalo procesom „obrnutog inženjeringa“. Pokušao sam na praznom (u originalu je papir bijel!) slikovno prikazati strukturu društva, kojom trenutne vlasti širom svijeta teže. Male kuglice predstavljaju pojedice, veliki krug u sredini društvenu svijest, a niti između su digitalna veza pojedinca i kolektiva. Tako je nastao portret strukture atomiziranog društva.

Dva modela društva mogu prozaći nakon ovog globalnog rata protiv čovjekovog bića:

  1. onaj baziran na individui
  2. onaj baziran na atomiziranoj osobi.

Atomizacija društva je projekt društvenog inženjeringa, koji ide, ruku pod ruku, sa projektom digitalitacije čovjeka i njegovo premještanje u virtualnu stvarnost. Taj društveni eksperiment nije bezazlen i ne može se jednostavnoopozvati. To je let bez povratne karte, skok u nepoznato. Malo onih koji su svjesni činjenice da je put kojim naša civilizacija sada juri jedan jednosmjerni auto-put. Naša je slobodna volja hoćemo li se uputiti tim putem, bez obzira na koji način bivamo na to uvjeravani ili prisiljeni. Svaki put kad planiramo neki put, obično planiramo i povratak. U ovom slučaju ta opcija nije moguća, jer auto-put koji vodi od tamo nazad, ne samo da nije izgrađen, nego nije u planu da se ikada izgradi.

Razbijanje strukture društva kojeg poznajemo, odvija se na nekoliko frontova. Nametnuta fizička razdaljina i shodno tome zabrana fizičkog kontakta, ima kao posljedicu prekid toka informacija podsvjesne naravi, koje se prenose fizičkim dodirom. Ne trebamo ni spominjati što za jednog pojedinca znaći izostanak već dokazanih  dobrobiti za psihičko i fizičko zdravlje, koje stvaraju ti kontakti. Čak i oni neugodni kontakti, poput fizičkih sukoba, su čak zdraviji od izolacije ili potpune deprivacije čula opipa.

Sjetimo se filma „Fight Club“, gdje nekolicina muškaraca pronalazi alternativni put do samosvijesti i smisla života, upravo preko ekstremnog naglašavanja čula opipa. Tko može probuditi uspavanog zaposlenika u jednom osiguravajućem zavodu, uljuljkanog u savršenstvo svog života, osim brutalna šok terapija. Da li je režiser tog filma prorok ili mesija, koji nas uči nekom novom, muškom tipu joge? Svi tečajevi joge na zapadu su prebukirani ženama, dok ih se muškarci klone kao kuge. Govorim to iz vlastitog iskustva. Jednom sam posjetio kurs power-yoge.  Bio sam samcat sa 30-40 žena. Iako sam se tim posjetom uštedio krvarenje iz nosa, kao standardnu posljedicu „muške joge“, nisam si uštedio krvarenje iz drugog dijela tijela, nakon maltretiranja istezanjem. Ne, pišanje krvi definitivno nije znak prosvjetljenja i mnogo zlokobnije od onog ponosnog krvarenja iz nosa.

Vratimo se opet onim škrabotinama na papiru. Dakle nitko do sada nije izolirao „nevidljivog neprijatelja“. Kako to da onda od samog početka projekta pandemije kruže propagandne grafike i foto-montaže sa vrlo prepoznatljivim izgledom? Dakle tu se radi o amblemu ili znaku, a ne o znanstvenom dokazu. Tako je svima nama usađena slika čega se moramo bojati, dok se na makro-planu paralelno odvijao projekt društvene reorganizacije. Strah (bolest, materijalna neizvjesnost ili kazna za neposlušnost), gušenje vlastitim ugljičnim dioksidom i zašivanje ustiju, te zabrana svih spontanih (a sada i organiziranih) druženja, te cenzura slobodnih medija i slobodnog toka informacija, dovela je do ekspresne transformacije društva u atomizirani kolektiv. Pojedincima tog kolektiva nije dopušteno direktno kontaktirati, već samo preko društvenih digitalnih medija, koji su kontrolirani i cenzurirani od same vlasti. Pritom je najveća lakrdija ta, da se ta ista vlast kiti ordenima junaka  „borca za obranu demokracije“.

Taj atomizirani kolektiv ili jedna gigantska umjetna inteligencija, danas svaku slobodno-misleću  jedinku automatski proglašava teroristom  i fašistom. Te iste pojedince su prije nekog vremena ismijavali kao teoretičare zavjere. Onoga tko danas na demokratski način protestira protiv fašisoidne valsti i njenih mjera, proganja se poput najvećeg kriminalca. Istovremen se oni „dobri protesti“ za podršku vladi i mjerama oduzimanja sloboda, koju organiziraju oni od vlasti podržani i „lijevo“ orijentirani NGO-i, ne samo toleriraju, iako krše iste mjere zabrana, već se financiraju i štite.

Već smo na ovim prostorima spominjali kako je i kada stvoren projekt „zeleni“ i sa kojim ciljem. Danas već druga i treća generacija tih političara pojma nema tko zapravo stoji iza njihove stranke i kamo vode njihove „dobre namjere“ . Taj lukavi i strogo tajni neoliberalni projekt,  je utiho razbio političku ljevicu zapadnog svijeta i iskoristio ih kao roblje sa svoje nove, krajnje nebulozne, transhumanističke ciljeve. Uništavanjem tradicije, koja se bazira na nacionaloj svijesti, jeziku, religiji, porodici, selu, zemlji, porijeklu i predcima,  stvoren je temelj za materijalizaciju jednog novog društva, sačinjenog od digitalnih osoba bez pedigrea i bez međusobnog direktnog kontakta.

Drugi model društva se bazira na slobodi i individualnosti. Takav kolektiv  je samo spontana posljedica nakupine individualaca. Nikakva institucija nije potrebna, a kamoli da se ona učini primarnom u odnosu na pojedinca. Trend ili inercija neumitno ide ka tome da se ostvari vizija atomiziranog društva, digitalnog fašizma i tehničkog transhumanizma. Za društvo slobodnog čovjeka kao individualca, potrebno je da se dogodi čudo, bilo intervencijom izvana, od strane neke razvijenije sile, ili se mora nekim čudom dogoditi „bottom up“ revolucija. Ona je ostvarljiva samo ukoliko je to masovno buđenje na individualnom planu, te da svaki pojedinac ponaosob uvidi zavjeru i prevaru buđenjem svog trezvenog razuma (Sve ovo nema nikakvog smisla!) i osjetila njuha (Ova laž smrdi na kilometre!).

Koja struktura će se ostvariti kao model novog društva? Na stari model definitivno nema povratka. Izgled tog novog društva ovisi o odluci svakog pojedinca.  Hoće li se on prikloniti svojoj analognoj tjelesnosti ili će se opredijeliti za digitalnu osobnost, zamaskiranu u oblik jedne nove „lijeve-dobre duhovnosti“, ovisi o svakom od nas ponaosob.

 

Živi Čovjek u Crnoj Gori

Svaka dobra ideja se širi, sporo ali sigurno. Ona nije hir kratkog vremenskog roka, koji se poslije mjenja sa novom „još boljom“ idejom, već osaje stalno kod ljudi kao istina na koju se treba i može čovjek osloniti. Takav je primjer sa idejom živih ljudi. Ona se širi jer mnogi prepoznaju istinitost, bitnost njenu čvrstoću. Naravno ova ideja nije za malu djecu već za ozbiljne odrasle ljude, tragaoce za slobodom i istinom.

Ideja živog čovjeka je službeno „zarazila“ susjednu nam Crnu Goru. Entuzijasti željni istine preuredili su Objavu Slobode i Suvereniteta Živog Čovjekaza Crnu Goru te istu uručili trodiobnoj vlasti u toj državi.

Objava je uručena 30.12.2020 a do danas 9.2.2021 (41 dan nakon) od primatelja nije zaprimljen ikakav odgovor, te se ovom objavom smatra da pravno valjana (važeća).

Da kratko pojasnimo osnove.

Današnji pravni sistem kapitalističkog uređenja zasnovan je na trgovačko-ekonomskim odnosima, te u njemu dominira trgovačko pravo temeljeno na Rimskom građanskom pravu. Sloboda se u trgovačkim odnosima smatra pravom stupanja u ugovorne odnose. Obzirom da pravo u prirodi ne postoji, ono može biti dano od strane nekog ili primljeno od strane drugog isključivo principom slobodne volje što se utvrđuje ugovorom odnosno potpisom obje stranke. Svaki takav ugovor se smatra pravnim ugovorom jer se u njima trguje pravima. Država je pravni subjekt koji regulira ugovorne odnose i garantira svojim zakonima da će se ugovorni odnosi poštovati i daje i za to određeno garancije. Stoga pravnu osobnost na svojem administrativnom teritoriju država daje samo onima koji su upisani u njene knjige. Samo takvi registrirani ljudi postaji građani automatizmom podložni građanskom pravu. Država za njih garantira jer ima dostupne sve podatke o istoj i u svakom momentu može blokirati svi imovinu vezanu za tog građanina ukoliko ovaj ne ispoštuje potpisani ugovor. U tom smislu obzirom da je svaka država svijeta registrirana kao korporativni entitet zadužen za regulaciju trgovačkih odnosa (monopolist) smatra se da si ti vlastitom registracijom potpisao ugovor sa državom radi primanja prava (privilegija) sudjelovanja u trgovini. Te privilegije ujedno donose sa sobom i dužnosti. Stoga je svaki građanin i/ili bilo koja druga pravna osobnost podložna državi i njenim zakonima. Obzirom da je građanin degradirani čovjek, pripadnik potrošačkog društva, (konzument) obavezan je poštovati zakone. Sa druge strane čovjek je živo biće sa duhovnim potencijalima kojeg je kreirao Bog (ili neko drugo biće višeg ranga, nebitno za ovaj slučaj) ne može biti pod nadležnošću države jer je ON KREIRAO DRŽAVU, a ne obrnuto. Stoga se zakoni ikakvog trgovačkog entiteta mogu u svakoj pravnoj doktrini mogu odnositi samo na one s kojima taj entitet ima potpisan ugovor (kakve god vrste). Tako možemo asocijativno kazati da je građanin neka vrsta uposlenika države jer ista smatra da se ovaj odrekao svoje čovječje prirode upitom u matične knjige, jer je time tražio privilegije trgovačkog društva koje država nudi.

Svaki ugovor ikada potpisan vrijedi samo ako u njemu nema ništa skriveno, ako je stranka potpuno svjesno bez ikakve prisile potpisala isti i sve u dobroj namjeri. Ukoliko neki od tih stavki nisu ispoštovane ugovor se smatra ništavnim. Na kraju krajeva nijedan ugovor ne postoji vječno pa slobodan i svjestan čovjek uvijek može izići iz ugovora ukoliko je ispunio uvjete.

Objava koja je poslana korporaciji „Crna Gora“ je raskid takvog ugovora u generalnom smislu. Zašto u generalnom? Zato jer se u njemu ne spominju poimenice ljudi koji raskidaju ugovor, već se u obliku deklaracije uvodi novi pravni entitet „Živi Čovjek“ koji je iznad prava u trgovačkom smislu. Dužnost je svako čovjeka koji misli da je objava istinita i da je to i njegov stav ne mora ikada raskidati ugovor u bilateralnom smislu već se samo treba pozvati na Objavu i izjaviti da se ona poimenice odnosi i na njega. Tako u pravnom smislu postaje Živi Čovjek. To naravno ima svojih prednosti i mana i svatko tko se odluči na taj korak preuzima potpuno odgovornost za sve svoje radnje. Mnogo o tome je iztrečeno i napisano na ovoj stranici i na youtube kanalu. Tko hoće neka gleda!

Svi krediti na ovu radnju u Crnoj Gori idu na teret Dejanu MIljeviću pa tko god je zainteresiran za daljnje radnje iz Crne Gore neka se javi dotičnom. (dmiljevic@t-com.me)

CIJELA OBJAVA U “CRNOGORSKOM FORMATU”

Objava Slobode i Suverenosti – CG – finalno

Dobrodošli u „dobri“, „humani“ i nadasve „zdravi“  fašizam!

Kako nas je globalna ljevica u bijelim kutama i rukavicama, sa ciničnim osmjehom, dječjim vriskom za spas klime, muškobanjasto-„slobodnim“ ženama na vlasti i polumjesečevim terorom, otpratila u jedan novi, humani, politički lijevi fašizam.

Ima li išta humanije od medicine? Ima li ljepšeg osjećaja od onoga kad pomognemo bolesnom i ranjenom biću? Svi mi osjećamo i znamo u dubini našeg energetskog  tijela, bez imalo sumlje, da je zdravlje svetinja, da je život svetinja, da je fizičko tijelo svetinja.

Osporiti danas apsolutni autoritet medicine isto je kao tokom inkvizicijskog fašističkog terora osporiti autoritet pape i crkve. Nekad je religija imala moć nad psihom masa, danas to ima nauka. Kako teror nikad ne može proizići iz religije zasnovane na istini, tako ne može ni proizići iz znanosti koja je zasnovana na istini. Ali medicina nije lažna znanost. Ona uopće i nije znanost. To je samo primjena naučnih otkrića, prvenstveno sa područja biologije, kemije i fizike u medicinske tj. zdravstvene svrhe. Medicina je tako puka ideologija, jedan od načina interpretacije znanosti.

Tko ponavlja greške i ne uči iz njih je idiot. Nauka je pomno izbjegavanje grešaka, tj. onoga što ne funkcionira, što ne preživi pokus. Nauka je fenomenološki zapis promatranja eksperimenata i ništa više. Svaka nadgradnja je ideologija. Medicina je samo utilizacija znanosti. Na putu od čiste, egzaktne nauke do medicine kao doziranja kemijske supstance, je dalek put i puno stranputica. Mnogo se života pogubilo i izgubilo u lavirintima između nauke i medicine.

Ako medicina nije nauka, što je onda? Da li je to vjera? Svakako je više vjera nego nauka. Zapravo mi ne vjerujemo lijeku koji nam ona propisuje, već mišljenju našeg liječnika. On je onaj novi „svećenik“, koji je zamijenio seoskog župnika. Svećenik nije naučnik. On je samo posrednik i prodavač ideja institucije koju zastupa. Liječnik je vjernik koji vjeruje u interpretaciju nauke od strane industrije koja proizvodi lijekove. Ta industrija nije bazirana na nauci i nije vođena etikom nauke, već zakonima burze. Dakle medicina uz vjersku ima i jaku ekonomsku komponentu. Ekonomija također nije znanost. Dakle u svom tom vašaru, koji zovemo medicina, zapravo nigdje nema čiste, fenomenološke, egzaktne nauke. Kome mi onda ovako slijepo vjerujemo?

Da li je medicina grana ili sluga politike? Svjedocimo smo kako je medicina, zbog svojih humanih ideja i postulata (Hipokratova zakletva), iskorištena i u političke svrhe. Tko danas vlada svijetom i terorizira narod? Nisu li to redom političari u funkciji ministara zdravstva sa svitom medicinskih „eksperata“, koji su hipokratovu zakletvu zamjenili zakletvom burzi i njenim neprirodnim zakonima? Nije li burza isti onaj trg pun novca, koji je Isus svojevremeno porazbacao u predvorju jednog religioznog hrama, tj. kuće Boga? Odakle medicini pravo na auerolu humanosti i nove svetosti, kad je ona sluga industrije lijekova i poslušni rob burze -politike.

Medicina je tako u sebi objedinila elemente vjere, ekonomije i politike i sve to pod okriljem radikalne ljevice. Politička ljevica se tradicionalno zalaže za jednakost, humanost i pravednu raspodjelu dobara. Liječnička skrb za sve! Nije li takva ideja medicine upravo na Kubi doživila svoju procvat, dok je u Americi pod sloganom „Obama care“, bila samo jalova propaganda. Industrija lijekova bez kontrole burze i ineresa investitora!? Takva auerola lebdi nad medicinom širom svijeta, iako ona sa onim kubanskim arhetipom ima onoliko veze, kao đavo sa rajem. Upravo nas je ta lažno-ljevičarsko-humana medicina dovela u ovo društveno-političko stanje koje zovemo medicinski fašizam ili fašizam lažne ljevice, iza koje se krije brutalna neman neoliberalizma.

Taj novi transnacionalni ili globalni socijalizam nam propagira sigurnost, nudeći nam sumljivi koncept zdravlja u zamjenu za našu slobodu i ljudska prava. On nam nudi preparate koje naziva ljekovima, kao zamjenu za naš prirodni imunski sistem, nudi nam strah od smrti kao zamjenu za iskustvo slobodnog života. Kakvo je to zdravlje kad smo ovisni o industrijskim proizvodima o kojima nemamo pojma šta sadrže i kakav im je učinak, pogotovo onaj dugoročni. Reakcija u afektu straha poput one, dajte nam cjepivo da se spasimo od opasnosti, slična je reakciji slona, koji zbog straha od strašnog miša spašava-produžava svoj goli život skokom-bijegom u provaliju. U našem aktualnom fašističkom teroru, represivne sile države igraju ulogu Wehrmacht-a, dok su aktualni SS-ovci pored isprana mozga i savjesti, ovaj put izabrali modu „sve u bijelom“.

Pošto smo vještim propagandnim manevrima medija posvađani sa našim vlastitim imunskim sistemom, usljedio je i razvod sa prirodnim imunološkim sistemom, tj. kalendarom. Vrijeme nije linearno. Nitko zapravo  niti ne zna što vrijeme zapravo jest. Percipiramo ga kao ciklički fenomen, koji u obliku kršćanskih i inih religioznih praznika još nosi ideju veze sa periodičnim energijama zemlje i njene okolice. Iza „spaljivanja kalendara“ putem zatvaranja tokom odreženih datuma,  krije se ista ona transhumanistička namjera digitalizacije čovjeka, kao i u slučaju naredbe nošenja maski, gdje nas postepeno digitaliziraju time što nam ušutkavaju ne samo naš osjet okusa i mirisa, nego nam začepljavanjem usta oduzimaju i mogućnost slobodnog govora.

Proces parcelizacije čovjeka ide dalje. Razdvojena su čula, pasivizirana je pažnja, tijelo je odvojeno i zavađeno sa sviješću, prijatelj je odvojen od prijatelja, stopalo od zemlje, koža od sunca i sjećanje od predaka i povijesti. Kako će izgledati krajnji produkt te atomizacije? Zasigurno kao i svi dosadašnji projekti razdvajanja, zavađivanja i izrabljivanja.

Hoćemo Kreativno Društvo

Jasno nam je! Kola jure u provaliju! Kunjušari su izgubili uzde! Nema nam spasa! Sve ukazuje na to. Osim ako putujuća družina ne iziđe iz kola u sama uhvati uzdei u posljednji tren spasi i kola i putnike! Pretjerujem!? Nažalost niti malo! Čovječanstvo pod vodstvom politike i svećenstva juri u ambis iz kojeg povratka nema. Hipnotizirani građani raskolačenih očiju gledaju u televiziju neće li koji političar doći k sebi i reći što zaista misli. Ili će se možda konformistička znanstvena zajednica odreći svojeg konformizma i sjetiti se da mrtvima konformizam ništa ne znači.

Ratovati za slobodu molotovljevim koktelima, ili pak sa puškama, jalov je pokušaj nasilja i nemoći jer to su oružja svijesti i Ariman jedva čeka da ih upotrebite, kako bi uzvratio paljbom.

Zajednica živih ljudi uvijek je pokušavala svoja saznanja provesti u djelovanje. Najveće djelovanje ipak jest informiranje svakog čovjeka o istini i pravim znanjima kako bi u stvari svatko za sebe mogao odlučiti što i kako djelovati i preuzeti odgovornost za svoje djelovanje. Sve što je zajednica napravila do sada baziralo se na učenju i preuzimanju samoodgovornosti te vraćanju moći samome sebi. U tom smislu smo napravili što smo napravili sa Objavom O Suvereniteta I Slobode. Mada sam mišljenja da je to dobar put, on je u ovom momentu prespor i kritična masa potrebna za neke ozbiljnije pomake trenutno na ovaj način izgleda nedostižna.

Međutim, u našim nastojanjima smo se spojili sa međunarodnim Javnim pokretom „Allatra“ iz Ukrajine koji broje mnogo više članova od nas i nemjerljivo su rasprostranjeniji po cijeloj zemlji.

Allatra je pokrenula projekt „Kreativnog Društva“. Obzirom da je na čelu tog pokreta Bodisatva Igor Mihailovič Danilov niti malo ne sumnjam u namjere i izvedbu dostoji Duhovnog svijeta. Ako postoji spas za čovječanstvo onda je to ovaj projekt. Sve ostalo je na daleko nižem nivou ili eventualno lokalno. Znanje, duh, istina koja se osjeća u nastupima Igora Mihailoviča Danilova nemože se usporediti sa ičim ili ikim danas.

Stoga preporučamo sve ljude da se ujedine u ovom „posljednjem pokušaju“ izgradnje idealnog društva i nove civilizacije čovjeka koju nam sigurno neće izgraditi ni političari niti svećenici, to moramo sami, a Allatra je jedina dostojan podloga za to.

“Oduvijek sam osjećao da je svaki, ali baš svaki čovjek koji hoda ovom zemljom jednako vrijedan i da bi upravo spoznaja o tome trebala biti vodilja tranzicije čovječanstva u novu paradigmu. Iz tog razloga koncept kreativnog društva kojeg su postavili ljudi iz međunarodne organizacije Allatra toliko duboko rezonira sa mnom. Ovim putem pozivam sve vas koji osjećate da ovo trenutno stanje u cjelini vodi u smjeru ograničavanja, degradacije i ugroze opstojnosti života općenito, da podržite ideju kreativnog društva i širite ga među ljudima kroz svoje djelovanje i kreaciju, kroz svoje bivanje i postojanje. Znanje koje je dano u knjigama Allatre je nešto najdublje s čim sam se susreo u svom životu do sada, preporučam svima koji težite samospoznaji, spoznaji prirode stvarnosti, razvoju i rastu vaše duše, da razmaknete zastore svoje svijesti i vjerujem da ćete ući u polje neiscrpnog nadahnuća i inspiracije kao što se to događa meni..” – Vedran Miočić Stošić

Igor Mihailovič Danilov je u nedavnom videu objasnio što je potrebno da bi čovječanstvo kreiralo barem prvi stupanj civilizacije. Za to je potrebno ujediti se mimo svih ideoloških ili drugih razlika, zatim osnovati društvo bez tiranina, vođe i treće imati besplatnu energiju. Sve to je i mnogo više od toga će biti moguće u kreativnom društvu u kojem će ljudi pristupati iz duhovnih motiva, nikako i konzumerističko/egoističnih pobuda.

Kreativno društvo ujedinjuje sve
Kreativno društvo – civilizacijska perspektiva
NOVI PRIJENOS Prednosti osobe u kreativnom društvu
  • Što je kreativno društvo i kako ga izgraditi?
  • Zašto su pokušaji izgradnje „idealnih društava“ u prošlosti propali?
  • U čemu je apsurd i cinizam konzumerističkog formata današnjeg društva?
  • Od kojih faza se sastoji kreacija Kreativnog Društva?
  • Koju ulogu igra informiranje u što je moguće ranijem formiranju Kreativnog Društva?

Stoga zapitajte se: Da li mislite da čovječanstvo ide u dobrom smjeru? Što želite ostaviti vašoj djeci i unucima? Da li želite društvo bez ratova, razlika, tehnološki napredno. Želite li društvo u kojem radite samo par sati, ono u kojem vam se socijalni minimum osiguran, zdravstvena skrb, i duhovna edukacija. Želite li živjeti u društvu u kojem je ljudski život najveća vrednota, u društvu u kojem nema vođa niti tiranina već samo administratora, koordinatora i službenika. To društvo je moguće, ali moramo djelovati ubrzano.

Svatko tko želi biti dio ovog za početak ima jedan mali zadatak, a to je da se pridruži zajednici na platformi ALLATRA UJEDINJUJE, a oni koji žele znati još i više mogu vidjeti ovdje.

Radio Brač – kataklizma kapitalizma

Vedran se malo smiruje u zadnje vrijeme iako sam ga zatekao bijesnog kao risa prilikom dolaska na radio. Malo je puka, ali svojom lucidnošću i iskustvom ipak dovede emisiju do nekakvog zanimljivog štiva za sve predane slušatelje. Iako mi se po glavi motala ideja da više ne nastupam na Radio Braču jer mi je svijest davala signale da je velika nekompatibilnost između onog što ja želim govoriti i ustaljenih tema i afiniteta ove emisije. Ipak nisam poslušao svijest, a za ubuduće bumo vidjeli…..

U ovom broju o kataklizmima svih vela i dezena!

Prvobitni grijeh

“Mama, kako to da si ti crna, tata crn, a ja bijel?
Šuti sine, kakva je žurka bila, budi sretan da nisi pas!”

Da li su nas naši roditelji stvorili u grijehu ili ne? Ne pominjem pojam grijeh u moralnom, već u energetskom smislu. Ako ispravno definiramo grijeh, to postaje ključno pitanje? Ispravan odgovor ne samo da donosi odrednice za naš život, već i mogućnost otkrivanja tajnih vrata do nase suštine.

Što je grijeh? Koje je njegovo lažno-površno značenje, a koje ono tajno-istinsko? Ono moralno značenje grijeha svakako nije ono ispravno, iako nije ni sasvim pogrešno. Naravni da je neupitno to da je pogrešno biti neodgovoran i rastrošan sa da nečim što ni neznamo što jeste. Ipak, nitko nas nije učio da je nemoralno začinjati djecu iz bilo kojeg drugog razloga osim kao plod čiste životinjske strasti. Ljubav tj. međusobna vezanost, je direktna energetska posljedica seksualne strasti. Strast nikako ne može izrasti iz ispraznosti mentalnih koncepata , kao ni istinska, energetski zasnovana, ljubav. U stvarnom svijetu energije i energetskih fenomena, strast je primarna. To je jedina moralnost koja proizlazi iz istine, tj. energije.

Dijete tako može biti plod strastne energičnosti  ili dosadne ispraznosti. Prvo je moralno ispravno, drugo griješno, moralno pogrešno. Svaki moral koji se ne zasniva na energetskim činjenicama je ideologija, sentimentalno romantiziranje. Zamislite si isprazan  život jednog ispraznog djeteta. Nije se ni potrebno truditi. Pogledajte samo svoj život. Velika većima nas je prozvod mrtvih hlača i mrtvih suknji, kao direktna posljedica socijalizacije, tj. svega onoga što smo naučili od naše okoline, a većina toga je energetski pogrešna.

Tko sam ja? Ja sam suma seksualne strasti mojih roditelja, koja je prethodila mom začeću. Ja sam zavežljaj, čvor energetskih niti poklonjenih od mojih roditelja. Jesam li ja dijete ljubavi? Pogrešno pitanje! Jesam li ja dijete luđačke strasti, obaveze ili rutinskog akta?

Grijeh je stvoriti dijete koje će morati cijeli svoj život proživiti kao energetski bogalj. To je onaj prvobitni, originalni grijeh koji zapečaćuje sudbinu djeteta, učinivši da doživotno ovisnim, nesamostalnim, sklonim strahu, slabim i poslušnim. Takva djeca, kad odrastu, postaju savršene osobe, državni službenici i sluge sistema, kojeg nit žele, niti mogu propitivati. Jeste li se ikad zapitali zašto neki ljudi ništa ne propituju? Zakočite jednom narodu njegove strasti, proglasite reprodukciju grijehom, navedite ih da začinju samo slabu, polovičnu djecu i napravili ste hordu poslušnih sluga (sclave, Sklaven, slaves, Slaven, slaveni).

U našoj civilizaciji, gotovo je pravi podvig stvoriti dijete sa dovoljno energetskih resursa za samostalan, jak i hrabar život. Svako od nas je raskoljen promišljeno isplaniranim procesom socijalizacije. Društvo od nas zahtijeva da se reproduciramo, ali pritom čini sve da to bude akt bez energije i strasti. Sistem je vrlo lukav i preživio je toliko dugo jer je sklizak poput ribe, uvijek izmičući pokušajima njegove dekonstrukcije. On koristi istinske prirodne zakone i vješto ih interpretira izopačijući ih, dobivši na koncu željeni rezultat: svijet slabe djece, svijet poslušnih građana, svijet robova, svijet baterija. Svi mi osjećamo, u dubini svog bića, da je seksualnost sveta i da sa njom treba postupati odgovorno.  Na taj naš direktni osjećaj je vješto je nakačen moralni kodeks, koji blokira i izopačuje nas odnos sa našom vlastitom energijom, sa nama samima. Odkuda pravo javnim institucijama da interveniraju u dubine naseg energetskog bića sa tako konačnim i nepopravljivim posljedicama, koje oblikuju našu svijest i život u potpunosti?

Vozim se tako neki dan sa mamom prema groblju, gdje je sahranjen njen muž i moj otac. Već je 12 godina prošlo. Nije umro kao onemoćao drhtavi starac, iako je proživio  solidne 73 godine za jednog balkanskog mužjaka. Umro je od puknuća „zupčastog remena“ ( trbušne arterije) , dok je pritom „karoserija“ još bila u poprilično dobrom stanju.

I pitam ja moju milu mati, onako direktno, bez ustručavanja:

“Majko, da li si me stvorila u grijehu?” 

„Ne sine, već smo bili oženjeni, ali nisam ga tada voljela. Tek poslije sam se potrudila naučiti da ga volim.“

„Hvala majko, što sam dijete grijeha!“

 

Dosta je bilo zajebancije

Ovo predavanje je točka prekretnica u mojem djelovanju u osvještavanju, tj. razumjevanju svijeta i samih sebe. Pravni  sistem je što  se mene tiče prilično dobro razotkriven da se ne bih morao baviti njime nadalje. On je jednostavan i funkcionira po principu ometanja i zavođenja. Svaka tzv. kontroverza postane takva tek kad je sistem počima žvakati, pa dodjeli svojim agentima uloge koje ovi kao zombiji prihvaćaju držeći da je to njihov vlastiti stav, mišljenje, ideja. A nije! Čovjek je tu samo figura na šahovskoj ploči, krava muzara sistema, ovca za šišanje, janje za klanje. A mogao bi postati mnogo više, samo kad bi znao.

Neznanje je, dakle, najveća nesreća ljudska, koja prouvodi ponos, nesreću, mizeriju. To više ne mora biti tako, znanje postoji, dostupno je samo ga treba prepoznati. Trebamo se uozbiljiti u potrazi. Dosta je bilo zajebancije! Kažu da sat otkucava. Čudi me da vremena za išta ikakvog još ima. Dokle god ga ima rad se treba usmjeravati isključivo u razumjevanje zatvora uma čije su rešetke imaginarne. Razotkrivanje svijesti kao agenta sistema koja nam prodaje bozu da bi se mogla nahgraniti životnom silom. U predatorskom materijanom svijetu stvari su tako namještene. Hranizbeni lanac postoji, ali čovjek nije na vrhu. Na vrhu hranidbenog lanca je Lucifer onaj koje je upravitelj i vlasnik ovog svijeta. Čovjek ipak nije nemoćan! Ali moć dolazi samo sa znanjem, nikako prije, stoga vrijeme je……

 

Strah – javno predavanje

Materijalna stvarnost se, kažu, sastoji od paketića sile/energije i informacije koja određenom elementu daje svojstva. Stoga informacija kreira raznoliku stvarnost kakvu je vidimo. Međutim informacija kao i svaki software mora imati nositelja i energetsku pozadinu kojom bi se manifestirala. Sama po sebi je nevidljiva i bez utjecaja. Stoga ako strah promatramo kao informaciju onda je potrebno detektirati i tko je nositelj te informacije i tko joj daje energiju. U psihološkom smislu strah je emocija koja se aktivira pozornošću na određenu od prije usvojenu informaciju. Strah se uvijek manifestira kroz svijest odnosno tijelo, što znači da u duhovnom svijetu (različitom od materijalnog i svijesti kao interfejsom materijalne stvarnosti) strah ne postoji. Budući da čovjek svjesno ne može utjecati na informaciju/misao može izabrati da joj ne pridaje pozornost (da u nju ne vjeruje) te se materijalizacija straha ne može dogoditi. Stoga se u psihološkom smislu sa strahom ne bi trebalo raditi već sa nositeljem straha – onim koji u njega vjeruje. Kad on umre strah nestaje!

 

Stvaranje novog, umjetnog univerzuma ili zbogom pameti!

„Ako uspije eksperiment, koji je u planu da se izvrši u CERN Institutu u Genevi, morat će se mijenjati ne samo knjige iz fizike, već i one iz filozofije.“ Science Nature 2020/10

Ono što sa sobom donosi „legalizacija“ hipermoderne znanosti (ili ono što je Tesla smatrao pravom znanošću) i što je definitivno pozitivan trend, je ujedno i djelomično odstranjivanje izopačene dualnosti iz naše kulturne stvarnosti. U svjetlu te fenomenalne znanosti, gdje prvenstveno vladaju samo zakoni energije i koji je lišen svakog kontradiktornog dualizma materije i duhovnosti, nemoguće postaje moguće i bajke postaju stvarnost. Ne samo da se ljudi u svojoj potpunosti prebacuju u druge dimenzije i univerzume, već se stvaraju i čitave nove dimezije, stvarni i nadasve dostupni svjetovi.

Za stvaranje jednog novog univerzuma potrebne su ogromne količine energije. Nadam se da Švicarska, skupa sa pola Evrope, neće pritom ostati bez struje, kao što je prije više od sto godina, ostao bez struje gradić u Coloradu, kad je Tesla vršio svoje eksperimente. Pitanje je zašto i dan danas nitko ne želi ili ne može ponoviti većinu njegovih postignuća, iako su se svi bazirali na analognoj tehnologiji? Svijet kompjutera tada nije postojao i  Tesla je, usprkos tome, uspio dosegnuti srž tajni univerzuma, prostora i vremena, ne u teoretskom, već u sasvim praktičnom smislu.

Znanstvenici, koji trenutno pripremaju taj eksperiment, su se uvjerili da ne samo da gravitacija, što god da ona jeste, curi kroz „crne rupe“, već je moguće stvoriti i umjetne crne rupe, kroz koje je moguće komunicirati sa drugim univerzumom ili čak stvoriti novi univerzum. Ono što su drevni čarobnjaci radili kad su koristili postojeća „mjesta moći“, nebi li putovali avenijama svijesti, ili kad su sami, snagom svoje volje, stvarali svoje vlastite otvore-vrata u druge realnosti, danas to čini znanstvenici uz pomoć javnosti poznate tehnologije u Švicarskoj.

Jedna od karakteristika našeg Corona-vremena je popularizacija dosad tajne tehnologije i znanstvenih dostignuća, koji su do sada bili dostupni samo najvišim državnim krugovima. Naravno da je znanje uvijek „curilo“ iz Pentagona prema Hollywood-u, po principu „ruka ruku mije“. Do pred kratko vrijeme su to bile samo insinuacije, dok se nije utvrdilo da Hollywood stvarno plaća usluge koje dobiva od američke vojske, time što dozvoljava da Pentagon kontrolira i mijenja scenarije njegovih filmova.

Ono što sam pod pojmom popularizacija mislio, nije njeno bukvalno-vulgarno značenje (učiniti poznatim i voljenim). Pod popularizacijom smatram okretanje oštrice mača represivnih sila od vanjskih neprijatelja prema onom unutarnjem. Popularizacija vojne tehnologije doslovno znači njena primjena u borbi protiv vlastitog naroda. Vrijeme corone nije samo orgijanje medija i njihovo silovanje javnosti. Iza koprene, koja dijeli javno od tajnog, izvršava se pažljivo isplanirana vojna strategija, specijalnog i nadasve nevidljivog rata. Glavni gubitnik u tom ratu je do sada bio naivni puk, kojemu je preostala samo mogućnost da bira manje zlo: ili umrijeti od gušenja od posljedice razaranja pluća tj. corone ili umrijeti od gušenja ili samo-trovanja pod maskama.

I pored cijele ove globalno inducirane panike, znanstvenici iz Geneve nam poput religioznih proroka obećavaju kontakt sa drugim materijanim (!) univerzumom, ukoliko uspije spomenuti eksperiment. Pošto znamo da je potreban rok od najmanje 50 godina da neka vojna tajna procuri u javnost, ni ova tema nije iznimka. Kad je tokom drugog svjetskog rata, Tesla postavljen za tehničkog direktora projekta popularno nazvanog „Philadelphia experiment“, i kad je sa svojim primitivno-analognim uređajima uspijevao manipulirati prostor i vrijeme, doslovno dematerijalizirajući i ono živo i neživo, to je bila strogo čuvana tajna, zbog koje su padale glave. U osamdesetim godinama je Hollywood obradio tu temu kad je Carpenter snimio istoimeni film. Krajem prošlog stoljeća su izjave onih preživjelih učesnika u nastavku eksperimenta manipulacie prostor-vremena-energije (projekt „Montauk“), bacili svjetlo na raspon i doseg znanosti iz tog vremena.

Ako se sutra probudimo na ovoj istoj zemlji, ali u nekom drugom univerzumu, onda ćemo znati da je eksperiment uspio i da smo bez našeg dopuštenja translatirani u novu realnost, za koju naš hardware možda nije dorastao. I kao što je so sada najveći problem bio, da ljudi koji „putuju“ prostorno-vremenskim bespućima, gube razum jer ne pronalaze frekventno-referentnu točku u novoj realnosti u kojoj su se snašli, tako se može desiti i svima nama na kolektivnom nivou. On što su nekad uspijevale drevne civilizacije srednje amerike, kada su tehnikama bio-tehnologije ili čarobnjaštva, kolektivo nestajali sa zemlje, mijenjajući po volji ovaj naš svijet za neki drugi, nama se može desiti to isto, ali po našoj „ne-volji“ i sve nas baciti u još veću nevolju. Naša, na lijenost naviknuta civilizacija, ne može ni sekunde preživjeti u uslovima neke druge stvarnosti, dok se istovremeno nada vječnom životu u raju (druga realnost!“) i kune se svojom duhovnošću. Naša lažna i nadasve nepraktična duhovnost nam ubrzo može doći glave, kad najmodernija vojna tehnologija u potpunosti ovlada našom cjelokupnošću. Iako i u zadnjem trenutku možemo iskočiti iz vlaka koji juri u provaliju, ako pritom sakupimo svu snagu i volju, mi ćemo se, inercijom naše lijenosti i poslušnosti, radije survati zajedno sa tim vlakom, uživajući u udobnosti i brzom besplatnom internetu.