Da li je danas politički korektno biti narcis? Da li je korektno biti i političar narcist?
Rekapitulacija krize co-virusa je jasno i glasno pokazala da su reakcije politike na tu krizu bile više nego neprimjerene. Svjesno su korištene laži u svrhu manipulacije javnog mijenja i širenje opće psihoze straha. Agresivnost, autoritativnost, neograničeno samopouzdanje (bahatost) u kontekstu neznanja, neiskustva i neiskrenosti, dala je jasnu sliku kakvi psihološki profili vladaju zemljom i svijetom. Te činjenice su nedvojbeno pokazale, da u strukturi društvenog sistema, uspjevaju i opstaju upravo osobe sličnog tipa. Kako itko, osim jednog “džon-obraza” može uspjeti u čovjeku stranoj okolini društvenog uređenja (pseudo)kapitalističke (pseudo)demokracije? Pokušajte si zamisliti scenu, u kojoj cijeli stožer CZ, skupa sa premijerom i cijelom vladom, javno iznosi iskrene isprike, podnosi neopozivu ostavku i moli oprost i pravni imunitet. Zašto je to nemoguće da se dogodi u stvarnosti? Jer državom i svijetom vladaju narcisi, a oni se nikad ne izvinjavaju, jer su uvjereni da su uvijek u pravu.
Mnogo opasnija pandemija od ove virusne je jedna druga pandemija, protiv koje nema i nikada neće biti pronađeno cjepivo. Mislim na pandemiju narcizma koja hara u krugovima svjetskih političara i krugovima onih koji stoje iza njih. Samo tako si mogu objasniti sve nelogičnosti, iracionalnosti, svo to licemjerje, propuste, manipulacije i laži, koji šikljaju iz tih krugova. Jedino tako si mogu umiriti svoju ljudsku i profesionalnu savijest jedne lijepe i uspješne etno-psihijatrice. Jedino tako si mogu opravdati svu ludost svijeta. Samo jedan koncept “inteligentne i disciplinirane narcisoidnosti” može barem donekle objasniti ono što se sada na globalnom planu odvija pred našim očima. Iza jedne politike “humanog” globalizma (UN, WHO, WIF, World Bank, zeleni i klimaši, …) krije se jedan fanatični i neizlječivi ekscepcionalizam, koji je moguć samo u podneblju ektremne narcisoidnosti. Ono što se krije iza misionarskih parola i projekata tih super-narcisa (koje oni spuštaju direktno od samog boga znanosti i do kojeg naravno samo oni imaji ekskluzivni dostup), je jedna ideoligija, koja uništava svaki osjećaj čovječnosti, dostojanstva i zajedništva svih ljudi, kao jedne velike ljudske porodice, sačinjene od jednakovrijednih individualaca.
Zašto me pojam narcizam tako neodoljivo podsjeća na pojam nacizam? Razlika je samo u jednom slovu, slovu r. Ima li smisla povezivati ideologiju nacionalnog socijalizma (ukratko nacizam) sa psiho-tematikom narcizma? Da li je Hitler bio narcis? Da li su svi nacisti bili narcisi? Odakle inače taj njihov poriv za “misioniranjem”? Odakle dolazi ono pravo, da smijem uzeti i život i materijalna dobra nekome? Da li je to zbog toga što smatram da sam bolji od nekoga, da to prirodno zaslužujem? Odakle dolazi ona ideja, ono uvjerenje, da zaslužujem privilegije?
Fenomen “misionarstva” vjerovatno najbolje opisuje karakter narcizma na nivou kolektiva ili institucije. Da li vam je poznat onaj osjećaj, koji vas tjera da gotovo nasilno uvjeravate nekoga u ono što ste upravo shvatili, u ono što vjerujete i što mislite da je apsolutna istina? Ne morate biti aktivni član jehovinih svjedoka, da bi bili član “svjetskog društva narcisa”.
Vjerovatno nijedan političar ne može uspjeti ukoliko nije narcis. Takav političar je uvjeren u nepogrešivost svojih odluka i nije spreman izviniti se za svoje greške, iako svi dokazi govore tome u prilog. On je najveći, najbolji i nema alternative. On je sam Bog na zemlji. Pošto “riba smrdi od glave”, onda mora i cijeli državni aparat biti narcisoidan, posebno onaj birokratski i represivni dio. Rijetko je tko imao priliku da na istom nivou priča sa državnim službenikom. Jeste li primjetili da je u kontaktu sa njima uvijek prisutan svojevrstan strah. Ukoliko ih ne “mazimo perom po guzici”, mogu se razbjesniti, mogu odužiti proces dobijanja dozvole ili odbiti naše zahtjeve, da novčanu kaznu ili fizičko maltretiranje niti ne spominjem. Cijela struktura vlasti ili države nije stvorena po liku i naličju čovjeka, tj. na osnovu njegove strukture i potreba, več na osnovu nečeg stranog, nečeg što je čovjeku posve strano. Sve autoritativne i hijerarhijski organizirane institucije su također konstruirane po principu narcizma. Narcizam je ključ uspjeha pojedinca u našem narcisoidnom društvu.
Da li su vam promakle esencijalne sličnosti karaktera porodice Rockefeller i karakter onih koje od milja zovemo “use-nase-podase” ljudi. Oba karaktera se brinu samo za sebe i eventualno još za svoju užu i širu porodicu.. Gotovo je neodoljiva sličnost religije “Rockija” i religije tipičnog birača HDZ-a iz dalmatinske zagore. Što imaju zajedničko? Preaktivnost reptilskog dijela mozga i zakržljalost ili nerazvijenost onog prednjeg dijela.
Svatko tko podržava politiku “misionarstva” svjetske imperijalne sile, pogotovo one Obamine projekte “širenja demokracije”, je nesvjesni član svjetskog društva narcisa. To je naravno i svaki misionar – ljubitelj klima-Grete. Svi oni su sad ujedinjeni u jedan novi misionarski pokret neviđenih razmjera, kojem je cilj da spasi čovječanstvo milom ili silom, cijepeći svo ljudsko stanovništvo na zemlji, skupa sa čitavim životinjskim i biljnim svijetom (u najmanju ruku treba cijepiti sve koze i biljke papaje). Bolest misionarstva nije ništa drugo do poremećaj zvan na(r)cizam. Nazvati misionarstvo izrazom humanosti i brige je provokacija zdravog razuma. U na(r)cizmu nema ničega dobrog. U ljubavi narciste nema ničega humanog za one izvan njega samoga, kao što u “socijalizmu” nacizma nema nikakvog boljitka za one koji su izvan kruga nacista. Nazvati Bill Gatesa filantropom, isto je što i proglasiti Hitlera herojem njemačkog naroda, ili ti Staljina proglasiti herojem SSSR-a. Zanimljiva je činjenica, da niti jedan od ta dva veleizdajnika svog naroda, nije pripadnik većinskog naroda te države. Poznato je da Staljin nije bio rus, manje je poznato da je Hitler po ocu i majci navodno bio jevrej. Ipak oba su bili superiorni u svom narcizmu, isto kao i svi oni kršćanski misionari, koji su širili “spas” i “jedinu pravu vjeru” širom bezbožnog svijeta. Da li je i bog našeg svijeta također jedan veliki Na(r)cist?
