covid 19

Sretan  1. rođendan „bijele diktature“!

od

Krajem 2019-te godine sam u jednom prilogu za ovu stranicu, bacio oko na nadolazeću 2020-u godinu i iskreno opisao svoje vrlo čudne predosjećaje u vezi nje. Bit će to jedna teška godina, puna izazova na koje nismo pripremljeni. Tko je tada mogao naslutiti da će se cijeli svijet pretvoriti u fašističku diktaturu? Točno nakon godinu dana od objave ove pravno frizirane pandemije, vrijeme je da se  osvrnemo unazad i irekapituliramo proživljeno, nebi li jači i iskusniji preživjeti ovu 2021-u godinu.

Tokom prošle godine smo doživjeli, a većina nas i preživjela, sve one restriktivne mjere državnog aparata kao izgovor za opasnost od navodne smrtonosne zaraze. Jedan mali, prilično jednostavni virus, koji u međuvremenu još nije izoliran, uspio je paralizirati cijelu našu, tehnološki visoko razvi- jenu, civilizaciju. Vlasti diljem svijeta su iskoristile potencijalnu opasnost od zaraze kao paravan za dosezanje nekih drugih ciljeva, koje sa zdravljem i blagostanjem stanovništva nemaju nikakve veze.

Sada, nakon godinu dana, možemo sa sigurnošću ustanoviti da su zakazale sve javne institucije društva i sve mjere koje su one donosile. Činjenice jasno pokazuju da se nije radilo o nikakvoj smrtnoj pandemiji, već o dobro organiziranoj i globalno koordiniranoj akciji u cilju stvaranju novog kulta, nove pseudo-religije, baziranog na strahu i dezinformacijama. Ogromno pukotina u društvu koja je nastala u proteklih godinu dana, ušla je u intimu mnogih ljudi i razbila mnoga prijateljstva i veze.

Ako neće milom, onda ćemo silom!

Iskustva tokom prethodnih fake-pandemija zadnjih 20-tak godina, su od početka implantirani u strategiju ove zadnje „šišmišovske“, te su vlasti vrlo brzo prisegnule  autoritativnim mjerama, odmah po proglašenju pandemije. Za to je bilo potrebno ekspresno promjeniti definiciju pandemije, nebi li se dobila pravna osnova. Onda su mediji započeli ofenzivu dezinformacija i indoktrinacije strahom, dok je novorođena institucija cenzure alternativnih medija svim snagama nastojala spriječiti širenje činjenica. Uvjeravali su nas da je zdravstvo pred kolapsom i da su bolnice prepune bolesnih i umirućih. Ipak naknadne analize su pokazale, da podaci o smrtnosti, popunjenosti bolnica i broju oboljelih, ni izdaleka nisu bili tako kritični, kako je to koordinirana akcija stožera i njima poslušnih medija propagirala. Oficijelne statistike su se morale redovito falsificirati. Izmišljen je onaj fantomski „zaraženi“,  bez simptoma bolesti, ali vrlo opasan po okolinu. PCR-test je zbog svoje „fleksibilnosti“, uvijek postao miljenik kurve-statistike. Pritom su svi mediji slučajno zaboravili, da je autor (i u međuvremeni milijarder) tog za pandemiju apliciranog testa, zapravo osoba, koja se već obrukala tokom prethodne lažne pandemije „životinjske“ gripe i time izgubila svaki kreditibilitet.

Političari, kao profesionalni glumci, su odradili ulogu mučenika, koji krajnjim naporima drže teško stanje pod kakvom takvom kontrolom, dok je težina situacije umjetno napuhana medijskim trikovima. Prošla godina je pokazala, kamo nas stvarno vodi sistem neoliberalne demokracije i koliko je eliti na vlasti i njenim političkim marionetama stvarno stalo do dobrobiti čovječanstva. Da kojim slučajem u nekoj od evropskih zemalja postoji ministarstvo za sreću, vjerovatno bi bilo smjenjeno u najkraćem roku i javno linčovano za suradnju sa „okupatorima“. U svom svojem licemjerstvu su političari ipak objavili i pokoju istinu, naravno u pogrešnom kontekstu. Svi su od početka govorili da smo u stanju rata, najvećoj krizi od završetka drugog svjetskog rata. Da istina je, ali nisu spomenuli tko i protiv koga zapravo vodi taj rat  i sa kojim ciljem. Radi se o ratu između iskusnih profesionalaca i zbunjenih amatera.

Ne samo da je „pandemija“ pokazala koiliko je lomljiv naš osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, već i naše samo postojanje. Vrijednost života je pala na niske grane, a smrt je postala svakodnevnica ili nova normalnost. Mantranje parola „čuvanja i uskraćivanja svega što nije neophodno za puko preživljavanje“,  devalviralo  je vrijednost svih onih svakodnevnih životnih vrijednosti koje su nam do sada bile svete. Konstantno stanje straha je iscrpilo sve rezerve energije bubrega prosječnog čovjeka ili naivnog amatera. Bubrezi su se u panici obratili susjednoj jetri i zamolili za pomoć. Ona je kolegijalno uključila alarm i proglasila izvanredno stanje kao pokret otpora za okončavanje ove neizdržive situacije. Bijes je emocija jetre,  a jetra je ta koja čisti organizam od nepotrebnih stvari. Kolektivni bijes je tu da očisti svijet od laži i da ovu nenormalnu nestvarnost pretvori u trezvenu realnost. Bijes budi i tko se danas ne probudi iz ove noćne more, neće skoro imati tako idealnu priliku.

Nakon skoro pola stoljeća utopijskog obilja i pomahnitalog  konzuma, dovedeni smo pred zid za streljanje, spoznavši koliko smo zapravo ranjivi kao biološka svjesna bića. Ošinula nas je spoznaja da je život unikatni fenomen, svetinja, a ne samo jedan od kuglica u nizu inkarnacijske trakavice. Ošinula nas je spoznaja da ne postoji dualizam uma i tijela, već da postoji samo svijest, ali ne kao nešto transcedentalno, već kao nešto masivno. Naše tijelo jest svijest.

Najbolji opis trenutne rođendanske atmosfere je globalni osjećaj nesvjestice i bijesa. Nitko od jadnog puka ili te amorfne mase amatera nema know-how kao se odnositi sa tim stanjima bića, sa tim osjećajima. Postoji li izlaz iz ove situacije u kojem je društvo opasno podjeljeno na bijesno-neposlušne i rezignirano-poslušne i uziljno prijeti da rođendasko slavlje pretvori u rođendanski masakr? Na kraju ove plandemije, ukoliko se ona ikada i završi, svi ćemo redom biti traumatizirani na ovaj ili onaj način, tj. na samo nama specifičan način. Morat ćemo naučiti živjeti sa novim ograničenjima, koje su nam posljedice tih traumatskih ozljeda donijele.

Slavimo tako ovaj rođendan i ne vjerujemo svojim očima, kamo smo dospjeli za samo godinu dana. Da nam je netko prije godinu dana rekao kakvo nas magarčenje čeka, nitko mu nebi povjerovao.

Happy birthday!

PCR Test -100% invalid

od

Interesantno je koliko šupljih priča postoji oko ove pandemije a kako ogromna većina ipak ne vidi ili ne želi vidjeti očigledno. To je u jednu ruku za svijest razočaravajuće, a sa druge strane za bitak otrežnjavajuće. Nema velikog buđenja, niti ga je ikada trebalo biti. Postoje individualci u velikom broju vide neke djeliće sistema, ali nedovoljno da bi se oslobodili. Ja to tako vidim. Mnogi doktori u dobrim namjerama izvještavaju o glupostima službene stožerokracije i diktature političko-epidemioloških struktura, a jedan od najglasnijih je Dr. Andrew Kaufman koji laičkim jezikom objašnjava zašto su PCR testovi invalidni i ne daju točnu sliku o zdravstvenom stanju javnosti. Znajući da je Sotona lažec i ubica onda niti ovakvi testovi nisu iznenađenje.

Znao sam da je ovo vrlo značajna stvar, ali želio sam si uzeti vremena i provjeriti  i naučiti malo više o tome prije nego  govorim o tome. Kao što sam prije rekao pokušao sam istražiti ovu temu još u travnju jer sam tada sumnjao da postoje ozbiljna preklapanja između nekih ciljnih nizova koji se traže s PCR testom i našim ljudskim genomom.

Zbog te zbrke oko egzosoma i koja RNA dolazi iz kojeg izvora u svemu tome gledao sam na drugačiji protokol od onog objavljenog ovdje.

Pogledao sam jednog iz Njemačke, a ovaj je s Pasterovog instituta u Francuskoj, ali to je stvarno potvrdilo moje sumnje i bilo mi je drago što sam ga vidio jer je u osnovi jedan od primarnih nizova u PCR testu

Prema protokolu Pasterovog instituta to je točno podudaranje niza u našem vlastitom ljudskom DNK na kromosomu 8. Pa sam pomislio da bi moglo biti korisno pričati o ovome i zato što je velika jer je ova stvar vrlo značajna, ali želim da znate da je zaista teško shvatiti koje su stvarne implikacije ovakvog nalaza.

Pa mislim da bi bilo jako korisno kad bismo samo razumjeli PCR prvo malo bolje i samo osnove kako to funkcionira, o tome odakle im uzorak tako da ovdje PCR Test za COVID 19 isključivo i gdje se i kako uzima uzorak za test.

Bris sadrži mješavinu čestica virusa, ljudskih stanica, i drugih mikroba pa tako da nije čist uzorak i ako smo testirali na ljudsku DNA ili RNA, mogli bismo je pronaći jer su u brisu ljudske stanice i također fragmenti ljudskih stanica kao što su medikamenti ili egzozomi ili ponekad postoji čak i slobodan ljudski DNA koji cirkulira u nekim našim tekućinama.

Tako da ovo nije čisti uzorak i sigurno u startu sadrži ljudski genetski materijal tako da test u biti može biti pozitivan na ljudski genski niz.

Pokazat ću vam mehanike kako test radi tako da dobijete ideju o tome.  Nema dovoljno virusne RNA koja bi se mogla izravno detektirati u bolesnikovom uzorku pa se radi postupak koji se naziva lančana reakcija polimeraze s obrnutom transkripcijom RT PCR pojačava mnoge kopije segmenta n gena, što u biti znači da postoji vrlo mala količina RNA koju tražimo u ovom uzorku koja je stvarno neuredna i sadrži puno stvari, tako da bi ga mogli detektirati  moraju ih pojačati ili napraviti više kopija i to je u biti ono što PCR test radi.

Kratki jednostruki dijelovi DNK nazvani prajmerima prepoznaju jedinstvene RNA sekvence  unutar virusnog genoma koji nosi ciljno područje n gena. Nakon što prvi prajmer veže enzim zvan reverzna transkriptaza produžava sintetizirani jednolančani DNA  kopija virusne RNA.

Ovo je važan dio na koji moramo obratiti pažnju na ono što vidite u primarnoj sekvenca je ono što je definirano i identificirano unaprijed. Ljudi su postavili prajmer i kao što smo stvorili ovaj prajmer mogli smo napraviti prajmer za bilo koji slijed, za bilo koji organizam. 

I onda kad to stavimo u ovu reakciju u osnovi tražimo komad genetskog materijala iz nekog organizma koji se podudara sa njime koji je komplementaran. To je u redu jer kada ove dvije cjeline idu zajedno, imaju komplementarnost, to je kao plus i minus koji privlače jedni druge i to su G C A T (djelovi gena).

Tako PCR test traži određeni slijed u uzorku koji pokušavamo pronaći i koji dugi lanac koji ste vidjeli je takav slijed koji bi mogao biti iz drugog organizma koji smo identificirali. Obzirom da prajmer ili barem jedan od prajmera o kojima pričamo točno se podudara sa slijedom u kromosomu 8, tada bi mogao identificirati dio slijeda iz kromosoma 8, a ne neki genetski materijal drugog organizma. Drugim riječima može otkriti naš vlastiti dna, (test bude pozitivan na vlastiti DNA).

Podijeliti ću još jednu stvar ovdje da provjerim sa svima jer je to zaista važno da bi bili sigurni da je ta informacija točna.

Podaci su točni i to je ovdje je kod od 18 slova CTCCCTTTGTTGTGTTGT  i kaže da je iz gena RDRP u virusu. Nakon što sam prelistao genbank koji je dio nacionalnih zdravstvenih instituta u kojem čuvaju sve sekvence iz projekta ljudskog genoma, a također i druge od životinjskih genoma i tako da možete vidjeti i ljudski kromosom 8.

Nakon nebitnih referenci ovdje možete vidjeti stvarni slijed, a on se točno podudara ovdje CTCCCTTTGTTGTGTTGT.

Ovo je protokol Pasterovog instituta iz svjetske zdravstvene organizacije. Možete vidjeti taj slijed sekvenci koji se savršeno podudaraju.

Onda smo u situaciji, ispravite me ako griješim gdje test PCR potencijalno prikazuje materijal koji se već nalazi u ljudskom tijelu i ako je pozitivan, pozitivan je na virus sars-kov2 a ne na ljudski genom.

Malo je složenije od toga jer ih ima više prajmera koji mogu koristiti, tako da je cijela stvar testiranja vrlo heterogena širom svijeta, tako da drugim riječima postoje različiti protokoli u gotovo svakoj zemlji i puno njih se preporučava kroz svjetsku zdravstvenu  organizaciju, ali ima i od nekih drugih tijela.

Oni mogu upotrebljavati različite prajmere tako da, čak i kad naprave samo jedan uzorak neće koristiti samo jedan prajmer za test i reći je li taj pozitivan ili nije pozitivan, tako da nije baš tako jasno, ali ono o čemu govorimo je da barem jedan od prajmera koje koriste je istovjetan ljudskom slijedu kromosoma 8, u redu, pa se  može pojaviti pozitivan test kod svakog čovjeka bez obzira na neprisustvo bilo kojeg virusa ili bilo čega drugog, tako da dodaje drugu razinu zbunjenosti i zbunjenosti kako tumačiti rezultate ovakvih testova.

Još uvijek mislim na najvažniju točku, a ta je da ne znamo odakle su te sekvence došle jer nikad nije izolirana pročišćena čestica virusa gdje su ih imali gomilu zajedno u jednom uzorku i mogli bi ih okarakterizirati i izvući RNA materijal iz tih čestica, nikada to nisu učinili na taj način samo su je gledali u ovom prljavom uzorku koja je bila mješavina mnogih mikroorganizama  I ljudske stanice i izvukli su ove sekvence odande jer su mislili da te sekvence pripadaju obitelji koronavirusa.

Ali to se temeljilo na samo oko 80 posto identitet sekvence između tih uzoraka. I znate kada sam to pogledao i obavio to istraživanje ranije s ostalim sondama za drugačiji protokol za njemački protokol  otkrio sam da su mnogi od tih prajmera u tom nizu imali 80 do 85 identiteta sekvence koji su se protezali i na ljudski genom. Jednostavno nisam našao kompletnu podudarnost. Našao sam zapravo 18 u nizu koji se podudaraju, ali one su prajmeri koji su imali 24 baze.

Ima puno preklapanja u ovome, a zatim ako pogledate i prirodu PCR testa sami enzimi koje koriste za kopiranje RNA griješe. I tako bi vam mogli dati puno lažnih rezultata i ovo je jedan od problema koji su se uvijek znali o ovom testu i što ga više pojačavate jer ovaj test radite u ciklusima  i u svakom ciklusu udvostručite kopije tog dijela RNA kojeg tražite, i što više puta udvostručite više lažnih signala koje dobivate jer vi također pojačavate i smetnje se poput signala buke koji bi mogao biti drugi niz koji se djelomično podudaraju i nisu uočljivi dok ih ne pojačajte toliko puta i to vam daju veliku distorziju i lažne pozitivne rezultate što i je jedan od glavnih razloga zašto ga Carrie Mullis, pronalazač tog testa, nije preporučio da se koristi kao dijagnostički test, zbog svih onih lažnih pozitivnih.

Ali po mom mišljenju budući da ne znamo koje je porijeklo ovoga slijeda po kojem testiraju i da jedan od njih možda dolaze iz naših vlastitih genskih sljedova poput ljudskog slijeda tada stvarno nema načina izračunati bilo kakvu točnost,

Pa bih rekao znajući sve ovo da prilikom testiranja postoji stopostotna stopa pogreške.

Dr. Andrew Kaufman, dio interwieva sa Davidom Ickeom

Izvor:

Bjelorusija protiv Novog svjetskog poretka

od

Revolucija boja „planula je u Bjelorusiji, dobro kontrolirana i zaražena od strane„ vojnika NWO “, poput velikih dijelova naše VLADE, kao i naših polarizirajućih kvalitetnih medija … uvijek čitajte između redaka i pogledajte tko dobiva najveće prednosti od toga i također ‘gdje ide novac ‘ …. Budite pažljivi!

Na talijanskoj platformi Database Italia, (trenutno nedostupna?) istraživački novinar Nicola Bizzi objavio je sljedeće sjajne pozadinske informacije u vezi s krunskom krizom:

U skladu s tim, predsjednik Bjelorusije Aleksandr Lukašenko rekao je prošlog mjeseca na konferenciji za novinare da je primio značajnu novčanu ponudu (92 milijuna USD) od WHO-a da se ponaša ‘kao u Italiji’ i provede strogu karantenu.

Lukašenko, koji je od početka odbio poduzeti hitne, mjere zaključavanja ili ‘društvenog distanciranja’, eliminirao je ponudu suhim ‘ne’, ponuda je potom povećana na 940 milijuna USD u roku od nekoliko tjedana. Ovaj put od MMF-a – istim zahtjevom da se izvrši karantena kao i u italiji.

Bizzi nadalje piše da zna iz obavještajnih izvora da su slične unosne ponude dobivene u mnogim drugim europskim i izvaneuropskim zemljama. A također zna da mnogi šefovi država i vlada, uključujući srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, ne bi ni na trenutak oklijevali da to prihvate.

Bizzi pretpostavlja, zato što previše dobro poznaje mentalitet talijanskih političara, da je i vlada Giuseppea Contea dobila i prihvatila odgovarajuću ponudu. ”

Evo tako je to napisao Novinar Bizzi, a sve ovo izrečeno naglo nestaje iz virtualnih prostora.

Sasvim sam siguran da su takvu istu ponudu prihvatili domaći izdajnici iz Masonsko-Hdz-ovskih loža, i sluge đavola iz crkvenih redova, koji služe bogu i mamonu istovremeno.

Ovog momenta u Bjelorusiji se događaju anti-državne demonstracije podupirane iz zapadnjačkih medija i prodanih duša iz raznih šoroševskih ne-vladinih organizacija. Lukašenko kaže da će se obratiti Rusiji za pomoć.

Pa stvari su više nego jasne! Lukašenko nije želio prodati svoj kredibilitet, ljudskost i integritet. Valjda je čovjek evoluirao i draži mu je vlastiti narod od srebra koje mu nude Rimljani/Židovi da izda sebe i svoje. Nećeš izdati svoje, e onda ćeš imati revoluciju! Nećeš pare, naš si neprijatelj! Srušit ćemo te „spontanim“ izlaskom naroda na ulicu, ha,ha,ha,ha. I narod ima svoju cijenu (100€ po danu izlaska, sendvič, sok ili pivo, možda oboje onima koji nose transparente) Oni koji razbijaju izloge i pljuju po policiji i rade nerede imaju zagarantiran imunitet i extra svotu love ovisno o napravljenoj šteti i broju bačenih kamenja. Neki su na ulici besplatno, samo ako je dobra zabava i ima droge ili alkohola.

Ah kako je glup taj Lukašenko. Sad će ga MMf i sZo srušiti za par desetaka milijuna i instalirat će Bjeloruskog Beroša koji će uvesti karantenu za nikakve pare. To je čist dobitak i ušteda love. Lukašenko je kvario biznis. Stoga ništa osobno Alexandr đast biznis.

Iz ove perspektive lako je vidjeti da su naši vagali i izvagali da je bolje uzeti pare, uvesti nekakve polu-mjere da ih nebi strefile kakve demonstracije ili nedaj bože državni udar. I lijepo igraju svoje uloge. I novinari igraju lijepo, televizija, radio, svi u istom tonalitetu.  Ovakvu državu u rasulu bez obavještajnih agencija, vojske, banaka, industrije srušila bi jedna četa dobro uigranih špijuna i demonstranata uz potporu gonga, rode, fucktografa, i drugih ljubitelja tradicionalnog života ovog podneblja. Crkva se ne oglašava, kupljeni su i oni!  Svi su kupljeni davnih dana. Pa čestitam, eto uživajte u lovi kloju ste dobili, ali nažalost siguran sam da ste za prilično male pare prodali svoje duše.Sve ima svoju cijenu u kapitalizmu. Zato smo se borili, zar ne?

Stoga….

Kupit ćemo cjepivo, instalirati čip, uvesti maske koje se nemogu skinuti, mutirati virus, uvesti vječnu diktaturu stožera, a sve za spas nezahvalnih ljudi i za njihovo dobro!

Svi sretni i zadovoljni.

Aleluja!

Asimptomatična upala mozga

od

Izbori su završili i sad je vrijeme ponovne eskalacije korona virusa! Tko je znao da će biti tako neka digne ruku! Svi? Eto vidite kako je to prozirno! A i ti virusi nisu što su nekad bili, previše su predvidljivi. U vrijeme kad Vakula ne može pogoditi današnju prognozu vremena naši epidemiolozi u sat i dan znaju kad će i koliko narasti broj zaraženih. Točno se zna i kad će drugi val! (Znam i ja, došapnula mi cura iz laboratorija jednog poznatog doktora).Bogami struka je to, znaju ljudi! Velike su fakultete izučili…. Ili je sve ovo dogovoreno unaprijed!

Kontroliranje mozgova narodnih masa nikad nije bilo jednostavnije. Postoje mediji masovnog dezinformiranja i Himlerovska metoda po kojoj laž koja se ponavlja dovoljno dugo na kraju postaje istina, vrlo je laka za implementiranje. Alka Vuica bi rekla: Laži, laži, laži me ti to radiš najbolje!

U svijetu uma istina ionako ne postoji, postoji samo dogma tj. dogovoreno vjerovanje. Ako većina kaže da je danas ponedjeljak onda je ponedjeljak, a ne postoji ikakav način da bi se ijednom metodom dokazalo da je danas zaista ponedjeljak. Znači samo je potrebno većinu uvjeriti u istinitost određenih informacija i to se smatra doktrinom, činjenicama. To što se one ne mogu dokazati, provjeriti, istražiti ili izmjeriti još je i bolje, jer tako laži mogu vječno ostati doktrine, zamjena za istinu.

Danas je prvi dan kako se uvode strože mjere nošenja maski u zatvorenim prostorima u tzv. Hrvatskoj. U sred ljeta kad su temperature preko 30 stupnjeva! Pa kad je ijedan „virus“ preživio na toj temperaturi. Nije li prehlada zimska bolest kada se tijelo čisti kao i sve u prirodi da bi dočekalo proljeće i buđenje života očišćeno i zdravo. Ovakva pitanja koja slamaju logiku prehlade usred ljeta nisu baš primljena sa odobravanjem, a uvijek postoje dežurni politički znanstvenici koji će dati nekakav solomunski zaključak i objašnjenje koje nitko pa valjda niti on sam ne razumije. Ovakvi se politički znanstvenici povode za nikad dokazanom ali u praksi ispitanoj činjenici da se ovce puno lakše šišaju kad ništa ne razumiju. Oni su zadivljeni i očarani mudrošću dežurnog propagatora po formuli da je vjerodostojnost obrnuto proporcionalna razumijevanju ili laički: „Joj što je ovaj čovik pametan, pa ja ne razumin ništa što ovaj govori!“

Političari su sad malo ispali iz igre jer im se više ne vjeruje bez obzira koliko su nerazumljivi pa je sistem da bi opravdao pooštravanje mjera pozvao u pomoć provjerene agente sistema apolitične (ako ćemo lagat) Aleksandra Stankovića i doktora Đikića.

Nećemo o liku i djelu ove dvojice, ali se možemo osvrnuti na samo neke činjenice. Aleksandar Stanković vodi jadnu od najgledanijih i najutjecajnijih emisija “Nedjeljom u dva” već skoro 20 godina i nema koga nije pozvao u goste. Ipak činjenica je da njegova dugovječnost u jednoj od najkorumpiranijih TV kuća u Europi nikako nije dokaz njegove novinarske veličine ili utjecaja već, ako mene pitate, obrnuto. Ništa pametnog taj nije napravio u 20 godina. Češkao je političare i kriminalce po jajima i nije im se zamjerao, jer da jest sigurno ne bi toliko dugo vodio ovu emisiju. Kad se podsjetim Denisa Latina i njegovih emisija te kontroverzi koje su izazivale ne mogu da ih ne usporedim. Latin je naravno zabranjen i ukinut bez obzira na izuzetnu gledanost, a eto Aco je ostao. Na kraju krajeva ipak je to talk show, čovjek se bavi zabavnim programom, žutilom.

Isto tako i Dr. Đikić čija biografija pokazuje nebrojene nagrade koje je isti dobivao od raznih državnih sveučilišta i zaklada koje su ga ujedno i financirale u njegovim istraživanjima. Đikić nije otkrio išta revolucionarno ili oslobađajuće što bi oslobodilo narod od jarma medicine ili znanosti. Mnogi drugi koji su otkrili takve revolucionarne stvari nisu bili poželjni sistemu, nitko ih nije financirao, promovirao, ili na ijedan način nagrađivao. Dapače mnogi su završili jadnim životima, šikanirani, zaboravljeni, financijski uništeni. Stoga, da li Đikić radi u korist čovječanstva ili sistema, meni je potpuno jasno.

Ja tu emisiju nisam gledao, ali kako nemoš izbjeć obavezne informacije za um svakog građanina načuo sam u nekoj emisiji iz segmenta razgovora kako Đikić govori o korona virusu kao asimptomatičnoj bolesti.

Ma daj, asimptomačina bolest, ma nemoj me jebat!

Zamislite da dođete u doktora i kažete mu:

„Doktore pomagajte!“

On kaže: „što vam je!“

Ti: „pa ništa!“

D: „Kako ništa, pa gdje vas boli“

T: „Pa ne boli me nigdje.“

D: „jeli se umarate, pod stresom, kako spavate, imate li kondicije.“

T: „ma ne umaram se, nisam pod stresom, spavam ko beba, imam kondicije upravo sam odigrao teniski meč od tri ure.“

D: „pa je li imate kakve smetnje, ili simptome!“

T: „ne nemam nikakve smetnje ni simptome, ali bih svejedno želio znati koju bolest imam!“

D: „čekaj je li ti to mene jebeš, nište te ne boli, nemaš ikakve simptome smetnje, trčiš ko Abebe Bikilla i tvrdiš da si bolestan.“

T: „znate doktor Đikić je rekao da postoje bolesti koje nemaju nikakvih simptoma, da su to asimptomatične bolesti i da su takve najopasnije i treba ih se čuvati zato sam se uplašio!“

D: „Slušaj sinko, kod mene su ti sljedeća pravila, nema simptoma, nema bolesti, a za sve dodatne informacije obrati se Dr. Đikiću, a sad odjebi, mene si doša zajebavat jebote Đikić u guzicu!“

Uf što trljaju ruke arkoni i demoni na ovakve podvale! Hmmmmmmmmmm, nosiš bolest a nemaš ikakve simptome, interesantno! Pa to se može fenomenalno iskoristiti u političke svrhe.  Samo trebamo napraviti test koji će pokazati da su svi nositelji bolesti.

Evala, Ti misliš da si zdrav, a zdrav si kurac! Priključe te na glupi aparat ili na kakav falši kineski test i on kaže: „Bolestan si rođo! Ili da budemo precizniji nisi bolestan jer nemaš nikakve simptome, ali si zaražen.“ Pa to je fenomenalna prevara! Koda je problem danas biti zaražen. S čime su nas sve sprejali i što su nam sve stavljali u vodu u posljednjih 50 godina sam Bog zna, onaj ko nije zaražen sa tim nečim je čista anomalija.

Dakle došli smo do točke u vremenu i prostoru gdje je prehlada smrtonosna bolest koju se ne može ikako otkriti, jer eto jebiga podmukla je pa nema simptoma. Jedina nada su nam lažni korona testovi kod kojih su i koze i papaje nosioci virusa. Brojevi koje nam trube po radiju su samo brojevi iz guzice izvađeni ko da će ih iko ikada provjeravati.

Doktori i medicinska struka stoga nam više te trebaju jer kako liječiti bolest koja nije bolest i zašto bi se zapravo iko i liječio od toga! Bolest se po definiciji uvijek i vezala za simptome, pa se po njima i prepoznavala, bez simptoma nema bolesti, pa tako pozitivni na korona virus nisu „oboljeli“, već samo pozitivni. I ja sam pozitivan na šećer i sladoled, i što sad.

Ono što mene mnogo više intrigira je danas sveprisutna asomptomatična upala mozga, koje je zaista jedna duhovna bolest, ona u kojoj je čovjek prestao koristiti ikakve vijuge koje mu je Bog dao te se zbog pretjerane neupotrebe razvio upalni proces  koji je uništi veliki broj neurona i neuronskih veza, bacio u smeće veliku količinu DNK koda i kalcificirao dušu. Naoko i nauho nevidljivi su simptomi te bolesti, aparati ništa ne pokazuju, ali ako percipirate osjećajem osjetit ćete jednu energetsku hladnoću i logičku crnu rupu ali i strah koji se pojavi čim se počne preispitivati priroda ludnice u kojoj počivaju asimptomatični nositelji virusa koji prouzrokuje upalu mozga. E, to je prava pandemija koju niko nikad neće proglasiti!

Maskenbal, svečano otvaranje “igara bez vremenskih granica”

od

Kad sam prije par dana prvi put kročio u apoteku sa maskom, nakon gotovo mjesec dana kućnog pritvora, prvo što mi je palo na pamet je bilo da kažem: „Ruke uvis, pare ili život!“. Na svu sreću apotekarka me je, unatoč mask prepoznala i oboje smo se nasmijali, ja onako veselo, a ona pomalo kiselo.

Koliko je nošenje maski opravdano iz zdravstvenih razloga? Nije li to samo gesta poslušnosti onog koji je nosi, kao izraz prihvaćanja i podupiranja aktualne politike?

Obaveza nošenja maski je mjera ušutkavanja i discipliniranja stanovništva donesena u vrlo neugodnom trenutku za donositelje. Naime, sve su analize pokazale, da su donešene mjere, kao reakcija na prijetnju od strane co-virusa, pretjerane, preagresivne i nadasve omalovažavajuće. Kako bi spriječile opći revolt napaćenih ljudi i smanjile pritisak od strane onih koji su svijesnih tih grešaka, sve vlade pribjegavaju istom scenariju. Direktan skok iz izvanrednog stanja u normalnost, bio bi doslovno javno priznanje greške, što bi opet otvorilo vrata diskusiji o odgovornosti za načinjenu štetu. Pad povjerenja javnosti si ne priželjkuje nijedna vlada na svijetu. Zato je preporučljivo djelomično nastaviti psihozu straha i maltretiranja građana. Što se groznije prikaže neprijatelj ili opća opasnost, to se više može napuhati naknadno herojstvo. Obaveza nošenja maski, unatoč svim dokazima o njenoj neučinkovitosti i štetnosti, upravo je savršeno rješenje za jednu malu pauzu.

Kakvu poruku šaljem okolini noseći masku na javnom mjestu? Strah me je, širim psihozu straha i pasivno zahtjevam da se i svi ostali solidariziraju sa mnom u nošenju maski.  Trend koji bi trebao olakšati i naviknuti nas na normalnost nošenja maski je njeno podizanje na nivo statusnog simbola. Nosim li običnu masku, masku koju sam sam izradio ili pak uradak nekog poznatog modnog kreatora? Nošenje pomodne maske je znak tihog pomirenja i dodatne podrške stanju “novog normaliteta”. Ispravno pitanje glasi: zašto nosim masku? Kako se osjećam dok je nosim? Kako se osjećam nakon pola sata nošenja maske?

Neispravno “novonormalno” pitanje glasi: „Da li ti se sviđa moja maska? Ljepotom svoje maske ja pokazujem da sam poslušniji od ostalih i potajno se nadam pohvali. Nisam li time nekao iznad onih koji nose one ružne, bezlične maske? Moram priznati da sam sa ovom divnom maskom još lijepši nego prije. Mislim das sam se zaljubio u svoje novo ja.”

Reakcija djeteta i prosječnog psihičkog bolesnika na nošenje maski u javnosti je gotovo ista. Dijete u maskiranim mladićima u autu vidi pljačkaše banaka, koji upravo idu na svoju sljedeću pljačku. Psihički bolesnik vidi u maskiranim ljudima prijetnju, osjeća nesigurnost koju oni šire. Nedvojbeno je da je naredba nošenja maski sljedeći korak plasnkog procesa ka atomizaciji (fragmentaciji) društva. Svaki pojedinac smije isključivo digitalnim putem kontaktirati sa kolektivnim “cloud-om”. Svaki kontakt između atoma je nepoželjan, jer otežava njihovu kontrolu i manipulaciju. Poslušni građanin sadašnjeg trenutka je osamljeni atom, udaljen od drugog atoma nekoliko svjetlosnih godina i bez mogućnosti dodira. Kontakt je dozvoljen samo sa centralom i svaki atom ima direktni digitalni kontak sa njom. Atomizirani pojedinac tako postaje puka projekcija ili produžetak kolektivne (umjetne) inteligencije. Fragmentirano društvo je idealno za provođenje manipulacije i kontrole nad njim.

Drugi aspekt nošenja maski je radikalno srozavanje dostojanstva civilnog stanovništva  i njegova kriminalizacija na podsvijesnom nivou. Sad smo mi sada maskirani (potencijalni) ilegalci, bez obraza, bez smješka, bez empatije i emocija. Svi smo mi sada bez-obrazni agenti “velikog brata”. Štoviše, mi smo, dobrovoljno odustajući od svoje individualnosti, odustali od sopstvenog iskustva stvarnosti. “Veliki brat” sada preko nas doživljava ono što mi doživljavamo, naše iskustvo je njegovo iskustvo, naš život je njegov život. Jesmo li samo privremeno ustupili sebe nekome drugome, samo da bi stekli osjećaj sigurnosti, ili je na pomolu najveća i najlukavija otimačina bioloških ljudskih bića u povijesti?

Obaveza nošenja maski je samo pripremni korak ka obaveznom cijepljenju, koje naravno neće biti ni obavezno ni prisilno, ali neophodno potrebno onima koji svoje preživljavanje zasnivaju na ovisnosti o društvenim resursima. Autonomnost u preživljavanju ili ti umjeće lova, polako postaje jedini garant suvereniteta pojedinca.

Maske su dodatno prouzrokovale nijemost čitavog naroda. Postali smo pravi nijemci, narod bez usta i bez glasa. “Social distancing” nije zdravstveni  več društveni projekt de-empatizacije društva. Na putu smo ka društvu u kojem nitko nikoga ne poznaje, nitko sa nikim direktno ne komunicira, nikoga nije briga za drugoga. Cilj ovog projekta je dovesti  pojedinca do stanja ravnodušnosti, kao mirne osnove za transformaciju u hladnog izvršiococa naređenja „clouda“, bez vlastitog preispitivanja i uplitanja s(a)vijesti. Koračamo ka svijetu totalne poslušnosti. Poslušnost iznad svega! Da li vam se stvarno sviđa ovaj maskenbal ili ova permanentna tiranija civilnog stanovništva? Dobrodošli u NWT, novu svjetsku tiraniju.

Matematički gledano, veća je vjerovatnost da dobijete na lotu nego da se zarazite. Ako razmotrimo aktualno stanje zaraženosti na osnovu “pouzdanih” testova, potreban je vremenski period od više od 50 godina da teoretski imate mogućnost  da se zarazite, ukoliko svakodnevno srećete 50 novih pojedinaca. Zato skinite svoju maske, kad god to nije zakonski neophodno, zbog vašeg vlastitog zdravlja i zdravlja vaših bližnjih! Sebi štetite smanjenjem dotoka kisika i trovanjem ugljičnim dioksidom, te opasnošću od infekcije onih bakterija i virusa koji su u vlažnoj klimi maske otkrili idealne uslove za rast i razmnožavanje. Drugima štetite zato što ih stalno podsjećate na prijetnju, šaljući im poruke straha govoreći im: “Mi smo u ratu!”. Vi niste kirurg koji nosi masku u sterilnoj operacionoj sali tokom otvorene operacije, koji tu istu masku baca neposredno poslije. Nošenje maske je naš javni stav kojim potvrđujemo da vjerujemo u laž i da poslušno širimo tu istu laž iz onog medijski nametnutog osjećaja sigurnosti legalnog građanina, istog onog koji nas sutra može obavezati da učinimo svakojaka, još gora, zlodjela protiv čovječnosti, pod izgovorom da činimo samo ono što društvo od nas zahtijeva.

Svim našim imunskim sistemima je nadaleko potreban stari normalitet, bez straha i udaljavanja. Učinimo korak nazad, ka zbližavanju golih, jednakovrijednih obraza!

 

Totalna rasprodaja slobode

od

Za koju cijenu smo spremni ustupiti našu strast, našu mogućnost za slobodom? Jesmo li spremni trampiti je za obećanje spasenja ili preživljavanja? Pred našim očima, kao na ubrzanom filmskom platnu, defiliraju vjerske ideologije, jedna za drugom. Kojom je samo brzinom vjersko ludilo klima religije zamjenio vjerski fanatizam virusne religije. Sjećanje čovjeka današnjice ima vrlo kratak rok trajanja. Za preživljavanje ove šok terapije u nastavcima, potrebno je postaviti prioritete, ukoliko ne želimo da nas pojede inercija krda. Svako od nas se mora zapitati,koje su primarne vrijednosti njegovog života. Za što smo spremni ginuti danas, što je ono bez čega život nema smisla? Gdje je apsolutno dno naše tolerancije sa obzirom na brutalno silovanje naših prava i sloboda?

Što nam je važnije u životu, zdravlje ili sloboda?

Što nam je važnije u životu, klima ili sloboda?

Bez slobode nema ni zdravlja ni klime. Bez slobode nema ničega, jer samo u slobodi ispravno funkcioniraju naša čula. Sloboda je osnova svega, kao što je mogućnost percepcije osnova našeg bića. Mi smo magična bića samo ako smo slobodni. Nestankom slobode, nestaje i naša magična priroda, a sa njom i zdravlje i klima. Sloboda nije besplatna, ali je rado prodajemo budzašto. Cijenimo je toliko, da je se u kriznim vremenima lako odričemo i doslovno smo spremni trampiti je za “mačka u vreći”.

Naša tragedija je naša zaboravnost. Tokom povijesti smo se za svaku mrvicu slobodu uvijek morali izboriti, ulažući nadljudske napore. Na djeliće slobode, za koje smo se tako teško izborili, se lako navikavamo, ubrzo podcjenjujući ono što imamo. Te nevidljive vrijednosti onda redom omalovažavamo, žudeći za stranim plastičnim besmislicama. Prisjetimo se, kakav je bio osjećaj odreći se vlastite tradicije, prošlosti, predaka i prirode same i prigrliti uvezenu ideologiju stranih trgovaca u manitijama? Kakav je osjećaj tim istim trgovcima stoljećima vjerovati i poslušno mrziti ne samo svog susjeda već i samoga sebe (tijelo).

Naša tragedija je naša zaboravnost. Još dok slavimo netom izborenu djelimičnu pobjedu, već se opuštamo i prepuštamo trivijalnostima, koje nas onda toliko iscrpe,  da nam trofeji pobjede ubrzo iskliznu iz ruku. Strategijski pristup ratovanja za slobodu nije nam nikad bila jača strana. O istrajnosti, opreznosti, skromnosti i izdržljivosti da i ne govorim. Stihijski emocionalni ispadi su nešto, što se treba izbjegavati poput kuge, a ne obožavati kao strastvenost, jak karakter ili nešto slično. Glorifikacija vlastite gluposti nije nikakva vrlina. Svoje dugove samo ostavljamo našim potomcima na vraćanje, pritom se kuneći na našu beskrajnu ljubav prema njima.

Naša tragedija je naša zaboravnost. Što nas sprečava da raskrinkamo vlastitu glupost i naučimo nešto iz iskustava prošlosti. Jel to lijenost, mentalna tromost, tjelesni umor ili manjak životne energije? Možda sve skupa. Što smo naučili iz dekonstrukcije klima-religije? Da li nas „zelena histerija“ podsjeća na aktualnu histeriju, ili smo već zaboravili? Koliko puta moramo ići kod istog trgovca, koji nas je do sada već nebrojeno puta preveo “žedne preko vode”, da osvjestimo naše poroke?

Ako bih u nekoliko riječi trebao dijagnosticirati aktualno vrijeme i skizirati njegovu karikaturu, one bi glasile: inflacija slobode. Ova aktualna religija je, kao sve do sada u povijesti, također antipod slobode. Ona zabranjuje znanstveni diskurs o samoj sebi, iako sebe naziva medicinskom znanošću. Preispitivanje nepoželjno!  Nije li to trend istovjetan onom kod fašizacije društva? Svaki disident se redom kriminalizira. Oni pak nekorumpirani znanstvenici su zbunjeni i ne mogu se načuditi nastaloj situaciji.

Nova religija se upravo ukorjenjuje u sve pore društva. Povratak na staro nije moguć. Moguć je samo „novi normalitet“, čije će okvire definirati naši čarobnjaci romantike iz tvornica misli. Prisiljavaju nas vjerovati u dolazak spasioca, koji se zove cjepivo, iako je javna tajna da je mit o cjepivu “sveta laž”. Pred nama je raskol svijeta na one za i protiv cjepiva, na racionalne i iracionalne, na poslušne i opasne, na vjernike i ateiste. Kako će izgledati sljedeća godina? Masovno kažnjavanje neposlušnih nevjernika ili će plamtiti globalni građanski rat između sile imperije i pokreta otpora?

Naša tragedija je naša zaboravnost. Upravo one nevidljive vrijednosti, poput slobode, su temelj svih onih nama vidljivih blagodati. Bez slobode život i svijet nema ni okusa ni mirisa. Ne dozvolimo da nam jedna nevidljiva opasnost oduzme nevidljivu vrijednost i zauvijek nas ostavi bez naših čula i naše tjelesnosti uopće.

Totalna rasprodaja slobode, ajmo, još malo pa nestalo!

 

Brigu na stranu jer sve ide po planu!

od

„Kad slon zbog straha od miša skoči u provaliju! …Više će ljudi umrijeti od gladi i depresije (samoubistava) kao posljedica ekonomske krize koja slijedi, nego od samog virusa.“

Ovo su riječi jednog uglednog liječnika kojima on opisuje stanje i reakciju državnih vlasti na aktualno zdravstveno stanje čovječanstva. Nažalost, sve je više slučajeva javnog ismijavanja onih medicinskih stručnjaka,koji misle drugačije, od strane medija. Nedavno se jedan pravnik, legalnim pravnim postupkom, pobunio protiv protuzakonitog ukidanja demokracije i ljudskih prava, i kao odgovor je dobio ekspresnu protu-optužnicu od strane državnog tužiteljstva. Za sve moderne heretike našeg globalnog kokošinjca nije predviđena javna lomača na središnjem trgu, kao u vrijeme inkvizicije. Njima je osiguran dostup u jedan ekskluzivni paralelni svijet, nešto kao “rajski vrt za za one koje misli svojom glavom”. Za sve klimatske i ove aktualne virusne heretike rezervirano je mjesto u najbližoj psihijatrijskoj instituciji, odakle neće više moći trovati svoju okolinu svojim griješnim razmišljanjem i gdje će ubrzo zaboraviti svoje vizije o slobodi živog čovjeka.

Naš svijet je u vrlo kratkom roku od svega nekoliko tjedana, iz jednog blagog izvanrednog stanja, zbog ugroženosti „terorizmom“, skliznuo u jedno globalno totalitarno izvanredno stanje, zbog ugroženosti od „virusa“. One prethodne prijetnje (svinjska, ptičja &co.)  nisu bile besmislene (dokazano je da je da su bile umjetno inscenirane!). To su bile generalne probe, na čijim se primjerima kovao zanat. Jesmo li toliko senilni da vjerujemo ovoj novoj prijetnji? Jesmo li toliko naivni da vjerujemo da je režiserima ovog stanja stalo za boljitak čovjeka, biljaka, životinja i same planete zemlje? Ako jeste, zašto se onda ne razglašavaju prirodne metode za jačanje otpornosti organizma prema virusima? Do sada su nas uvijek lagali i baš sada je došao trenutak da počnu govoriti istinu i busati se čovjekoljubljem.

Doba koje smo nazivali postdemokracijom je  zamjenjeno  diktaturom. Prava čovjeka nestala su preko noći. Ušli smo u totalitarizam bez puno vike i skike, bez prosvjeda i ratova i bez odobrenja birača. Sad je divno vrijeme da svi naivni birači i vjernici u (pseudo)demokraciju shvate da su uvijek birali između dva zla. Bira se samo između predstavnika elite, kojima nije ni na kraj pameti da reprezentiraju stvarne interese birača.

Za ovako radikalnu promjenu društvenog stanja mora se ponuditi neko opravdanje, jer bi se obespravljeni ljudi mogli u protivnom pobuniti. (Kontrola stanovništva represivnim aparatom je skupa i nedostatna, što je pokazao francuski slučaj sa „žutim prslucima“. Potrebno je naći jeftinije rješenje.) Opravdanje je uspješno nađeno u strahu od jednog sićušnog, ali zloćudnog ne-bića.

Koja je osnovna karakteristika aktualnog stanja? Globalni medijski inducirani strah od bolesti, patnje i smrti. Pošto smo svi potencijalno opasni za društvo-narod, moramo se samo-ekskomunicirati i to zovemo karantena ili dobrovoljni kućni pritvor. Nije li prisilna karantena najbolji način da se spriječe svi javni prosvjedi? Nije li napuhani strah od svog bližnjeg, najbolji i najjednostavniji način društvene kontrole? Danas ti ne treba puno policajaca kad susjed susjeda prijavljuje policiji za „smrtni grijeh“. Svaki prestrašeni vjernik je agent vladajućeg sistema. Uvijek je tako i bilo. Nisu li tokom inkvizicije i nacizma susjedi prijavljivali susjeda za herezu, iako je razlog bio sasvim nešto drugo (od duga do zavisti)? Nije li i tada vladao totalitarizam kao i danas? Koja je razlika? Danas vjerujemo u strah od virusa, kao što smo tada vjerovali u strah od Božje kazne. Da li je ikad itko vidio ili dokazao da postoji Bog, koji nema pametnijeg posla, nego da kažnjava neposlušne, tj. one koje misle drugačije, samostalno? Da li je itko vidio i dokazao da postoji virus? Da li je virusna ideologija uopće dokazana? Naravno da nije!

Medicinari su oni koji u ovom aktualnom izvanrednom stanju imaju zadnju riječ. Tako nam barem kažu političari (koji naravno nikad ne lažu!), ne bi li sa sebe skinuli breme odgovornosti za drastične odluke koje su donijeli. WHO (Who is behind WHO?) je zapravo onaj globalni medicinski mozak, koji ima prvu i zadnju  riječ, a kojeg nekim slučajem financira upravo slatka i čovjekoljubna porodica Gates, koja se opet onako slučajno bavi proizvodnjom i prodajom cjepiva.  WHO je proglasio pandemiju jer je navodno cjelokupno stanovništvo zemlje ugroženo. Od koga ugroženo? Od zlih vanzemaljaca? Ne, od bića koje nitko nije vidio svojim okom. Od bića za koje ne nezna jesu li živa ili nisu. To nešto što zovemo virusima, do dana današnjega još nema jasne definicije. Od tog nečega, što ne znam što je, mi smo u smrtnoj opasnosti i moramo vjerovati da je to istina i slušati one koji još nisu definirali uzrok našeg straha. Naravno, bit ćemo dobri i učiniti sve što nam naš veliki brat (TKO? Pa rekao sam ti: WHO!) „predloži“.

Kao i tokom (pseudo)religioznog totalitarizma, tako i danas, tokom (pseudo) znanstvenog totalitarizma, samo su pripadnici sekte znanstvenih mantijaša u stanju da vide, razumiju i tumače istinu. Običan pojedinac je dobar samo ukoliko konzumira te istine bez preispitivanja. Kao što su nas nekada uvjeravali da nema spasenja od pakla bez Crkve, kao „legalnog“ predstavnika Isusa, sina božjeg na zemlji, tako nas danas uvjeravaju da nema spasa od bolesti i smrti bez cjepiva koje nam nudi medicinska znanost. I danas, u doba znanstvenog ludila, isto kao i u doba religioznog ludila, naglasak je uvijek bio na principu stada ili ne individualnom pristupu do istine. Kao što tokom crkvene diktature nisi mogao biti vjernik u svoju individualnu religiju, a da te pritom ne proglase za heretika i javno linčuju, tako i danas nije dozvoljeno biti praktikant svoje individualne znanosti, a da te opet ne proglase za heretika, javno medijski  linčuju ili tajno likvidiraju. To se naime događa svim onim znanstvenicima koji posumljaju u „priznatu istinu“. Postoji li ijedan nezavisni laboratorij koji smije ispitati sastav cjepiva i taj podatak objaviti? Svi koji su to pokušali sada „odozdo gledaju travu“, a njih nije bilo malo. Tko danas posumlja u ispravnost mjera protiv pandemije, postaje opasan po društvo i meta gnjeva svih onih fanatičnih vjernika. Ima li boljeg načina da se uništi pokret protivnika u cjepljenje od izvanrednog stanja. Ima li boljeg načina da se spriječi otpor protiv sistematskog ignoriranja prava čovjeka od izvanrednog stanja tj. stanja rata protiv izmišljenog neprijatelja.

Stvarnu moć u nekoj državi ima upravo onaj koji vlada i donosi mjere tokom izvanrednog stanja i to zasigurno nisu oni političari koje poznajemo.  Jeli se netko sjeća da smo demokratski birali i izabrali kućni pritvor? Demokracija, kakva god da je bila, je ukinuta! Svaka čast, vrlo lukavo! Poslušno smo se odrekli svih naših prava zbog višeg cilja i dobrovoljno zaključali u kućni pritvor, iako bi oni pravnici najvjerovatnije rekli da je postupak bio protuzakonit. Naš pravi neprijatelj je sada naš bližnji, kojeg smo do jučer trebali ljubiti i voljeti. Da ne zvuči kao zatvor, pritvor nazivamo „kućni ured“. Pod svaku cijenu moramo zaštititi društvo od nas samih. Svatko od nas ponaosob je potencijalna opasnost za svoju  okolinu, jer sam mogući rasadnik tih virusa. Svi fizički kontakti su nepoželjni ili zabranjeni. Društvo zemlje se raspalo na svoje sastavne dijelove. Proces fragmentacija je došao do kraja. Sva druženja i sastajanja su zabranjena. Svakom trezvenom čovjeku je jasno da planirani kućnog pritvor od najmanje mjesec dana  prijeti uništiti cijeli ekonomski sistem male privrede. Dok velike korporacije ili zapošljavaju tisuće novih radnika (poput Amazona) ili dobijaju potpore države (živio korporativni socijalizam), oni mali su osuđeni na propast ili potpunu ovisnost od državne milostinje.

Kao direktna posljedica prisilne samo-izolacije svi se prosvjedi postali nazamislivi. Kome će uopće i pasti na pamet da prosvjeduje protiv službene medicine i svih onih koji u nju vjeruju? Postoji li uopće još ikakva legalna mogućnost prosvjeda i pobune? Na osnovu kojeg uvjerenja bi to uopće netko i radio? Pa oni su tu da nas spase od tih ne-bića. Kad su već stvorili i patentirali virus koji nas ugrožava, moraju osmisliti i patentirati lijek protiv njega, inače sve to ne bi imalo smisla. Oni su tu da nas cijepe, a cjepivo isporučuje industrija lijekova, kojoj je cilj da što više ljudi bude bolesno, jer će tako najviše zaraditi i uz to sve cijepljene digitalno “tetovirati”. Kod pandemije je situacija još bolja. Svi smo potencijalni bolesnici i svi se moramo cijepiti, po dekretu ili iz solidarnosti prema zajednici. Ipak za neke je ta solidarnost zapravo samo sudjelovanje u postepenom kolektivnom samoubistvu ili sistemu uspavljivanja iz kojeg nema buđenja.  Kako to da većina vjeruju u cjepivo, iako je tajna što se sve u njemu nalazi? Zašto postoje dvije vrste cjepiva, ono masovno i ono za elitu? Jesam li već spomenuo da svi nezavisni laboratoriji koji ispituju sadržaj cjepiva, nekim čudnim slučajem, onako spontano, bivaju likvidirani, skupa sa medicinskim osobljem? Jesam i vrijedno je ponavljanja!

Sretan vam digitalni Uskrs!

od

 

Vjerski praznici su obično trenuci kad se ljudi sreću, sastaju, druže, čestitaju jedni drugima, grle se i zbližavaju. Sticajem aktualnih okolnosti, dovedeni smo u situaciju da je sve to postalo zabranjeno. Viša sila je suspendirala onu nižu. Spriječavanje zaraze je postalo važnije od svih rituala na koje je većina navikla. Naredbe medicinske znanosti su prebacile one religiozne u drugi plan. Postalo je jasno tko zapravo vlada i usmjerava društvenu zajednicu.

Šok, koji većina nas sada doživljava, je zapravo usavršavanje ili doškolovavanje za vrijeme koje dolazi.  Doba koje dolazi ne treba djetinjaste religiozne rituale, koji u sebi nose još nešto od one paganske ideje: veze čovjeka sa prirodom. Kršćanstvo je dva protekla tisućljeća nastojalo sve te veze raskinuti, odvojiti umjesto sjediniti. Ne samo da se čovjek odvojio od Boga, nego je prisilno odvojen i od prirode i prirodnih sila, od zemlje i na koncu konca od svog vlastitog tijela. Veličao se samo “duhovni princip” u kojem je Bog duhovan i kojem čovjek treba stremiti. Što se iza te duhovnosti krije, nije se smjelo ispitivati i neposluh se rigorozno kažnjavao.

Manjak kontakta sa vlastitim tijelom je stvarao unutrašnju frustraciju raskola i on se nadoknađivao društvenim kontaktima u porodici i crkvi. Posjet crkvi je imao zadatak da nadoknadi i čovjekov manjak kontakta s energijom/inteligencijom zemlje. Crkve su redom građene na svetim mjestima koje su štovali i paganski narodi, jer su oni znali i poštivali energetski potencijal (=svetost) tih mjesta. Ljudi su stoljećima posjećivali određena mjesta u određeno vrijeme i time održavali kulturu jedinstva čovjeka i prirode. Kršćanstvo je taj ritual preuzelo, sveta mjesta preimenovalo i posjete prozvalo hodočašćenje. To se dogodilo i svim ostalim prirodnim/astronomskim praznicima. Kakve veze ima zec i jaje sa pričom o uskrsnuću Isusa? To su paganski simboli plodnosti prigodni za vrijeme kad se priroda budi iz zimskog sna i štuje se plodnost.

Upravo na ovogodišnji Uskrs je sve drugačije. Plodnost je tabu tema, jer ne želimo štovati ideju koja može podržati aktualni virus da bude još plodniji i zarazi još više ljudi. Kolektivno slavljenje Uskrsa je također tabu, jer ne želimo bliskošću poduprijeti širenje zaraze. Svi vjerski atributi su okrenuti na glavu, isključeni, reprogramirani. Da li je slučajno da smo baš sada prisiljeni da se zatvaramo, kad je prirodno da se otvaramo i uživamo u slici prirode koja se budi, cvjeta i buja? Onaj tko vjeruje u teoriju slučajnosti i spontaniteta je dobar vjernik i poslušan građanin, ali po drugoj strani loše informirana individua sklona manipulaciji.

Pojava aktualne pandemije se podudara sa bujanjem svijesti ljudi i buđenje iz induciranog sna romantike. Upravo je ova pandemija ispraznila crkve i svetišta i dokazala tko je pravi gazda. Onaj pravi šef je uvijek “duh vremena”, a pravi vladar onaj, tko taj “duh vremena” osvijesti i primjeni, sa ili bez dodatnih marifetluka. Da li su sada svi religiozni egregori osuđeni na proljetno gladovanje? Hoće li i oni zbog ove pandemije umrijeti od gladi usljed izostanka energetske “lemuzine”. Bez brige, sve ide po planu! Onu su se odavno pripremili sa selidbu iz religioznih u znanstvene institucije. Stoljećima se od strane jezuita priprema novi Vatikan, koji će biti još sigurniji i još bogatiji. Za zbunjenu raju je sve ostalo isto. Strah iz neznanja je ostao strah, samo se prebacio sa boga na virusa. Ako se ima struje, vode, sirnice bez sira i igara na televiziji, sve je u najboljem redu. Raja uvijek misli kratkoročno. Njeni manipulatori uvijek dugoročno.

Koje su dugoročne implikacije našeg prisilnog odvajanja od druženja izvan vlastitog doma i zabrane putovanja (hodočašća)? Isti trend je vidljiv u ideologiji transhumanizma, koji zapravo samo nastavlja trend kršćanstva. Tijelo za transhumanizam nije prljavo i đavolje, jer to je iracionalno prosuđivanje. Ono je samo nedovoljno dobro, nesavršeno. Transumanizam kao rješenje ne predlaže sistem biološke evolucije (psiho-fizički trening), već ono tehnološko. Zamislite pticu koja pristaje da joj izvade mozak (i svijest u njemu!) i prebace ga u dron. Kakav divan primjer evolucije i napretka. Zamislite sad dva drona kako se reproduciraju. Reprodukcija je za transhumanizam uvijek ne-privatna stvar, kao i kod genetski obrađenog sjemena, koji je neplodan. Zanimljivo da je i seks kao tabu, također nasljeđen od prethodne ideologije romantike. Seks je tjelesno-energetsko-duhovno-individualna stvar i mora se pod svaku cijenu izvitoperiti, kontrolirati i suzbiti.

Zašto sam sa uskrsa preskočio na transhumanizam? Zato jer je ovogodišnji uskrs sudbonosan za konačni skok iz ere religije u znanost, iliti konačna pobjeda transhumanizma i svega što iza njega stoji. Pobjeda zvuči ipak previše dramatično, jer prave borbe između ta dva rivala nije ni bilo. Samo je izvana tako izgledalo, dok se promatrala lažna politička borba između demokrata i republikanaca, ljevice i desnice, socijalista i konzervativaca.

Nakon ekonomske krize koja nam predstoji, neophodno ćemo ući u društvene uređenje jednog novog autoritativnog totalitarizma socijalističkog tipa, koji će biti krajnje racionalan i pozitivistički nastrojen, ali fatalan za sve koji namjeravaju i dalje misliti drugačije, ili misliti svojom glavom. Aktualna pandemija, kojoj smo svjedoci, je kamuflirani globalni napad na čovječanstvo, čije razmjere prevazilaze sve one prethodne. To je jedno pravo remek djelo umijeće osvajanja. Tko napada čovječanstvo? Onaj tko osjeća da gubi moć, zbog njegovog buđenja iz priglupe poslušnosti, nesvjesnog ropstva. Ukoliko je tim osvajačima cilj tehnološki transhumanizam, a Hefest (Howking!) je sa razlogom izbačen sa Olimpa, onda u cijelom tom procesu nema ničega što bi moglo biti sveto ili dobro za čovječanstvo. Perzefona je nasilno odvedena u podzemlje. Globalni pandemijski napad je ilegalni i stoga kriminalni čin. One optimistične poruke koje šire oni sa glavom u pijesku su samo poziv koji podmazuje naš legendarni pasivitet vjernika u spontano dobro. Dobro nam se ne piše! Dobro možemo samo sami napisati, a za to treba prvo dignuti dupe sa sofe!

Kako preživjeti kućni pritvor?

od

„Mi smo skloniji tome da vidimo ono u što vjerujemo nego da vjerujemo u ono što vidimo.“

Ovo je izjava jednog umjetnika-heretika (kabaretiste), koji je u jednom trenutku shvatio, da je u životu važnije biti iskren prema sebi (svojim očima), nego sam sebe lagati, ulizivajući se društvenoj okolini.

Biti i ostati zdrav je tema svih tema ovih posljednjih tjedana. Za zdravlje je odgovoran imunski sistem pojedinca. Taj podsvjesni,  inteligentni sistem obrane organizma se bazira na snazi i ravnoteži elektro-magnetskog sistema pojedinca. Kako harmonizirati i ojačati taj sistem je ključna karika u procesu ozdravljenja ili ne-razboljevanja. Kako osnažiti i zaštititi naš imunski sistem u vrijeme prisilnog kućnog pritvora“, je osnovna poruka ovog teksta.

Veza bioenergetike i službene medicine je odraz odnosa kvantne filozofije i politike. Kvantna filozofija je trn u oku vladajuće ideologije romantike, jer ona predpostavlja postavljenje potpuno novog fundamenta za objašnjenje individue i svijeta oko njega. Pravi mali verbalni rat, koji možemo pratiti po komentarima pretežno alternativnih kolumni na interentu, je jedna od borbi za prevlast ta dva nazora (oni pažljiviji će uvijek primjetiti sveprisutnost otrovnih komentara profesnionalnih provokatora u tim debatama, nebili fragmentirali grupu istomišljenika). Na jednoj strani imamo zajednicu pojedinaca kojoj je jedini cilj miran suživot velike porodice čovječanstva sa ostalim bićima na zemlji i samoj zemlji kao svjesnom biću. Na drugoj strani imamo zajednicu osoba kojoj je jedini interes rat za dominacijom i ekploatacijom svega postojećeg. Ta zajednica, koju predvode čarobnjaci romantike, stvorila je sve umjetne ideologije i sisteme zablude (od religije, politike, znanosti, ekonomije, sistema financija, nacionalizme, rasizme…), nebi li nas odvojila od nas samih i prirodnog svijeta oko nas.

Živjeti kao živi čovjek, kao dio porodice svih živih ljudi,  nije postignuće poput nirvane, već konstantan svjestan napor ka distanciranje sebe od inercije osobe. Za to je neophodno redovito aktualizirati vlastitu definiciju osobe, koja se uvijek blago mijenja sa obzirom na aktualnu situaciju. Dovoljan je samo trenutak nepažnje pa da uhvatimo sebe kako „financiramo“ sistem romantike. Taman kad pomisliš da si pojam osobe zaokružio, on izmakne iz opsade u sljedećem naletu inicirane globalne panike. Što jedan živi čovjek može naučiti iz aktualne situacije, koja je toliko apsurdna da nipošto ne može biti posljedica slučaja ili spontaniteta? Strategija širenje pandemije straha je temeljna vibracija koja zagađuje naš individualni energetski sistem, baca ga iz ravnoteže, udaljava od trezvenosti i direktno oslabljuje imunski sistem. Dakle, ostani trezven pod svaku cijenu, iako opijati romantike napadaju sa svih strana.

Koje opcije ima jedan prosječni kućni pritvorenik u aktualnoj situaciji? Prva i najlakša je prepustiti se medijskoj propagandi straha, vjerovati bez sumlje i preispitivanja, biti poslušan, sjediti na sofi ispred televizije i potpuno se isključiti. Nije čak pritom ni potrebno gledati filmove o super-herojima, koji se (nad)ljudskim naporima trude da spase svijet-čovječanstvo. Svi mi sada spašavamo svijet ostajući kod kuće i odustajanjem od druženja. Manjak fizičkih kontakata i sportskih aktivnosti se zamjenjuje nasiljem unutar četiri zida. Kamo će biti sprovedena sva ta energija frustriranih pritvorenika? Što nam još spremaju naši dobrotvori u bliskoj budućnosti? Ipak ovo je divan trenutak da osjetimo kako se osjećaju sve one milijarde domaćih životinja koje cijeli svoj život provode u pritvoru „kokošinjca“.

Ukoliko se tješimo da „spašavamo svijet ne radeći ništa“, grdno se varamo. Sjedenje na sofi ispred televizije znači podržavanje i podupiranje agende straha, koja nam se servira. Ako se hranimo informacijama straha, mi sa vremenom postajemo strah. Taj strah ili opće stanje svijesti tokom izvanrednog stanja, spriječava nas da trezveno promatramo i donosimo samostalne odluke. Kad smo zadnji put donijeli neku smostalnu odluku, osim one da otrčimo u prodavaonicu jer je stigla nova pošiljka toaletnog papira? Ukoliko svoju pažnju ne odvojimo od manipulativnog kolektivnog fokusa, nećemo biti  u stanju fokusirati se na naš individualni svijet.  Bez njega nismo u mogućnosti  „sanjati“ drugačiju stvarnost, pa smo prinuđeni da budemo direktni saučesnici u ovom globalnom projektu ili nesvjesni agenti aktualne agende. Naravno da je prva opcija lakša, ali je ona za „aspriranta živog čovjeka“ neprihvatljiva. Upravo je apstinencija od utjecaja mainstream medija i treniranje fokusirane pažnje na naš unutrašnji svijet, ono najprikladnije što u ovom trenutku možemo učiniti. Isključivanje televizije je uvijek prvi korak. Fokusacija na vlastito tijelo i disanje drugi. Treći je istrajno uživanje u drugom. Paradoksalna je činjenica, da nam je upravo dok smo sami, najteže održati disciplinu fokusacije. Nema onog kontrolnog oka okoline, koje bi nas prisililo da ne posegnemo za pametnim telefonom svakim par minuta, ustanemo se da nešto prigrizemo bez osjećaja gladi ili odemo izprazniti već ionako prazan mjehur. Moderna tehnologija nam se,  i prije fizičkih implantata, doslovno uvukla pod kožu. Fascinirani njenom neodoljivošću, nismo ni primjetili da smo u međuvremenu potpuno izgubili moć fokusacije pažnje. Neka čudna nestrpljivost nas stalno tjera da konzumiramo neku još slađu medijsku poslasticu, koja u bespuću interneta, čeka da bude požderana kao „trojanski virus“.

Svi znamo za viruse i vjerujemo u njihovo postojanje, iako ih nitko od većine nas (koji nema dostup do elektronskih mikroskopa) nikada nije vidio. Mi vjerujemo u njih, jer su nam tako rekli oni kojima vjerujemo da imaju nepogrešivo znanje. U prošlim vremenima  su ljudi vjerovali  da je zemlja ravna ploča, jer je tako propagirala crkvena ideologija. Danas vjerujemo da je zemlja kugla, jer tako propagira znanstvena ideologija. (Tko je do danas imao prilike i čast da se sam uvjeri u činjenicu male spljoštenosti kuglaste zemlje?) Upravo znanost je danas izaslanstvo objektivne istine (Boga) na zemlji i na nju ima ekskluzivno pravo. Svatko tko to pravo danas ospori je heretik i biva ekskomuniciran iz društva, čak i sami znanstvenici-nevjernici, koji posumljaju u znanstvenu dogmu. Je li se stvarno išta promjenilo u psihi prosječnog čovjeka od tmine srednjeg vijeka, preko renesanse i prosvjetiteljtva do danas? Definitivno nije, jer mi i dalje više vjerujemo u ono što nam se kaže, nego u ono što vidimo vlastitim očima. Što će nam vlastite oči kad imamo tuđu vjeru? Naš sistem percepcije je više zasnovan na uvezenoj vjerskoj ideologiji, nego na našem autentičnom fenomenu opažanja. Nitko se dosad nije uvjerio u istitinost religioznih dogmi niti u istinitost onih znanstvenih. Promjenio se samo objekt naše vjere, trik iluzije je ostao isti.  Danas Bog više nije svemogući, mudri, stari muškarac koji obitava na nebu, već znanstvena dogma (dogovorena objektivna teorija istine od strane (od Jezuita) priznatih koruptnih znanstvenika).

Čarobnjaci romantike (think-tanks) i njihove političke sluge su nas opet preveslali! Prvo su testirali teren sa svinjskom i ptičjom gripom, prikupljali podatke, analizirali što funkcionira a što ne i poboljšavali strategiju. Brzina i drastičnost sa kojom su vlade svijeta reagirale na upute WHO-a, pokazala je zaprepašćujući nivo poslušnosti u NWO-u. Mora se priznati da je projekt „Covid-19“ isplaniran i odrađen za svaku pohvalu. Alternativni mediji su uglavnom nespremno dočekali ofenzivu kartela političara i medija. Ovaj put napadnuti sa svih strana, oni su doslovno ostali bez teksta. Zato je i nastanak i razvoj strategija pokreta otpora protiv ove diktature jednoumlja  trenutno u tako velikom zaostatku. Iako „žuti prsluci“ vjerovatno i dalje prosvjeduju, usprkos fake izvanrednom stanju, nitko o tome ništa neće čuti u službenim vjestima. Naši „iskreni mediji“ neće objaviti vjest o nasilju policije nad prosvjednicima, osim ako se to nije dogodilo na tlu Rusije ili se bukvalno izlažiralo. Dobrodošli u novo doba sa maskom zakamufliranog  fašizma! Vjera u spas od strane Boga znanosti i religije nas ni ovaj put neće spasiti, kao što to nije bio slučaj nikada u povijesti čovječanstva. Oživi i preživi živi čovječe!

 

KORONA VIRUS ZARAZILA USTAVNO-PRAVNI POREDAK

od

“PRISEŽEM da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”.

To je prisega koju daju ministri, a i prvi ministar prilikom zaprimanja dužnosti. Mada ja ne vjerujem u pravni sustav uvijek je lijepo pobijediti protivnika njegovim vlastitim oružjem. U ovom momentu u RH ne stoluje vladavina prava, niti ustavno pravni poredak, jer je Vlada a valjda uz potporu Predsjednika to tako odlučila.

Od prvog momenta mi je nešto smrdilo u ovoj pravnoj konstelaciji, ali nisam znao što. Razlog je zapravo bio u tome jer sam ja mislio da ja RH donijela odluku o izvanrednom stanju (pretpostavio, jer ne gledam TV i ne slušam radio), a zapravo ta odluka nije ikad donesena.

Pa kojom pravnom regulativom Vlada pokriva gotovo kompletno zatvaranje države u ekonomskom, edukacijskom, prometnom i drugim smislovima? Kako opravdava ograničenja kretanja i policiju na cesti od 0-24 a da nije donijela izvanredno stanje? Na stranu o priči koliko je stvarna opasnost od virusa, ali ako si već zatvorio granice u potpunosti, sav promet, suspendirao sva događanja, nije li to zapravo definicija izvanrednog stanja?

U biti jest!

Koliko god netko želi žonglirati pravnim žargonom i uvijati i rastezati pravnu (ne)stvarnost tvrdeći da se nalazimo u nekakvoj izvanrednoj situaciji, slika je u potpunosti jasna. Dakle izlazak policije na ulice, suspendiranje i nemogućnost rada, zatvaranje škola i drastično ograničenje kretanja je ILEGALNO. Čestitam gospodi političarima, uspješno su uspjeli pogaziti svoju zakletvu i suspendirati Ustavno- Pravni poredak.

Živi čovjek je i onako izvan pravnog prometa, ali mu se sada pridružila cijala nacija (ne)svjesnih građana koji su također izvan pravnog sistema, jer nema regulative koja opravdava ovakvo stanje. Stoga JASNO JE DA SE VAN SISTEMA I TE KAKO MOŽE ŽIVJETI. To je stvarnost.

Zašto je problem donijeti izvanredno stanje? Nemam nikakve izvore, duboka grla ili kave insajdere koji bi mi mogli baciti mig u kojem pravcu da pucam, pa ću pucati ovako iz vlastitog poimanja. Znate da RH nije proglasila ratno stanje niti za vrijeme „Rata“ (91-95). Iako je rat i  te kako bio prisutan, pravno on nije postojao, jer ga nitko službeno nije proglasio. Stoga smo i mi i srbi ilegalno pucali jedni na druge. Ali metak ne zna razliku između legalnog i nelegalnog. Ako padne na pravo mjesto ubija.

Prilikom proglašavanja izvanrednog stanja, ratnog stanja, ili pandemije, mjere su uvijek iste samo što upravljanje državom uzima drugačiji krizni stožer. Prilikom ratnog stanja vlast uzima vojska, prilikom elementarne nepogode pretpostavljam civilna zaštita, prilikom pandemije medicinska struka, što je nebitno, ali je bitno da se suspendiraju zakoni (ne i ustav), te da organizam prelazi u obrambeni modalitet rada, bez rasipanja energije na trivijalnosti. Sve su snage fokusirane na obranu.

Obzirom da ljudi više ne rade i ograničeno im je kretanje država je dužna osigurati im hranu, i druge neophodne za život potrepštine. Također svi ugovori zbog instituta više sile prestaju važiti.

To je možda prekrupan korak za Vladu RH je nema ni novca niti želje, volje, a bogami i hrabrosti proglasiti izvanredno stanje, pa je lakše raditi ovako NELEGALNO. Dok nitko ništa ne pita dobro je, građani su i tako zabavljeni korona virusom i pjevanjem domoljubnih pjesama, a pravnici i sudci odavno kupljeni i prodani.

Ali to je sve i u redu jer pravni sustav u stvarnosti ne postoji sve je stvar dogovora, a evo ljudi su se u ovom trenutku dogovorili da je život unutar zaraženog pravnog poretka ne samo moguć već i realnost.