Prosvjedujem – dakle jesam

U vremenima promjena i ključnih odluka kako i invidividualnom tako i u kolektivnom smislu postoje različiti ljudi i različite svijesti. Uglavnom najviše je onih koji uopće ne primjećuju vlastitu točku preokreta kao niti točku preokreta čovječanstva. Njih nazivamo tzv. spavačima, onima koje ništa nije briga osim za svoju plaću, egzistenciju i udobnost. Spavači imaju svoje igračke, zabavu, i dokle god se oni mogu neometani zabavljati sve im je ravno. Sa druge strane postoje i oni koji vide prekretnicu u globalnom smislu, vide nakaradu sistema i njenu namjeru da čovječanstvo gurne niz liticu novog normalnog. Ti ljudi koji se nazivaju tzv. probuđeni shvaćaju da znaju i vide više od običnih spavača i glasno pozivaju ove druge na buđenje.

Ti su ljudi hrabri, beskompromisni, načitani, samouvjereni, pravedni, preuzimaju akcije, rade, govore, pišu, prosvjeduju…. Aktivni su na društvenim mrežama i svakodnevno šalju poruke i dokaze o korumpiranosti sistema, i ljudi koji za sistem rade. Svaka im čast.

Međutim jasno je da je u i prošlosti uvijek bilo probuđenih ljudi koji su radili isto što rade i ovi danas, ali u globalnom smislu promjene na bolje nisu se dogodile ili su se dogodile samo u konformističkom, materijalnom smislu. Imamo bolji standard, ali mnogo više radimo, i pod većim smo opterećenjem. U biti stvari se nisu promijenile, čovjek je i dalje rob sustava. Zašto?

Ja osjećam da problem leži u tome što se tzv. probuđeni nisu probudili unutra, već samo izvana. Oni vide neprijatelja vani, vide kvarni svijet, ali ne vide kvarnost unutar sebe. Ali znano je da sistem ne postoji bez ljudi, pa je on samo odraz čovjekove svijesti. Ako je ona kvarna i sistem je kvaran. On je samo ogledalo, a razbijanjem ogledala ili protestiranjem protiv njega ništa se u izvoru ne mijenja.

U prošlu subotu kad sam bio na prosvjedu u Splitu bilo mi je vidljivo kao nikada do sada da ljudi koji prosvjeduju u biti ne znaju točno što hoće. Doli maske, nećemo da djeca nose maske u školama, nećemo koronu, vratite nam gripu, i slično. Nisam se mogao oteti dojmu da ljudi samo hoće svoje igračke natrag. Oće na utakmicu, u restoran, oće putovati, oće u kafić, u teretanu i sl. Vjerojatno je i broj prosvjednika narastao, jer je ljudima biznis ugrožen, nemaju love, ili su im uskraćene njihove igračke, pa se probuđenima pridružio i veći broj spavača koje netko remeti u njihovu snu. U BITI KAKVU PROMJENU ONI TRAŽE – KOZMETIČKU! Čak i kad su zapjevali pjesmu “Moja Domovina” ona je izgledala tako mlako da se je osjetilo da nikome u srcu ta domovina nije! Je li se čuditi tome? Nikako! Ipak domovina su ljudi a ne neka bezoblična ideološka tvrevina, pa kad ljudi shvate i osjete svoju povezanost pjesma zajedništva će biti zaista nabijena silom ljubavi i ljudi će u to vjerovati. Ovako…….teško!

Nema tu nikakvih fundamentalnih promjena jer nitko od prosvjednika nije shvatio gdje se nalazi problem pa samim time nije moguće išta promjeniti. Drugo čega mnogi nisu svjesni jest pravna pozicija čovjeka/naroda i kako bi trebalo postupati.

Npr: Riječ prosvjed znači:

1. dipl. jednostrani čin kojim se izražava jasno neslaganje s određenim postupcima ili zahtjevima druge strane

2. a. odlučno otvoreno izraženo nezadovoljstvo čime; protest, demonstracija b. skup nezadovoljnih osoba radi zajedničkog djelovanja u cilju poboljšavanja vlastite egzistencije, statusa ili u vezi s nekim pitanjem [prosvjed na trgu; prosvjed radnika]

Zamislite jednu kuću u kojoj živi jedna obitelj. Tko u toj kući može biti nezadovoljan, pa shodno tome i može protestirati. Onaj koji ne donosi pravila, tj. onaj koji nije gazda. U porodičnom smislu djeca su ta koja su nezadovoljna roditeljskom upravom i protestiraju. Roditelji nemaju što biti nezadovoljni jer nemaju na koga obzirom da imaju potpunu upravu nad kućom pa ako nešto ne funkcionira oni imaju moć da to nešto promjene.

Dakle, tko protestira?

Zamislite hipotetsku situaciju da cijela obitelj uzme sluge koje vode kućanstvo i kad dođe do nekog nezadovoljstva ili neslaganja roditelji/gazde počnu protestirati protiv slugu da promjene stvari. Nećemo to za doručak nego nešto drugo. Sluge odbijaju jer su protesti sporadični, nema jedinstva među ukućanima, nemože se mjenjeti doručak radi jednog ili par njih. Ali ako se svi ukućani dogovore – sluge rade doručak kakav im se reče ili lete. Dakle protest je oznaka da nemate moć i doslovno molite drugog da u tvojoj kući promjeni stvari.

Sjećam se one priče o turskom Agi kad je pitao savjetnike što ljudi govore. A savjetnici kažu: „Ljudi se bune!” Aga odgovori: „Stežite još, veće poreze nametnite!” Tako bijaše i dalje dok jednom kad je Aga pitao kakvo je stanje u narodu savjetnici ne rekoše: „Ništa ne znamo, narod šuti kao zaliven!” Aga promjeni boju u licu i kaže: „Popuštaj!”

Možda je ova priča politički spin vlasti kako se ljudi ne bi bunili, ali ona definitivno govori da sluga razumije da gazde ne znaju koje je njihovo pravo mjesto. Oni i dalje misle da su oni sluge, a da su sluge gazde jer inače ne bi prosvjedovali. Jeste li ikada vidjeli da je direktor i vlasnik poduzeća štrajkao. Protiv koga da štrajka!

Protiv koga narod prosvjeduje – protiv slugu! Kakvu moć imaju sluge? Nikakvu! Moć slugu leži u nejedinstvu ljudi. Zato stalno potiču razlike, sukobe, mržnju, strah. Taj se strah manifestira u svijesti individualca i prenosi se na okolinu. Mnogi probuđeni ne razumiju da svojim djelovanjem i akcijama i dalje potenciraju sukobe, podjele, strah i koliko god bili protiv sistema njegovi su vjerni agenti a da to uopće niti ne znaju.

Prava promjena i pravo buđenje je on u kojem razumiješ kako sistem igra igrice sa tobom i kako ti šalje misli i slike koje slijediš kao magarac mrkvu. Tada vidiš i da je sistem ogromna energije koja se brani od bilo koji drugih utjecaja i da će napraviti sve da opstane. Nemoguće ju je probiti njenim vlastitim alatima. Ljudi bi se trebali zaista probuditi i početi djelovati van sistemskim alatima: ljubavlju, istinom, neuvjetovano, bez razlike ili mržnje i podjele prema ikome. Kad počnu ujedinjavati a ne raditi podjele. Kad ne budu kritizirali, napadali, vrijeđali. Kad shvate da nijedan čovjek nije neprijatelj. Kad shvate da se sistem nalazi u svima i da će sluga otići tek kad se narod ujedini. Stoga protestiraju oni koji nemaju moć, a probuđeni shvaća svoju moć, shvaća koliko je samo jedan čovjek moćan. Ujedinjeni takvi ljudi preuzimaju odgovornost za sebe i svoje živote kao i za život zajednice. Protesti nestaju, jer gazda ne može protestirati protiv sebe.

Postoji projekt koji radi upravo to. Taj projekt su pokrenuli ljudi na globalnoj razini koji točno razumiju sve ovo iznad napisano. I sam sam od njih naučio. Projekt se zove „Kreativno Društvo”. U njemu nema razlike među ljudima, svi su isti bez obzira kakvu ulogu igrali. Kad se ujedinimo u zajedničku većinu tada se i defacto i dejure preuzima od slugu moć a njima se daje otkaz, ili ne daje kako gazda odluči. Ali ono što se definitivno od tada zna i što se više nikada ne bi trebalo izmjeniti jest tko je gazda a tko sluga. Čak će i sluge to jedva dočekati, i njih se spašava od zuluma sistema!

UJEDINIMO SE!

Autizam ili novo obožavanje redikulizma

Split 1968.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad porasteš?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji redikul na svijetu!“ (prim.prev.: u Splitu, onaj koji služi za ruganje)

Mama: „Mate brzo dođi, moraš mi napravit još jedno dite! Ovaj je otišao u onu stvar i triba ga toćat u Matejušku!“ (prim. Prev.: ugušit u moru govana)

Split 2021.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad budeš velik?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji autist na svijetu!“ (prim.prev.: stručnjak za kompjutere)

Mama: „Doktore, jeli možete mom malom Jeri dati duplu dozu cjepiva za Coronu, ka Boga vas molim?“

Počnimo od početka, ili kad je temu autisma po prvi put obradio naš veliki duhovni učitelj Hollywood.

1988. godine cijeli svijet je oduševljen filmon „Rain Man“ i glavnim glumcem Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi, koji za tu ulogu dobiva i Oscar-a. Ovo je bila premijera i otvorila je put do ove prestižne nagrade za mnoge buduće ekscentrike. Kao da je nakon toga postalo pravilo, što luđi to prije do Oscar-a. Ovaj film predstavlja po meni dolazak ideologije transhumanizma na svjetku pozornicu i njena popularizacija preko velikih zvona Hollywood-a, kao portala globalne podsvijesti. Preko simpatičnog lika jednog ograničeno-genijalnog autiste, ušli smo u eru diktature tehničkog transhumanizma, a da toga nismo bili ni svjesni.

Moja  averzija prema tom filmu se razvila se u averziju prema Dustin-u Hoffman-u kao glumcu, koja je ostala do današnjih dana. Taj tadašnji, čisto tjelesni osjećaj, sam držao u tajnosti, jer tko se smio usprotiviti javnom mijenju i onim starijih borcima (likova), koji su ga obožavali. Tako je taj film postao inicijacija svjetske javnosti u stanje bića u kojem smo tolerantni i sažaljivi prema budućoj, dobro isplaniranoj pandemiji autizma, koja će eksponencijalno početi rasti u godinama koje dolaze. Sasvim „slučajno“,  počinje tada moda cijepljenja protiv svega i svačega, što je danas dovelo do desetorostruko većeg broja obaveznih „uboda“, od vremena „pokislog čovjeka“ do danas. Naravno da je suludo i pseudo-znanstveno vući paralele između porasta broja cjepiva po glavi stanovnika s porastom broja autista u modernom društvu. Jedna takva studija bi mogla postati i znanstvena, ukolio bi je sponzorirala jedna tvornica cjepiva. Ipak nijednoj od njih nije ta suluda ideja pala na pamet. Pa nitko zdrave pameti nije toliko blesav da sam sebe „upuca u koljeno“, kao bi odmilja rekli razumni i efikasni germani.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Danas je to dobra vijest za „napredne“ roditelje kojima je dijete postalo autistično ili koji su jednog jutra ustanovili da iamju novo, drugačije dijete u tijelu djeteta koji poznaju. Naravno, sve to nema nikakve veze sa prethodnim cijepljenjem. Pa tko se uostalom nebi razveselio da mu dijete odjednom postane „mali profesor“. Takvi roditelji vjerovatno niti ne žele da im njihov „mali genialac“ sutra odjednom postane obično dijete i vrati se igri sa svojim vršnjacima u onoj rupi sa pijeskom na dječjem igralištu. Naravno, ima tu i onih manje sretnih roditelja, koji su svojom krivicom napravili dijete koje nije uspjelo postati  hiperinteligentni autist, već onaj povučeni, zatvoreni, retardirani. Što reći na to? Sami su krivi, jer nisu napravili dijete kako Bog zapovjeda. Ali i u tom slučaju nas ideologijreformacije društva ne napušta. Ona tim roditeljima na mio način ukazuje na izazov i priliku za vlastiti duhovni rast koji im je ta situacija donijela. Kroz brigu o tom djetetu, koje nije u stanju samostalno odrastati, njegovi roditelji imaju jedinstvenu šansu da preko prihvaćanja i majstorskog ovladavanja novonastalih okolnosti postanu još bolji, oni super-roditelji.  Ima li većeg izazova za roditelja, nego da napusti svoj posao, svoj životni poziv, svoju karijeru i posveti se brizi oko svog autističnog djeteta u bezizlaznoj situaciji? Sjetimo se šta je radikalna desnica radila sa „nenormalnom djecom“ prije malo više od pola stoljeća. Jedan takav doktor je poslije svoje „prve karijere“ čak dobio i nobelovu nagradu, prekvalificiravši se na istraživanje životinja, nakon što je „toćavanje netalentirane dice u Matejušku“, postalo društveno neprihvaćeno.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Sve je izlječivo, kaže intuicija živog čovjeka. Znanosti nije ni stalo da se autizam, kao ni sve ostale teške bolesti  (poput kardiovaskularnih bolesti i raka) iskorijene. Znanost pokušava samo na sociološkom, dakle pseudoznanstvenom nivou, učiniti autizam sastavnim dijelom društvene zajednice i objasniti ga kao novu-normalnost i novu budućnost našeg društva.

Što reći o nastojanjima onih roditelja koji se nisu pomirili sa novom-nenormalnošću u svojoj porodici i na sve strane traže lijek i povratak u normalu zdravlja? Ti nevjernici, ignoranti i heretici! Ipak oni koji su  u tome uspjeli, moraju se skrivati od profesionalnih zastrašivača, pa razmjenjuju i dalje šire svoja iskustva preko zatvorenih FB grupa. Ima li veće radosti za jednog roditelja, kad im se oteto ili nestalo dijete vrati kući? Kao i proces oboljevanja, tako se i izlječenje od autizma navodno događa doslovno preko noći. Normalno dijete zaspi i ujutro se probudi neko novo nenormalno biće, neka nova svijest. Bolesno dijete zaspi i ujutro se probudi zdravo, normalno dijete, kao da je sve to vrijeme bilo u komi. Autizam jako podsjeća na poremećaj opsjednutost, gdje se svijest djeteta izgurava i nadomješta drugom. Najspektakularniji je trenutak tjelesnog čišćenja, koji prethodi buđenju tj. povratku u normalu. Pritom roditelji izvještavaju o crvolikim parazitima, koji bivaju izbačeni tokom izbacivanja izmeta.

Na ovom mjestu se krug opet zatvara i autizam postaje aktualan i u ovo doba corona terora. Naime iste tvari, koji se ne smiju nazvati lijekom (jer stvarno liječe), „pomažu“ i kod cov-19 kao i kod autizma i malarije. Trezven čovjek si odmah postavlja logično pitanje: nemamo li u oba slučaja zapravo problem sa parazitima, koji se na neki način ubacuju u tijelo, bilo putem injekcija, zagađene vode, zraka, hrane ili nekim drugim putem? Nije li sumljivo da su upravo povučeni iz prodaje, zabranjeni ili proglašeni štetnim, svi oni lijekovi koji nas uspješno rješavaju parazita. Oni su redom vrlo jeftini, a neki se i sami daju napraviti jednostavnim postupkom. Jedan od takvih preparata je opisan i na ovom portalu i potvrde o njegovoj efikasnosti u borbi protiv parazita i cov-19 polako postaju legendarne (Bolivija je smanjila cov-19 smrtnost za 90%). Kako netko nepodoban nebi otkrio da se dogodilo jedno neznanstveno ozdravljenje, nešto đavolje, nešto krajnje heretično, najbolje je da se de-autizirana djeca čuvaju u kućnoj karanteni, dok ne nauče glumiti autizam u javnim prostorima.

Vojna strategija trećeg svjetskog rata

Koliko god nekima izgleda sumanuto nazivati ovu aktualnu Plandemiju trećim svjetskim ratom, tehnike koje se na globalnom planu koriste za navodno suzbijanje te iste plandemije, neodoljivo podsjećaju na tehnike koje su razvijene unutar vojnog sektora i koje se tamo marljivo primjenjuju. Ovaj put imamo sukob koji se ne odvija između dvije profesionalne vojske, već između profesionalaca i amatera (globalnog stanovništva), koji nemaju pojma u kakvoj se situaciji nalaze. Svo iskustvo grubog i mekog (suptilnog i nevidljivog) ratovanja, koji su vojni profesionalci stekli  tokom bogate ratne povijesti, slilo su u strategiju ovog neidljivog ali totalnog rata.  Slijedi tabela sa tehnikama i rezultatima primjene istih, koja bi trebala pojasniti stanje u kojem se nalazimo i navesti one naivne i dobroćudne sugrađane, da preispitaju stanje stvarnosti u kojoj se nalazimo.  Navedene su vojno-ispitivačke tehnike za slamanje volje  pojedinca i njegovu potpunu neutralizaciju. Kako je izvijestio New York Times, ova tablica iz 1957. godine je prikaz komunističkih prisilnih metoda Kine za postizanje individualnog uklapanja u kolektiv. Ovu tablicu je pripremio sociolog Albert Biderman kao sukus svog istraživanja metoda koje su koristili kineski komunisti za iznuđivanje informacija i lažnih priznanja američkih vojnika, zarobljenih tijekom rata u Koreji.  U jednoj ranijoj studiji,  Biderman je opisao ove metode kao “gnusan gnjev”, dodajući da “vjerojatno nijedan drugi aspekt komunizma temeljitije ne otkriva svoje nepoštivanje istine i pojedinaca, kao upotreba ovih tehnika”. Ljevičari tada nisu bili omiljeni od medija, kao što je to slučaj danas, kad se neoliberalizam kamuflirao u novoj ljevici. Kina i Amerika su tada bili smrtni neprijatelji. Što ako su u aktualnom ratu njih dvoje sada saveznici?  Bidermanova tabela metoda pokazuje  kako se pojedinac prisiljava na uklapanje u masu, kako da se slomi njegova individualna volja, u potpunosti počini u kolektivu i nestane u njegovoj besvijesti.

Osnovni metodPosljedice (Namjena)Variante
1. IzolacijaLišava žrtvu svake socijalne potpore i sposobnosti da se odupre. Razvija intenzivnu zabrinutost za sebe. Žrtvu čini ovisnu o ispitivaču.Potpuna samnica. Potpuna izolacija. Poluizolacija. Grupna izolacija.
2. Monopolizacija percepcijeUčvršćuje pozornost na neposrednu situaciju. Potiče introspekciju. Eliminira nadražaje koji se natječu s onima pod nadzorom otmičara. Frustrira sve radnje koje nisu u skladu s uklapanjem-poslušnošću.Fizička izolacija. Tama i jako svijetlo. Jalovo okruženje. Ograničeno kretanje. Monotona hrana.
3. Inducirano oslabljivanje i iscrpljenostSlabi mentalne i fizičke sposobnosti otpora.Polugladovanje. Izlaganje. Eksploatacija rana. Inducirana bolest. Nedostatak sna. Dugotrajno ograničavanje. Dugotrajno ispitivanje. Prisilno pisanje. Pretjerani napor.
4. PrijetnjeGaji tjeskobu i očaj.Prijetnje smrću. Prijetnje ne povratkom? Prijetnje beskrajnim ispitivanjem i izolacijom. Prijetnje protiv obitelji. Nejasne prijetnje. Tajanstvene promjene liječenja.
5. Povremena popuštanjaPruža pozitivnu motivaciju za uklapanje. Ometa prilagodbu na uskraćenost.[Povremeno?] Kolebanje stavova ispitivača. Obećanja. Nagrade za djelomičnu usklađenost.
6. Demonstriranje “svemoći” i “sveznanja”Sugerira uzaludnost otpora.Sučeljavanje. Pretvarajući se da se suradnja podrazumijeva. Pokazujući potpunu kontrolu nad sudbinom žrtve.
7. DegradacijaTroškove otpora čini štetnijim za samopoštovanje nego kapitulaciju. Svodi zabrinutost zatvorenika na “životinjsku razinu”.Spriječena osobna higijena. Prljava okolina. Kazne. Uvrede i poruge. Uskraćivanje privatnosti.
8. Naređivanje trivijalnih zahtjevaRazvija navike uklapanjaPrisilno pisanje. Provođenje minutažnih pravila.

 

Povijest naše civilizacije ili povjest ropstva

„Sve stvari,  koje se tiču Goim-a (ljudska stoka) su poput pustinje, i prvi čovjek koji ih uzme, može ih prisvojiti i sa njima raditi što hoće“. Babha Bathra 45.

„Dozvoljeno je Goim (ljudsku stoku) mijenjati i njom trgovati.“ Babha Kama 113b.

„Život jednog Goi i sve njegove tjelesne moći pripadaju jednom židovu.“ A. Rohl. Polemika. P.20

Pošto se naš lokalni „robovlasnik“ odnedavno potpuno posvetio duhovnim pitanjima, nastao je svojevrsni vakuum u vezi teme prava, koji me je ponukao da napravim i svoj doprinos razjašnjavnju te problematike. Trenutno smo svjedoci fundamentalnih zakonskih promjena, koje se odvijaju pod krinkom zaštite života i opće sigurnosti, a lišavaju nas svih onih krvavo stečenih ljudskih prava, kojim se ponosi naša zapadna civilizacija. Meni su individualno, pravo i sve vrste birokracije (ugovori i formular, oduvijek na neki čudan način gadili. Prinuđen da se bavim njima, ispočetka sam imao psiho-fizičke reakcije alergije. Moj vitalno energetski dio bića je u kontaktu sa tim temama reagira znakom uzbune. Tako sam ih ili ignorirao pravivši se mrtav, ili odlagao bavljenje istim, dokle god sam mogao. Na kraju sam obično tu „muku ježevu“ uvaljivao nekom drugom. Osjećaj koji me prožima dok se bavim tom temom je sličan onom kad sretnete neurednu osobu na cesti i onda je zaobilazite u velikom krugu. Odakle tako snažna negativna reakcija na temu, koja je zapravo temelj naše civilizacije? Možda sam jednostavno nestrpljiv ili nedovoljno inteligentan za tu vrhovnu nauku, rezerviranu samo za elitu.

Tek kad sam nedavno naletio na jedan članak, koji mi je prosljedio jedan dobar prijatelj, a oni su nešto vrlo vrijedno u životu svakog pojedinca, me je ta, za mene, tabu tema, toliko zaintrigirala, da sam odlučio sklepati jedan članak o tome.

Povijest naše civilizacije koju poznajemo i koja je opće prihvaćena, je zapravo povijest trgovačkog prava. Zašto je to ujedno i povijest ropstva i izrabljivanja uopće, pokušat će pojasniti riječi koje slijede.

Prva civilizacija nastaje na području između rijeka Eufrat i Tigris i to je nekim slučajem i prva civilizacija vladavine prava i nejednakosti, kao društvenog uređenja. Ako je kojim slučajem postojala neka starija civilizacija, prije babilonske i u kojoj je vladala jednakost i nedostajao pravni sistem sa pripadajućim patrijarhalnim uređenjem, onda se ta zajednicapo definiciji ne svrstava pod razvijene civilizacije, već pod one nerazvijene i primitivne.

Ta Babilonska civilizacija „pravnog ropsta“  je spoj babilonske religije, babilonskog bankarstva i babilonskog prava. Iza „Zakona“ uvijek stoji „svećenstvo“, kojie ga brani božanskim argumentima ili zabranama diskusije. Danas je to svećenstvo skriveno iza politike i nauke i vješto producira  nove religije. Kao što se iza klimatske krize ne nalazi egzaktna znanost bazirana na promatranju, tako se i iza ove aktualne corona krize također ne nalazi znanost, već religija. Religiju karakterizira slijepa vjera, autoritativnost svećenstva, tabui, zabrana preispitivanja i cenzura alternativa.

Kod (code) te babilonske civilizacije je preživio do današnjih dana, tako što se u jednom trenutku stopio sa židovskom religijom i bankarstvom. „Infekcija“ se dogodila nakon osvajanja Izraela od strane Babilona i njihove deportacija u Babilon kao roblje. Upravo su Farizejci prihvatili „kod trgovine robljem“ kao svoj osnovni religiozni kod i njime kasnije inficirali cijeli moderni svijet.

Prenosnici babilonske civilizacije na židovsku kulturu su bili Farizejci. Ta grupa svećenika zasnovala je svoj vjerski sistem na sistemu zakona koji se ne oslanjaju na povijest židova i Mosesovo učenje, već na babilonske „zakone o trgovini roblja“, koji sežu do samih početaka te civilizacije i samog Nimroda. Prevrat se dogodio nakon uništenja Solomonovog hrama, kad su Saduceji izgubili na moći i Farizejci u potpunosti preuzeli vodstvo nad cijelim židovstvom. Ti isti Farizejci su nekoliko stoljeća kasnije organizirali zavjeru kojoj je bio cilj smaknuće jednog buntovnika, koji se drznuo kritizirati i organizirati pobunu protiv zastranjenja Farizejskih zakona i njihovog svetog trojstva: religija, novac, sudstvo. Farizejstvo (rabisko židovstvo) zasnovano na babilonskom talmudu, odredilo je budućnost židovstva sve do današnjih dana. („The Babylonian Talmud“ Seder Nezikin, London, The Soncino Press, 1935).

Zakoni babilona se baziraju na formi koju zovemo „ugovor“. On svoju vjerodostojnost zasniva na „potvrdi o autentičnosti“, koju legalizraju za to zasluženi državni službenici (notari) i svjedoci putem potpisa. Sve poznate vrste ugovora koje danas poznajemo (od adoptiranja djeteta i testamenta do zajmova i kupoprodajnih ugovora), su nastali i postojali u drevnom Babilonu. Najinteresantniji među njima tiču se ugovora o radu ili ropstvu. Na primjer, jedan radnik (službenik-radna snaga) iznajmljuje sebe vlasniku radova (majstoru) i time se doslovno stavlja u položaj roba. U slučaju roba se nikada ne spominje ime oca, jer po definiciji rob nije čovjek.  Na njega se gleda kao na stoku (radna snaga) i tako ga se tretira. Ropstvo je u tadašnjem Babilonu bilo okosnica društva i zakon je bio vrlo strog. Rim je kasnije postao potpuno opsjednut babilonskim sistemom. Podsjetimo se da sve današnje civilizirane svjetske sile svoje bogatstvo i kulturu baziraju na kolonijalnom ropstvu. Sistem moderne države danas zasniva se upravo na babilonskom modelu.

Babilonsko svećenstvo je bilo kreator tih prvih trgovačkih zakona, koji su zapravo skup odredbi koji se odnose na prisilu i izrabljivanje. Ljudi, po njemu, nisu priznati kao ljudi već kao roba sa kojom se trguje. Čak i nazov za robu dolazi od imena rob. Ako rob nebi pravovremeno došao na posao, bivao bi od državne egzekutive napadnut i pritvoren. „Zakon“ se bazira na predpostavci da je pravo robovlasnika ono bogom dano pravo. Oni imaju osjećaj da im autoritet njhovog zloćudnog boga daje za pravo da ostale lažu, kontroliraju i svedu na nivo zatupljenih robova.

Institucionalizirana-državna religija tako doslovno blagosilja/legalizira robovlasništvo, kao što je to bio slučaj i kasnije, tokom kolonijalnih osvajanja evropljana. Osnova robovlasništva tako nije rasizam, već pravni postulat hladnokrvnog trgovačkog zakonika. Jeshuah naziva taj hibrid religije, bankarstva i robovlasničkog trgovačkog prava „Sinagoga Satana“ (Otkrovenje 2,9 i 3,9). Iako su se Saduceji opirali korumpiranom utjecaju Farizeja, nakon uništenja Hrama od strane Rima (70g. nakon Krista), njihovi dani su bili odbrojani. Nakon toga svi židovi koji nisu preuzeli Kršćanstvo potpadaju pod direktan utjecaj Farizeja tj. babilonskog koda, dok pokršteni židovi postaju jedina opozicija. Farizejii su tada odredili karakter i učenje židovstva i njihov utjecaj traje sve do današnjih dana.

Izrabljivačko orijentirano robovlasništvo, bilo je omiljeno kod poslovnih ljudi Starog Rima i baziralo se na istim zakonima koji su nekoć skovali babilonski svećenici. Rimljani su bili agresivna i osvajačka nacija, koja je osvojene narode redom degradirala u bespravne robove, da bi onda njima trgovala po principu kupoprodajnih ugovora. Ustanovljavanje pazara za trgovinu robljem bio je najviši prioritet. Izrabljivačko orijentirano robovlasništvo, kao suština babilonskog koda, nije bilo omiljeno u srednjovjekovnoj kršćanskoj Evropi, tako da progoni židova u mnogim zemljama u 12. I 13. stoljeću nisu bile puke povijesne slučajnosti. Nakon osvajanja Engleske od strane Normana 1066g. pod pokroviteljstvom samog Pape i financijskom podrškom židova, sistem trgovačkog prava je zarazio i keltske narode, koji su tamo živjeli. Oni nisu „otočanima“ donijeli nikakvu spiritualnost, već im je nasilno nametnut robovlasnički kodeks pod vodstvom dvojca Farizeji-Rimokatolička Crkva. Danas se taj babilonski robovlasnički zakon skriva pod pojmom „Građansko pravo“. Ono je iz Starog Rima, preko Normana, došao do Engleske i postao „Equity Jurisprudence”. Farizejski trgovački zakoni su danas osnova moderne anglo-američke „Equity“ sudske nadležnost i bukvalno kostur cijele naše globalne civilizacije.

Naš moderni neoliberalni kapitalizam je samo zadnja inačica legendarnog babilonskog božansko-trgovačkog zakona, a demokracija, kojom se toliko ponosimo, samo lukavo sročeno i dobro zapakirano robovlasništvo. Unutar krugovima majstora-robovlasnika se agresivno-izrabljivački karakter babilonsko-talmudskog-farizejskog kodeksa ponašanja nikada ne dovodi u pitanje. Time je aktualnost Jeschuah-ine poruke danas aktualnija nego ikad prije. Tada je prije 2000 godina, lukavom prevarom, jedan buntovni „razotkrivač zavjere“, ilegalno razapet i ubijen na križu. Koliko inkarnacija tog istog „duha istine“ možemo pronaći u svijetu danas?

Radio Brač – kataklizma kapitalizma

Vedran se malo smiruje u zadnje vrijeme iako sam ga zatekao bijesnog kao risa prilikom dolaska na radio. Malo je puka, ali svojom lucidnošću i iskustvom ipak dovede emisiju do nekakvog zanimljivog štiva za sve predane slušatelje. Iako mi se po glavi motala ideja da više ne nastupam na Radio Braču jer mi je svijest davala signale da je velika nekompatibilnost između onog što ja želim govoriti i ustaljenih tema i afiniteta ove emisije. Ipak nisam poslušao svijest, a za ubuduće bumo vidjeli…..

U ovom broju o kataklizmima svih vela i dezena!

Trik humanizacije

Već nas dva milenija romantika maltretira sa nametnutom slikom humaniziranog Boga. Trend ka humanizaciji je u tom razdoblju bio toliko jak i dosljedan, da su pritom i sve prirodne sile humanizirane, dobivši ljudsko obličje u obličjima kršćanskih svetaca. Kakve veze na primjer sv. Ilija ima sa gromovima? Zašto je apstraktna prirodna sila, na ovim prostorima zvana Perun, prerušena u ljudsko obličje. Kakav je to trik? Koja se magija i kakva manipulacija krije iza tog procesa?

Sve ono prirodno-materijalno-energetsko prozvano đavoljim i prokletim, dok su te iste sile prevedene u ljudske oblike postojećih i nepostojećih ljudi. Tek u tako prerušenom obliku, bilo je moguće komunicirati sa prirodnim silama. Dakle, dozvoljen je samo indirektni kontakt, preko posrednika. Trik reprezentacije je romantika dosljedno i uspješno primjenila na svim važnim područjima života. Pro nekog prisilno odvojiš od nečega što mu po prirodnom pravu pripada i onda mu ponudiš posrednike, koji se naravno moraju platiti životnom energijom u nekom svom obliku.

Prisilnom odvojenošću od prirode, ljudima je oduzeta referentna točka, neophodna za normalan i potpun život. Njima tako nepotpunim, zbunjenim i preplašenim, bilo je potom lako manipulirati. Stara, ona prirodna, referentna točka je nadomještena onom umjetno stvorenom. Tako se vjernici već dva milenija, u svojoj opijenosti, ne obraćaju direktno prirodi i njenim silama, nego njenim „legitimnim“ reprezentantima u ljudskom obliku. Sve što je direktno je proglašeno herezom. Posrednost je postala nova vrlina. Indirektnost je postala dokaz uzvišenosti i čistoće.

U odnosu prema vrhovnom i zlovoljnom bogu, sveci su postali posrednici između njega i raje. Sveci su postali hibrid sačinjen od posthumno uzvišenih svećenika i kršćanskih mistika, te humaniziranog prijevoda apstraktnih prirodnih sila. Sveci su vjernicima u monoteističkom sistemu puno bliži, bliskiji i humaniji od onog biblijskog Boga (jednog od onih divovskih, dugovječnih, ratobornih i nadasve samovažnih vanzemaljaca – Elohima), koji nije baš na dobrom glasu i ne voli da ga se gnjavi za svaku sitnicu. Lakše se moliti svecima i bogorodici, nego direktno samom šefu. Kult Djevice Marije je fenomen ovih naših genetskih prostora, koji su prije silovanja humano-patrijarhalizacijom bili društva matrijarhalnog tipa.

Trikom humanizacije je cijeli univerzum preveden na ljudski jezik, dobivši ljudske etikete. Ljudi su se po jednoj strani počeli osjećati sigurnije, dok su po drugoj strani bili u potpunosti kastrirani, bivajući odvojeni od svojih korjena i životne energije, koja je apstraktna=nehumana prirodna sila.

Trik humanizacije se bazira na biblijskom aksiomu :”stvoreni po licu i naličju „Boga“ (Elohima)”. Ako taj isti aksiom lišimo falsifikatorskog duha romantike, dobivamo otriježnujuću činjenicu: ” Mi smo genetski preobraženi dodatkom strane genetike.” Tako od ekskluzivnih božanskih bića u sekundi postajemo isprdci genetskih marifetluka nekih uobraženih i prgavih svemirskih migranata.

Trikom humanizacije su ljudi-vjernici-opijeni dobili ekskluzivno pravo na maltretiranje svih ostalih bića. Samo mi, ljudska bića, smo stvoreni po liku i naličju Boga, ostali nisu ili samo djelomično. Mi smo iznad svih, najbliži Bogu i stoga imamo pravo da odlučujemo o životu i smrti svih ostalih bića.

Trikom humanizacije su ljudi dobili krunu ekskluzivnosti i samovažnosti, koja je zarobila ili prognala njihovu magičnu prirodu. Taj trik nije moglo izmisliti neko ljudsko biće, već samo biće izvan sfere ljudskog, ali daleko lukavije i nadmoćnije. Ljudi su zagrizli udicu i ne puštaju mamac, iako je to bezvrijedna muha načinjena od plastike. Ta muha sada njima visi na ogrlici oko vrata i oni je ljube, pričaju sa njom, mole joj se i vjeruju u njezinu magičnu moć.

Trik humanizacije je od ljudskog roda napravio čudovista, koja nose masku svetaca. Oni čine nezamislive zločine, dok im ta maska prašta i govori da su ustvari učinili dobro djelo.

Trik humanizacije nije samo zarazio sve velike religije, već se danas prebacio i na jednu novu, zajedničku religiju, koju zovemo znanost.

Ideologija znanosti je izašla iz religijske kuhinje i ona je njen legitimni nasljednik. Znanost je poput njenog oca, također humanizirana do srži. Ako nešto ne možemo objasniti našim riječima i sintaksom, to onda niti ne postoji. Ako matematika ne paše, to nije istinito. Odakle nam tolika objest da sve ono sto ne paše u naše koncepte ili ignoriramo ili omalovažavamo?

Trik humanizacije je išao u paketu sa trikom patrijarhalizacije. Bog je uvijek muško. Muškarac je jači, pametniji, duhovniji. Žena je „ođavla“ i nema dušu. Trik humano-patrijarhalizacije je opsjeo muškarce i od žena napravio imitatore muškaraca. Lažna duhovnost humano-patrijarhalne (h-p) civilizacije je ženama-imitatorkama oduzela dostup do istinske, energetsko-svjesne duhovnosti i od njih napravila huškačke aveti u službi robovlasničke ideologije romantike.

Absurd je, da nas humanizacija zapravo lišila naše  prirodne apstraktne ljudskosti i nadomjestila je umjetno-plastičnom.

Trik humanizacije je od nas napravio ignorante, uobražene i ograničene idiote, koji sebe nazivaju svecima, sudcima i naučnicima.

Od nas je napravio bogalje koji su svoju moć slobode i kretanja zamjenili za štake. Svi smo postali hefestovci, prognani sa Olimpa te prezreni i omraženi od svih ostalih stanovnika ove prelijepe zemlje.

“Naša”  humano-patrijarhalna civilizacija imala je i još posjeduje božansko pravo nametnuti onim primitivnim civilizacijama svoje “vrijednosti” i satrti one njihove ne-humane. Ipak, iza te kulture i civiliziranisti krije se samo jedna nedorasla i izopačena pseudokultura bahatih pubertetlija.

Najbolji i nadrastičniji lijek protiv humano-patrijarhalnog (h-p) ludila je razgovaranje sa biljkom. Drugi je zamišljanje boga stvoritelja ne kao  bradatog djedice već kao divovskog orla, mačke ili bika. Što manje ljudskog u tom bogu zamislimo, to ćemo biti bliže istini i dalje od zamozavaravanja. Dokle god jedan živi čovjek sanja svoju humano-patrijarhalnu noćnu moru, to se više udaljava i od svoje živosti i od svoje istinske, apstraktne i nehumane čovječnosti. Recept je jeftin, ali lijek protiv h-p bolesti je skup. Svim čitateljima želim skori oporavak od h-p zaraze, brz i bezbolan gubitak svog ljudskog oblika, te uranjanje u prirodno stanje nehumane i apstraktne unutrašnje tišine. Dehumanizacija je imperativ svakog ljudskog na putu od ropstva osobe ka magičnoj slobodi živog čovjeka. Da li se iza trika socijalizacije krije uzrok našeg pada?

 

Splitski „Blitzkrieg“

Počelo je u suton 27.10.2020. Potmuli odjeci eksplozija su se polako približavali i budili onaj osjećaj jeze i neizvjesnosti. Probudilo se ono tjelesno sjećanje na rat, na osjećaj izvjesne ili neizvjesne smrti, koja dolazi poput udara vjetra, koji zviždi kroz pore starih drvenih prozora bez trake za brtvljenje i igra se sa roletnama, poput medvjeda sa svojom novootkrivenom igračkom.

Danima, gotovo tjednima prije te ratne večeri, stanovnici ovog “najluđeg grada na svitu” su primjetili da neki čudni likovi (borci) vješaju nekakve zastavice po semaforima i uličnoj rasvjeti. Zar se ove godine već krajem listopada kite ulice za predstojeći Božić? Tko je mogao naslutiti da su te lepršajuće zastavice zapravo nagovještaj nadolazećeg “Blitzkrieg”-a, koji će za samo nekoliko sati poharati cijeli gradom, terorizirati cjelokupno stanovništvo i ostaviti gomilu pirotehničkog smeća za sobom? Tko se usudio u tih nekoliko sati prošetati gradom, izaći nakratko iz stana ili uopće dignuti roletne sa prozora, iz straha od hira “Atilinih Avara”, koji je pratila nezamislivu buka i vika.

Nekom trezvenom pravniku je palo na pamet da se zapita, da li je ovaj rat legalan? Tko je odobrio da horda huligana slobodno krstari gradom i terorizira ostatak stanovništva? Tko financira svu tu halabuku, odrađenu od strane profesionalnih besposličara, koji su privremeno zagospodarili gradom, poput procesije linča?

Neki trezveni profesor je tokom te ne-elementarne  nepogode dobio napad tuge, spoznavši potpuni poraz školskog sistema pred interesima klera i kleropolitičara-nacionalista-kriminalaca. Kakva suluda rastrošnost u razbacivanju sve te seksualne bio-energije u ekploziji ludila i bezmisla. Koliko bi se samo projekata za javno dobro moglo izvesti sa tom količinom kapitala, samo da je školstvo uspjelo razmrsiti gordijski čvor raskola, lijenosti, nediscipline i gluposti?

Neka se trezvena zdrastvena radnica te ratne večeri u posljednji tren suzdržala da ne pozove policiju, nebi li represivne sile, zadužene za javni red, uvele taj očekivani red i mir barem tokom noći. Kad će se naspavati i odmoriti kad mora ustati prije pet ujutro, nebi li na vrijeme pristigla na prvu smjenu u bolnici na Firulama? Pošto su se stravične eksplozije produžile do kasno iza ponoći, počela se brinuti, hoće li sutra biti na nivou zadatka ili će onako nenaspavana i shodno tome nekoncentrirana, bez zle namjere nauditi pacijentima.

Kad je nekolicina preživjelih sutradan ujutro pokušala nadoknaditi manjak sna, opet su bili iznenađeni ranim napadom u zoru, kad je horda čistača sa vrištećim prijenosnim usisivašima prokrstarila gradom, kako bi počistila tragove sinoćnjih orgija besmisla. Tako je toj nekolicini preostalo samo da nekako, kako tako, prežive dan, sa praznim zalihama pažnje, koja život znači.

Svi smo redom  bili zatečeni silinom ovog Blitzkrieg-a. Odakle nam uopće snage za organizirani otpor protiv planske tiranije uskraćivanja sna? Ionako kronično prestrašeni medijskim linčom, koji traje već  više od šest mjeseci, radije biramo soluciju uvlačenja glave u pijesak, nego soluciju smišljenog i organiziranog otpora protiv terora, utiho podržanog od strane državnih institucija. Svi znaju, da je ta iracionalna ne-elementarna nepogoda odobrena i podržana od strane vlasti. Kojoj to čovjekoljubivoj i dobronamjernoj vlasti odgovara postojanje jedne takve frakcije društva, čije štete mora snositi društvo u cjelini? Postoji li adekvatniji naziv za te sluge neoliberalne ideologije od one “totalna šteta”?

Svaki šutljivi individualac platit će račun za popravak nanesene štete. Nije to samo trošak dodatnog čišćenja grada dan poslije, već onaj nenaplativi trošak za ukradeni mirni san i neophodan noćni odmor, koji potrebuje svako dijete,  svaki radni i umirovljeni pojedinac. Hoćemo li sutra kriviti samo i isključivo onog vozača kamiona, koji je nakon neprospavane noći nehotice, onako iz manjka pažnje, izazvao nesreću i usmrtio nedužna seljaka i krdo njegovih ovaca na cesti blizu prominske granice? Hoćemo li kriviti muža pekara, koji je sutradan navečer, na smrt izmlatio ženu, prethodno dobivši otkaz, jer je onako nenaspavan,  zaboravio posoliti kruh? Duga je lista svih individualnih malih sudbina i nesreća, koju su sve redom posljedica društva ustrojenog na sado-mazo principima i bez imalo suosjećaja za važnost mirnog sna svojih sugrađana. Kako može prosperirati jedna duštvena zajednica, koja se primarno ne zalaže za uzgajanje efikasne dnevne pažnje, čiji  korjeni počivaju u kvalitetnom noćnom odmoru?

 

Stvaranje novog, umjetnog univerzuma ili zbogom pameti!

„Ako uspije eksperiment, koji je u planu da se izvrši u CERN Institutu u Genevi, morat će se mijenjati ne samo knjige iz fizike, već i one iz filozofije.“ Science Nature 2020/10

Ono što sa sobom donosi „legalizacija“ hipermoderne znanosti (ili ono što je Tesla smatrao pravom znanošću) i što je definitivno pozitivan trend, je ujedno i djelomično odstranjivanje izopačene dualnosti iz naše kulturne stvarnosti. U svjetlu te fenomenalne znanosti, gdje prvenstveno vladaju samo zakoni energije i koji je lišen svakog kontradiktornog dualizma materije i duhovnosti, nemoguće postaje moguće i bajke postaju stvarnost. Ne samo da se ljudi u svojoj potpunosti prebacuju u druge dimenzije i univerzume, već se stvaraju i čitave nove dimezije, stvarni i nadasve dostupni svjetovi.

Za stvaranje jednog novog univerzuma potrebne su ogromne količine energije. Nadam se da Švicarska, skupa sa pola Evrope, neće pritom ostati bez struje, kao što je prije više od sto godina, ostao bez struje gradić u Coloradu, kad je Tesla vršio svoje eksperimente. Pitanje je zašto i dan danas nitko ne želi ili ne može ponoviti većinu njegovih postignuća, iako su se svi bazirali na analognoj tehnologiji? Svijet kompjutera tada nije postojao i  Tesla je, usprkos tome, uspio dosegnuti srž tajni univerzuma, prostora i vremena, ne u teoretskom, već u sasvim praktičnom smislu.

Znanstvenici, koji trenutno pripremaju taj eksperiment, su se uvjerili da ne samo da gravitacija, što god da ona jeste, curi kroz „crne rupe“, već je moguće stvoriti i umjetne crne rupe, kroz koje je moguće komunicirati sa drugim univerzumom ili čak stvoriti novi univerzum. Ono što su drevni čarobnjaci radili kad su koristili postojeća „mjesta moći“, nebi li putovali avenijama svijesti, ili kad su sami, snagom svoje volje, stvarali svoje vlastite otvore-vrata u druge realnosti, danas to čini znanstvenici uz pomoć javnosti poznate tehnologije u Švicarskoj.

Jedna od karakteristika našeg Corona-vremena je popularizacija dosad tajne tehnologije i znanstvenih dostignuća, koji su do sada bili dostupni samo najvišim državnim krugovima. Naravno da je znanje uvijek „curilo“ iz Pentagona prema Hollywood-u, po principu „ruka ruku mije“. Do pred kratko vrijeme su to bile samo insinuacije, dok se nije utvrdilo da Hollywood stvarno plaća usluge koje dobiva od američke vojske, time što dozvoljava da Pentagon kontrolira i mijenja scenarije njegovih filmova.

Ono što sam pod pojmom popularizacija mislio, nije njeno bukvalno-vulgarno značenje (učiniti poznatim i voljenim). Pod popularizacijom smatram okretanje oštrice mača represivnih sila od vanjskih neprijatelja prema onom unutarnjem. Popularizacija vojne tehnologije doslovno znači njena primjena u borbi protiv vlastitog naroda. Vrijeme corone nije samo orgijanje medija i njihovo silovanje javnosti. Iza koprene, koja dijeli javno od tajnog, izvršava se pažljivo isplanirana vojna strategija, specijalnog i nadasve nevidljivog rata. Glavni gubitnik u tom ratu je do sada bio naivni puk, kojemu je preostala samo mogućnost da bira manje zlo: ili umrijeti od gušenja od posljedice razaranja pluća tj. corone ili umrijeti od gušenja ili samo-trovanja pod maskama.

I pored cijele ove globalno inducirane panike, znanstvenici iz Geneve nam poput religioznih proroka obećavaju kontakt sa drugim materijanim (!) univerzumom, ukoliko uspije spomenuti eksperiment. Pošto znamo da je potreban rok od najmanje 50 godina da neka vojna tajna procuri u javnost, ni ova tema nije iznimka. Kad je tokom drugog svjetskog rata, Tesla postavljen za tehničkog direktora projekta popularno nazvanog „Philadelphia experiment“, i kad je sa svojim primitivno-analognim uređajima uspijevao manipulirati prostor i vrijeme, doslovno dematerijalizirajući i ono živo i neživo, to je bila strogo čuvana tajna, zbog koje su padale glave. U osamdesetim godinama je Hollywood obradio tu temu kad je Carpenter snimio istoimeni film. Krajem prošlog stoljeća su izjave onih preživjelih učesnika u nastavku eksperimenta manipulacie prostor-vremena-energije (projekt „Montauk“), bacili svjetlo na raspon i doseg znanosti iz tog vremena.

Ako se sutra probudimo na ovoj istoj zemlji, ali u nekom drugom univerzumu, onda ćemo znati da je eksperiment uspio i da smo bez našeg dopuštenja translatirani u novu realnost, za koju naš hardware možda nije dorastao. I kao što je so sada najveći problem bio, da ljudi koji „putuju“ prostorno-vremenskim bespućima, gube razum jer ne pronalaze frekventno-referentnu točku u novoj realnosti u kojoj su se snašli, tako se može desiti i svima nama na kolektivnom nivou. On što su nekad uspijevale drevne civilizacije srednje amerike, kada su tehnikama bio-tehnologije ili čarobnjaštva, kolektivo nestajali sa zemlje, mijenjajući po volji ovaj naš svijet za neki drugi, nama se može desiti to isto, ali po našoj „ne-volji“ i sve nas baciti u još veću nevolju. Naša, na lijenost naviknuta civilizacija, ne može ni sekunde preživjeti u uslovima neke druge stvarnosti, dok se istovremeno nada vječnom životu u raju (druga realnost!“) i kune se svojom duhovnošću. Naša lažna i nadasve nepraktična duhovnost nam ubrzo može doći glave, kad najmodernija vojna tehnologija u potpunosti ovlada našom cjelokupnošću. Iako i u zadnjem trenutku možemo iskočiti iz vlaka koji juri u provaliju, ako pritom sakupimo svu snagu i volju, mi ćemo se, inercijom naše lijenosti i poslušnosti, radije survati zajedno sa tim vlakom, uživajući u udobnosti i brzom besplatnom internetu.

 

5. konvencija u Visokom – “O Živom čovjeku i imaginarnim svjetovima”

Obzirom da je život stvaran/ono što jest/vječno/sveprisutno onda je i živi čovjek isti takav. Njegovo obilježje jest da ne okreće enrgiju/životnu silu u imaginarne svjetove, ili barem minimalno koliko je potrebno u tim svjetovima. Mnogi danas nemaju ikakvu ideju ili informaciju o tome što je stvarnost kako se ona percipira i da li je čovjek uopće živ tj. živi li u stvarnom ili imaginarnom svijetu. Nažalost većina je u potpunosti upala u takve svjetove i nemogu iz njega izići jednostavno jer ne znaju niti da se u njemu nalaze. Tako su zamjenili živo neživim pa možemo reći da samo preživljavaju u takvim svjetovima. Kao i uvijek rješenje se nalazi u znanju o tome tko/što je čovjek i što je i kako se manifestira svijet u kojem se on nalazi.

Jadan kratki, ali sveobuhvatni presjek stvarnosti i imaginarnih svjetova napravio sam na uvodnom predavanju 5 konvencije živih ljudi koja se održala u Visokom od 18-20.9.2020. U njemu sam se obraćao ljudima koji se po prvi puta susreću s ovom temom kako bi im bilo jasnije da živi čovjek nije onaj koji ima papire, nego onaj koji razumije ove stvari.

4. virtualna konvencija živih ljudi – Delegalizacija, izlazak iz sistema

Iako sam o delegalizaciji već pisao i govorio na 4 konvenciji sam želio zaključiti ovu temu kako se zajednica živih ljudi (ili barem ja) ne bi više bavio pravnim pitanjima, jer je to trošenje vremena i sredstava, ali i pažnje. Umorio sam se od prevelikih analiza sistema koji i tako ne postoji i kojeg tumači svatko kako mu paše, a što je najgore tvoje tumačenje nema nikakvu pravnu snagu, jer nisi ovlašten za tumačenje. Ukratko sistem je jedna velika laž i obmana, te u njemu tražiti istinu ili se referirati na njega je kao da najveću istinu ugraviraš u led a zatim je prineseš vatri. Beskrajni zakoni, norme, deklaracije, ugovori koji su toliko kontradiktorni kao da su kreirani da izvuku tvoju životnu silu svakim paragrafom kojim se baviš. Mazohističan je to posao. Koliko je vladavina prava pravedan i na činjenicama utemeljen postupak možete vidjeti sada u “pandemiji” korona virusa. Vladavina prava je silovanje, i kolko god bila dobra ideja samo je ideja, koja bez duha i pravog znanja nikada neće dati zadovoljavajuće rezultate.

Kako god. U ovom videu je i slikovito objašnjeno što je sistem, kako funkcionira i kako u generalnim crtama čovjek može napustiti isti. Ova tema je značajna mnogim ljudima i mnogi misle da se rješenje nalazi unutar nje i slobodni su da to misle, kao što sam i ja slobodan da mislim drugačije. Stoga ovo je ostavština mojeg pravnog znanja skupljenog zadnjih 7-8 godina ubačena u jednostavnu priču koju svatko može razumjeti. Njome se svečano oslobađam uroka pravnog systema i neću se istim više baviti tj.neću mu pridavati pažnju.