Sretan  1. rođendan „bijele diktature“!

Krajem 2019-te godine sam u jednom prilogu za ovu stranicu, bacio oko na nadolazeću 2020-u godinu i iskreno opisao svoje vrlo čudne predosjećaje u vezi nje. Bit će to jedna teška godina, puna izazova na koje nismo pripremljeni. Tko je tada mogao naslutiti da će se cijeli svijet pretvoriti u fašističku diktaturu? Točno nakon godinu dana od objave ove pravno frizirane pandemije, vrijeme je da se  osvrnemo unazad i irekapituliramo proživljeno, nebi li jači i iskusniji preživjeti ovu 2021-u godinu.

Tokom prošle godine smo doživjeli, a većina nas i preživjela, sve one restriktivne mjere državnog aparata kao izgovor za opasnost od navodne smrtonosne zaraze. Jedan mali, prilično jednostavni virus, koji u međuvremenu još nije izoliran, uspio je paralizirati cijelu našu, tehnološki visoko razvi- jenu, civilizaciju. Vlasti diljem svijeta su iskoristile potencijalnu opasnost od zaraze kao paravan za dosezanje nekih drugih ciljeva, koje sa zdravljem i blagostanjem stanovništva nemaju nikakve veze.

Sada, nakon godinu dana, možemo sa sigurnošću ustanoviti da su zakazale sve javne institucije društva i sve mjere koje su one donosile. Činjenice jasno pokazuju da se nije radilo o nikakvoj smrtnoj pandemiji, već o dobro organiziranoj i globalno koordiniranoj akciji u cilju stvaranju novog kulta, nove pseudo-religije, baziranog na strahu i dezinformacijama. Ogromno pukotina u društvu koja je nastala u proteklih godinu dana, ušla je u intimu mnogih ljudi i razbila mnoga prijateljstva i veze.

Ako neće milom, onda ćemo silom!

Iskustva tokom prethodnih fake-pandemija zadnjih 20-tak godina, su od početka implantirani u strategiju ove zadnje „šišmišovske“, te su vlasti vrlo brzo prisegnule  autoritativnim mjerama, odmah po proglašenju pandemije. Za to je bilo potrebno ekspresno promjeniti definiciju pandemije, nebi li se dobila pravna osnova. Onda su mediji započeli ofenzivu dezinformacija i indoktrinacije strahom, dok je novorođena institucija cenzure alternativnih medija svim snagama nastojala spriječiti širenje činjenica. Uvjeravali su nas da je zdravstvo pred kolapsom i da su bolnice prepune bolesnih i umirućih. Ipak naknadne analize su pokazale, da podaci o smrtnosti, popunjenosti bolnica i broju oboljelih, ni izdaleka nisu bili tako kritični, kako je to koordinirana akcija stožera i njima poslušnih medija propagirala. Oficijelne statistike su se morale redovito falsificirati. Izmišljen je onaj fantomski „zaraženi“,  bez simptoma bolesti, ali vrlo opasan po okolinu. PCR-test je zbog svoje „fleksibilnosti“, uvijek postao miljenik kurve-statistike. Pritom su svi mediji slučajno zaboravili, da je autor (i u međuvremeni milijarder) tog za pandemiju apliciranog testa, zapravo osoba, koja se već obrukala tokom prethodne lažne pandemije „životinjske“ gripe i time izgubila svaki kreditibilitet.

Političari, kao profesionalni glumci, su odradili ulogu mučenika, koji krajnjim naporima drže teško stanje pod kakvom takvom kontrolom, dok je težina situacije umjetno napuhana medijskim trikovima. Prošla godina je pokazala, kamo nas stvarno vodi sistem neoliberalne demokracije i koliko je eliti na vlasti i njenim političkim marionetama stvarno stalo do dobrobiti čovječanstva. Da kojim slučajem u nekoj od evropskih zemalja postoji ministarstvo za sreću, vjerovatno bi bilo smjenjeno u najkraćem roku i javno linčovano za suradnju sa „okupatorima“. U svom svojem licemjerstvu su političari ipak objavili i pokoju istinu, naravno u pogrešnom kontekstu. Svi su od početka govorili da smo u stanju rata, najvećoj krizi od završetka drugog svjetskog rata. Da istina je, ali nisu spomenuli tko i protiv koga zapravo vodi taj rat  i sa kojim ciljem. Radi se o ratu između iskusnih profesionalaca i zbunjenih amatera.

Ne samo da je „pandemija“ pokazala koiliko je lomljiv naš osjećaj sigurnosti i samopouzdanja, već i naše samo postojanje. Vrijednost života je pala na niske grane, a smrt je postala svakodnevnica ili nova normalnost. Mantranje parola „čuvanja i uskraćivanja svega što nije neophodno za puko preživljavanje“,  devalviralo  je vrijednost svih onih svakodnevnih životnih vrijednosti koje su nam do sada bile svete. Konstantno stanje straha je iscrpilo sve rezerve energije bubrega prosječnog čovjeka ili naivnog amatera. Bubrezi su se u panici obratili susjednoj jetri i zamolili za pomoć. Ona je kolegijalno uključila alarm i proglasila izvanredno stanje kao pokret otpora za okončavanje ove neizdržive situacije. Bijes je emocija jetre,  a jetra je ta koja čisti organizam od nepotrebnih stvari. Kolektivni bijes je tu da očisti svijet od laži i da ovu nenormalnu nestvarnost pretvori u trezvenu realnost. Bijes budi i tko se danas ne probudi iz ove noćne more, neće skoro imati tako idealnu priliku.

Nakon skoro pola stoljeća utopijskog obilja i pomahnitalog  konzuma, dovedeni smo pred zid za streljanje, spoznavši koliko smo zapravo ranjivi kao biološka svjesna bića. Ošinula nas je spoznaja da je život unikatni fenomen, svetinja, a ne samo jedan od kuglica u nizu inkarnacijske trakavice. Ošinula nas je spoznaja da ne postoji dualizam uma i tijela, već da postoji samo svijest, ali ne kao nešto transcedentalno, već kao nešto masivno. Naše tijelo jest svijest.

Najbolji opis trenutne rođendanske atmosfere je globalni osjećaj nesvjestice i bijesa. Nitko od jadnog puka ili te amorfne mase amatera nema know-how kao se odnositi sa tim stanjima bića, sa tim osjećajima. Postoji li izlaz iz ove situacije u kojem je društvo opasno podjeljeno na bijesno-neposlušne i rezignirano-poslušne i uziljno prijeti da rođendasko slavlje pretvori u rođendanski masakr? Na kraju ove plandemije, ukoliko se ona ikada i završi, svi ćemo redom biti traumatizirani na ovaj ili onaj način, tj. na samo nama specifičan način. Morat ćemo naučiti živjeti sa novim ograničenjima, koje su nam posljedice tih traumatskih ozljeda donijele.

Slavimo tako ovaj rođendan i ne vjerujemo svojim očima, kamo smo dospjeli za samo godinu dana. Da nam je netko prije godinu dana rekao kakvo nas magarčenje čeka, nitko mu nebi povjerovao.

Happy birthday!

Autizam ili novo obožavanje redikulizma

Split 1968.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad porasteš?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji redikul na svijetu!“ (prim.prev.: u Splitu, onaj koji služi za ruganje)

Mama: „Mate brzo dođi, moraš mi napravit još jedno dite! Ovaj je otišao u onu stvar i triba ga toćat u Matejušku!“ (prim. Prev.: ugušit u moru govana)

Split 2021.godina

Mama pita sina: „Sine, što bi želio postati kad budeš velik?“

Sin: „Mama, želio bi postati najveći i najpoznatiji autist na svijetu!“ (prim.prev.: stručnjak za kompjutere)

Mama: „Doktore, jeli možete mom malom Jeri dati duplu dozu cjepiva za Coronu, ka Boga vas molim?“

Počnimo od početka, ili kad je temu autisma po prvi put obradio naš veliki duhovni učitelj Hollywood.

1988. godine cijeli svijet je oduševljen filmon „Rain Man“ i glavnim glumcem Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi, koji za tu ulogu dobiva i Oscar-a. Ovo je bila premijera i otvorila je put do ove prestižne nagrade za mnoge buduće ekscentrike. Kao da je nakon toga postalo pravilo, što luđi to prije do Oscar-a. Ovaj film predstavlja po meni dolazak ideologije transhumanizma na svjetku pozornicu i njena popularizacija preko velikih zvona Hollywood-a, kao portala globalne podsvijesti. Preko simpatičnog lika jednog ograničeno-genijalnog autiste, ušli smo u eru diktature tehničkog transhumanizma, a da toga nismo bili ni svjesni.

Moja  averzija prema tom filmu se razvila se u averziju prema Dustin-u Hoffman-u kao glumcu, koja je ostala do današnjih dana. Taj tadašnji, čisto tjelesni osjećaj, sam držao u tajnosti, jer tko se smio usprotiviti javnom mijenju i onim starijih borcima (likova), koji su ga obožavali. Tako je taj film postao inicijacija svjetske javnosti u stanje bića u kojem smo tolerantni i sažaljivi prema budućoj, dobro isplaniranoj pandemiji autizma, koja će eksponencijalno početi rasti u godinama koje dolaze. Sasvim „slučajno“,  počinje tada moda cijepljenja protiv svega i svačega, što je danas dovelo do desetorostruko većeg broja obaveznih „uboda“, od vremena „pokislog čovjeka“ do danas. Naravno da je suludo i pseudo-znanstveno vući paralele između porasta broja cjepiva po glavi stanovnika s porastom broja autista u modernom društvu. Jedna takva studija bi mogla postati i znanstvena, ukolio bi je sponzorirala jedna tvornica cjepiva. Ipak nijednoj od njih nije ta suluda ideja pala na pamet. Pa nitko zdrave pameti nije toliko blesav da sam sebe „upuca u koljeno“, kao bi odmilja rekli razumni i efikasni germani.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Danas je to dobra vijest za „napredne“ roditelje kojima je dijete postalo autistično ili koji su jednog jutra ustanovili da iamju novo, drugačije dijete u tijelu djeteta koji poznaju. Naravno, sve to nema nikakve veze sa prethodnim cijepljenjem. Pa tko se uostalom nebi razveselio da mu dijete odjednom postane „mali profesor“. Takvi roditelji vjerovatno niti ne žele da im njihov „mali genialac“ sutra odjednom postane obično dijete i vrati se igri sa svojim vršnjacima u onoj rupi sa pijeskom na dječjem igralištu. Naravno, ima tu i onih manje sretnih roditelja, koji su svojom krivicom napravili dijete koje nije uspjelo postati  hiperinteligentni autist, već onaj povučeni, zatvoreni, retardirani. Što reći na to? Sami su krivi, jer nisu napravili dijete kako Bog zapovjeda. Ali i u tom slučaju nas ideologijreformacije društva ne napušta. Ona tim roditeljima na mio način ukazuje na izazov i priliku za vlastiti duhovni rast koji im je ta situacija donijela. Kroz brigu o tom djetetu, koje nije u stanju samostalno odrastati, njegovi roditelji imaju jedinstvenu šansu da preko prihvaćanja i majstorskog ovladavanja novonastalih okolnosti postanu još bolji, oni super-roditelji.  Ima li većeg izazova za roditelja, nego da napusti svoj posao, svoj životni poziv, svoju karijeru i posveti se brizi oko svog autističnog djeteta u bezizlaznoj situaciji? Sjetimo se šta je radikalna desnica radila sa „nenormalnom djecom“ prije malo više od pola stoljeća. Jedan takav doktor je poslije svoje „prve karijere“ čak dobio i nobelovu nagradu, prekvalificiravši se na istraživanje životinja, nakon što je „toćavanje netalentirane dice u Matejušku“, postalo društveno neprihvaćeno.

Autizam je neizlječiv, kaže službena znanost. Sve je izlječivo, kaže intuicija živog čovjeka. Znanosti nije ni stalo da se autizam, kao ni sve ostale teške bolesti  (poput kardiovaskularnih bolesti i raka) iskorijene. Znanost pokušava samo na sociološkom, dakle pseudoznanstvenom nivou, učiniti autizam sastavnim dijelom društvene zajednice i objasniti ga kao novu-normalnost i novu budućnost našeg društva.

Što reći o nastojanjima onih roditelja koji se nisu pomirili sa novom-nenormalnošću u svojoj porodici i na sve strane traže lijek i povratak u normalu zdravlja? Ti nevjernici, ignoranti i heretici! Ipak oni koji su  u tome uspjeli, moraju se skrivati od profesionalnih zastrašivača, pa razmjenjuju i dalje šire svoja iskustva preko zatvorenih FB grupa. Ima li veće radosti za jednog roditelja, kad im se oteto ili nestalo dijete vrati kući? Kao i proces oboljevanja, tako se i izlječenje od autizma navodno događa doslovno preko noći. Normalno dijete zaspi i ujutro se probudi neko novo nenormalno biće, neka nova svijest. Bolesno dijete zaspi i ujutro se probudi zdravo, normalno dijete, kao da je sve to vrijeme bilo u komi. Autizam jako podsjeća na poremećaj opsjednutost, gdje se svijest djeteta izgurava i nadomješta drugom. Najspektakularniji je trenutak tjelesnog čišćenja, koji prethodi buđenju tj. povratku u normalu. Pritom roditelji izvještavaju o crvolikim parazitima, koji bivaju izbačeni tokom izbacivanja izmeta.

Na ovom mjestu se krug opet zatvara i autizam postaje aktualan i u ovo doba corona terora. Naime iste tvari, koji se ne smiju nazvati lijekom (jer stvarno liječe), „pomažu“ i kod cov-19 kao i kod autizma i malarije. Trezven čovjek si odmah postavlja logično pitanje: nemamo li u oba slučaja zapravo problem sa parazitima, koji se na neki način ubacuju u tijelo, bilo putem injekcija, zagađene vode, zraka, hrane ili nekim drugim putem? Nije li sumljivo da su upravo povučeni iz prodaje, zabranjeni ili proglašeni štetnim, svi oni lijekovi koji nas uspješno rješavaju parazita. Oni su redom vrlo jeftini, a neki se i sami daju napraviti jednostavnim postupkom. Jedan od takvih preparata je opisan i na ovom portalu i potvrde o njegovoj efikasnosti u borbi protiv parazita i cov-19 polako postaju legendarne (Bolivija je smanjila cov-19 smrtnost za 90%). Kako netko nepodoban nebi otkrio da se dogodilo jedno neznanstveno ozdravljenje, nešto đavolje, nešto krajnje heretično, najbolje je da se de-autizirana djeca čuvaju u kućnoj karanteni, dok ne nauče glumiti autizam u javnim prostorima.

Nova struktura društva

Što vam prvo pada na pamet kad vidite ovu skizu? Ima li još psihički zdravog ili nesilovanog pojedinca među nama, koji će odgovoriti nešto drugo osim „portret ili prerez nevidljivog neprijatelja“? Nažalost nema. Kad sam crtao gornju skizu, nisam imao namjeru portretirati našeg „zajedničkog prijatelja“. Sve je zapravo nastalo procesom „obrnutog inženjeringa“. Pokušao sam na praznom (u originalu je papir bijel!) slikovno prikazati strukturu društva, kojom trenutne vlasti širom svijeta teže. Male kuglice predstavljaju pojedice, veliki krug u sredini društvenu svijest, a niti između su digitalna veza pojedinca i kolektiva. Tako je nastao portret strukture atomiziranog društva.

Dva modela društva mogu prozaći nakon ovog globalnog rata protiv čovjekovog bića:

  1. onaj baziran na individui
  2. onaj baziran na atomiziranoj osobi.

Atomizacija društva je projekt društvenog inženjeringa, koji ide, ruku pod ruku, sa projektom digitalitacije čovjeka i njegovo premještanje u virtualnu stvarnost. Taj društveni eksperiment nije bezazlen i ne može se jednostavnoopozvati. To je let bez povratne karte, skok u nepoznato. Malo onih koji su svjesni činjenice da je put kojim naša civilizacija sada juri jedan jednosmjerni auto-put. Naša je slobodna volja hoćemo li se uputiti tim putem, bez obzira na koji način bivamo na to uvjeravani ili prisiljeni. Svaki put kad planiramo neki put, obično planiramo i povratak. U ovom slučaju ta opcija nije moguća, jer auto-put koji vodi od tamo nazad, ne samo da nije izgrađen, nego nije u planu da se ikada izgradi.

Razbijanje strukture društva kojeg poznajemo, odvija se na nekoliko frontova. Nametnuta fizička razdaljina i shodno tome zabrana fizičkog kontakta, ima kao posljedicu prekid toka informacija podsvjesne naravi, koje se prenose fizičkim dodirom. Ne trebamo ni spominjati što za jednog pojedinca znaći izostanak već dokazanih  dobrobiti za psihičko i fizičko zdravlje, koje stvaraju ti kontakti. Čak i oni neugodni kontakti, poput fizičkih sukoba, su čak zdraviji od izolacije ili potpune deprivacije čula opipa.

Sjetimo se filma „Fight Club“, gdje nekolicina muškaraca pronalazi alternativni put do samosvijesti i smisla života, upravo preko ekstremnog naglašavanja čula opipa. Tko može probuditi uspavanog zaposlenika u jednom osiguravajućem zavodu, uljuljkanog u savršenstvo svog života, osim brutalna šok terapija. Da li je režiser tog filma prorok ili mesija, koji nas uči nekom novom, muškom tipu joge? Svi tečajevi joge na zapadu su prebukirani ženama, dok ih se muškarci klone kao kuge. Govorim to iz vlastitog iskustva. Jednom sam posjetio kurs power-yoge.  Bio sam samcat sa 30-40 žena. Iako sam se tim posjetom uštedio krvarenje iz nosa, kao standardnu posljedicu „muške joge“, nisam si uštedio krvarenje iz drugog dijela tijela, nakon maltretiranja istezanjem. Ne, pišanje krvi definitivno nije znak prosvjetljenja i mnogo zlokobnije od onog ponosnog krvarenja iz nosa.

Vratimo se opet onim škrabotinama na papiru. Dakle nitko do sada nije izolirao „nevidljivog neprijatelja“. Kako to da onda od samog početka projekta pandemije kruže propagandne grafike i foto-montaže sa vrlo prepoznatljivim izgledom? Dakle tu se radi o amblemu ili znaku, a ne o znanstvenom dokazu. Tako je svima nama usađena slika čega se moramo bojati, dok se na makro-planu paralelno odvijao projekt društvene reorganizacije. Strah (bolest, materijalna neizvjesnost ili kazna za neposlušnost), gušenje vlastitim ugljičnim dioksidom i zašivanje ustiju, te zabrana svih spontanih (a sada i organiziranih) druženja, te cenzura slobodnih medija i slobodnog toka informacija, dovela je do ekspresne transformacije društva u atomizirani kolektiv. Pojedincima tog kolektiva nije dopušteno direktno kontaktirati, već samo preko društvenih digitalnih medija, koji su kontrolirani i cenzurirani od same vlasti. Pritom je najveća lakrdija ta, da se ta ista vlast kiti ordenima junaka  „borca za obranu demokracije“.

Taj atomizirani kolektiv ili jedna gigantska umjetna inteligencija, danas svaku slobodno-misleću  jedinku automatski proglašava teroristom  i fašistom. Te iste pojedince su prije nekog vremena ismijavali kao teoretičare zavjere. Onoga tko danas na demokratski način protestira protiv fašisoidne valsti i njenih mjera, proganja se poput najvećeg kriminalca. Istovremen se oni „dobri protesti“ za podršku vladi i mjerama oduzimanja sloboda, koju organiziraju oni od vlasti podržani i „lijevo“ orijentirani NGO-i, ne samo toleriraju, iako krše iste mjere zabrana, već se financiraju i štite.

Već smo na ovim prostorima spominjali kako je i kada stvoren projekt „zeleni“ i sa kojim ciljem. Danas već druga i treća generacija tih političara pojma nema tko zapravo stoji iza njihove stranke i kamo vode njihove „dobre namjere“ . Taj lukavi i strogo tajni neoliberalni projekt,  je utiho razbio političku ljevicu zapadnog svijeta i iskoristio ih kao roblje sa svoje nove, krajnje nebulozne, transhumanističke ciljeve. Uništavanjem tradicije, koja se bazira na nacionaloj svijesti, jeziku, religiji, porodici, selu, zemlji, porijeklu i predcima,  stvoren je temelj za materijalizaciju jednog novog društva, sačinjenog od digitalnih osoba bez pedigrea i bez međusobnog direktnog kontakta.

Drugi model društva se bazira na slobodi i individualnosti. Takav kolektiv  je samo spontana posljedica nakupine individualaca. Nikakva institucija nije potrebna, a kamoli da se ona učini primarnom u odnosu na pojedinca. Trend ili inercija neumitno ide ka tome da se ostvari vizija atomiziranog društva, digitalnog fašizma i tehničkog transhumanizma. Za društvo slobodnog čovjeka kao individualca, potrebno je da se dogodi čudo, bilo intervencijom izvana, od strane neke razvijenije sile, ili se mora nekim čudom dogoditi „bottom up“ revolucija. Ona je ostvarljiva samo ukoliko je to masovno buđenje na individualnom planu, te da svaki pojedinac ponaosob uvidi zavjeru i prevaru buđenjem svog trezvenog razuma (Sve ovo nema nikakvog smisla!) i osjetila njuha (Ova laž smrdi na kilometre!).

Koja struktura će se ostvariti kao model novog društva? Na stari model definitivno nema povratka. Izgled tog novog društva ovisi o odluci svakog pojedinca.  Hoće li se on prikloniti svojoj analognoj tjelesnosti ili će se opredijeliti za digitalnu osobnost, zamaskiranu u oblik jedne nove „lijeve-dobre duhovnosti“, ovisi o svakom od nas ponaosob.

 

Živi Čovjek u Crnoj Gori

Svaka dobra ideja se širi, sporo ali sigurno. Ona nije hir kratkog vremenskog roka, koji se poslije mjenja sa novom „još boljom“ idejom, već osaje stalno kod ljudi kao istina na koju se treba i može čovjek osloniti. Takav je primjer sa idejom živih ljudi. Ona se širi jer mnogi prepoznaju istinitost, bitnost njenu čvrstoću. Naravno ova ideja nije za malu djecu već za ozbiljne odrasle ljude, tragaoce za slobodom i istinom.

Ideja živog čovjeka je službeno „zarazila“ susjednu nam Crnu Goru. Entuzijasti željni istine preuredili su Objavu Slobode i Suvereniteta Živog Čovjekaza Crnu Goru te istu uručili trodiobnoj vlasti u toj državi.

Objava je uručena 30.12.2020 a do danas 9.2.2021 (41 dan nakon) od primatelja nije zaprimljen ikakav odgovor, te se ovom objavom smatra da pravno valjana (važeća).

Da kratko pojasnimo osnove.

Današnji pravni sistem kapitalističkog uređenja zasnovan je na trgovačko-ekonomskim odnosima, te u njemu dominira trgovačko pravo temeljeno na Rimskom građanskom pravu. Sloboda se u trgovačkim odnosima smatra pravom stupanja u ugovorne odnose. Obzirom da pravo u prirodi ne postoji, ono može biti dano od strane nekog ili primljeno od strane drugog isključivo principom slobodne volje što se utvrđuje ugovorom odnosno potpisom obje stranke. Svaki takav ugovor se smatra pravnim ugovorom jer se u njima trguje pravima. Država je pravni subjekt koji regulira ugovorne odnose i garantira svojim zakonima da će se ugovorni odnosi poštovati i daje i za to određeno garancije. Stoga pravnu osobnost na svojem administrativnom teritoriju država daje samo onima koji su upisani u njene knjige. Samo takvi registrirani ljudi postaji građani automatizmom podložni građanskom pravu. Država za njih garantira jer ima dostupne sve podatke o istoj i u svakom momentu može blokirati svi imovinu vezanu za tog građanina ukoliko ovaj ne ispoštuje potpisani ugovor. U tom smislu obzirom da je svaka država svijeta registrirana kao korporativni entitet zadužen za regulaciju trgovačkih odnosa (monopolist) smatra se da si ti vlastitom registracijom potpisao ugovor sa državom radi primanja prava (privilegija) sudjelovanja u trgovini. Te privilegije ujedno donose sa sobom i dužnosti. Stoga je svaki građanin i/ili bilo koja druga pravna osobnost podložna državi i njenim zakonima. Obzirom da je građanin degradirani čovjek, pripadnik potrošačkog društva, (konzument) obavezan je poštovati zakone. Sa druge strane čovjek je živo biće sa duhovnim potencijalima kojeg je kreirao Bog (ili neko drugo biće višeg ranga, nebitno za ovaj slučaj) ne može biti pod nadležnošću države jer je ON KREIRAO DRŽAVU, a ne obrnuto. Stoga se zakoni ikakvog trgovačkog entiteta mogu u svakoj pravnoj doktrini mogu odnositi samo na one s kojima taj entitet ima potpisan ugovor (kakve god vrste). Tako možemo asocijativno kazati da je građanin neka vrsta uposlenika države jer ista smatra da se ovaj odrekao svoje čovječje prirode upitom u matične knjige, jer je time tražio privilegije trgovačkog društva koje država nudi.

Svaki ugovor ikada potpisan vrijedi samo ako u njemu nema ništa skriveno, ako je stranka potpuno svjesno bez ikakve prisile potpisala isti i sve u dobroj namjeri. Ukoliko neki od tih stavki nisu ispoštovane ugovor se smatra ništavnim. Na kraju krajeva nijedan ugovor ne postoji vječno pa slobodan i svjestan čovjek uvijek može izići iz ugovora ukoliko je ispunio uvjete.

Objava koja je poslana korporaciji „Crna Gora“ je raskid takvog ugovora u generalnom smislu. Zašto u generalnom? Zato jer se u njemu ne spominju poimenice ljudi koji raskidaju ugovor, već se u obliku deklaracije uvodi novi pravni entitet „Živi Čovjek“ koji je iznad prava u trgovačkom smislu. Dužnost je svako čovjeka koji misli da je objava istinita i da je to i njegov stav ne mora ikada raskidati ugovor u bilateralnom smislu već se samo treba pozvati na Objavu i izjaviti da se ona poimenice odnosi i na njega. Tako u pravnom smislu postaje Živi Čovjek. To naravno ima svojih prednosti i mana i svatko tko se odluči na taj korak preuzima potpuno odgovornost za sve svoje radnje. Mnogo o tome je iztrečeno i napisano na ovoj stranici i na youtube kanalu. Tko hoće neka gleda!

Svi krediti na ovu radnju u Crnoj Gori idu na teret Dejanu MIljeviću pa tko god je zainteresiran za daljnje radnje iz Crne Gore neka se javi dotičnom. (dmiljevic@t-com.me)

CIJELA OBJAVA U “CRNOGORSKOM FORMATU”

Objava Slobode i Suverenosti – CG – finalno

Jedan lijek za sve bolesti

Nekada sam uglavnom pisao o državi, sistemu, ideološkim konceptima prvenstveno kroz misao kako one uvelike utječu na čovjeka u negativnom smislu. Pisao sam i govorio o religiji, bankarstvu, politici, pokvarenim korporacijama okrećući svoju pozornost k izvanjskim manifestacijama – materijalnom svijetu kojim upravlja svijest. Isto to sam radio i sa pozornošću čitatelja i slušatelja.

Onda sam shvatio da to ništa ne postoji, jer sve to vode ljudi. Ne može ikakva korporacija, crkva ili država čovjeku na ijedan način naštetiti jer one nemaju ruke, noge, mozak. Jedini koji mu može naštetiti jest drugi čovjek. Štoviše organizacije i ideologije u mnogo slučajeva zasnovane na plemenitim idejama pomaganja, jedinstva, suosjećanja. Niti često spominjani koncept vladavine prava nije zamišljen loše ali je naposljetku potpuno iskrivljen da to više s pravom nema ikakve veze. Sve se to iskrivilo, a iskrivili su ih ljudi uz malu pomoć i savjetovanje kojeg su prihvatili kao istinito i vjerodostojno.

Ljudi su stoljećima u potrazi za srećom i boljim životom skidali vlade, države, mijenjali institucije, vodili ratove, ali ništa bitnoga se u smislu boljeg života i sreće nije pomaklo s mjesta. Sve je bilo po starome. Uvjeti su se mijenjali, život u materijalnom smislu postao komforniji, a čovjek je postajao sve nervozniji, ljući, nesretniji, došavši do današnjeg dana gdje se takvo stanje svijesti jasno vidi u svijetu okolo nas.

Zašto se usprkos željama ljudi i njihovim iskrenim namjerama ništa značajno ne poboljšava? Ljudi žele mir, sreću, jedinstvo, a opet ničeg od svega toga nema kako unutar jedne obitelji tako i u cijelom čovječanstvu.

Možda pak ljudi kažu da žele mir i sreću, ali u biti ne žele? Diskutabilno je…

Kako god bilo, jasno je da problem nije pravilno lociran, jer znano je, da bez saznanja o pravom uzroku konačno djelotvorno rješenje ne može biti doneseno. Gdje je neprijatelj? Tko je neprijatelj? Postoji li on uopće? Odgovori postoje i nisu jednostavni za razumjeti pogotovo onima koji gaje linearno promišljanje oslanjajući se na slike, misli i osjetila. Svijest okrenuta isključivo prema materijalnom je u svojoj naravi sužena i ne može percipirati problem na ispravan način, stoga je „skrivenom neprijatelju“ u interesu da svijest ostane na takvoj razini.

Istinski odgovor je da je neprijatelj nigdje, ali i svugdje. Neprijatelj je svatko, ali i nitko. On je sveprisutan u materiji, ali u biti ne postoji!

Živi čovjek kao zajednica ispravno je locirao većinu problema rekavši najbitniju činjenicu da je živi čovjek duhovno biće prioritetno, a tek onda je materijalan (recimo). On kao takav ne može biti i nije dio sistema, ali zbog globalne uronjenosti ljudi u ovaj sistem, nemoguće ga je bilo promijeniti. Tako smo mi barem mislili, pa smo se i odlučili djelovati zatvoreno, lokalno, ostavljajući svakoga da djeluje po vlastitom saznanju i volji. To je bio u neku ruku i kraj projekta živog čovjeka jer ništa više u organizacijskom smislu nije moglo biti dodano. Sav posao na izlasku iz sistema je bio, recimo to tako, odrađen.

Međutim, duša nije bila mirna u potrazi za više, bolje, jasnije, sveobuhvatnije. U naše je živote zahvaljujući velikoj žeđi i težnjama došla AllatRa. Izvanredno znanje o prirodi svijeta kako materijalnog tako i duhovnog te jedinstvene uloge čovjeka u tom miješanom svijetu. Prekrasno! Tonući sve dublje i dublje i ocean AllatRa-e postalo je jasnije da je neprijatelj jasno vidljiv, da je problem laserski precizno lociran te da pitanja i nejasnoće iščezavaju kao led bačen u vatru. Sve je jasno i vidljivo. Odlično, problem je otkriven, e tek sada možemo početi raditi ne njegovu rješenju kako sami sa sobom tako i sa drugima (opet naravnao samo sa onima koji to žele).

Prvi korak u tom smjeru je širenje informacija o ovom znanju što je ekipa iz živog čovjeka već napravila je prevode svih dostupnih pisanih informacija u obliku knjiga. Zatim je napravila web stranicu koja se svakodnevno ažurira, Facebook stranicu te YouTube kanal. AllatRa je i globalna i u potpunosti se uklapa u ideje živih ljudi, ili obrnuto! Nema velikih nepremostivih razlika, osim što je AllatRa mislila na cijelo čovječanstvo i gledala sliku mnogo šire, jer znaju da nema spasa ako čovječanstvo nije ujedinjeno, dok smo mi djelovali ograničeno jer smo bili ograničeni idejama o mogućem i nemogućem.

Obzirom da je materijal obiman i u startu donosi više pitanja obzirom da moraš u cijelosti promijeniti poglede koje si do sada imao jer su oni smetnja bržem učenju, odlučio sam na Facebooku održati live video sa osvrtom na ova pitanja, kako bi odgovori bili brže i šire dostupni. Ukoliko čitatelji i gledatelji žele još ovakvog druženja uz pitanja i odgovore moguće je to napraviti opet.

 

Fenomen živog čovjeka

U zadnjem prilogu sam pokušao pojasniti fenomenološku metodu redukcije iz perspektive šamanizma, ili bolje rečeno sa pozicije čarobnjaške tradicije drevnih tolteka. Sada ću predstaviti kako je redukciju shvatila jedna Husserlova učenica. Trebali bi biti ponosni da je upravo jedna žena sa ovih balkanskih krajeva osjetila aktualnost i potentnost Husserlove misli i usudila se pratiti svoj poriv da fenomenologiju nauči direktno od njenog oca. Ja sam joj neizmjerno zahvalan, što me je kao studenta potakla za dublje proučavanje fenomenologije i njene kreativne aplikacije na nivou prostorskog planiranja.

Kakve veze ima pak fenomenologija sa tematikom „živog čovjeka“? Deidentifikacija čovjeka od pojma i forme osobe na pravnom nivou je nedvojbeno važan čin. Za samo shvaćanje problematike osobe kao pravnog lica je potrebna inteligencija koja prevazilazi sam nivo intelekta. Poznato mi je iz vlastitog iskustava, da izuzetno inteligentne osobe iz akademskih krugova, nikako nisu mogle ili nisu htjele shvatiti o čemu se tu zapravo radi. Vjerovatno je za to potrebno posjedovanje i uključivanje jedne druge vrste, možda one danas popularne, emocionalne inteligencije. Bilo kako bilo, svjedočio sam situacijama kad su ti doktori nauka doslovno bili iziritirani tom temom, iz samog razloga jer im je bila neshvatljiva.

Upravo nam praksa fenomenološke redukcije dopušta da proces de-osobljavanja proširimo na jedno drugo polje, ljepše i nadasve zanimljivije od onog pravno-birokratskog. Dosljedno i pritom mislim radikalno izvođenje fenomenološke redukcije (FR), ima kao posljedicu ljuštenje jednog po jednog sloja socijalizacije, koji je prekrio nas kao svjesno biće i onemogućava nam direktno promatranje okoline. Jedan od prvih slojeva koji se pritom oljušte je pitanje Boga, božanskog i religije uopće. Pokazalo se kao trans-subjektivna činjenica, da je pitanje božanskog potpuno irelevantno za fenomenološko istraživanje. Niti nas kamo vodi, niti nam pomaže u trezvenom procesu reduciranja stvarnosti do same njene biti tj. objektivne istine.

Fenomenologija se temelji na „fenomenu svijesti“. To je jedina filozofija koja svijest uzima ozbiljno. Samo iz tog razloga je ona istinski temelj spoznaje i tako nauke uopće. Husserl je vrlo brzo prokljuvio zastranjenje moderne nauke i predvidio njenu buduću krizu, shvativši da ona mentalno-duhovni sud predpostavlja svjesnom iskustvu. Tako naučno istraživanje prvo postavlja tezu i gradi pojmovnu strukturu, nebi li kasnije rezultate istraživanja, uklopiti u tu shemu. Ista je stvar sa čovjekom i društvom kao kolektivom. Društvo ne priznaje čovjeka kao individualnu svijest, već samo osobu kao njegov surogat, napravljen po „licu i naličju“ društvenih normi. Ako se želi uklopiti u kolektiv, čovjek se mora milom ili silom prilagoditi strukturi kolektiva i time se odreći tj. odustati od svoje čovječnosti. Ako se složimo da je bit čovjeka promatranje, onda je njegova suština individualna svijest. Odricanjem od svoje svijesti, čovjek prihvaća izdanak kolektivnog uma kao zamjenu za nju i postaje osoba tj. punopravni član društva. Upravo iz tog razloga se sve „punokrvne“ osobe nervozno reagiraju na  pominjanje pojmova svijest i fenomenologija,  jer oba ugrožavanju njeno postojanje.

Svaki živi čovjek mora proći kroz proces fenomenološke redukciju u procesu odrastanja i sazrijevanja. Bez energetske činjenice koja jasno pokazuje skidanja ljušture osobnosti, živo dijete ne može postati živi čovjek. To je poput neke vrste energetske lične karte. Upravo taj proces nam jasno opisuje naša divna Husserlova učenica. Svojom radikalnom redukcijom, fenomenolog se odriče pripadnosti „društvenoj stvarnosti“. Žrtva koju mora za tu slobodu platiti je brisanje svoje „osobne povijesti“, koja je dokaz njegovoj pripadnosti kolektivu kao misaono-energetskom egregoru. Nagrada koju time dobija je oslobađanje  njegove svijesti od uvjetovanosti prostorom i vremenom. Zapravo cijela struktura logike za njega prestaje postojati. Ono što na kraju ostaje je puki promatrač koji opisuje-oslikava promatrano.

Zamka u koju praktičar redukcije (FR-e) može upasti je da pobuca „žito i kukolje“. Konkretno se tu radi o opasnosti, da tokom brisanja sebe kao osobe tj. člana društva, počne brisati sebe kao psiho-fizičku jedinku i počne se gubiti u pseudo-transcendentalnom iliti fantomskim svijetom duhovno-mentalnog. Sudbina  zastranjenja u „duhovno“ je zadesila mnoge praktičare FR-a, pogotovo ako im je uz to udarila i slava u glavu. Samovažnost, duhovnost i društveni ugled su smrtni neprijatelji svakog istinskog istraživača svijesti tj. fenomenaliste (praktičara fenomenologije). Ta negativna spirala je progutala mnoge nadobudne filozofe i danas guta mnoge nadobudne žive-ljude. Strah od gubljenja uma je za neke veći od samog straha od smrti. To je kao da gubimo vezu sa našim Bogom. Zato je toliko važno oljuštiti prvu ljušturu prije negoli se upustimo u dublje nivoe FR-e. Dokle god mentalno masturbiramo na temu „božansko“, nismo zreli za dalje čiščenje i shodno tome sazrijevanje iz pubertetlije u trezvenog živog čovjeka. Fenomenologija ostavlja za sobom oba filozofska diskurza, i onaj idealistički i onaj materijalistički, jedino zbog njihove neeficijentnosti i ne-intencionalnosti. Radikalni intencionalizam je moguć samo onstran njihove prividne dualnosti.

Ukoliko preživi i riješi sve muke i zagonetke dekonstrukcije svoje osobnosti, njegova svijest će polako utonuti u polje čiste i direktne percepcije energije svemira, za čije poimanje mu nije više potreban ni interpretacijski sistem ni njegov ljudski oblik, kao izvor njegove, sada bivše osobnosti. Preostaje mu samo uživati u prizoru kako mu izrastaju krila percepcije, tj. rađanje sposobnosti da sama energetizirana svijest postaje avenija za putovanje ovim magičnim svemirom.

 

Hoćemo Kreativno Društvo

Jasno nam je! Kola jure u provaliju! Kunjušari su izgubili uzde! Nema nam spasa! Sve ukazuje na to. Osim ako putujuća družina ne iziđe iz kola u sama uhvati uzdei u posljednji tren spasi i kola i putnike! Pretjerujem!? Nažalost niti malo! Čovječanstvo pod vodstvom politike i svećenstva juri u ambis iz kojeg povratka nema. Hipnotizirani građani raskolačenih očiju gledaju u televiziju neće li koji političar doći k sebi i reći što zaista misli. Ili će se možda konformistička znanstvena zajednica odreći svojeg konformizma i sjetiti se da mrtvima konformizam ništa ne znači.

Ratovati za slobodu molotovljevim koktelima, ili pak sa puškama, jalov je pokušaj nasilja i nemoći jer to su oružja svijesti i Ariman jedva čeka da ih upotrebite, kako bi uzvratio paljbom.

Zajednica živih ljudi uvijek je pokušavala svoja saznanja provesti u djelovanje. Najveće djelovanje ipak jest informiranje svakog čovjeka o istini i pravim znanjima kako bi u stvari svatko za sebe mogao odlučiti što i kako djelovati i preuzeti odgovornost za svoje djelovanje. Sve što je zajednica napravila do sada baziralo se na učenju i preuzimanju samoodgovornosti te vraćanju moći samome sebi. U tom smislu smo napravili što smo napravili sa Objavom O Suvereniteta I Slobode. Mada sam mišljenja da je to dobar put, on je u ovom momentu prespor i kritična masa potrebna za neke ozbiljnije pomake trenutno na ovaj način izgleda nedostižna.

Međutim, u našim nastojanjima smo se spojili sa međunarodnim Javnim pokretom „Allatra“ iz Ukrajine koji broje mnogo više članova od nas i nemjerljivo su rasprostranjeniji po cijeloj zemlji.

Allatra je pokrenula projekt „Kreativnog Društva“. Obzirom da je na čelu tog pokreta Bodisatva Igor Mihailovič Danilov niti malo ne sumnjam u namjere i izvedbu dostoji Duhovnog svijeta. Ako postoji spas za čovječanstvo onda je to ovaj projekt. Sve ostalo je na daleko nižem nivou ili eventualno lokalno. Znanje, duh, istina koja se osjeća u nastupima Igora Mihailoviča Danilova nemože se usporediti sa ičim ili ikim danas.

Stoga preporučamo sve ljude da se ujedine u ovom „posljednjem pokušaju“ izgradnje idealnog društva i nove civilizacije čovjeka koju nam sigurno neće izgraditi ni političari niti svećenici, to moramo sami, a Allatra je jedina dostojan podloga za to.

“Oduvijek sam osjećao da je svaki, ali baš svaki čovjek koji hoda ovom zemljom jednako vrijedan i da bi upravo spoznaja o tome trebala biti vodilja tranzicije čovječanstva u novu paradigmu. Iz tog razloga koncept kreativnog društva kojeg su postavili ljudi iz međunarodne organizacije Allatra toliko duboko rezonira sa mnom. Ovim putem pozivam sve vas koji osjećate da ovo trenutno stanje u cjelini vodi u smjeru ograničavanja, degradacije i ugroze opstojnosti života općenito, da podržite ideju kreativnog društva i širite ga među ljudima kroz svoje djelovanje i kreaciju, kroz svoje bivanje i postojanje. Znanje koje je dano u knjigama Allatre je nešto najdublje s čim sam se susreo u svom životu do sada, preporučam svima koji težite samospoznaji, spoznaji prirode stvarnosti, razvoju i rastu vaše duše, da razmaknete zastore svoje svijesti i vjerujem da ćete ući u polje neiscrpnog nadahnuća i inspiracije kao što se to događa meni..” – Vedran Miočić Stošić

Igor Mihailovič Danilov je u nedavnom videu objasnio što je potrebno da bi čovječanstvo kreiralo barem prvi stupanj civilizacije. Za to je potrebno ujediti se mimo svih ideoloških ili drugih razlika, zatim osnovati društvo bez tiranina, vođe i treće imati besplatnu energiju. Sve to je i mnogo više od toga će biti moguće u kreativnom društvu u kojem će ljudi pristupati iz duhovnih motiva, nikako i konzumerističko/egoističnih pobuda.

Kreativno društvo ujedinjuje sve
Kreativno društvo – civilizacijska perspektiva
NOVI PRIJENOS Prednosti osobe u kreativnom društvu
  • Što je kreativno društvo i kako ga izgraditi?
  • Zašto su pokušaji izgradnje „idealnih društava“ u prošlosti propali?
  • U čemu je apsurd i cinizam konzumerističkog formata današnjeg društva?
  • Od kojih faza se sastoji kreacija Kreativnog Društva?
  • Koju ulogu igra informiranje u što je moguće ranijem formiranju Kreativnog Društva?

Stoga zapitajte se: Da li mislite da čovječanstvo ide u dobrom smjeru? Što želite ostaviti vašoj djeci i unucima? Da li želite društvo bez ratova, razlika, tehnološki napredno. Želite li društvo u kojem radite samo par sati, ono u kojem vam se socijalni minimum osiguran, zdravstvena skrb, i duhovna edukacija. Želite li živjeti u društvu u kojem je ljudski život najveća vrednota, u društvu u kojem nema vođa niti tiranina već samo administratora, koordinatora i službenika. To društvo je moguće, ali moramo djelovati ubrzano.

Svatko tko želi biti dio ovog za početak ima jedan mali zadatak, a to je da se pridruži zajednici na platformi ALLATRA UJEDINJUJE, a oni koji žele znati još i više mogu vidjeti ovdje.

Radio Brač – kataklizma kapitalizma

Vedran se malo smiruje u zadnje vrijeme iako sam ga zatekao bijesnog kao risa prilikom dolaska na radio. Malo je puka, ali svojom lucidnošću i iskustvom ipak dovede emisiju do nekakvog zanimljivog štiva za sve predane slušatelje. Iako mi se po glavi motala ideja da više ne nastupam na Radio Braču jer mi je svijest davala signale da je velika nekompatibilnost između onog što ja želim govoriti i ustaljenih tema i afiniteta ove emisije. Ipak nisam poslušao svijest, a za ubuduće bumo vidjeli…..

U ovom broju o kataklizmima svih vela i dezena!

Đavo i njegove sluge

Teško je danas pronaći čovjeka koji nije đavolji sluga. Smisao ovog videa je da ne tražite đavola u drugome, već da ga pokušate uočiti u sebi. Što radi i kako to radi, te se tako možete odhrvati njegovu dosadnom lajanju i nasrtljivosti. Mada mnogi govore da je dovoljno znati Boga i da se đavolom ne treba baviti, ne slažem se s time, ni pod razno. Kako ćeš doći do Boga ako ne izbjegneš prepreku sotone. A kako ćeš izbjeći prepreku sotone ako ne znaš kako i gdje on te prepreke postavlja. Upoznaj sebe u prvenstvenom smislu znači: “Upoznaj kako đavo djeluje kroz tebe!”

Mnogi također govore da ne treba kontemplirati i promatrati već da se samo oslonimo na Bibliju jer u njoj sve piše! Moš mislit! U bibliji ima više smeća nego li isitne. To je kompromitiran tekst i samo onaj koji zaista zna može odjeliti žito od kukolja. Tako ne preporučam bibliju kao jedini izvor informacija, Ljudi se oslanjaju na Bibliju zadnjih 500 godina i…?  Štoviše Igor Mihailovič Danilov, izvor ovog znanja i predvodnik grupe AllatRa kaže da je jedina religija ljubavi i najbliža bogu Islam i da u njoj ima najviše duhovnih sjemena istine. Toliko o tome.

Bavljenje Arimanom (sotonom) ne znači bavljenje jezuitima i masonima itd… Ti ljudi koji su, eto, duboko pali pod utjecaj životinjske prirode ni na koji način ne mogu utjecati na duhovno sazrijevanje čovjeka. Mogu utjecati na materijalno stanje! Stoga na njih nije potrebno trošiti mnogo riječi, ali valjda radi privlačnosti i marketinga ovaj naslov se nalazi u ovom videu. Pa neka, ima to i svoje valjda prednosti!

Interesantno je i slijedeće, a to je da sam prije par godina dok sam se isključivo bavio temom pravno svijeta istina povezanog sa magijom i duhom želio sam biti gost na Balkan Info jer je on bio utjecajan i imao jako mnogo pregleda. To se nije ostvarilo, a moja želja je vremenom ugasla da me nije bilo niti briga za Balkan info da ne govorim o “Na rubu znanosti”. Ipak tada se javlja Nemanja I kaže da mu se izuzetno sviđaju moja predavanja i da sam otišao mnogo dublje nego li ostali i da bi želio napraviti više videa o raznim temama. Pa neka….

Dosta je bilo zajebancije

Ovo predavanje je točka prekretnica u mojem djelovanju u osvještavanju, tj. razumjevanju svijeta i samih sebe. Pravni  sistem je što  se mene tiče prilično dobro razotkriven da se ne bih morao baviti njime nadalje. On je jednostavan i funkcionira po principu ometanja i zavođenja. Svaka tzv. kontroverza postane takva tek kad je sistem počima žvakati, pa dodjeli svojim agentima uloge koje ovi kao zombiji prihvaćaju držeći da je to njihov vlastiti stav, mišljenje, ideja. A nije! Čovjek je tu samo figura na šahovskoj ploči, krava muzara sistema, ovca za šišanje, janje za klanje. A mogao bi postati mnogo više, samo kad bi znao.

Neznanje je, dakle, najveća nesreća ljudska, koja prouvodi ponos, nesreću, mizeriju. To više ne mora biti tako, znanje postoji, dostupno je samo ga treba prepoznati. Trebamo se uozbiljiti u potrazi. Dosta je bilo zajebancije! Kažu da sat otkucava. Čudi me da vremena za išta ikakvog još ima. Dokle god ga ima rad se treba usmjeravati isključivo u razumjevanje zatvora uma čije su rešetke imaginarne. Razotkrivanje svijesti kao agenta sistema koja nam prodaje bozu da bi se mogla nahgraniti životnom silom. U predatorskom materijanom svijetu stvari su tako namještene. Hranizbeni lanac postoji, ali čovjek nije na vrhu. Na vrhu hranidbenog lanca je Lucifer onaj koje je upravitelj i vlasnik ovog svijeta. Čovjek ipak nije nemoćan! Ali moć dolazi samo sa znanjem, nikako prije, stoga vrijeme je……