Najopasnija dogma koju gaji i zalijeva osoba u svojem umu je dogma o autoritetu.
Kad se dijete rodi u svijet, ono je nemoćno i zavisno te je stoga tendencija njegove psihe prvenstveno vezana za ideju o preživljavanju. Iz tog razloga djetetu je potreban netko tko će osigurati njegovu sigurnost i preživljavanje, jer ono to ne može. Na taj način se dijete veže za svoje roditelje i u njima vidi autoritet. Svjesno je, donekle, da ne može preživjeti bez roditelja. Takvo vezanje je u psihološkom smislu potpuno zdravo i normalno, štoviše i poželjno. Tako se stvara dogma o autoritetu. Dijete koje normalno raste, i kojem roditelji ne priječe razvoj, izrasti će postepeno u samostalnog čovjeka kome više neće trebati roditelji, već će sam sebi biti autoritet. To ne znači da se on ne može osloniti na roditelje ili bilo kog drugog kad treba, već to znači da se njegova psihološka struktura neće urušiti kad podrške nema.
To u teoriji izgleda tako, ali u praksi je dosta drugačije. Roditelji koji na silu zahtijevaju od djeteta poslušnost i pokornost samo iz razloga jer su oni tako rekli, nisu niti sami sebi autoriteti, već su psihološki i dogmatski kompromitirani, pa dijete ne može usvojiti zdravu separaciju od roditelja, jer ni on sam nije još separiran od autoriteta. Čovjek koji zahtjeva pokornost drugih u psihološkom smislu je kompromitiran, jer njegova veličina i snaga ne ovisi o njemu samom, već o količini i kvaliteti njegovih poslušnika. Čisti ego-trip. Bog koji zahtjeva pokornost i poslušnost i prijeti ubojstvima, osvetom do sedmog koljena kompromitiran je u psihološkom smislu, vjerojatno i u nekim drugim smislovima, čisti ego manijak. Vjerojatno ga majka nije dovoljno voljela i grlila, a možda ni dojila. Nije normalna niti prirodna ikakva pokornost jednog živog bića prema drugom.
U seriji članaka na zvonu istine „Izbori specijal“ smo objašnjavali ljudima što u duhu znači kad izađeš na izbore da daš svoj glas „velikom vođi“ ili „velikoj ideji“, koja će te voditi kroz život slijedeće četiri godine. To je unižavanje samog sebe na najmanje moguće grane. Žalosno je što je sve čovjek sposoban učiniti pod izlikom normalnosti.
„Pa mora biti neka vlast“, kažu, „jer da je nema mi bi se svi međusobno poubijali.“ Mnogo puta sam u člancima objašnjavao da je ova dogma namjerno puštena kako bio opravdala postojanje vlasti iako ona nema nikakvo pokriće u stvarnosti. Tisućama godina slobodni su ljudi živjeli bez ikakve vlasti i civilizacije i kao što vidite nisu se poubijali, još uvijek su tu.
„Ne bojim se Maoa i Staljina i Hitlera. Bojim se tisuća i milijuna ljudi koji haluciniraju za sebe da su „vlast“ i tako vješaju cijene, i plaćanje za njihova carstva, i izvršavanje njihovih zapovjedi. Ne brine me što postoji čudak sa smiješnim brkovima. On nije nikakva prijetnja ako ljudi ne vjeruju u „autoritet vlasti.“ – Larken Rose
Zamislite čovjeka koji vam dolazi i govori vam da mu morate platiti iz nekog razloga 500kn ili će vas uhapsiti. Vjerojatno će te ga gledati sa nevjericom, i pokušavati se sjetiti telefonskog broja hitne pomoći, jer ovo je hitan slučaj za umobolnicu. Taman što ste to pomislili tip vadi iz džepa značku na kojoj piše MUP RH.
Što se sad dogodilo? Kako se sad osjećate? Da li taj tip naglo ima autoritet ili ga još uvijek smatrate ludim? Ako ima je li onda on dolazi od značke? Sigurno se ne klanjate znački? Čemu se onda klanjate? Onome što značka znači? Što značka znači? NIŠTA, OSIM ONOGA ŠTO VJERUJETE DA ZNAČI. Autoritet vlasti postoji samo jer vi vjerujete da postoji, to je rezultat dugotrajne indoktrinacije i edukacije.
Upalite televiziju ili radio. Otvorite novine. O čemu se uvjerljivo najviše piše i govori o vlasti, vladi, ministrima, političarima. Ne možete ih ignorirati sve i da hoćete. Sveprisutni su, naglašavajući na taj način svoju važnost, bitnost. Oni su ti koji moraju odobriti svaki naš pokret, intenciju, namjeru. Iako će mnogi sada kazati, da im političari nisu nikakvi autoriteti i da su svjesni njihovog lažnog morala i korupcije, postoji jedan drugi autoritet koji je još prisutniji i čija čistoća i moral nikada ne mogu biti ukaljani. To je REPUBLIKA HRVATSKA. Cijele horde ljudi, starih i mladih, klanjaju se grbu, zastavi, himni, ideji o autoritetu države. Umjesto Boga, ljudi u srcu nose Hrvatsku.
Fantomske ideologije su uvijek najbolje za upravljanje ljudima. Jer ako se stvori kult ličnosti prema nekom čovjeku ili političaru, njegova snaga toliko raste da je moguće da odvede ljude u pravcu koji gospodarima ne odgovara. Iz tog razloga je u novije doba stvoren kult ideologije, jer je ona manje nepredvidiva i lakša za upravljanje. REPUBLIKA HRVATSKA vas neće odvesti nigdje jer ona ne postoji, a upravljana je od strane političara, (recimo to tako iako to nije istina), pa mi je nejasno kako netko može voljeti Hrvatsku, a mrziti vladu ili predsjednika koji je vodi. Ona je samo jedan brand koji vrijedi određenu količinu novca isto kao Coca Cola ili Mercedes.
Dogma o nužnosti postojanja vlasti i autoriteta koji će upravljati našim tijelima, umovima i dušom je samo to – dogma. Njeno porijeklo leži u nesigurnosti individue koja se spremna odreći svoje slobode kako bi bila dio mase i skrivena iz kišobrana kolektivizma. Nije nikakav problem biti dio kolektiva, ako je to slobodna odluka individue. Ali kao što ćete vidjeti u nastavku knjige u ovom društvu takva slobodna volja ne postoji.
Dogma o vlasti je psihološka bolest, virus koji je zarazio čovjeka u pandemskim razmjerima. Svatko koji vam govori da morate biti dio kolektiva i da tu nema izbora i ako vam se ne sviđa da odselite, je po ovakvom viđenju stvari bolestan – u glavu. Vlast u prirodi nema nikakvu podlogu. Tamo nema poreznika, carine, policije, sudova koji u ime fantomskog entiteta kažnjavaju nepokoravanje autoritetima.
Ako pak mislite suprotno, krenimo istraživati dalje kroz ovu knjigu da vidimo u čemu zapravo leži mogući autoritet nekoga nad nekim.
Poznati su nam oni koji sebe smatraju od vlasti, u vlasti, ili koji rade za vlast, itd. Ono što je zaboravljeno u cijeloj priči jest da, prirodno, i po samoj svojoj definiciji, vlast mora biti dana, proslijeđena, da bi imala ikakav efekt.
Mora biti dana. Ne može biti samo „uzeta“ ili „pretpostavljena“, jer to nije ono što ona jest. (autoritet/vlast uzeta kroz cijev pištolja je kriminal, prijestup protiv suvereniteta individue). To je tako iz jednostavnog razloga, jer ljudi djeluju slobodnom voljom. Da bi djelovao u skladu sa „direktivama“ nekog drugog „autoriteta“, tada čovjekova slobodna volja mora prihvaćati slobodnu volju nekog drugog. To se može dogoditi samo kad čovjek odluči prihvatiti volju nekog drugog.
Priznavanje i prihvaćanje volje nekog drugog je isto kao kad kažeš da čovjek daje/produžava ovlasti na nekog drugog.
Ali, ako čovjek ima slobodnu volju, tada on ne mora davati ovlasti/autoritet nikome, ako ne želi ili ako čovjek nema slobodnu volju, tada on nije čovjek nego robot, ili rob.
