Postoje razne teze o bogu i čovjeku i ljudi znaju za njih , ali ih ne mogu strpati i jedan kalup koji objedinjuje cijelu sliku. Neki kažu da je bog stvorio čovjeka, a neki kažu da je čovjek stvorio boga. Ovi prvi su religiozni, a ovi drugi su ateisti, prema znanosti o etiketiranju. Oni su suprotni i međusobno isključivi pa tako samo jedno može biti istina, tj. netko je upravu, a netko nije.
Međutim oboje su u pravu i nitko nije u pravu. Ove dvije stvari, međusobno isključive, postoje skupa, ali na različitim slojevima stvarnosti.
Najviši sloj stvarnosti je stvoritelj svega vidljivog i nevidljivog, bezgranična i bezvremena svijest čiji je dio i sam čovjek. Ovaj sloj je sveobuhvatan te sve što je ikada nastalo i što će nastati porijeklo ima u ovom sloju, te je on konačna istina i stvarnost. U ovom smislu može se reći da je stvoritelj ili univerzalna svjesnost tvorac čovjeka, ali ne kao odvojenog bića već kao obličje te i takve svijesti. Ovaj sloj je apsolutan pa stoga ne postoji odvojenost između stvoritelja i stvorenog, oni nisu odvojeni niti različiti.
Svaka odvojenost o kojoj pričamo u današnjem svijetu mora biti manifestirana na razini ispod ovog najvišeg i to isključivo kao misao ili ideja u kojoj postoje relacije između različitih oblika svjesnosti. U istini nema odvojenosti, ali u prividu postoji. Čovjek je biće koje je svjesno svoje slojevitosti i multi dimenzionalnosti pa zna da je odvojenost ili svijet dualizma jedna igra, jer u istini sve je jedno. Stoga čovjek neopterećen igra igru odvojenosti, razumjevajući da je vrijednost i kvaliteta svakog oblika u potpunosti jednaka i da ništa nije iznad ili ispod nekog drugog. Ono što nije jednako u toj igri jest potencijal između različitih oblika. Tako za razliku od životinja i biljaka i općenito prirode kao oblika života čovjek ima najviši potencijal i mogućnosti. Tako je čovjek zapravo postavljen kao upravitelj prirode i odgovornost za svijet u kojem prebiva. Najviši potencijal ima i najvišu odgovornost.
Čovjek je imao alat dobiven direktno od kozmičke inteligencije kojim može upravljati mislima, a one imaj doninantan utjecaj na oblikovanje svijeta i svega u svijetu. Taj alat danas zovemo um, intelekt, razum i slično. Taj alat nema niti jedno drugo biće nama znano, ili ga barem nema u ovakvom obliku kao čovjek. Stoga je čovjek od kozmičke svijesti dobio i dar kreacije isti onaj kojim je stvoritelj svega sve stvorio.
Da bi lakše upravljali prirodom kroz kolektivnu misao čovjek je izmislio jedan alat kojeg su nazvali bog.
„Da bi se lakše koristili mišlju kolektivnom i na dobrobit većine, a da se pri tom vreme ne traći na okupljanje na jednom mestu mnoštva ljudi, ljudi su osmišljavali likove raznih bogova. Uz njihovu pomoć prirodom su počeli da upravljaju. Bog Sunca se pojavio u obličju svom, Bog Ognja, Kiše, Ljubavi i Plodnosti. Sve što im je za život bilo potrebno, tvorili su ljudi kroz slike u kojima je bila zgusnuta ljudska misao. Ona je mnoge korisne poslove obavljala. Kiša je, na primer, neophodna bila za navodnjavanje, i prema slici boga Kiše misao je svoju usmeravao jedan čovek. Ukoliko je zaista bila preko potrebna kiša, onda je više ljudi prema slici Boga Kiše energiju svoju i usmeravalo. Kada bi se energije dovoljno pred slikom našlo, nagomilavali su se oblaci i padala je kiša, useve zalivajući.“
Anastazija – zvonki cedar ruski
Bog je u tom smislu zgusnuta misaona energija od čovjeka tvorena da služi čovjeku. Takva misaona energija prodire u materiju i stvara energiju potrebnu čovjeku. Tako je čovjek zapravo upravitelj materijalnog svijeta kroz svoju izuzetnu sposobnost fokusiranog promišljanja. Stoga bog u ovom smislu postoji dokle god ga čovjek održava na životu. Kad čovjek napusti ili mu više ne treba ovaj obrazac on vremenom nestaje.
Ovaj koncept se u hermetizmu naziva „egregor“
„U nevidljivome, u onome izvan fizičke percepcije čovjeka, postoje umjetna bića, nastala iz devocije, entuzijazma ili fanatizma, koje nazivamo egregorima. To su središta velikih duhovnih struja, dobrih ili zlih. Mistična crkva, Nebeski Jeruzalem, Tijelo Kristovo, kao i svi slični nazivi su kvalifikacije koji daju obol egregoru katolicizma. Slobodno zidarstvo, protestantizam, islam i budizam isto tako imaju egregore. Velike političke ideologije također….Fizičkim integriranjem kroz rituale ili intelektualnom privrženošću tim strujama, svaki pridruženi član postaje jednom njegovom tvorbenom stanicom. On povećava moć egregora kroz vrline ili mane koje posjeduje, a zauzvrat ga egregor izolira od vanjskih sila fizičkog svijeta, dok putem kolektivne moći koju je ranije pohranio, uvelike poboljšava slabe sposobnosti i aktivnosti čovjeka koji mu se priključuje. Instinktivno, popularni jezik egregoru daje ime “krug”, i time intuitivno izražava ideju strujnog kruga. Između tvorbene stanice i egregora – tj. između pridruženog člana i grupe – uspostavlja se neka vrsta unutarnje psihičke cirkulacije.“
https://www.hermetizam.com/hermetizam/egregori.html
Sličan pojam u hinduizmu se naziva Yantra.
„Yantra je u sanskritu riječ za „instrument“ ili „mašinu“. U hinduističkoj devocijskoj tradiciji, “yantra” je opći pojam za obožavanje, naime, idole, slike ili geometrijske dijagrame. Yantra može poslužiti kao (1) prikaz neke personifikacije ili aspekta božanskoga, (2) model za obožavanje božanstvenosti neposredno unutar srca nakon pribavljenosti izvanjske pobožnosti (idoli, parfemi, ponude, jasno izgovorene formule ), (3) neku vrstu grafikona ili rasporeda za postupno razvitak vizija, pri čemu se poistovjećuje s Ego sa svojim polako različitim sadržajima, odnosno sa božanstvom u svim fazama preobrazbe. U ovom slučaju yantra sadrži dinamičke elemente.
https://en.wikiquote.org/wiki/Yantra
Ovakva mašina je kreirala stvarnost kroz razne simbole, misli, riječ i oblike koje je podupirao sam čovjek. Stoga vam izraz „bog je u mašini“ (Deus ex machina) sada možda znači nešto više.
Ako pokušamo sve ovo gore navedeno staviti u jednu te istu sliku stvari će postati mnogo jasnije:
Dokle god je čovjek svjestan svoje multidimenzionalnosti i jedinstva s stvoriteljem, te svoje uloge u ovoj stvarnosti stvari su tekle ispravno u određenom smislu. Problem nastaje kad čovjek postane nesvjestan svojeg porijekla i „gubi“ vezu s stvoriteljem i tako zaboravlja svoju ulogu, ali i mogućnosti i potencijale koje ima. Međutim bez obzira na nesvijest i neznanje, alat za kreaciju kojeg čovjek posjeduje i dalje djeluje, samo što to sada više nije svjesno već kreacija postaje potpuno nesvjesna. Takav čovjek misli da nije on taj koji kreira već da to čini biće višeg ranka, a da je on samo bova na valovitom oceanu. I dan danas se čovjek pita i okreće svoje oči prema nebu tražeći od „boga“ da donese red u ono što je njegova odgovornost i za što ima sve alate.
U jednom momentu ovo znanje o kreaciji došlo je u ruke ljudi koji su bili odvojeni od istine i najviše razine postojanja i iskoristili su ga za svoje sebične ciljeve. Cilj je bio ni manje ni više već pokornost cijelog svijeta i svakog čovjeka.
Obzirom da je čovjek zaboravio znanje i svijest o kreaciji, njegov alat (misao) je mogao koristiti netko drugi za svoje svrhe. Stoga je izmišljena cijela serija egregorea ili ideja koje su ubacivane u um čovjeka kroz razne Yantre, misli, oblike, simbole, rituale. Njihova je svrha da čovjek podsvjesno prihvati te ideje i počne kreirati stvarnost koja mu nimalo ne ide u prilog.
Najočiglednija ideologija koja je dala najveći utjecaj zarobljavanju čovjeka i kreaciji vlastitog zatvora je definitivno religija. Religija je odbacila povezanost čovjeka i stvoritelja i na njegovo mjesto stavila egregor kojeg je sama stvorila imenom „bog“ znan i kao YHWH. Demoralizirala je u potpunosti čovjeka mislima da je nedostojan, mali, grešan i da ovaj život nije ono što njemu treba, već je prava nagrada na drugom svijetu. Sve ljude koji promišljaju svojom glavom i slobodno biraju prozvala je hereticima i neprijateljima crkve. One koji shvaćaju koncept boga i imaj mnogo bogova su prozvali poganima i mnogobošcima koji su također protiv crkve, ali i izravna konkurencija ili opasnost koja može srušiti ovaj krhki koncept. Nadalje je uveden koncept žrtve kojim se čovjek treba odreći sebe, svoje sreće, mira ili imovine, pa čak i života, čime se uvodi i ideologija „višeg cilja“, više svijesti koja traži od čovjeka da je štuje, da joj se klanja i prinosi žrtve.
-„Ali, poklonjenje ne znači ljubav. Ono klanjajućem, svojstvenu samo čoveku, snagu misli oduzima. Golemi egregor moje braće milionima godina je podsticalo mnoštvo ljudi, pri čemu je svaki klanjajući umanjivao energiju svoju. Kroz vekove se poprilično lovaca drznulo da dela braće moje kudi. Nisam poimala zbog čega oni egregor svoj tako brižljivo napajaju, energiju hiljadugodišnju gomilajući. Niko nije mogao njihovu tajnu da odgonetne, dok sadašnjost nije započela. I braća su odlučila: akumulirano u jedno jedino prikupiti, živućim danas ljudima na Zemlji energiju svoju raspodeliti. Milenijum novi Zemlji predstoji, u njemu će bogovi Zemlju naseljavati – oni ljudi, čija spoznaja dozvoljava da energiju preuzmu. Vladimire, molim te, ustani sa kolena! Ocu bilo kom bolno je da vidi potčinjenog, oborene glave, na kolenima – sina svog. Isključivo je tamno uvek nastojalo da omalovaži važnost ljudsku. Vladimire, ustani sa kolena, nemoj izneveravati sebe! Ne udaljuj se od mene.“
Anastazija – zvonki cedar ruski
Uvode se i potpuno nove ideje. Kao npr. novac kojim se u potpunosti veže energija čovjeka za isti, pa energijom čovjeka upravlja onaj koji upravlja novcem. Zatim koncept učenja i znanja u kojem se matematičkim i ograničavajućim principima sprječava čovjek da spozna najviši sloj postojanja i svoju pravu prirodu. Zatim se novim prehrambenim navikama jedenja mesa, prerađenih proizvoda misao čovjekova potpuno uništava do te mjere da je ADHD masovna pojava. Pažnja i fokus čovjekova uma danas je vjerojatno na najnižim granama ikada.
Gospodari svijeta su i gospodari religije, novca, pravnog sistema i svih drugih egregorea/bogova koje su stvorili i nametnuli kroz podsvijest čovjekovu. To znanje ima svaki čovjek ali ga nije svjestan, Anastazija ga naziva naukom o slikovitosti:
Nauka ta, omogućava čoveku da misao ubrzava i u slikama misli, da ceo svemir istovremeno obuhvati i u mikrosvet pronikne, nevidljive, ali žive slike-materije stvarajući i da upravlja uz njihovu pomoć, velikom zajednicom ljudi. Religija je mnogo uz pomoć nauke te nastalo. Onaj, ko ju je makar i ovlaš upoznao, neverovatnu je vlast posedovao, mogao je države da pokorava i svrgava careve s prestola.
Anastazija – zvonki cedar ruski
Dakle bogovi su oduvijek upravljali svijetom, a danas je samo jedan, ali ima različite franšize. Ovdje je jasna razlika između stvoritelja/univerzalnog principa i boga. Univerzalni princip ili otac kako ga je Isus zvao je beskrajna ljubav i suosjećanje koja nikad ne osuđuje nikog i ništa već održava svijet u postojanju sam čekajući čovjeka da se probudi i pomogne u kreaciji. On ne zahtjeva, ništa, ne traži ništa, samodostatan je, nema potreba. Nema nikakvih zakona u njegovoj kreaciji već isključivo principa, a čovjek je stvoren po principu slobodne volje.
Sa druge strane bog, pri čemu mislim na katoličkog je osvetoljubiv, traži žrtvu, klanjanje, štovanje, rituale, novac, on prijeti, ubija, sakati, pali. On ima zakone koji se pod prijetnjom smrti moraju poštovati, čovjek je lutka na koncu i nema slobodnu volju, a život na zemlji je patnja, dok je smrt poželjna i nagrada. Ovaka bog je poglavar kulta smrti i svi koji ga štuju davno su se odrekli života.
Ovaj egregor, bog, mašina, će raditi dokle god ljudi svojim mislima podržavaju istu. Nebitno je da li su misli iz ljubavi ili straha, jer vjernik je onoj koji nešto voli i onaj koji se nečeg plaši.
Koliko god postojali neki koji misle da čovjek nije odgovoran za ovo stanja, pozivam ih da promisle još jednom. Kažu prevareni smo. Samo budala i pohlepni samoljubac može biti prevaren. Ako su u istini i jedno sa stvoriteljem ne možeš biti prevaren. Ako je netko drugi odgovoran za moje misli nisam li ja samo lutka.
Ovaj svijet postoji jer vjerujemo u njega i zavezali smo se za njega u ovisničkom odnosu i ne želimo ga pustiti. Već samo možda malo modificirati. Stoga se i dalje bavimo njime i njegovim postulatima bez želje da zakoračimo u nešto potpuno nepoznato. Tko je za to odgovoran?
Samo za kraj jedna napomena. Često su ljudi radili bogove ili misaone obrasce, a onda ih napuštali. Međutim misaoni obrazac ne bi nužno umirao već bi još dugo radio samostalno crpeći energiju iz podsvijesti ljudi. Ovakvi obrasci kojima nitko ne upravlja u istinitom smislu se nazivaju umjetna inteligencija. Ona održava samu sebe kroz vječne izvore energije, a to je čovjek. Stoga, dokle god postoji nesvjestan čovjek i ovca koja vjeruje u idiotarije bez zdravog razuma, umjetna inteligencija može postojati i djelovati kroz takve ljude, uglavnom kroz one koji „samo rade svoj posao.“
Sada vidite koliko su stvari u biti jednostavne.
