Edukacija

Doba nove ideologije je doba prosvjetljenja, onog u kojem čovjek razočaran u religiozne ratove i religioznu pohlepu okreće leđa bogu i uzda se u novog ideologa koji se naziva Znanost. Te nove ideje pokrenute su od iluminata (prosvjetitelja). Pokret prosvjetiteljstva počeo krajem 17 stoljeća, a utvrdio se u 18 stoljeću. Prosvjetitelji se suprotstavljaju religioznim, moralnim i političkim opresijama, a teže obnavljanju znanja, etike i estetike svoga vremena. Prosvjetiteljski ideal čovjeka je onaj koji djeluje po principima, a ne samo po navikama, običajima i tradiciji.

Iluminati se zalažu za

1. Aboliciju monarhija i uređenih vlada
2. Aboliciju imovine
3. Aboliciju baštine
4. Aboliciju patriotizma
5. Aboliciju obitelji
6. Aboliciju (kršćanske) religije

„U društvu iluminata, biće boga je negirano i ismijano; posjedovanje imovine je proglašeno krađom;… preljub, ubistva, trovanje, i drugi kriminal takve ili slične prirode obilježen je kao zakonit, čak i kao poželjne akcije. Koronacija takvog sistema lažnog morala i strave svih vrsta deklarirana je legalnom, jer donosi krajnju korist, u kojem je svaki čovjek sam sebi sudac. Ti veliki i plemeniti ciljevi predloženi od iluminata su odbacivanje religije, vlada i ljudskog društva civilnog i domaćeg. Proglašeni su toliko velikim i plemenitim, da ubojstvo i rat kako god dugački i užasni smatrani su potpuno legitimnima i neophodnima zbog dostizanja tih plemenitih ciljeva.“¹

Vidi se da i nakon jezuita sve može proći u skladu sa devizom „cilj opravdava sredstvo“

Ovo novo platonsko društvo bismo mogli nazvati „diktatura znanja“ ili kako ga Aldous Huxley u svojoj knjizi „Brave New World“² naziva diktatura znanosti.

Tajna društva i masonske lože širokih ruku prihvaćaju ovu novu doktrinu znajući da onaj koji kontrolira znanje kontrolira i znanost, a istu stvar je katolička crkva radila za vrijeme mračnog doba kada su pokušali monopolizirati znanje i učenje. To je u spiritualnom smislu uvijek, i ne može biti ništa drugo nego sotonizam, jer onaj koji krije znanje i dozira ga, radi to da bi stekao prednost i kontrolu. U ovom slučaju kontrolu nad time što ljudi misle, što se automatski odražava na to kako ljudi doživljavaju stvarnost.

Kako su se ljudi počeli okretati od katoličke crkve, sotona koji njome upravlja morao je promijeniti taktiku i steći kontrolu nad informacijama kako mu se ljudski umovi ne bi oteli kontroli, te je okrenuo svoj interes prama kontroli znanosti.

„Očita je kontrola nad znanjem i mogućnošću učenja, označavanje institucionalne ovlaštene znanosti kao jedinog puta prema istinskom razumijevanju.“³

Ovakvim načinom učenja i kontrole znanja i informacija vladajuća elita obeshrabruje bilo koji pokušaj neovisnog promišljanja upražnjavajući iluzorno pravo nad znanjem kojeg misle da imaju. Ova taktika kroz suzbijanje znanja i selektivnog širenja istog ponovljena je u dokumentu nepoznatog autora.

„Bibliotekar/knjigovođa može biti kralj ako javnost može biti držana slijepom za metodologiju knjigovodstva. Sva znanost je samo sredstvo za postizanje cilja. Znanje je sredstvo, a cilj je kontrola.“⁴

Sjetite se svih mogućih znanstvenih debata o globalnom zatopljenju, o otapanju polova, ugljičnom dioksidu u kojima znanost i znanstvenici imaju prvu i posljednju riječ. Obični ljudi samo preuzimaju priče tih pseudo–znalaca i bez vlastitog proučavanja teme prihvaćaju sve što im god mediji serviraju. Ključna riječ kod takvih serviranih priča, a kojom one i započinju jest „Stručnjaci su…..što god“

To je magična riječ, jer ako su rekli stručnjaci, to je to, šta ti imaš dalje pitat? Nisi ti valjda pametniji od njih? Ovaj osjećaj da postoje stručnjaci vrijedni povjerenja koji kontroliraju informacije zaustavlja prosječne ljude da sami istražuju, baš kao što su ljudi u mračnom dobu mislili (a misle još i danas) da je crkva vrijedna povjerenja i da nema potreba da sami proučavaju Bibliju ili se bave samostalno ikakvom drugom duhovnom praksom.

Isto kao što su crkveni govor i biblija bili sakriveni iza latinskog jezika tada, tako se i razno razni znanstvenici sakrivaju iza znanstvenog žargona raznih nerazumljivih riječi kojim se običan tip(ka) ne želi baviti, već samo kaže: „Ne znam što je to i kako se to radi, vi mi recite, ja ću vam vjerovati.“

Ali što ako (promislite) mi ne dobivamo istinite informacije već samo one koje će najbolje poslužiti ostvarivanju njihovih ciljeva.

To je osnova znanstvene diktatura u kojoj znanje koje dobije čovjek služi njegovu zarobljavanju, ali iluzija mora biti prisutna, jer kod bi čovjek znao da je pumpan lažima i dezinformacijama potrudio bi se pronaći istinu. Ovako kad misli da zna ono što treba znati tog poriva za istinom nema. Stoga neznanje nije neprijatelj znanja, već je to iluzija o znanju.

Sotonistička društva hijerarhije u kojima onaj koji zna više jednostavno upravlja neprosvijećenim laicima i idiotima su ona u kojima živim upravo sada.

„Pod diktaturom znanosti, edukacija će zaista postići kao rezultat to da će muškarci i žene odrasti u osobe koje vole svoje ropstvo i neće niti razmišljati o revoluciji….čini se da ne postoji dobar razlog zašto bi diktatura znanosti ikada bila srušena.“⁵

Diktatura religije samo je zamjenjena diktaturom znanosti ili je njen pandan, a demonska svijest kontrolira obje strane jer se svugdje znanost i religija prikazuju kao oprečne suprotne krajnosti i moraš biti ili na jednoj ili drugoj strani. Stoga su znanstveni tipovi jednako porobljeni kao i religiozni i obratno.

„Kako je Sunčev/mjesečev kult izgubio ponešto svoje popularnosti, ‘znanstvenici’ su uletili vrlo brzo da popune prazninu. Prema njihovoj propagandi, fizički zakoni svemira su bili ultimativni uzročni faktori, i naravno, ti fizički zakoni mogu biti shvaćeni i protumačeni jedino od znanstvene elite.“⁶

Iste tehnologije porobljavanja se koriste ponovo i ponovo. Kao što je Latinski bio nerazumljiv običnim ljudima, tako je danas sa znanošću koja je popunila rupu s one strane religije koja je opet neka vrste ideologije koju elite nazivaju scientizam. Ta nova ideologija promiče doktrinu da znanost može objasniti sve i ima odgovor na svako pitanje čak i kada sami znanstvenici ne mogu podržati takav pogled na znanost. Akademske zajednice i znanstveni instituti koje drže tajna društva, moderna je religija koja uz pomoć modernih medija u potpunosti oblikuje stvarnost svojim znanstvenim alatima na koje imaju ekskluzivno pravo i monopol.

Sada, vjerojatno, znate zašto je školski program obavezan za svakog roba u državi.

„Znanstvena društva su tek u svojim povojima. Za očekivati je da će napredak u psihologiji i fiziologiji donijeti vladarima mnogo više kontrole nad individualnim mentalitetom nego što danas imaju čak i u totalitarnim državama. Fitche⁷ je davno iznio da je cilj edukacije slamanje slobodne volje, tako da, nakon što učenici napuste školu, budu nesposobni, kroz ostatak svojih života, ikakvog razmišljanja ili djelovanja drugačijeg od onog kakvog bi njegovi školski učitelji željeli da ima.“⁸

Obrazovanje dolazi izvorno od riječi educirati, a koja se koristi i u našem jeziku.

obrazovati (g.) mid-15c., “dovesti do (djeca), trenirati”, od latinske educatus, past particip od educare “odgajati, straga, educirati” (izvor također talijanskog educare, španjolski educar, francuski éduquer), što je učestali ili su na neki drugi način povezani s educere “izvedem, dovesti natrag” iz ex- “izvan” (vidi ex, bivši) + ducere “voditi, vući” (vidi vojvoda (n.)). Što znači “osigurati školovanje” prvi svjedoči 1580s. Povezano: obrazovani; edukacija.

Maturirati je riječ koja se koristi kad učenici završe školu, tada postaju maturanti. Ova riječ dolazi od riječi mature što znači zreo, zrijati.

Zrijati (gl.) Kasno 14c, “ohrabriti gnojenjem”; mid-15c. “Dovesti do dospijeća”, od latinske maturare “dozrijevanjem dovesti do dospijeća”, od maturus “zrela, pravovremene, rano,” u svezi s Manuš “dobre” i grivu “rano, od jutra” iz PIE korijen * mate- (1) “dobar” s derivatima znači “nastupila na dobrom trenutku, pravovremene, sezonski, rano.” Značenje “dolaze ili dovesti do dospijeća” je od 1620s. Financijski osjećaj “doći vrijeme za plaćanje” je od 1861. Povezano: sazrio; sazrijevanje.⁹

Ako gledamo na riječi one objašnjavaju mnogo. Edukacija je zapravo trening, odgoj ili uzgoj, kao kad biljke ili voćke uzgajate u vrtu ili možda gojite gojazne prasce za klanje. Kad je odgoj, uzgoj gotov plodovi postaju zreli za branje i konzumaciju.

Edukacija je u modernim državama pojava koja je obavezna za svu djecu (građane). Morate dijete poslati u školu inače ste prekršili zakon i čekaju vas posljedice. Mojem umu je sumnjivo sve što je u državi obavezno, jer je to za dobrobit čovjeka. Po meni je država i dobrobit čovjeka nešto nespojivo. Možda nekada da, ali danas nikako. Ništa, baš ništa što je obavezno i krši čovjekovu volju, ne može biti dobro za čovjeka. U nekim pojedinačnim slučajevima, možda da, ali generalno apsolutno ne. 12 godina obaveznog školovanja izmasakrira dječji um i dušu, šopajući ga smećem i slamajući njegovu volju. U tome uvelike pomažu glupi roditelji (također slomljeni edukacijom) koji doslovno prisiljavaju i ucjenjuju dijete da se bavi školom iako ono intuitivno osjeća da je škola smeće za njihov um i dušu. Pitajte recimo četvrtaše, da li vole ići u školu ili ne. Pitajte srednjoškolce. Mislim da ćete dobiti negativan odgovor, koji je jako blizu brojci od 100%