Ego

Već sam puno puta spomenuo ego, a sada ćemo ga podrobno pročešljati na način na koji možda ne očekuješ. Za očekivati je da se ega treba riješiti, jer je on prepreka. To jest tako, ali i nije tako.

Što je ego? Unutarnja snaga. Zato je ego vrlo važan. Ukoliko je ego slab i čovjek je slab, ukoliko je snažan i ti si snažan. Slab ego podložan je raspoloženjima najnižih stanja; nepokretnosti, slabosti, tromosti, nejasnoće, bezvoljnosti. Takav čovjek (osoba) smatra nestvaran svijet stvarnim, a stvaran irealnim. Posljedica toga su veliki problemi sa istinom, jer su skloni laž smatrati istinom, a istinu laži. Ukoliko ste se ikada našli u raspravi sa zakletim državistom o postojanju Republike Hrvatske, u kojoj ovaj uporno ne vidi samo-evidentne stvari, vjerojatno vam je jasnije o kakvoj se svijesti radi. Ja izbjegavam bilo koje rasprave sa takvim osobama, jer su besmislene.

Ljubav osoba uronjenih u ovu svijest je ograničena na svoju djecu, svoje potomke, svoj posjed, eventualno svoju naciju. Ograničenje takve ljubavi na vrlo uski krug, odražava kao posljedicu jako mnogo strahova koje ego generira.

Ako takav čovjek, igrom slučaja ili drugih okolnosti, postigne uspjeh, njegov ego postaje jači. On tada uzima u ruke sve više toga, više ne dozvoljava da mu život prolazi u pasivnosti, nego ga sam oblikuje. Takve osobe su agresivne, svjesne svoje moći, aktivne, nemirne. Njihovi snažni osjećaji često im blokiraju sposobnost razlučivanja, pa su takve osobe sklone impulzivnosti i njome povezanom užurbanošću to im u mnogome komplicira život.

Uravnotežen čovjek je onaj koji može biti i miran i aktivan, te ne dozvoljava da njime vladaju unutrašnje prisile. On je slobodan, jer njime ne vladaju moćne želje, već je on usmjeren na svoju pravo sebstvo. Jasnoćom i opuštenošću postiže svoje ciljeve. Uravnoteženi ljudi koji posjeduju istinsku ljubav i znanje, neustrašivi su poput lavova.

Kako čovjek stiže od stanja užurbanosti, nemira, ambicioznog života do stanja uravnoteženosti svih svojih dijelova, mira i života kojim ne upravljaju želje ega.

Tako da zadržava snagu stečenu egom, ali odbacuje ego.

„Ego sebi trebaš predstaviti poput nekog motora. Primjerice, poput motora koji u tlo gura cijev. Cijev prodire sve dublje u zemlju. Ako motor iznenada prestane sa radom, tu će biti cijev za koju nitko neće znati čemu služi. No ako motor nastavi sa radom, on gura cijev sve dublje i kada ona naiđe na vodeni sloj, iznenada iz cijevi poteče voda. Odjednom je svakom vidljiva korisnost cijevi, jer svatko zna čemu služi bunar.

Zamisli, da motor i dalje radi. Što bi se dogodilo? Cijev bi probila vodonosni sloj i voda bi prestala teći.

Upravo tako trebaš sebi zamisliti ulogu ega. Ako ga nema, odlučujući proces se ne može odviti. To znači, cijev i vodena žila nemaju nikakvu šansu da dođu u doticaj. Ukoliko ego prekine svoj rad prije no što je cijev naišla na vodu, na izvor, cijeli je dosadašnji rad bio uzaludan.

Naiđe li cijev na vodenu žilu i iz nje potekne voda, motor treba odmah prestati sa radom. Upravo to je zadatak ega. On je motor koji te snaži, koji te čini aktivnim i njime možeš doseći svoj izvor. Kad si našao izvor, motor treba smjesta prestati sa radom, inače će novi izvor biti promašen i sve je uzalud.“ ^{(„Sai Baba govori o psihoterapiji“ – Stephan v. Stepski-Doliwa)}

Ego se formira od prvog dana rođenja na ovoj zemlji, ali i prije toga. Iz mojih iskustava i proučavanja pitanja o egu najbitniji čimbenik u formiranju ega je roditeljska (ne)svjesnost, spremnost za kontakt, suočavanje sa dječjim frustracijama, prisutnost, energetski obrazac. Drugi možda malo manje bitni čimbenici su temperament djeteta i zodijak tj. astrologija. Znamo da iskusni astrolozi iz datuma rođenja mogu iščitati mnoge karakterne osobine čovjeka sa prilično velikom preciznošću.

Stoga je normalno djetinjstvo preduvjet za stvaranje zdravog ega. Psiha se kao i bilo koji drugi dio tijela razvija i raste želeći doseći svoju optimalnu granicu. Ukoliko joj netko ili nešto u tome smeta, ona će se razvijati nakrivo, neuravnoteženo, deformirano. Gotovo je nemoguće izbjeći krive zaključke ili slike koje um sam za sebe donosi, ali ono što svaki roditelj mora izbjegavati jest stvaranje trauma kod djeteta. Trauma je jako neugodan događaj koji je na određen način blokirao razvoj psihološkog tijela ili čak, zbog jako velikog intenzivnog straha, odcijepio taj dio psihe od ostataka tvoreći zasebno odvojeno psihološko tijelo. Ovi događaji odvijaju u potpuno nesvjesnom načinu rada.

Osoba sa tako ranjenim psihološkim tijelom ne može formirati zdravi ego, već djeluje kompenzirajući bolesne dijelove onima zdravima. Ti i takvi „bolesni“ dijelovi generiraju iskrivljenu energiju životne sile koja je manifestira kao strah. Strah je intenzivan osjećaj gubitka, nestajanja, u svojoj biti je iracionalan te se manifestira iz nesvjesnog djela, a djeluje refleksno. Nezdravi ego neće nikada steći hrabrost za ulazak u ove iracionalne prostore kako bi razbio ovu nesvijest i iluziju, preuzeo životnu silu koja se tu nalazi zarobljena i vratio je pod svoju upravu.

„Što je ego ako ne podređivanje kolektivnim utjecajima koji su stizali od vaše stvarnosti, od prvog dana? To je ego.

Ova ideja o “demontaži ega” je kompletno pogrešna – ja svoj ego koristim non stop! Ličnost je i dalje prisutna, nisam idiot, znam kako ući u interakciju! Nećete izgubiti um osim ukoliko ste član nekog kulta koji vam ispire mozak.

Kada kažem da je Ego problem, ono što mislim pod time je vjerovanje da ste vi taj ego, jer vjerovanje da ste vi taj ego znači da ste dozvolili društvu da vam govori što vi jeste, i to unutar zatvorskog sistema. Vaš cilj, je da vi kažete tom društvu i vama samima što vi jeste, bez obzira na ono što vam ono govori.

To je iskrenost. Kada izrazite sebe onako kako se zaista osjećate, ono što zaista znate, bez obzira na vašu stvarnost. Vi niste ono gdje jeste, niste vaše iskustvo, vi ste onaj koji iskustvo ima – ako dozvolite da vas vaše iskustvo mijenja, da vam diktira tko ste, postajete to iskustvo i tako bivate uhvaćeni u mrežu.

Ako konstantno bježite od bola i jurcate za zadovoljstvom, pri tome misleći da je to nekako vaš identitet – vi ste u mreži. Ovo je vrlo bitno. Vrlo bitno.

Ne možete promijeniti ono što vam se događa, u smislu da vaš ego kreira vaš život ovdje – uslijed Zakona Karme i Zakona Privlačnosti, koji su vam nametnuti usput rečeno. Nametnuto je! Pogrešno je. Prestanite gledati Tajnu („Secret“ – knjiga i dokumentarac Rhonde Byrne), pogrešno je!“