Pravo kao znanstvena kategorija je ukorijenjena u tricama i kučinama, ili bolje rečeno na klimavim nogama. To su sve opsjene i iluzije, fatamorgane. Stoga vam iskusni pravnik nikada neće jamčiti bez obzira koliko netko imao čvrst slučaj da će ga dobiti jer i sam zna da pravo nije egzaktno kao matematika ili neka druga znanstvena discpilina. Dobiti slučaj u pravosuđu je igra koja nadilazi pravne postulate i procedure.
Međutim ljudi se boje ulaska u taj sistem iz razloga što se on bavi nekakvim, nazovimo ih tako, delikatnim pričama koje su ljudima neshvatljive pa ih pravnici lako mogu smotati svojim egzotičnim pravnim izrazima.
U pravnom sistemu je često neke stvari vrlo teško dokazati, jer ih svatko tumači kako on želi, a mišljenje pravnika ili sudca je najviše kategorije i obvezujuće. Tako se u ovim našim okvirima lome koplja da li je čovjek fizička osoba ili nije, tj. da li on automatizmom postaje fizičaka osoba rođenjem ili je potrebna određena intervencija da bi to netko postao.
U svrhu istraživanja mogu vam ponudti jednu definiciju:
Fizička osoba (engl. natural person, njem. natürliche Person, Naturperson), naziv za život čovjeka kao subjekta prava. Rabe se još i nazivi naravna i prirodna osoba.
Pravna sposobnost, tj. sposobnost biti nositeljem prava i obveza, nije čovjekovo prirođeno, već je njegovo društveno svojstvo koje pravni poredak može, ali i ne mora priznati svakom čovjeku. Tako npr. u robovlasničkom društvu robovi s pravnog gledišta nisu bili subjekti, već objekti prava. Fizička osoba postaje rođenjem. To znači da dijete čim se rodi dobiva pravnu sposobnost. Dovoljno je da dijete pokazuje znakove života, a ne mora biti i sposobno za život. Po našem pravu vrijedi presumpcija (predmnjev) da je dijete rođeno živo. Ponekad se ukaže potreba da se još nerođenom djetetu (nasciturusu) sačuvaju neka prava pa se tada služimo fikcijom “onaj koji će se roditi uzima se kao da je već rođen”.
http://www.poslovni.hr/leksikon/fizicka-osoba-212
Međutim prije nekoliko mjeseci u Rumunjskoj se dogodio bizaran slučaj čovjeka koji za kojeg se pretpostavljalo da je nestao i proglašen je mrtvim. (OVDJE). U sistemu je jako bitno proglasiti nekoga mrtvim, onda država ili njegovi nasljednici mogu staviti šapu na njegovu imovinu. Taj je način potpuno legalan. I mada je to u prirodnom zakonu kriminal, u ovom sistemu to je legalno.
Dotični „pravni mrtvac“ pojavio se na sudu živ i tražio da ga proglase živim, i da mu ponovo vrate njegovu imovinu, papire i pravnu osobnost. Sud je to odbio. Taj čovjek mada je živ u sistemu se i dalje smatra mrtvim što je dokaz da živi čovjek i fizička osoba nisu jedno te isto.
Ovaj slučaj je dokaz da ako si živ ne znači da imaš pravnu osobnost kako gornja definicija kaže. Stoga se fizička osoba definitivno ne postaje rođenjem. To je izuzetno dobro znati, jer rođenje nema pravnog lijeka osim smrti, budući da se ne možeš odroditi. Rođenje nije pravni posao niti pripada u sferu pravnog prometa osim ako nije izvršeno u trgovačkom prostoru (rodilište). Ali ni onda nije valjan pravni posao jer oni koji su u rodilište došli nisu upoznati sa svim pravnim implikacijama njihova čina, čime je taj pravni posto ništavan. Sa druge strane upis u matične knjige je ključni dio u kojem živi čovjek postaje fizička osoba i dobija pravnu osobnost. Taj upis/ugovor se uvijek može poništiti. Kako, je neka druga tema, ali svakako svaka pravna radnja mora imati pravni lijek.
Interesantno je da u gornjoj definiciji postoji izravna kontradikcija ili oksimoron. Iako ona kaže da pravna osobnost nije prirođena čovjeku tj. nije prirodna ipak takvu osobu zovu naturalna ili prirodna osoba. Koja idiotarija.
Onaj tko ti nešto daje to ti može i oduzeti, ali ako ti to nešto ne uzmeš, nitko ti to ne može oduzeti. Stoga pravna osobnost se može ali i ne mora priznati samo onima koji je traže/podnose zahtjev. Što se tiče svih ostalih koje boli kurac za pravnom osobnošću pravni poredak im može popušiti istog.
Ako postoje još uvijek pravnici ili sudci koji tvrde da ti ne možeš ne biti osoba objasnite im kroz ovu priča da oni pojma nemaju.