Identifikacija je primarna u dualističko – relativističkom pogledu na svijet, jer da bi ona postojala moraju biti najmanje dvije stvari;
- Onaj koji se identificira
- Ono s čime se identificira
Identitet je tako uvjetovane prirode, jer ako se izgubi predmet identifikacije gubi se i identitet onog koji se identificirao.
Osoba prestaje postojati. Ovo je samo jedan od dokaza o iluzornosti osobe. Npr: Mnogo čitatelja ove knjige su, pretpostavljam, u jednom momentu bili Jugoslaveni. Međutim taj objekt identifikacije je nestao pa su tako nestali i Jugoslaveni. Oni koji se i danas poistovjećuju s tom tvorevinom to čine samo u ideološkom smislu. Jugoslaveni po ideologiji.
Identifikacijom se stvara identitet tj. postojanje iluzorne osobe (mentalnog obrasca) koji vjeruje u svoje postojanje, istina, ograničeno sadržajem i kvalitetom informacije. To je potpuno nesvjestan proces koji proizlazi iz neznanja, (nesvijest = neznanje) kako i sam naziv id-entitet kaže. Naime ID (Drugo značenje Id dolazi od Latinskog „id“ što znači „ono“) je urođeni dio osobnosti koji se u potpunosti nalazi u nesvjesnom djelu psihe, a ujedno i sjedište nagona prema utemeljitelju psihologije Sigmundu Freudu. Pojam entitet upravo dolazi od latinske riječi ens, entitas, a znači biće. Entitet je prema rječnicima ono što jest, cjelina nečega što postoji, značenje čega, ono što je posebno u stvarnosti ili u svijesti, bit bića kao takva. Logikom zaključujem da je onaj koji ima identitet nesvjesno biće ili bolje rečeno biće, čija je primarna karakteristika neznanje/nesvijest.
Ako nema identitet – nije osoba. Mada, zbog neznanja o informaciji za koje se um vezao (jer se vezivanje dogodilo nesvjesno), nekad postoji privid da neke osobe nemaju identitet, ali to je samo radi toga, jer je sadržaj identifikacije zaključan u podsvijesti. Interesantno je da kad vam netko kaže da se identificirate, to zapravo znači da se poistovjetite sa nekom idejom, sadržajem, imenom. Znate i sami kako odgovarate kad vas netko pita tko ste ili da opišete sami sebe. Niste obraćali pažnju? Mogu vam malo pomoći. Možda vam je sad teško pronaći neke sadržaje sa kojima se identificirate pa probajte možda sa ovima. Ja sam:
- ime i prezime,
- bračni status,
- starost,
- mjesto prebivanja,
- roditeljski status,
- školski status,
- poslovni status,
- nacionalni status,
- politički status,
- rasni status,
- fizički status,
- sportski status,
- religiozni status,
- glazbeni status,
- kulturno-umjetnički status…
- ideološki status,
- pogledi na svijet,
- emocionalni status,
- duhovni status,
- ostali intimni samo čovjeku znani statusi………..
Identifikacije su često skrivene i ne možete uvijek biti sigurni iz kojeg prostora djelujete. Ako radite nešto što vam se ne sviđa, potpuno je sigurno (100%) da to radite iz područja osobe i da postoji nekakva identifikacija ili vjerovanje, iako ga možda trenutno ne vidite.
Osoba se može poistovjetiti sa tijelom, imenom, bilo kojim simbolom kao mentalnom projekcijom. Generalno govoreći bilo kakva radnja učinjena iz vjere ili nekog interesa podrazumijeva postojanje osobe.
Zamislimo jednog mladića koji je vani sa ekipom i vidi prekrasnu curu kako izlazi iz crvenog BMW-a (i nekog bezveznog tipa sa njom). Pojavljuje se misao, da ako bi htio imati ovakvu ljepoticu moraš voziti BMW-a. Ta misao stvara stav i ako momak povjeruje u nju počet će djelovati prema smjernicama te misli. Odjednom se rađa interes, jaka želja da vozi BMW-a. Dodatni zaključak jest i da će vrijediti više i biti poštovaniji u društvu i na kraju krajeva cure će se lijepiti za njega čim kupi BMW-a. Može se dogoditi:
- da odmah odustane od te misli, ili
- da je proba ostvariti pa da odustane nakon nekog vremena ili,
- da utroši nekoliko godina života i uloži veliku količinu energije da si kupi novi BMW.
Cijelo njegovo djelovanje zasnovano je na ideji i identifikaciji sa mišlju koja se nakraju najčešće pokaže potpuno pogrešnom. On je cijelo vrijeme, iako nema konkretnog naziva osobe, djelovao kao osoba.
Vjerovanja i interesi mogu biti suptilni, prividno sakriveni:
- osoba će se popeti na Mount Everest jer tako dobiva dodatni osjećaj snage i samopouzdanja,
- osoba će svaki dan ići na jogging jer vjeruje da je to zdravo,
- osoba će raditi humanitarno jer vjeruje da će tako dobiti pohvalu,
- osoba će pomagati drugima jer stječe osjećaj korisnosti,
- osoba će stupiti u odnos sa drugima, jer se plaši samoće,
- osoba će se uljepšavati jer želi privući pažnju,
- osoba ide na put do prosvjetljenja, jer vjeruje da će tako postati onaj koji je pronašao istinu,
- osoba će negirati samu sebe, jer vjeruje da se mora riješiti sam sebe da bi se prosvijetlio.
Um se kao veliki lukavac skriva i na mjestima gdje mislimo da ne bi trebao biti, u našim najsvetijim mislima i stremljenima. On će se uhvatiti svega, bilo koje misli ne bi li kreirao neki oblik koji će ga držati na životu.
Život vjernika je život osobe, jer vjernik po definiciji u nešto mora vjerovati. Mora postojati nekakav sadržaj koji će uobličiti vjerovanje. Svi religiozni ljudi unutar organiziranih religija djeluju u kapacitetu osobe. Najranija poistovjećivanja, kad je svijest o samom sebi slabo razvijena, postala su i ona koja najtvrdokornije prianjaju za naše biće, a to su identifikacije sa tijelom i sa imenom. Kada je dijete bilo jako malo čulo je glas koji mu upućuju roditelji. Sa ograničenom svjesnošću dijete je greškom pomislilo: „Aha, to što oni govore – to sam ja“ i tako se stvorila identifikacija sa imenom. Svi danas govore: „Ja sam Ante, Jozo, Marija, Gabriela, Srećko…“ ali je zapravo mnogo ispravnije kazati: „Zovu me Mate“ ili „Moj um se odaziva na ime Miranda.“ Ovo je bitno uočiti.
U duhovnom/psihološkom svijetu ovaj entitet je poznatiji kao ego ili persona. Ego je u velikoj većini slučajeva identificiran se ogromnom količinom stvari, osoba, ideja te je često večina ljudske energije vezana za njega jer ljudi uglavnom usmjeravaju svoju energiju prema vani, ciljevima, idejama, materijalnom, financijskom, poslovnom, drugim osobama i sl.
Najveći broj ljudi se poistovjećuje sa svojim tijelom i umom. Glupo je ulaziti u neku statistiku ali mislim da 99,9% ljudi ne mogu pojmiti sebe bez tijela i uma. Iako kada pričamo i o umu i o tijelu uvijek kažemo „moje“. Dakle postoji nešto iza uma i tijela što ih vidi kao svoju svojimu a ne kao suštinu. Oni su tek blijedi odraz naše prave suštine.
Istina je da Bog govori kroz naša usta, gleda kroz naše oči, sluša kroz naše uši, osjeća našim srcem. Kako sve izvire iz njega i ne postoji ništa osim njega tako niti nepostoji nešto s čime bi se mogli ili trebali identificirati.
Danas se ljudi identificiraju sa izgledom tijela, sa stupnjem obrazovanja, autom kojeg voze, odjećom, djecom, kućom, sportom, političkim opredjeljenjima, glazbom, rasom, nacionalnošću, regionalnošću, jezikom, spolom i da ne nabrajam dalje. Svaka od tih pojedinačnih identifikacija stvara entitet koji ima svoj stav, odijeljen je od cjeline i brani tu svoju odijeljenu oazu svim sredstvima.
Identifikacija je uzrok svih podjela, ratova, nesreća koje su zadesile čovječanstvo.
Oni koji su svjesni ovog načina rada potiču ljude da stvaraju što više identiteta i tako profitiraju na račun naših podjela. Stara izreka bi se mogla preformulirati da dobije moderniju varijantu koja bi glasila: „Daj im identitet pa vladaj“
Kako ćete prepoznati identifikaciju? Ona je vrlo često nesvjesan proces i treba uložiti malo napora za prepoznavanje. Ako gorljivo branite neke stavove bilo političke, religiozne ili neke druge prirode a neznate baš koji su pravi osobni razlozi vaših stavova to je 100% identifikacija. Taj proces je površan i vrlo brz. Mora biti takav da se može u što kraćem roku napraviti što više identifikacija. Bilo kakvo malo dublje razmišljanje o pravoj prirodi stavova često otkriva da su ti stavovi samo preuzeti bez ikakvog kritičkog mišljenja od nekog drugog kojeg ste možda smatrali autoritetom ili stručnjakom.
Identifikacija je često i vrlo bolna jer istinsko biće naša esencija želi vratiti nazad svoju energiju koja je raspršena po raznim inentitetima. Ja sam osobno dugo bio identificiran sa katoličkom crkvom i religijom ali nešto je unutar mene govorili da tu nešto neštima. Čim mi je kapacitet sagledavanja stvari malo porastao vrlo jednostavno sam uočio da ja tu slijedim tuđe ideje, tradiciju, nametnute obrazce koji vrlo malo ili skoro ništa nemaju sa mojim pogledima na svijet. Međutim kako je identifikacija bila potpuna i velika količina energije vezana za nju proces povrata energije i izlaz iz kaljuže je bio vrlo mučan i dugotrajan sa velikim sukobima unutar obitelji.
Ukoliko se gledate na ogledalo i ne sviđa vam se što vidite ili vam se jako sviđa što vidite za pretpostaviti je da ste se identificirali sa izgledom svojeg tijela. Iako se možete pozivati na zdravlje, na higijenu, na estetiku uglavnom su to samo pretpostavke temljene na močvarnom tlu ideja koje smo također preuzeli od drugih.
Kad vaš nogometni klub izgubi a pogotovo u derbiju protiv najvećeg rivala javlja vam se grč u želudcu. Kad netko popljuje vašeg najdražeg pjevača ili proglasi smećem vašeg omiljenog limenog ljubimca, a marku robe koju nosite deklarira šrotom zasigurno vam se javljaju mučne reakcije ljutnje, bijesa, i naglo raste refleks za obranom svojeg lika i djela. Povećana doza emocija vam je najsigurniji znak da ste sa nečim identificirani.
