Svijet oko nas nije egzaktan niti determiniran. Njegov izraz nije statičan, već se na njega uvelike može utjecati. Kako je stvoritelj svega stvorio materijalni svijet iz svoje misli, on je taj koji ga može promijeniti kad god i kako god poželi. On je istina, a oblici koje on stvara na njegovu su sliku. (primjetite riječ „slika“). Istu takvu mogućnost kao najviši potencijal ima i utjelovljeni bog (čovjek). On svojim mislima i vizijama, imaginacijom može kreirati svjetove, mijenjati prirodu i prirodne postulate, graditi ili rušiti svjetove. Jer čovjek je po kreativnom principu iznad prirode. Ona postoji radi njega, a ne on radi nje.
Moć kreacije jednog čovjeka je matematički eksponencijalno manja od moći više ljudi. Takva misao poznata je pod nazivom kolektivna misao ili svijest. To potvrđuje i Anastazija Vedruska.
„Osjetili su jasno ljudi moć kolektivne misli. Ovdje se mora reći – šta je to misao čovjekova? Misao ljudska je – energija, kojoj nema ravne u prostranstvu. Ona je u stanju da stvara prekrasne svjetove ili oružje, koje je sposobno planetu da uništi. I sva, bez izuzetka, materija koju vidimo danas, mišlju je stvorena. Priroda, životinjski svijet, sam čovjek – u nadahnuću veličanstvenom stvoreni su Božijom promišlju. Mnoštvo predmeta vještačkih, mašina, mehanizama koje danas vidjeti možemo, misao ljudska je stvorila. Pomisliti možeš da to ruke čovjekove proizvode. Da, danas se ruke koristiti moraju. Ali ipak, svaki detalj prvo misao stvara. Smatra se da je danas misao čovjekova savršenija nego što je u prošlosti bila. Ali, to je daleko od istine. Kod svakog čovjeka Vedske civilizacije, po brzini i punoći informativnoj, ona je milion puta prevazilazila misao čovjeka današnjice. Kao dokaz može da posluži i to, da mi iz prošlosti uzimamo znanja o primjeni bilja u liječenju i ishrani. A u prirodi je mehanizam umnogome savršeniji i složeniji od vještačkih stvari. Nije samo mnoštvo životinja sebi u službu čovjek pozvao. Nije samo svom bilju ustanovio namjenu. Kada je shvatio moć kolektivne misli, opazio je da se pomoću nje vremenskim prilikama može upravljati. Iz utrobe Zemlje primorati vrelo da izbije. Ako se nesmotreno sa mišlju postupa, pticu u letu je moguće oboriti. I uticati na život zvijezde daleke – bašte na zvijezdama odgajati, ili uništiti zvijezde. To nije izmišljotina već stvarnost, i bilo je sve to ljudskom rodu dato.
Misao kolektivna je moćna. U cijelom Svemiru nema energije, kadre da je ometa u delanju. Materija i tehnika današnjice jesu odraz misli kolektivne. Sve mehanizme i oružje suvremeno izumela je ona. Sjeti se, govorila sam da je u tim Vedskim vremenima nemjerljivo veće snage i energije misao svakog živog bića bila. Kamenje, teško više tona – svega devetoro ljudi, okupljenih zajedno, je moglo da pomjera. Da bi se lakše koristili mišlju kolektivnom i na dobrobit većine, a da se pri tom vreme ne traći na okupljanje na jednom mjestu mnoštva ljudi, ljudi su osmišljavali likove raznih bogova. Uz njihovu pomoć prirodom su počeli da upravljaju.
Čestice svih energija svemirskih postoje u čovjeku. Njih je mnoštvo, one su oprečne. Ali, sve čestice svemirskih energija uravnotežene treba da budu u čovjeku, u jedno skladno sjedinjene. Kada se makar jednoj desi da prevlada, ostale su odmah ponižene, harmonija je narušena, i tada… Tada se preobražava i neskladna postaje Zemlja. Zamišljena slika prema predivnom ljude može voditi, ali može povesti i prema uništenju, kad se jedinstvo naruši iznutra. A šta je to slika? Slika je – ljudskom mišlju osmišljena energetska suština. Nju može da oblikuje jedan čovjek ili nekoliko njih.
Čim više ljudi pohranjuje sliku svojim osjećanjima, tim moćnija postaje ona. Stvorena kolektivnom ljudskom mišlju, slika može da posjeduje divovsku rušilačku ili stvaralačku snagu. Ona ima povratnu vezu sa ljudima i može da oblikuje karaktere, način ponašanja većih i manjih grupa ljudi. Koristeći otkriće grandioznih mogućnosti svojih, stvarali su ljudi sa oduševljenjem život Planete.“
Smisao prve konvencije živog čovjeka nije u razmjeni informacija i traženju rupe kroz koju bi se mogli iskrasti iz sistema. To je program miševa ili štakora. Čovjeku ne trebaju informacije, jer su sve one proizvoljne i lažne. Istina se ne nalazi u informaciji. Istina se nalazi u čovjeku i on je uz pomoć drugih živih ljudi može svojom vizijom imaginacijom materijalizirati. Osnovni motiv konvencije je stvoriti novu sliku novog društva. Društva u kojem nitko ne vlada nad ikim, u kojem vlada istina, moć i znanje. Takva svijest nije utopija, ona se nalazi u svakom od nas i to je naša suština.
Takvim kolektivnim promišljanjem oslobođenim od sebičnih interesa ne samo da je moguće kreirati novi svijet već je samo pitanje dana kad će ono biti svima vidljivo.
Nikakve ekstremne radnje u smjeni ili rušenju sistema ne samo da nisu potrebne već su i kontraproduktivne. Nismo protiv nikoga, već smo za sebe i to ne samo za sebe već i za sve ostale koji toga nisu svjesni.
Sindromom stotog majmuna oni koji nisu toga svjesni počinju se buditi i kolektivna slika ih obuzima te i oni počinju biti sudionici u stvaranju novog svijeta, ostavljajući stari da sam istrune, jer više nema goriva u obliku vjere i strahopoštovanja ljudi.
Sanjajmo zajedno novog (starog) čovjeka i novo društvo bez nasilja, bolesti, prevare, kriminala, egocentrizma, nesvijesti, korupcije. Što više o njemu pričamo, o njemu mislimo, detalje razrađujemo njegova materijalizacija se tim više nazire.
