Kontrola uma u pravnom sistemu
Mnogi tragači za samim sobom, bogom ili određenim smislom postojanja rijetko ili gotovo nikada ne ulaze u sferu pravnog sistema jer spomenuta potraga na tom mjestu nema nikakvog smisla, zar ne? Na isti način pravnici ili sudci u svojim svakodnevnim poslovima nikada ne koriste nikakve duhovne postulate jer je na tom prostoru jedini relevantan zakon, zar ne? Stoga tragatelji, duhovnjaci, filozofi, psiholozi nemaju što tražiti u pravnom svijetu, niti obrnuto, zar ne?
Ovo je zapravo netočno jer istinski tragatelj zna da se ništa ne može odvojiti od ičega i da koja god disciplina naoko izgledala odvojena – to nije istina, mada nema nikakvih podataka ili informacija o integraciji naoko nespojivih disciplina. Tome je već neko vrijeme došao kraj jer postoje ljudi koji objašnjavaju pravnu prirodu stvarnosti kroz duhovne principe. Jedan od tih ljudi sam ja, autor ovog teksta i upravo iz tiska izišle knjige “Kontrola uma u pravnom sistemu.”
Istina ne oslobađa, istina i sloboda su jedno!
Integracija duhovno – psiholoških područja svijesti s pravnim sistemom daje, najblaže rečeno, zapanjujuće rezultate. Mali broj ljudi se, pretpostavljam, bavi pravom, ako nisu pravnici. Običan građanin nema nikakvog interesa da se bavi istom, čineći tako jednu kardinalnu grešku u svojem traganju jer je ovaj sistem daleko najbolji pokazatelj neslobode, zarobljavanja, kontrole uma običnog čovjeka slijepog za prijevaru koja se događa svima ispred nosa.
Svjedoci smo danas korupciji sistema izraženog beskrajnim egoizmom i lažima, ali opet ne znamo niti tražimo ikakav način popravljanja, redizajna ili odbacivanja istog, čekajući valjda da se stvari riješe same od sebe. Postoje, istina, određene skupine koje pokušavaju napraviti promjene, ali budući da to ne rade na duhovnim postulatima u kojima ništa nije odvojeno do tebe, takvi pokušaji mijenjanja izvanjskog, a zadržavanja unutarnjeg neslavno propadaju.
Uvođenjem istine u ovaj prostor on se rastače, a njegova snaga potpuno nestaje te je stoga duhovna pozicija čovjeka u svim segmentima superiorna poziciji osobe, nositelja pravnog svijeta. Istina oslobađa čovjek okova građanstva, lažne uloge fizičke osobe ili društva sa ograničenom odgovornošću, budeći svijest za istinu u kojoj postoji samo svijest dok je sve drugo iluzija.
Istina koja je, usuđujem se reći, dokazana i neosporna jest ta da je Pravni svijet svijet koji u stvarnosti ne postoji jer su svi njegovi akteri izmišljeni imaginarni likovi. Njegovo postojanje rezultat je masovne umne manipulacije ili bolje rečeno kontrole, te je slijepa vjera jedini aspekt koji daje snagu, moć i vjerodostojnost spomenutom sustavu. Ironija cijele priče poprima abnormalne razmjere razumijevajući da “pravna znanost” sa znanošću nema veze jer se temelji na dogmi.
Iako se sam pravni proces temelji isključivo na činjenicama, još nismo uspjeli pronaći nijednu pravnu ili fizičku osobu čije je postojanje činjenica, a i samo pravo kao disciplina ne temelji se na činjenicama niti ima pravno porijeklo. Ovakvo neosporno znanje potvrđuje osnovnu prirodu iluzije. Iluzija je napravljena za iluzorne osobe i nad njima ima nadležnost.
Zakoni su pravila iluzorne države i nad stvarnim čovjekom koji ima duh i od krvi i mesa je nema nikakvu nadležnost. Ukratko rečeno živi čovjek niti je ikada bio niti ikada može biti dio pravnog sistema. Zakoni su pisani za građane i fizičke osobe. Što su to građani i fizičke osobe nemam vremena objašnjavati u ovom tekstu jer je premalo mjesta. Tko sam ja, ključno je pitanje za razumijevanje svijeta iluzije.
Pravni svijet iluzije i fikcije
Pravni sistem ustanovljen je na principima pravnog jezika u kojima značenje riječi nije ono za koje mi mislim da jest. Dovoljno je da znate da je cijeli sistem ustanovljen na Latinskom jeziku koji je jezik magične strukture (urok, spell) čijim su kontroliranjem značenja pravnici i svećenici zarobili ljude u pravni svijet u kojem se danas nalazimo.
Ovakvo razumijevanje stvarnosti u prvi plan izbacuje zapanjujuću činjenicu. Ta činjenica govori da mi živimo fiktivne živote igrajući fiktivne uloge u fiktivnoj predstavi u kojoj ne vrijede božanski zakoni već zakoni čovjeka pisani kao mrtvo slovo na papiru. U takvom dualnom na egu baziranom svijetu ljubav, istina i znanje su nedostižni ciljevi jer su oni zapravo u tom svijetu ilegalni i nedopustivi. Ukratko rečeno sistem u kojem živimo je u najbazičnijem smislu te riječi, sotonizam, bez obzira da li se odnosi na pravni, religiozni ili neki drugi pod sistem.
Had, podzemni svijet mrtvih je svijet u kojem jesmo. To je svijet strukture, pravila, stava, identiteta, svijet osoba, maske smrti. Život je na drugu stranu nepodložan pravilima, identitetima i živi u uvijek prisutnom sada neopterećen zakonima ili pravilima. Zombi Land – zemlja živih mrtvaca, je pravni svijet, svijet lažnih autoriteta, doktrina, dogmi koje u stvarnosti, istini nemaju nikakvo uporište.
Ova priča vas možda malo straši što je i normalno ako ste je čuli prvi put, ali vjerujte bez susretanja sa svojim strahovima svi istinski tragatelji neće stići nikamo.
Obzirom da je svijet iluzije zasnovan isključivo na vjerovanju pojedinca u isti, potrebno je kontrolirati umove takvih kako bi vječno vjerovali u stvarnost iluzornog i kao takvog ga održavali na životu.
Što je to kontrola uma? Kako djeluje na um? Kako um gleda na stvarnost? Tko je taj koji kontrolira i kako? Kako se osloboditi hipnoze i kontrole i može li i kakav bi bio svijet bez kontrole i kontroliranih? Na ove i mnoga druga pitanja možete saznati odgovor u jedinstvenoj knjizi u svjetskim razmjerima. Ove informacije nećete dobiti od duhovnih gurua i učitelja jer oni ne znaju mnogo o funkcioniranju pravnog sistema.
Jasnoćom o ovim informacijama nelogičnosti i idiotarije sistema konačno postaju transparentne i potpuno razumljive. Svi segmenti sistema od pravnog, medicinskog, znanstvenog, obrazovnog, religioznog itd… služe isključivo za zaglupljivanje, zatupljivanje, uokviravanje svijesti u dogmu neznalice, laika, ovce, idiota. (riječ idiot dolazi od riječi idiotes što znači “građanin”). Stoga sistem zapravo funkcionira besprijekorno jer njegov smisao nije oslobođenje već zarobljavanje čovjeka.
Dogma o vlasti
Cijeli današnji sistem je sistem kompromitirane svijesti, bolesti. U njemu se jedni veličaju na račun drugih i traže bespogovornu poslušnost i pokornost. Mogu donekle razumjeti psihopatske persone željne moći i superiorne pozicije, ali teško mi je razumjeti ljude koji žele biti pokorni i poslušni, koji žele imati onog koji će im govoriti što da rade. Gotovo je nevjerojatno koliko ljudi priča i mašta o „velikom vođi“ koji će voditi ljude u svjetlu budućnost, i jedino što rade je da promatraju oko sebe tražeći takvog da bi ga mogli slijediti.
Dogma o nužnosti postojanja vlasti i autoriteta koji će upravljati našim tijelima, umovima i dušom je samo to – dogma. Njeno porijeklo leži u nesigurnosti individue koja se spremna odreći svoje slobode kako bi bila dio mase i skrivena ispod kišobrana kolektivizma. Nije nikakav problem biti dio kolektiva, ako je to slobodna odluka individue. Ali kao što ćete vidjeti u nastavku knjige u ovom društvu takva slobodna volja ne postoji.
Dogma o vlasti je psihološka bolest, virus koji je zarazio čovjeka u pandemskim razmjerima. Svatko koji vam govori da morate biti dio kolektiva i da tu nema izbora i ako vam se ne sviđa da odselite, je po ovakvom viđenju stvari bolestan – u glavu. Vlast u prirodi nema nikakvu podlogu. Tamo nema poreznika, carine, policije, sudova koji u ime fantomskog entiteta kažnjavaju nepokoravanje autoritetima.
“Kontrola uma u pravnom sistemu” demistificira u potpunosti cjelokupnu ideologiju tzv. Državizma (religije u kojoj je najveći bog kojeg se štuje država), sistematski objašnjava što je to um i njegove izvedenice (osoba i ego) te kako on funkcionira i kako gleda na svijet. Zatim potanko objašnjava zbog čega čovjek nije dio zakona te kojom je čarolijom isti od suverena postao rob. Tko je i na kakav način zarobio čovjekovu dušu, um i tijelo i kakve sve implikacije to zarobljavanje ima, te kako se osloboditi okova magičnog ugovora.
Beznačajna Knjiga
Uvod u beznačajnost
Jedna misao ti dođe do svijesti i kao da si shvatio sve. Sve ti je kao na dlanu. Sve su se puzle složile u sliku koja ima smisla i istine. Izvanredno. Kao i u svakom oduševljenju, prva je misao podijeliti s drugima koje zanima ovo viđenje. Kako da ovaj uvid podijelim? Samo riječima! U pokušaju da svoje jasno viđenje opišem riječima, objasnim, shvatio sam da taj jedan mali trenutak jasnoće ima u sebi tisuće i tisuće riječi. Ovo viđenje stoga zaslužuje knjigu.
I evo, to je ova ovdje.
Prije 6 i nešto godina počeo sam se baviti pravom, onim nekim bazičnim činjenicama o pravnom sistemu. Zašto? Želio sam prvenstveno otkloniti strah od države kojeg sam imao i kojeg se nisam mogao riješiti. Egzistencijalni strahovi, ali i bijes zbog nepravde i sve veće kontrole eskalirala je u meni samome. Najveći problem je bila nemoć, jer je izgledalo doslovno da protiv svemoćnog aparata čovjek sam ne može ništa. Iz te perspektive to je zaista izgledalo tako i siguran sam da i mnogima od vas koji sada čitate izgleda tako. Na traženje odgovora svi su slijegali ramenima i govorili da se tu ništa ne može napraviti, da su stvari takve i to treba prihvatiti.
Nisam bio zadovoljan takvim odgovorima, niti životom kojeg država nameće, za koji i nemaš nekog izbora. Zato sam krenuo sam proučavati što su to država i pravni sistem i odakle im tolika moć. S obzirom da imam iza sebe više od dvadeset godina bavljenja spiritualnošću, a poslije i psihologijom, sve termine i značenja koja sam naučio tamo samo sam poistovijetio s pravnim sistemom i počeo ga gledati kroz te i takve oči. Vrlo brzo sam shvatio da su temelji sistema prilično fleksibilni. Zakoni su rastezljivi, njihovo tumačenje još i više. Temeljni dokumenti se ne poštuju ili se izvrću, pravila za neke vrijede, za neke ne. Procedura je u banani, jer za pokrenuti postupak protiv ikoga trebaš otegnuti jaja, a možeš dospjeti u ćorsokak u kojem je po naški „ujeo vuk magarca“.
Ukratko, jedan veliki nered od kojeg su zazirali i pravnici i odvjetnici, pokušavajući uvijek riješiti stvari mnogo pragmatičnijim metodama od pravnih. Ono što sam prvo uvidio jest da kad tražiš nekakvu tvrdu podlogu sistema, ne možeš je naći, isto kao što ne možeš naći temelj svoje osobnosti ili karaktera. Uvijek se radi o nekakvoj magli, nekakvim uvjerenjima, čiju vjerodostojnost ili logiku ne možeš igdje verificirati, već je samo dogmatski uzimaš kao takvu.
Zatim sam uočio da su karakteristike uma i sistema gotovo iste, pogotovo što oboje djeluju unutar određenog konteksta u kojem imaju smisla, a izvan njega su potpuno besmisleni. I koliko um ne želi izlaziti izvan vlastitog konteksta u kojem je on kralj, sistem ti niti neće dozvoliti da izađeš izvan njegove smislene cjeline i silom će te u nju ugurati. Vau, shvatio sam, sistem je kolektivni um koji se plaši vlastitih laži i krije ih kao zmija noge. On funkcionira u strahu od odumiranja i kontrolira sve moguće segmente stvarnosti kako bi njegova hegemonija trajala što duže.
Sistem, kao i um, živi u okvirima definicija stvarnosti koje je sam prihvatio, a da bi vladao, mora te iste nametnuti drugima. Izvan tih definiranih termina koji tvore jedan konceptualno-mentalni svijet, um i pravo su ništa. Jedino bi mogle biti sluge čovjeka, što je izvorno vjerojatno i bio njihov smisao, nikako obrnuto.
U prvoj knjizi na ovu temu koju sam napisao prije tri godine („Kontrola uma u pravnom sistemu“) objašnjavao sam ove mehanizme crnomagijske prirode, kojim se čovjeka drži pod kontrolom. U njoj je dokumentirana teza da je sistem proizvod bolesnog uma, koji je takvim postao utjecajem religije, edukacije, znanosti i drugih metoda. Svi sistemi potpore vladavini prava služe za kreaciju mentalnog sklopa iz kojeg može proizići ovakav suludi sistem. On se davnih dana pokazao neprijateljem čovjeka, a budući da je proizvod vlastitog uma, onda je naš um naš neprijatelj?
Je sam li to dobro rekao?
Zadani program svakog uma jest distrakcija, tj. odvraćanje pažnje i prebacivanje užarene kugle istine u ruke drugome. Mnogi koji su pročitali moju knjigu ili velik broj tekstova koje sam na internetu objavio nisu bili željni ni u jednom trenutku preuzeti ikakvu odgovornost za ono što se kolektivno, pa i lokalno događa. Sistem je imao vidljive predstavnike pa je najjednostavnija opcija pljuvati po njima o jutra do sutra, što mnogi i rade.
Ja općenito nemam ništa protiv toga, ako bi to donosilo ikakve rezultate ili rješenja. Kako ja vidim, osim lokalnog olakšanja i privilegije pljuvanja i kritiziranja, rješenja nema. Političari se smiju i misle: „samo vi pljucajte, nama to ne smeta“. Veći igrači znaju da dokle god psi laju, karavane prolaze, tj. dok kritiziraju, nikakve opasnosti za sistem nema.
Um koji je bijesan i ljut, želi se osloboditi stiska, kao malo dijete kojeg držiš za glavu. Ono će odmah početi paničariti i željet će se osloboditi istog trenutka, jer je takav urođeni refleks – nagon. Ali u takvim trenucima djelovanje nije trezveno, svjesno pa rezultati budu pogubni.
Pokušaji oslobođenja alatima sistema su nemogući i neučinkoviti, kao i nož koji ne može porezati sam sebe ili zub koji ne može sebe ugristi. Svaki alat sistema potvrđuje postojanje istog pa služi isključivo njemu.
Ima ljudi koji odlično zarađuju, ali i non-stop rade, koji sve ove probleme rješavaju novcem i ova ih pitanja uopće ne zanimaju. Ali trebalo bi ih zanimati, jer ova priča ide mnogo dalje od pukog preživljavanja u sistemu ili bavljenja istim. Sistem zarobljavanja je daleko veći i šireg dosega i ide u dijelove gdje novac ne vrijedi ništa pa se njime ništa niti ne može kupiti.
Ako ne znaš kako ti funkcioniraš niti kako funkcioniraju priroda i društvo, kao zemaljski elementi, ne znaš niti kako funkcionira sistem koji je posljedica tih odnosa. Upoznaj sebe sve će ti biti jasno. Ova knjiga je generalni pregled svih bitnih točaka u funkcioniranju odnosa relativne stvarnosti, ali i neodnosa apsolutne. Ona objašnjava kontekste u kojim slučajevima znanje i program/sistem imaju smisla i u kojem su besmisleni, a ti sam trebaš odlučiti hoćeš li i u kojem sudjelovati.
Odbacujem ipak gornju misao da da je um krivac za ovakvo stanje. Um nije kriv, jer je on alat u rukama (ne)svijesti. On je nevin sam po sebi, jer funkcionira kao program. Kakve ima ulazne parametre, takvi će mu biti i izlazni. Može li računalo donijeti ispravan rezultat ako su upisani krivi podaci? Problem je u podacima. Podaci koje mi imamo su krivi, utisnuti raznim magičnim sredstvima i djelovanjem (te na kraju i silom), koji su kreirali izvrnuta značenja, znanja, a time i programska djelovanja. Vjera u laž nas je dovela ovamo. Laž je prisutna u svim segmentima života, a ona najbitnija i najskrivenija je istina o čovjeka i njegovu stvarnom potencijalu. Budući da je laž ogromna, a istinu tek naziremo, za objašnjenje iluzije potrebne su knjige i ovo je jedna od njih. Nadam se da će se vrlo brzo početi pisati debele knjige o stvarnosti/istini, a da iluziju više nitko neće spominjati. Bit će u potpunosti apsolvirana. Do tada….
Sloboda je najtraženija roba današnjice, ali se ne može kupiti. Postoje neke ideje o slobodi koje se prodaju, ali one su zamjena za slobodu. Kad bi se ona mogla kupiti, mnogi bi danas bili oslobođeni. Tražitelj slobode emitira frekvenciju neslobode, s obzirom je to njegovo sadašnje stanje. Da nije tako, slobodu ne bi ni tražio. Samo zatočeni traže slobodu. Oni koji su slobodni i koji misle da su slobodni ne traže je.
Božanska matrica odgovara na vibraciju čovjeka, ne na njegovu mentalnu potrebu. Time dublje zarobljava tragatelja za slobodom, s obzirom da emitira stalnu porobljenost. Tragatelj tako samo produbljuje svoju neslobodu frustracijom što se sloboda ne može pronaći.
Osnovni dio porobljenja su značenja i relativne oznake koje u umu imamo o bilo čemu. One polariziraju svijest, koja time dobiva određene karakteristike, manje ili više željene i manje ili više beznačajne. Time je svijest zarobljena značenjem koja ima o sebi i svemu oko sebe. Taj svijet je nastao na drvetu znanja, temeljno je polariziran na dobro i loše, poželjno i nepoželjno. Sloboda se od neslobode ne može u apsolutnom smislu odvojiti, jer jedno drugome daju smisao, te traganjem za jednim dobiješ i drugo. Apsolutno oslobođenje leži u odbacivanju značaja i znanja vezanog za stablo relativnosti te jedenje plodova s drveta života. Šta to zapravo znači?
Cijena:
Kontrola uma u pravnom sistemu 550 str, A5 180 kn + poštarina
Beznačajna knjiga 230 str. A5 140 kn + poštarina
Obje knjige skupa 270 kn + poštarina
Plaćanje pouzećem, preko računa, paypal, revolut
Knjige možete naručiti na mail: kontrolauma2016@gmail.com, preko fejsa Dražen Kasalo, na mob: 0954552071
Šaljem i van Hrvatske ali je plaćanje pouzećem tada nemoguće!
