Kaže se da je stvoritelj (veliki duh) kad je stvarao iz sebe čovjeku dao poseban dar. Taj dar je poznat kao slobodna volja. Meni je to logično i vjerujem u to. Jer zašto stvarati poslušnike, pokorne robote koji nemaju slobodnu volju i ponašaju se po predviđenom obrazcu.
Takva kreacija je sintetička i nema gušta u ovoj igri. To u ezoteričnim krugovima još nazivaju misterija stvaranja u kojoj igrači (ljudi) mogu istraživati individualno, a opet ne mogu izbjeći neizbježno, a to je da se vrate izvoru. Tako da sam siguran da slobodna volja postoji, mada možda nije toliko širokog opsega koliko mi mislimo ili bismo željeli da jest.
Takvo individualno postojanje kojeg zovemo čovjek može se identificirati sa čime god želi, ali tako veže i ograničava svoj izraz postojanja. Ne postoje prepreke u takvom vezivanju ili identifikaciji. Svijest ili postojanje može za sebe tvrditi što god hoće da jest i biti potpuno uvjerena da ona to jest.
Vezivanje ili identifikacija se ipak u većini slučajeva događa ne svojevoljnom odlukom već nesvjesno. Svijest o postojanju kao neodvojiv dio istog u ovoj dimenziji dolazi u dvije varijante. To su svijesnost o samom sebi (postojanju) i nesvijesnost o samom sebi (postojanju). Ta nesvijesnost je dominantna odlika postojanja kad se čovjek utjelovi u ovoj dimentziji i prvih nekoliko godina života postoji, a da toga nije u potpunosti svjestan. U tom stanju svijest se veže za jako mnogo stvari i stvori ogroman broj zaključaka koji su često potpuno krivi.
Prevladavajuća identifikacija prisutna u gotovo 100% ljudi jest: “Ja sam tijelo i svoje ime i prezime.” “Naravno da sam ja tijelo, da nema tijela ne bi bilo niti mene”, je izjava koju ćete jako često kao prilično dobar argument čuti, ali ja vas izazivam da promislite dublje i dalje. Ako pogledate i promislite fokusiranije spoznat će te da tijelo možete promatrati i kao vozilo (auto) koje se kreće onako kako vozač auta zamisli.
“Da, ali ako se auto vozaču neće biti ništa, uglavnom, a ako se tijelo slupa….!” Ima i to smisla, ali ako se čovjek jako poistovjeti sa svojim autom udarac u auto može biti i udarac u njega. Ja znam čovjeka koji se onesvjestio kad je čuo da mu je kamion isfrižao auto. Ali o tome neki drugi put….
Promatrajmo život kao rijeku, a životnu energiju kao vodu u koritu ili kao tok rijeke. Tom rijekom plove mnoge misli i ideje. Većina njih jednostavno samo pluta ili prolazi pokraj nas, a da ih nismo niti primijetili. Međutim, neke misli i ideje su nam jako privlačne i postoji intencija ili energetski potencijal da se takve misli zadrže. Takvim energetskim potencijalom postavlja se brana u korito rijeke koja se veže za misao ili ideju i ne dozvoljava joj da je rijeka odnese. Energetski potencijal uložen u misao jednostavnije ćemo zvati vjera/vjerovanje.
Energija vjere zarobljava se u kalup predefinirane misli i poprima oblik i karakter misli. Stvara se jaka veza i prije bezoblična energija poprima oblik. Pogledajte npr. vodu koja je bezoblična. Ako je ulijete u čašu poprimi oblik čaše. (slika) Ako je ulijete u bokal poprimi oblik bokala. Čaša je ideja, misao. Voda je životna sila, svijest. Vjera je namjera/ruka koja je ulila vodu u čašu. Voda koja je poprimila oblik ideje u koju je povjerovala kaže: „Ja sam čaša!“
Svijest ulivena u staklenu posudu može postati jako mnogo toga i biti čaša, krigla, bokal, vinska čaša, bićerin, šalica ovisno o obliku i namjeni staklene posude.
Promotrimo sebe na trenutak, i probajmo uočiti sva naša vjerovanja, misli i ideje koje kroje naš karakter i u koje smo investirali izuzetno mnogo energije i vremena. Promotrimo naše intencije, želje i ciljeve, odakle oni dolaze i kako smo povjerovali njih. Jesu li one doista naše, ili smo ih u jednom momentu iz nekog razloga od nekog preuzeli?
Što se tad događa? Tamo gdje je, figurativno rečeno, voda poprimila oblik iluzorne ideje, stvara se privid stvarnog oblika. Taj prividni oblik je um. On ne postoji van misli i ideja, jer potpuno ovisi o njihovu sadržaju. Usporedno sa umom stvara se i onaj koji ima um, tj. onaj koji se poistovjećuje sa sadržajem uma, a to je OSOBA. Osoba je ukalupljena u misao, ideju i vjerovanje u tu ideju.
Zaboravila je da je voda već je pomislila da je čaša i identificirala se sa tom idejom. Osobu tako možemo zvati i vjernik (onaj koji vjeruje u određeni mentalni sadržaj, informaciju). Obzirom na to da upravlja određenim energetskim potencijalom, kroz identifikaciju, osoba je ona koja uvodi ideju u stvarnost. Zastupajući ideju osoba tako izgleda stvarna, ali je zapravo privid, iluzija isto kao i ideja.
Iz knjige “Kontrola uma u pravnom sistemu”
Fluidna životna sila, postojanje, svijest tako se veže za nežive pojmove i identitete, tvoreći privid neživota ili smrti. Život je bezvremen, sveprisutan, svemoguć, a ukalupljen u identitet postaje ograničen vremenom i prostorom i bilo kojom drugom idejom u koju je povjerovao. Sve što je rođeno, po zakonu mora i umrijeti, pa tako i ovo tijelo, osim ako…. Stoga smrt postoji samo kao suprotnost rođenju, nikako kao suprotnost životu. Osoba je stoga smrtno biće jer njeno postojanje ovisi o neživom ograničenju i identitetu koji kako je rođen može i umrijeti. Neki identiteti, istina, traju jako dugo, a neki samo nekoliko trenutaka. Hrvati će trajati dok postoji Hrvatska, neki možda i nakon toga, ali neizbežno je da jednog dana nakon nestanka Hrvatske svi Hrvati izumru.
Većina živih ljudi nije niti svjesna ovog već se konstantno predstavljaju kao osobe i identificiraju se njome. Interesantno je da kad vam netko kaže da se identificirate, to zapravo znači da se poistovjetite sa nekom idejom, sadržajem, imenom. Znate i sami kako odgovarate kad vas netko pita tko ste ili da opišete sami sebe. Niste obraćali pažnju? Mogu vam malo pomoći. Možda vam je sad teško pronaći neke sadržaje sa kojima se identificirate pa probajte možda sa ovima. Ja sam:
- ime i prezime,
- bračni status,
- starost,
- mjesto prebivanja,
- roditeljski status,
- školski status,
- poslovni status,
- nacionalni status,
- politički status,
- rasni status,
- fizički status,
- sportski status,
- religiozni status,
- glazbeni status,
- kulturno-umjetnički status…
- ideološki status,
- pogledi na svijet,
- emocionalni status,
- duhovni status,
- ostali intimni samo čovjeku znani statusi………..
U pravnom sistemu koji je fikcija, mogu postojati samo osobe i to i jest tako. Ako pogledate u zakone vidjet ćete da u njima ne postoji riječ čovjek, već se svi zakoni odnose na fizičke i pravne osobe. To je samo jedan od dokaza da čovjek kao živo biće i sveprisutni duh ne može podlijegati zakonima koje je napisao čovjek, već samo univerzalnim, kozmičkim zakonima. Da bi čovjek mogao biti subjekt vladavine prava mora se uniziti na poziciju nepostojanja tj. na poziciju osobe.
Najbitniji razlog zbog čega vas je u policijskom i drugim pravnim postupcima nužno identificirati jest u tome da tako automatizmom postajete osoba i time podložan sistemu. U sistemu postoje dvije vrste osoba, znane i kao fizička osoba i pravna osoba. One su prepoznate i razlikuju se u tri kategorije, a to su: ime i prezime, adresa, OIB. Ako nemaš dokumente kojima potvrđuješ svoj status osobe i pravnu osobnost ne možeš sudjelovati u trgovini, prodavati niti trgovati, stoga se ovaj znak IME I PREZIME i pravna osobnost može smatrati žigom zvijeri prema biblijskom objašnjenju
Inače riječ “osoba” se veže za riječ “persona” što je u biti maska koju su glumci nosili u rimskim i grčkim predstavama. Jedan čovjek bi glumio više uloga i zbog toga je koristio razliličite maske, jer je to predstava. Iz tog istog razloga na sudu vas traže da se predstavite iako ne postoje dvojica vas pa nema tko koga predstaviti. Ako se pak ipak predstavite priznajete da nosite masku i da ste glumac u ovoj igri pa ste tako podložni sudu. Stvari su vrlo elegantno postavljene, jedini je problem što većina ljudi to uopće ne shvaća.
Nadalje, učiniti nešto osobom ili personificirati je, korespondira sa gramatičko-pravopisnim terminom “personifikacija” koja kaže da je to stilska figura u kojoj se neživome daju osobine živoga. To je još jedan dokaz da je persona neživa, ali izgleda ko fol živa i da je pravni sistem dolina smrti.
Izvorni stvoriteljev kod u sistemu ne može biti prepoznat. U sistemu ne možeš biti ono što jesi (ono što jest) već moraš biti ono što misliš da jesi (ono što nije), stoga je sistem doista sotonistički.
Put natrag (ne baš natrag) k velikom duhu je odustajanje i odvezivanje od svojih identiteta i identi-fikcija, ne samo u mentalnom već i u emocionalnom, psihološkom i svim drugim poznatim i nepoznatim smislovima. U sistemu je to nemoguće jer će vam sistem na silu dodijeliti identifikaciju i reći vam tko ste vi kao vi to ne znate najbolje. (ima jedan slučaj kad je čovjek na sudu rekao da nje osoba pa ga je sudac proglasio mentalno neuračunljivim i poslao na vještačenje).
Čovjek je čovjek stvoren na sliku velikog duha stvoritelja i to je jedina istina i jedino to on može biti i jest. Sve druge identifikacije su prevara uma, fikcija i nesvijest koje imaju svoju posljedicu. Posljedica je pakao u kojem je čovjek prividno odvojen od svojeg stvoritelja, zaboravio na život i klanja se nepostojećim osobama bilo pravnim bilo fizičkim. Što je u svojoj biti idolatrija. Da zaključimo: Osoba je nepostojeće biće koje nema svoju bit već je kao parazit uzima od svoje domaćina živog bića koje iz neznanja, nesvijesti ili hipnoze preuzima masku, personu i tako nesvijesno glavinja kroz život opijen vinom identiteta.
