Pravni poredak skupa sa vladavinom prava sveto je pismo pravnih sistema. Svi pravni sistemi su regulirani pravnim poretkom. Međutim pravni poredak se može promatrati i izvan pozicije pravnih sistema. Obzirom da su pravni sistemi imaginarni prije njihova stvaranja postojao je prirodni poredak koji je posložen po jednostavnim i logičnim zakonima.
Kozmičkim zakonima stvoren je vidljivi i nevidljivi svemir kroz zakone kreacije (stvaranje, održavanja, razaranja). Na samoj zemlji život je slijedio prirodne zakone. Čovjek je osim prirodnih i kozmičkih zakona bio sudionik i zakona slobodne volje. Ovi gore spomenuti zakoni su u pravnom poretku najviše kategorije. Ispod njega su svi zakoni koje su donijeli ljudi, ali oni mogu vrijediti samo ako nije narušen temeljni zakon slobodne volje, tj. ako je čovjek slobodnom voljom odlučio podvgnuti se tim zakonima.
Stoga ispod prirodnih, kozmičkih i zakona slobodne volje prvi ljudima kreiran zakon/pravo jest pravo ugovora.
Kraljevski, carski, državni ili bilo koji drugi zakonski ili pravni poredci su kršenje pravnog poretka ukoliko nisu u skladu sa pravima višeg reda. Ustavno – pravni poredak kojeg se glorificira u Hrvatskoj kao prvog do Boga je ugovorna izmišljotina bazirana na izmišljenim „pravima naroda” i „pravima većine”. To su izmišljena prava koja nisu u skladu sa pravnim poretkom, pa čak niti opće prihvaćena izmišljotina „društvenog ugovora” danas često spominjana u demokracijama i republikama nemaju ikakve veze sa izvornim pravom. Pravo je kategorija koja leži u rukama kreatora. Onaj koji je kreirao nešto ima moć/autoritet/pravo nad kreiranim. Kako država nije kreirala čovjeka nema nad njime ikakvo pravo.
Pokušaji preuzimanja vrha pravnog poretka od strane svećenstva još od egipatskih i babilonskih vremena temeljio se na izmišljotini da svećenstvo predstavlja boga na zemlji te time imaju pravo najvišeg ranka jer su dobili „vjerodajnice” od samog kreatora da upravljanje njegovom imovinom. To je na snazi i do današnjeg dana kada sam Pontifex Maximus (papa) kaže da prvoj stolici ne sudi nitko, tj. da on sam ne priznaje ijedan ljudski autoritet, osim božjeg, (canon 1404.)
Pitanje je kako tebi netko može suditi dok njemu ne može nitko?
Osim ove eksplicitne prevare zasnovane na čistoj manipulaciji i naivnosti ljudskog uma, postoji i jedna mnogo manje primjetna prevara u kojoj je uhvaćeno gotovo cijelo čovječanstvo. To je prevara ugovora i pretpostavke ugovora, koja trgovačkim principima kaže da se ugovor može sklopiti ne samo izravnim pristanom, već i šutnjom, nedjelovanjem, ali i mišlju. To je uglavnom pravo koje pretpostavlja postojanje ugovora, a ti ga kao slobodan čovjek moraš dovesti u pitanje tj. otkloniti pretpostavku postojanja istog. Nažalost većina ljudi nije uopće svjesna istog pa konstantno upadaju u ugovorne odnose čime slobodnom voljom potvrđuju pravo ugovora, što cijeli sistem stavlja u poziciju da je on u biti u skladu sa pravnim poretkom.
Međutim čim netko više ne želi biti dio ugovora i slobodnom voljom izjavljuje isto ovakav poredak više nije u skladu sa pravnim poretkom jer narušava slobodni volju i pravo čovjeka da bude sam svoj gospodar.
Većina sistema danas je zasnovana na prevari i nisu u skladu sa originalnim prirodnim i kozmičkim pravnim poretkom, ali se formalno održavaju na površini propagirajući ideju da oni dolaze od naroda i da postoje radi naroda što u biti nije istina.
Više i podrobnije o ovoj temi možete vidjeti na donjem predavanju.
