Nelogičnost i nerazumnost, pa i apsurd, glavne su karakteristike današnjih pravnih sustava. Stvari su postavljene na način koji svatko tko uđe dublje u problematiku vidi nelogičnim, ali se unatoč tome uporno inzistira na njegovoj opstojnosti kao jedinog mogućeg i relevantnog. Zašto je tome tako? Veliki duhovni učitelji svoje su učenike evaluirali prema pitanjima koja dotični postavljaju, radije nego li prema odgovorima koje su davali. U postavljanju pitanja postoji jedna uzvišenost otkrivanja. Zvono Istine, edukativna platforma koja se već gotovo tri godine bavi postavljanjem pitanja, i to prvenstveno onih o pravoj prirodi pravne stvarnosti, došla je zahvaljujući svojim istraživačima, ali i svim drugim uključenima u njen rad do značajnih otkrića o iluzornosti prostora u kojem prebiva „pravna zbiljnost.“ Nakon brojnih promišljanja i praktičnih iskustava s tom „pravnom zbiljnošću“ teško da bi se taj prostor mogao opisati kao stvaran. Nakon nekoliko tisuća radnih sati, nekoliko desetina tisuća pročitanih stranica teksta na engleskom, hrvatskom i drugim jezicima, nakon stotina pregledanih i analiziranih dokumentarnih i igranih filmova došli smo do neoborivog zaključka: „Pravni svijet je svijet koji u stvarnosti ne postoji, jer su svi njegovi akteri izmišljeni imaginarni likovi.“ Njegovo postojanje rezultat je masovne umne manipulacije, ili bolje rečeno, kontrole, te je slijepa vjera identificirana kao izvorište dogme koja daje prividnu snagu, moć i vjerodostojnost spomenutom sustavu. Ironija neviđenih razmjera u čitavom tom dogmatskom vjerovanju skriva se u razumijevanju da „pravna znanost“ sa znanošću nema veze, upravo iz razloga jer se ona temelji na dogmi. Iako se sam pravni proces, barem u teoriji, temelji isključivo na činjenicama, nije moguće pronaći ijednu pravnu ili fizičku osobu čije je postojanje činjenica, stoga se i samo pravo kao disciplina ne temelji na činjenicama niti ima pravno porijeklo.
Ukratko rečeno: autoritet suda, države, policajca ili drugih ljudi u ulogama raznih službenika postoji samo zato jer mi vjerujemo da oni imaju nekakav autoritet i da je to prirodni poredak stvari. U pravnom smislu njihova vjerodostojnost, samo pukim bacanjem pogleda na sustav zvan „pravni poredak“, razotkriva se kao prevara dostojna ponajboljih umjetnika mađioničarskog zanata.
Ipak, jedan dio ovog sustava je ima mnogo veću težinu od ostalih. To je pravosudni sustav koji je „neovisan“ i ima „imunitet“. Zakonodavna vlast, a pogotovo izvršna, zamjenjiva je i podložna zakonu, njeni akteri su obični izvršioci naredbi u rukama prave moći koja je jedina ovlaštena donositi rješenja, pravorijeke, punomoći, naloge, kao i ukidati sve njih, uključivo i zakone a da nikada ne odgovara nikome za učinjeno.
Vrijeme se mijenja. Napokon se i na Hrvatskoj političkoj sceni pojavio jedan čovjek koji otvoreno govori o koruptivnoj hobotnici „pravnog sustava“, ali niti on još nije dopro do srži problema iako se protiv njega vodi 621 kazneno/prekršajni predmet. On je najbolji primjer kako će sustav doslovno progutati istražitelja istine i zviždača koji se usudio djelovati iz srca. Riječ je o Stipi Petrini, čiju hrabrost, ako ništa drugo, zaista treba uvažiti i cijeniti. Ostali političari (uz još nekoliko izuzetaka), obične su neznalice, karijeristi, izdajice samih sebe i svojih bližnjih, za koje tvrde da ih zastupaju i brane njihove interese.
Zvono Istine predlaže neka rješenja koja se mogu primijeniti i koja će djelovati poticajno na čovjeka kako bi krenuo prema izlazu iz rupe smrti i promijenio pravni status iz mrtvog u živo, sa fiktivnog na stvarno, sa OSOBE na čovjeka.
Prije toga potrebno je usvojiti i razumjeti određena znanja i činjenice, kako bi čovjek mogao bez ikakve dvojbe, temeljem dokaza, spoznati gdje se krije iluzija i prevara, kako ga se više ne bi moglo lažima zavarati i podčiniti.
DREVNI SUDOVI
U svim ljudskim društvima kroz povijest postojala je, barem u nekom obliku, institucija suda koje je jednostavnim jezikom rečeno, donosila raspetljaj ili rješenja u one događaje koji nisu mogli biti riješeni između zavađenih stranaka u sporu. Takvi su sudovi bili prihvaćeni od ljudi, jer su na njima razmirice rješavali ljudi koji su uživali određeni utjecaj u društvu. Takvi su ljudi su svojim ponašanjem kroz život u zajednici stekli zavidan ugled, te su im se ljudi obraćali s povjerenjem da će se pobrinuti kako bi pravda, istina i moral, kao nešto što svi na sudu traže, mogli biti u velikoj mjeri zagarantirani. Svaki autoritet na bilo kojem određenom području za rezultat ima da oni koji vjeruju u njega bespogovorno slušaju izrečene sudove i pridržavaju ih se. Sudovi i sudci su uživali neoskvrnjeni autoritet, jer su sudili pravedno, istinito i moralno, u skladu sa kodeksom pravde i istine. Budući su takvi sudovi sudili na dobrovoljnoj bazi, to jest. samo u slučajevima kada je netko od stranaka zatražio njihovo posredništvo, postojala je opasnost za neetične sudce da od njih u budućnosti nitko ne traži uslugu donošenja suda, jer su takvi sudci izgubili svoju vjerodostojnost, a time i autoritet. U drevnim sudovima postojali su i sporovi koji nikada nisu bili riješeni, naprosto iz razloga jer se zavađene strane nisu mogle dogovoriti oko nadležnosti zajedničkog suda. Ako je nekome to u interesu, sud sa time nema nikakve veze. Da bi suđenje moglo biti pošteno, ustanovljena su logikom i razumom određena pravila koja nikada ne mogu biti prekršena. Na te su načine drevni sudovi čuvali svoju bjelinu, i održavali svoj autoritet kroz generacije. Stoga su u drevnim vremenima sudci često bili ljudi koji su bili okrenuti duhovnom aspektu čovjeka i koji su bili duboko svjesni prirode života, međusobnog prožimanja prirode, biljnog i životinjskog svijeta i čovjeka. Drevni sudci bili su ljudi od istine, mudrosti i duhovnosti.
TEMELJNA PRAVA ČOVJEKA OD STVORITELJA (prirodni zakoni)
• Ne biti ubijen;
• Ne biti fizički napadnut i ozlijeđen;
• Ne biti silovan;
• Ne biti pokraden;
• Ne biti smetan u korištenju svog posjeda;
• Ne biti prisiljavan na ikakvo djelovanje pod prijetnjama.
Napomena:
Stvoritelj je stvorio čovjeka u biološkom tijelu muškog ili ženskog spola.
Čovjek je ime koje podjednako objedinjuje muškarca i ženu.
POSTULATI DREVNIH SUDOVA
Iako nemamo nikakve knjige koje objašnjavaju prirodu prvih sudova, osnovna premisa leži u razumu, logici i zdravom promišljanju. Izvan gore navedenih prava svakog čovjeka, nije moguće označiti ijedno djelovanje čovjeka koje bi drugom čovjeku nanijelo štetu – i stoga je svako ponašanje čovjeka koje je izvan nabrojanih kategorija prihvatljivo, iako se ne mora svakome dopadati, što je posve prirodan, logičan i razuman zaključak. Zašto nema knjiga na tu temu? Zato što nitko nije smatrao potrebnim prirodne zakone, koji su samoevidentni i koji na svakoga od nas uvijek djeluju na jednak način bez diskriminacije ili protekcije, stavljati na papir. Njih nikome ne treba posebno objašnjavati, osim indoktriniranom modernom čovjeku koji smatra da se mora pokoriti tisućama „zakona“ koje su na papir napisali drugi ljudi, kao što ne treba objašnjavati da Sunce izlazi na istoku, a zalazi na zapadu. Zašto bi se izlazak Sunca na istoku i zalazak na zapadu, trebalo u obliku zakona staviti na papir? Stoga, nije niti u današnje moderno doba nimalo teško postaviti jasna pravila za ponašanje između ljudi koja se temelje na zdravom razumu, logici i istini, koja nikoga ne diskriminiraju, niti koga uzdižu na položaj iznad drugog čovjeka.
Iz tog je razloga osnovna pravila vrlo lako definirati.
• Nitko ne drži prava nad živim/životom
• Pravo nad neživim ima izvor samo u autoru neživog ili u ugovoru.
• Pravni sustav bavi se pitanjima prava i njihovim izvorima.
• Sloboda djelovanja jednog čovjeka ograničena je jedino slobodom i pravima drugog čovjeka.
VLADAVINA ZAKONA – Dosljedna primjena gornjih pravila i principa naziva s vladavina zakona
ŠTO BISMO MOGLI NAZVATI ZAKONOM?
Zakon je pravilo ili običaj koji dozvoljava ili zabranjuje određene radnje (izvor: upute ili nalozi, otkrića, običaji, suglasnost)
ŠTO NIJE ZAKON?
• Pravilo koje je tajno ili skriveno
• Pravilo koje je nejasno ili nejasnog značenja
• Pravilo koje ne može biti primijenjeno
• Pravilo u kojem nema pravde
ŠTO NIJE VLADAVINA ZAKONA?
Ako je bilo koje od ovih stvari narušeno tada ne postoji vladavina zakona
Nema vladavine zakona – nema pravde.
ŠTO JE PRAVDA?
Primjena vladavine prava kroz pravni proces od strane službenika kroz doktrine. Pravda je ključni koncept svakog zakona od početka vremena.
• Čistih ruku – nema interes u postupku;
• Dobre vjere–poštene namjere u duhu prisege;
• Nepristranosti – sudac ima obvezu prisege da provodi zakon.
ŠTO NIJE PRAVDA?
Ne postoji pravda gdje nema vladavine prava i službenika koji djeluju nepravedno.
• nečiste ruke (sudovi kupuju slučajeve);
• loše vjere (ako ne možeš prisegnuti ovaj tren, onda nisi sudac);
• predrasude (ne možeš voditi slučaj pristrano, s predrasudom).
DUE PROCES – ZAKONSKI PROCES
• Svi su jednaki u zakonu;
• Svi su ubrojivi i odgovorni u zakonu;
• Svi imaju pravo na pošteno suđenje;
• Svi imaju pravo znati optužbe i dokaze protiv sebe;
• Onaj koji tuži ima teret dokazivanja;
• Svi su nevini dok se ne dokaže suprotno;
• Akcija u zakonu se ne može nastaviti bez ispitivanja slučaja;
• Akcija u zakonu ne može proizići iz prevare, lažne vjere i predrasude;
• Nitko nije sudac u svom slučaju;
• Nitko ne može trpiti kaznu za puku namjeru ili prekršaj drugog.
ŠTO JE ZAKON DANAS?
Nema vladavine zakona, samo vladavina prava (od 1801. godine, političari, sudci, trgovci i bankari sebe su proglasili imunima)
Nema pravde (od 1840. godine službenici zakona počeli su stvarati novac od slučajeva, prestali davati ispravnu prisegu, sudovi su postali privatni biznis)
Pravo=privilegija
Vladavina prava=trgovina privilegijama
Tko ima više novca može kupiti više privilegija.
