Svi-jest ili sve što jest. Ono što jest postoji u stvarnosti, pa bi svijest mogla biti definirana kao sve ili jedino što postoji u stvari. Obilježje svijesti jest svjesnost. To je stanje u kojem je svijest svjesna sebe, svojeg postojanja tj. svega što u stvari jest. Sa druge strane postoji nesvijest čije je obilježje nepoznavanje sebe. Nesvijest ne negira svijest, već samo odaje stanje u kojem je svijest zaboravila, ili se ne može sjetiti same sebe, tj. nesvjesna je sebe i svega što jest. Moglo bi se reći, da takvo stanje nesvijesti uzrokuje da svijest nema znanje, već samo misao o tome što jest.
Svijest u stanju nesvijesti ima tendenciju da traži i otkriva tko je ona. U tom procesu se veže za neke misli, zaključke ili tijelo i tjelesne potrebe. Također i za instinkte i psihološke uvjetovanosti. Svijest unutar malog djeteta koje je tek rođeno, nije svjesna same sebe, ona je u stanju nesvijesti. U toj potrazi za samom sobom svijest se prepoznaje i veže za bilo što u svojoj okolini. To je najčešće u početku lice majke, njeni zvukovi, miris, prisutnost, energetski obrazac. Potom se veže za tijelo, glas, ime. Svijest se širi, uči jezik i prepoznaje svijet prema zvukovima koje čuje od roditelja. To je slično nekakvom primitivnom mehanizmu u kojem svijest jednostavno vjeruje u sve informacije koje dobije, i odmah ih usvoji kao istinite, stvarne. Promotrite malo dijete i vidjet ćete da ono nema smisla za humor, niti neke stvari shvaća manje, a neke više ozbiljno. Dijete vjeruje što god mu kažete. Moj sin, tek sad sa 9 godina, uči da reklame na TV-u zapravo često nisu istinite i da im ne treba vjerovati. Ali takva su obilježja nesvijesti, pa sve informacije koje dijete dobije automatski ih usvoji kao takve stvarajući psihološko tijelo određenog oblika. To je tijelo u početku primitivno, (sjetite se npr. igrica na ZX Spectrumu1), a kasnije mnogo kompleksnije (vidite današnje igrice na Playstationu 4).
Ono se sastoji od misaonih, emocionalnih i tjelesnih identifikacija kreiranih na nesvjestan način. Takvo tijelo ima oblik informacije s kojom se poistovjetilo i sadržaj ograničen kvalitetom i kvantitetom informacije. Ukratko rečeno, ta svijest je jako ograničena svijest. Ona ima sve kvalitete svijesti, ali je identifikacijom, kalupom uvjetovanja, ograničila samu sebe.
Kad se svijest ustoliči oko sedme godine života ona već ima neku generalnu ideju/identifikaciju – misao o tome tko je ona i što je svijet. Iako ego tada već postoji on ne djeluje na svjestan način u smislu „Ja i moje potrebe“, već kao „Ja sam potrebit“.
Svijest se u startu veže za najbazičnije psihološko – tjelesne instinkte. To su instinkti za zadovoljavanjem tjelesnih potreba, hrane, vode, fizioloških potreba, higijena, pa potrebe za kontaktom, sigurnošću, pripadnosti, ljubavi. Centar takve svijesti kontrolira se kroz reptilni dio mozga tzv. praiskonski, primitivni dio.
Zadovoljavanjem tih potreba svijest prelazi na drugi viši stupanj, gdje se veže za potrebe za izražavanjem, komunikacijom, emocionalnim izražavanjem. Zatim se poistovjećuje sa intelektualnim sadržajem, a usporedo s time i duhovnim sadržajem itd…Tada se svijest širi na ostale dijelove mozga, limbički i neokorteks, ali zbog strukture, prvenstveno na lijevu polutku novog mozga. To sve ide do neke razine kad i ako svijest uvidi da ona nije ništa od toga. Tada počinje proces odvezivanja od svih sadržaja sa kojim se svijest identificirala.
To je proces odvezivanja ili deprogramiranja koji može biti prilično bolan, sličan je onome kao kad vadite udicu iz ribljih usta. Riba se relativno jednostavno upecala, ali zbog oblika udice koja se kvači odozdo, izvlačenje je jako bolno. Takve su i naše identifikacije. Lako se zakačiš, ali teško skidaš, kao sa droga ili alkohola. U tom procesu se javljaju teške emocije gubitka, smrti, ništavila, besmisla. Svijest koja uspješno prođe to iskušenje oslobađa se od veza sa umom i svu svoju životnu silu vraća sebi u svoj neograničen posjed. Um se ne gubi, već stoji u pozadini i koristi se svjesno po volji svijesti. Automatizmi i programiranje više ne postoje. Um je sluga i više ne upravlja ničim. Sve veze sa svijetom su prekinute – to je OSLOBOĐENJE.
Sada prelazim na dio koji je čista intuicija, ali dok ga pišem osjećam da je istinit, jer odlično povezuje točke i daje jasnu širu sliku. Osim toga, kako je velika većina ove knjige downlodana sa nekog božanskog servera bez dokaza o istinitosti već kao čisti predosjećaj, dozvoljavam si, ovdje u svojoj knjizi, luksuz iznijeti rečene „intuicije“.
