Uvjetno se može reći da sam rođen prije nekih 14 milijardi godina, sasvim slučajno, kada je, Velikim praskom, ništa eksplodiralo i sve nastalo. Ima već dosta dugo otkad sam ispuzao iz vode, razvio udove i postao sisavac. Polako sam napredovao, a budući da je svijet vrlo negostoljubivo mjesto, preselio sam u pećinu i ubijao životinje da bih preživio u pustom, neplodnom okolišu. Pošto sam tada još uvijek bio prilično glup, na kamenje sam klesao raznorazne beznačajne i nerazumljive znakove, iz dosade i uz pomoć robova gradio čudne, niškorisne građevine te na taj način hinio da se kužim u umjetnost i arhitekturu.
Moj istinski procvat startao je s renesansom, kada sam konačno shvatio da živim na samo jednoj od bezbroj kamenčina koje tutnje kroz beskrajni svemir. To mi je pomoglo da shvatim svoju beznačajnost u ovom univerzumu i napokon osvijestim potrebu da pripadam nečemu većem od sebe – sustavu.
S obzirom na svoju stalnu evoluciju, nastojim činiti sve da bih je ubrzao i usavršio se. Zato redovito primam cjepiva i gutam tablete – treba popraviti ono što priroda nije učinila optimalnim. Srećom, oko mene su ljudi s još jačim diplomama i skupljim odijelima, tako da se ne moram zamarati otkrivajući stvari koje je znanost već “zašarafila”.
Netko mudar je zaključio da je čovjek čovjeku vuk, pa sam se naučio boriti za svoje mjesto pod Suncem. Dobijem blagu erekciju kad naiđem na bilo kakav natječaj (npr. za posao), jer natjecanje je ono što nas tjera naprijed. Bez lažne skromnosti, za sebe mogu reći da spadam među uspješne, među pobjednike i malo se naživciram kad čujem sirotinju koja kuka da je društvo nepravedno, a nisu shvatili da jači kači. Da su sposobniji, našli bi načina da zarade više novca, jer u njemu je prava vrijednost (ipak iza njega stoji zlato). Jebiga, nisu dovoljno dugo išli u školu i sad se koprcaju u blatu vlastitog neznanja. Npr. zlopate se po vrtovima da bi uzgojili voće i povrće, a sve imaju u dućanima, još čišće, ljepše i bez crva.
Drugi pametan čovjek je rekao da, ako se mi ne bavimo politikom, ona će se baviti nama. Ne volim biti instrument u tuđim rukama, tako da sam se učlanio u vodeću partiju, što mi znatno pomaže u plivanju ovim bazenom punim ajkula, kojeg nazivamo životom. S ponosom mogu tvrditi da sam, kroz godine plaćanja poreza, dao zamjetan doprinos državnom budžetu i vraćanju ogromnoga vanjskog duga, nastalog zbog nerada i nesposobnosti onih koji još uvijek misle da žive u socijalizmu, iako smo odavno prešli na najveće dostignuće civilizacije – demokratski sustav, gdje svaki građanin odlučuje sam o svojoj sudbini. Ali šta reći kad veliki dio biračkog tijela još uvijek ne shvaća važnost izbora vlastitih predstavnika u organima vlasti. Ili ne kapiraju da je hijerarhija nužna (u protivnom bi vladala anarhija) ili su jednostavno nezainteresirani za vlastitu dobrobit.
Molim vas da me poštedite priča o postojanju nečega što se ne može osjetiti pomoću naših pet čula, kao i postojanju nečega što se ne može kupiti novcem. Te bapske priče odavno se nalaze samo u bajkama i legendama naših primitivnih predaka, a stvarni svijet je nešto sasvim drugo. U tom stvarnom svijetu postoje ljudi koji još uvijek žive na selima (iako sve manje, da kucnem o mahagonij), kao da ne žele svojoj djeci priuštiti veličanstveni sjaj urbanih sredina. Ako netko ne prepoznaje prednosti civilizacije, blato pretpostavlja asfaltu, a drveće rasvjetnim stupovima, ja mu ne mogu pomoći. Neka i dalje mete svoje dvorište puno lišća i ptičjih govana, ali ja komfor svog stana ne bih mijenjao za odavno prevaziđene tvorbe tzv. prirode, pritom se odričući blizine trgovačkog centra, bolnice, škole, restorana, kafića itd.
Dragi moji sugrađani, pamet u glavu, pogled prema Europi, cestu pod točkove i pravac sloboda!
