Najveća iluzija i igri čovjeka sa sustavom je iluzija riječi i njihovih značenja. Tako smo uglavnom svi programirani da vjerujemo da je “zakon” nešto vrhonaravno i nešto nepromjenjivo i nešto što vrijedi pod svim mogućim uvjetima. Riječ zakon se najčešće koristi u znanosti kroz opisivanje raznih matematičkih, kemijskih, fizikalnih i drugih procesa koji imaju svoje zakonitosti koje uvijek vrijede unutar istih ograničenih uvjeta i zbog toga su zakoni. Tako npr. zakon gravitacije uvijek djeluje pod određenim uvjetima i ako su ti uvjeti ispnjeni ne postoji nači na koji se može prekršiti zakon gravitacije. Isto tako postoje i uvjeti unutar kojih taj zakon može biti prekršen ali opet unutar određenih drugih uvjeta. Tako ptice ili avioni ispunjavaju te uvjete i mogu nadvladati zakon gravitacije dok čovjek to ni nakakav način nemože učiniti. Jasno je da su sve prirodne pojave uređene nekim zakonitostima koje su ljudi kroz promatranje uočili da se ponavljaju i nazvali ih zakonom.
Zaključno tome zakon bilo nešto što u određenim uvjetima ima uvijek istu proceduru i rezultat te procedura.
Sasvim sugurno ćete kod naglog kočenja poletjeti prema naprijed temeljem zakona o inerciji osim ako niste izuzetno dobro učvrstili sve djelove svojeg tijela za nešto čvrsto.
Vrhovna svijest koja je odredila zakonitosti po kojima svijet funkcionira sigurno ih nije nazvala nikakvim zakonima već je to učinio čovjek. Ovi zakoni su nepromjenjivi, nepodložni tumačenjima i nemaju određenu nikakvu sankciju za njihovo kršenje jer se niti nemogu prekršiti, a djeluju i na one koji neznaju za njegovo postojanje. Zakon je univerzalna kategorija
E sad temeljem ovog gore napisanog postavlja se pitanje ŠTO SU ZAKONI KOJE DONOSI SABOR RH.
Ako promotrimo ove “zakone” kao pokušaj čovjeka da uredi svijet ili društvo na sličan način kako je to vrhonaravna svijest napravila odmah uočavamo da oni nemaju nikakva obilježja zakona koje smo iznad spominjali. Ovi zakoni su nekonzistentni, podložni tumačenju, djeluju različito isto u istim uvjetima, djeluju isto u različitim uvjetima, promjenjivi su, danas jesu sutra nisu i potpuno su kontradiktorni. Mogu se prekršiti od strane bilo koga i bilo kada. Postoje sankcije za nepoštivanje “zakona”, tj. suspendira se slobodna volja čovjeka.
Iz ovog se vidi da provođenje tog zakona ovisi o volji pojedinca ili načinu tumačenja tog zakona što je izrazito individualna kategorija.
Logičnim zaključivanjem lako je utvrditi da “zakoni” koje stvori čovjek to uoće nisu bez obzira kako ih netko nazvao jer nemaju niti najosnovnija obilježja zakona. Više su podložni političkoj i drušvenoj orjentaciji pojedinih ideja koje dolaze na vlast i dobijaju mogućnost kreiranja istih.
Sa druge strane pravila su nešto općenito što se donosi nekakvim konsenzusom svih zainteresiranih strana o tome kako nešto treba funkcionirati. Pravila ovise o slobodnoj volji čovjeka u ako želite funkcionirati unutar nekog društva ili organizacije morate poštovati njihova pravila inače letite iz tog društva/organizacije. Pravila se raznim statutima mogu na skupštimama društva mjenjati bezbroj puta ako to društvu odgovara. Dakle jedna potpuno privatna ugovorna kategorija između čovjeka i društva kojeg je on član.
Stog tvrdim da ZAKONI RH UOPĆE NISU ZAKONI BEZ OBZIRA ŠTO SU TAKO NAZVANI VEĆ SU TO PRAVILA JER I IMAJU SVA OBILJEŽJA PRAVILA.
Ljudi oslobodite se vjerovanja da su zakoni RH obvezujući za ljude jer to nisu zakoni jer nemaju obilježja zakona to su pravila. Neka vam netko tko vas tuži dokaže da ste dužni držati se pravila koje je sabor donio.
