Svrha ovog teksta je da demistificira religiozno-znanstvene postulate koji „struku“ stavljaju na pijedestal života, a laike u bezdan pakla i sramote. Istina leži u svakom čovjeku i jedino je tu možete pronaći nikako u znanosti ili ideološko-obrazovnoj indoktrinaciji.
Rečenica koju započnete sa: „Stručnjaci su…“ puno pametnije i vjerodostojnije zvuči nego kad izbacite takav početak. Zato ćete često čuti na TV-u ili drugim praonicama mozgova, stručnjaci ovo, stručnjaci ono, stručnjaci lijevo, stručnjaci desno, jer takve informacije imaju kredibilitet i „znanstvenu“ podlogu.
U ovo vrijeme tek kad „stručnjak“ nešto kaže to ima težinu. Ako to govori netko tko to nije onda nema „kredibilitet“ već je obični šarlatan. Znam to i iz vlastitog iskustva, jer kad ljudima kažem da sam napisao knjigu koja se bavi pravom, a nisam „pravni stručnjak“ u standardnom smislu riječi, mnogo njih odmahnu rukom: „Šta ćeš mi ti govoriti o tome, kad i sam nemaš nikakvog pojma.“
Na isti način ekonomski stručnjaci su jedini koji znaju ekonomiju, doktori su jedini koji znaju o zdravlju, povjesničari o povijesti, itd… Bruno Gruning je odavna dokazao da je moguće liječiti ljude brže, bolje, jeftinije od bilo kojeg „stručnjaka“, a otprilike u isto vrijeme Matan Špalatrin je dokazao da ekonomiju i gospodarstvo mogu voditi ljudi koji niti osnovnu školu nisu završili.
Ajmo malo dublje!
Šta je to stručnjak? Kako ga prepoznati? Iako ima vjerojatno mnogo načina gledanja na ovo pitanje ja ću ih sve usmjeriti u jedan logičan i generalan odgovor koji dominira današnjim sistemom. Ovdje i sada stručnjak je onaj koji ima potvrdu, dozvolu, diplomu ovlaštenog instituta kojim se potvrđuje „stručnost“ tzv. stručnjaka. Doktora doktorom čini njegova diploma i apsolutno ništa drugo. Međutim osim diplome na kojoj stoji ime „stručnjaka“ ono što često isti dobivaju je i osjećaj „stručnosti“ i „znanja“ pa se tako postavljaju u uzvišenu poziciju sveznajućeg koji neće niti razgovarati sa pučanima, a kamoli im nešto objašnjavati, pogotovo ako isti postavlja škakljiva pitanja. Protuteža ovom osjećaju uzvišenosti i „znanja“ kod „stručnjaka“ je osjećaj uniženosti i „neznanja“ kod „laika“. Generalna populacija drži do mišljenja struke kao do svetog pisma, i jedan od češćih načina razrješavanja problema počinje pitanjem: „Da vidimo što kaže struka?“ U takvoj simbiozi danas živimo? Simbioza je ujedno i parazitski sistem u kojem onaj koji „zna“ živi na račun onog koji „ne zna.“ „Školuj se sine/ćeri, uvati se knjige, to ćeti dat kruva!“, kako bi rekli laici)
Koliko stručnjaci doista znaju možete, ako želite, percipirati u današnjem sistemu kojeg su od početka do kraja uredili oni sami. Veliki medicinski stručnjaci umiru od istih bolesti u isto vrijeme pa čak i ranije nego budale, što je jasan dokaz da „patuljci pojma nemaju.“ To što oni misle da znaju, ekvivalentno je čuvenoj maksimi: „Misliti i srati je jedna te ista stvar.“ Ako pogledate i šire na sistem oblikovan od stručnjaka vidjet ćete da je hladan, proračunat, dehumaniziran, mrtav, trul, smrdljiv…. (moje subjektivno mišljenje).
Što drugo reći nego: „Ako je ovo njihovo najbolje, onda jebeš takve stručnjake!“
Nadalje, stručnost i znanje nije nešto što možete imati zauvijek. Ima i onih od struke koji „znaju“ drznu se i počnu govoriti da nisu sigurni u svoje „znanje“ i da je znanost kao takva puna rupa/provalija, jer hrpu stvari i pojava ne može objasniti ni na koji način, već isključivo idiotskim teoremima koje mogu progutati samo ovce sa najdebljom vunom. Ako takvi počnu javno govoriti, licence za rad im bivaju oduzete, budu ušutkivani, dobivaju otkaze, vode se protiv njih sudski procesi ili se vrši pritisak na njih putem svih mogućih kanala. „Stručnjaci“ promjenom paradigme odjednom postaju „nestručnjaci.“ Slično se događa ako neki laik počne govoriti da „zna bolje.“ I mada se to bolje može odnositi samo na njega, parazitsko-simbiotski sistem ne dozvoljava da ti znaš bolje niti za sebe, a kamoli generalno. Jer tako kvariš stoljećima uhodanu šemu ekstrakcije, otuđenja energije, a to je hereza/otpadništvo/pobuna koja neće biti tolerirana.
Ajmo još malo dublje!
Stručnjak da bi bio stručnjak mora uroniti svoju glavu u knjige 20-ak godina svojeg života i učiti/usvajati ono što određeni kurikulum predviđa i to kao takvo prenositi/prezentirati dalje. Svi ste išli u školu i vidjeli ste i doživjeli kako to funkcionira. Što bolje naučite ono što se od vas traži, zatim to preciznije ponovite dobit ćete bolju ocjenu. Ako pak počnete ku-ku-ri-ku-lum preispitivati kroz vlastiti intelekt, spoznaju i mišljenje upadate u realnu opasnost da li ćete proći školsku godinu. Vlastito promišljanje je u školama dozvoljeno samo u okvirima programa, nikako izvan njega. Postoji milijun događaja koji ovo potvrđuju. Što djeca misle o školovanju i kako ga oni kao najiskreniji dio društva doživljavaju svjedoči more iskidanih knjiga i bilježnica po cesti na kraju svake godine. Ako itko zna, djeca znaju.
Onaj tko u potpunosti prođe ovaj program suzbijanja vlastitog intelekta i umanjenja brzine promišljanja postaje „stručnjak“ odvojen uvelike od života i stvarnosti, a potpuno uronjen u kutiju programa kojeg je kao takvog usvajao polovicu svojeg života. Kako je taj program sad postao neodvojivi dio njegove osobnosti on ga brani i promovira bez imalo ustezanja, jer bez programa niti on ne postoji.
Školovanje = indoktrinacija
Svjedoci ste možda i sami da je ovakve ljude najteže promjeniti ili razuvjeriti jer „oni znaju“ i „šta ćeš ti meni govoriti“, ili „tko se ovdje školovao 20 godina, ja ili ti?“ najopasnije su one osobe koje misle da znaju i što je najgore to „znanje“ nameću drugima. Nameću ga ne samo verbalno i savjetodavno već i mandatorno, zakonski obvezno. Ili ćeš slušati mene koji „znam“ ili ćeš platit tu svoju drskost ti laiče, građanine, pučanine, ovco.
Interesantno je i za primijetiti da je takvoj struci prilično jednostavno prodati svakakve budalaštine koje sa mozgom nemaju velike veze, ako ikakve. Dokaz tome je najnovija kovanica koju sam čuo na TV, koju ste vjerojatno čuli i vi, a to je „kolektivni imunitet.“
Hahahahahahahaha, smijao sam se kao lud kad sam ovo čuo i shvatio razumsku i intelektualnu utemeljenost ove idiotarije dok je „stručnjak“ mrtav ozbiljan, kao da zaista vjeruje u to objašnjavao teladi ispred TV-a. „Kolektivni imunitet“ kaže da moje zdravlje ne ovisi samo o meni već i drugima i da se ja mogu ubiti od zdravog života, ali ću svejedno biti bolestan ako moj susjed boluje zahvaljujući bajci o kolektivnom imunitetu. Ma bogati, stvarno? Hahahahahahahahahaha, ugušit ću se od smjeha, pa to je fenomenalno, možda mogu i tužiti nekoga zato što sam bolestan, jer nije do mene nego nekog drugog. Ne bi me čudilo da to postane pravna praksa, ako već i nije.
Ako je ovo pak istina i ja sam zabludjela budala onda je moj najveći neprijatelj moj susjed, jer gledam ga je i pratim ko udba. Non stop ždere brzu hranu, pije gazirana pića i sjedi ispred kauča i gleda nogomet. Imunitet mu se srozao do daske. Ovakav će sigurno fasovati kakvu bolest i ugroziti kolektivni imunitet. Ma jebe se meni za njega, ali je moje zdravlje onda u pitanju. Takve triba podhitno dovesti u red. Stoga predlažem da se po hitnom postupku donese „zakon o obaveznom očuvanju lika i djela kolektivnog imuniteta“ kojim će vakcinacija pod prijetnjom streljanja biti obavezna. Fast fudovi i dućani sa prerađenom hranom zakonom zabranjeni. Svatko će morati vježbati i šetati prirodom najmanje dva sata dnevno pod prijetnjom kazne. Riječ alkohol i suhomesnati proizvodi se treba izbaciti iz riječnika, a svi koji ga konzumiraju ili dilaju javno će biti obješeni za primjer drugima što se dešava onima koji srozavaju „kolektivni imunitet.“
Ajmo sad ozbiljnije. Ovakav „znanstveni“ pristup može kreirati jedino fobiju jer ispada da ti ne ovisiš o sebi već o imaginarnom tijelu zvanom kolektiv što je prevara, nebuloza, idiotizam, kretenizam i manjak ikakve čovječnosti i inteligencije. Ovakvih nebuloza u „znanstvenoj zajednici“ ima napretek, samo što ih se rijetko ko usudi preispitivati. Za imena onih koji su se usudili u nekom momentu vjerojatno nikada niste čuli, niti ćete.
U ovom gornjem mojem imaginarnom pristupu će možda mnogi reći da se ovaj kolektivni imunitet odnosi samo na „virusna“ oboljenja, ne na ova konvencionalna, ali i ta priča postaje škakljiva obzirom na to da već danas postoje činjenice ali i dokazi da virusi kao takvi uopće ne postoje. Stručnjak za „viruse“ Dr. Stefan Lanka koji je proučavao „viruse“ više od 25 godina čak je i na vrhovnom sudu u Njemačkoj svoju tezu o nepostojanju virusa obranio i uveo u pravni sistem kao pravnu činjenicu tezu da virusi ne postoje. Slijedeći pravno naslijeđe iz EU kako naši političari vole kazati ovaj pravni presedan se po mojem skromnom mišljenju može koristiti i na našim sudovima. Stoga „epidemija“ ospica ne postoji, jer ne postoje virusi i to je pravna činjenica. Obzirom da je epidemija pravno stanje kojeg treba službeno proglasiti ministar, svatko tko na TV javno izreče tu riječ lažac je i treba pravno odgovarati radi širenja lažnih informacija, panike, manipulacije, prevare, prisile, prijetnja obzirom da je epidemija stanje koje sa sobom nosi pravne posljedice. Nitko naravno neće odgovarati jer politika i znanost pušu u isti rog, a to je rog kapitala.
Dakle „kolektivni imunitet“ je smijurija i svatko tko vjeruje u to bi trebao preispitati svoj razum i inteligenciju ukoliko postoji način da se to ispita. Ove bajke su smišljene za kontrolu populacije, trgovine, političke intrige, zatvaranje i otvaranje teritorija, uvođenje represivnih zakona i slično. Razlog veličanja lika i djela Luja Pastera leži u tome jer je omogućio svojim djelovanjem i postulatima državi da tu tezu uvede u sistem i tako kontrolira ovce. To je najbitniji razlog zašto je on poznat i zašto ga se glorificira u udžbenicima kemije i biologije.
Ajmo sada još još dublje!
Početkom 16. stoljeća dolazi do raskola unutar katoličke crkve koja je do tada bila neupitni autoritet u gotovo svim područjima života. Inkvizicija je dokaz da je svećenstvo pod zaštitom države moglo raditi što god želi, a da za to nikome ne odgovara nikada. Pojavom protestantizma autoritet crkve naglo je spao i svećenstvo se pitalo i tražilo načine kako da ponovo uspostave kontrolu nad pukom. Inkvizicija je ukinuta jer su shvatili da otvoreno nasilje u tom trenutku samo doprinosi bržem otuđenju ljudi od crkve i daljnjem gubitku autoriteta istih. Vjera u crkvu, boga, je gotovo potpuno dovedena u pitanje i trebalo je smisliti drugačiji način djelovanja na ljude koji će biti mnogo suptilniji od pukog nasilja.
Tu u igru ulazi Isusovački red poznati i kao kompanija isusova ili Jezuiti. Jezuiti su osnovani 1540 godine i odmah su kao vojni red počeli djelovati prikriveno za korist pape i papinske dominacije svijetom. Osim to su bili vojni red i infiltrirali se u sve pore društva (oni su bili svećenstvo u civilu, jer su imali dopuštenje da se nose civilno i da rade civilne poslove pa ih je stoga bilo gotovo nemoguće otkriti). Osim toga Jezuiti su počeli sa jednom praksom koja traje i do dan danas. Počeli su osnivati škole, gimnazije i univerzitete. Prva jezuitska škola je po nekim podacima osnovana na Siciliji 1547 godine, dok je prvo sveučilište pod nazivom Rimski kolegij osnovano 1556 godine. Tijekom godina jezuiti (katolička crkva) je osnovala ogroman broj sveučilišta, gimnazija i drugih obrazovnih ustanova u kojima su se učile stvari onakve kakvima ih je ona prikazivala i praktično preuzela jedan monopol na obrazovni sistem. Iz tog sistema se rodila znanost koju danas znamo kao ovakvu. Stoga svi ljudi koji su prestali ili ne vjeruju u crkvu i njezine ezoterične dogme i indoktrinacije imaju mogućnost vjerovati u golu znanost koja se oslanja isključivo na one postulate koji se uče na sveučilištima koje opet kontrolira katolička crkva ili druge institucije bliske njima. Smisao osnivanja škola i učilišta nije u tome da čovjek oslobodi svoje potencijale već da ih iz jedne ideološke kutije prebaci u drugu „znanstvenu“ kutiju. Agnostici i ljubitelji znanosti su dogmatici i fanatici na isti način na koji su to religiozne kamikaze, oni koji izvan kutije ne vide ništa.
Sveučilište danas u potpunosti upravlja strukom i stručnim programima. Sveučilište čak ima i ogromnu autonomiju i ne može se država petljati u programe ili bilo što drugo što se tiče sveučilišta. Negdje sam čak iskopao i informaciju da policija nema nadležnost na teritorijima sveučilišta i da mogu djelovati tek kad za to od nadležnih dobiju dozvolu. Sveučilišta su bogovi znanosti, znanja, struke i u potpunosti upravljaju pravnom stvarnošću. Interesantno je i to koliko god ideološki znanost i religija ne idu jedno uz drugo oni se međusobno vole, grle i ljube. Znanstvenici su ujedno i vjernici i često sam se na predavanjima susretao sa ljubiteljema cjepljenja ali i vjernicima. Kad bi im postavio pitanje zašto je potrebno cijepiti savršeno biće stvoreno na sliku i priliku boga, odgovorili bi da čovjek nije stvoren savršen, već grešan i stoga je potrebna intervencija u raznim oblicima pa tako i cjepivima. Ajmeeee, ma nevjerojatno što sve čovjek čuje, ali…. Ogroman broj svećenika je završio znanstvene studije u kojima se bave matematikom, biologijom, kemijom, fizikom i propagiraju teoreme koji se religijom nemaju nikakve veze. Čak i neki danas prihvaćeni teoremi koji boga i božansko postojanje bacaju u prašinu kao što je teorija „velikog praska“ je ustanovljena od Jezuitskog svećenika. Njegov veliki štićenik je bio Albert Einstein čovjek koji je ravno iz patentnog zavoda dospio na vrh ljestvice najinteligentnijih i najcjenjenijih znanstvenika svih vremena, dok u isto vrijeme za Nikolu Teslu nitko nije čuo.*
(*Imam prijatelja u njemačkoj koji je proveo malo istraživanje pitajući ljude tko je Tesla, svi su odgovorili da je to proizvođač automobila, a na pitanje po kome je taj automobil dobio ime apsolutno nitko nije znao. Kad bi im on rekao da je riječ o Nikoli Tesli svi bi rekli da nikada nisu čuli za njega.) Svi znanstvenici i filozofi koji se i danas propagiraju u kurikulumima, udžbenicima, knjgama, povjesnim tekstovima su studirali na sveučilištima pod nadzorom jezuita ili drugih srodnih organizacija i za nagradu kao podobni agenti su ušli u povijest.
Možda ste primijetili, možda i niste, da se obrazovni sistem (sistem stvaranja obraza), nije mnogo promijenio kako kažu u zadnjih 200 godina. Iako svi vide ogromnu potrebu mijenjanja istog njega naši vlastodršci nisu u mogućnosti promijeniti. Ako se pitate zašto je to tako ja vam mogu odgovoriti: „Zato jer on radi točno ono za što je i dizajniran da radi i to radi savršeno. Proizvodi osakaćene osobe, tupe i u neznanju za svoje istinske potencijale, kastriranih mentalnih, emocionalnih i spoznajnih kapaciteta. Mrtvih osoba, koji su u kutiji ograničenja obrazovno-znanstvene dogme i koji su je spremni braniti do smrti. Ljudi koji nisu sami sebi autoriteti, već vodstvo i autoritet traže i dogmi i ideologiji bez obzira zvala se ona religiozna ili znanstvena.“ Kako sam već naglasio onaj koji ne zna apsolutno ništa o sebi niti svijetu oko sebe, tražit će autoritet i vodstvo od nekog drugog. Religija i znanost će se već pobrinuti da u životu ne saznate ništa. Na zovu nas ovcama bez veze.
Ovaj pasus vam je ujedno i odgovor na pitanje zašto je obrazovanje obavezno u sistemu, i mada ga mi percipiramo kao korisnog i bitnog, on to nije. On je bitan za održavanje parazitskog sistema jer u školi vas se uči kako ćete biti kotačić u sistemu, bez obzira bili na dnu ili pri vrhu sistema. Znanstvenici ilitiga tzv. „stuka“ su djelatnici sistema isto kao i laici samo što su u hijerarhiji nešto iznad.
„Struka“ a pogotovo ona koja svoj status drži neupitnim i gotovo božanskim optužujući sve nestručnjake budalama je bruka ljudskog roda. To je svijest koja je zapela u narcisoidnom svijetu samoljublja misleći da je njihovo znanje bogom dano. A nije, dobili su ga temeljem programa, kurikuluma kojeg je netko izrazito bistar složio. Takvi su ljudi neumitno porobljeni vlastitom samovažnosću i sljepilom više nego itko drugi.
Zaključak:
Možda ćete mi postaviti pitanje: „Što ja to imam protiv znanosti, struke i što sam nasrnuo na njih!“ Odgovor vas možda iznenadi. Ja nemam ništa protiv znanosti i struke, a pogotovo protiv ljudi koji se nazivaju strukom ili stručnjacima. Svatko ima pravo misliti i raditi što god želi. Svatko ima pravo biti u zabludi i živjeti u fiktivnim svjetovima. Osim toga ja čak mislim da je struka potrebna i korisna ali isključivo kao savjetodavno tijelo. Struka je potrebna da ih ljudi pitaju za savjete, i da kad ih dobiju sami odluče što sa tim savjetima da rade. Ono što je meni problem jest kad struka iziđe izvan savjetodavnih okvira i počne mandatorno ili obvezno zapovijedati što se i kako treba raditi. To više nije znanost već vojska. Takva struka zaobilazi prirodno pravo uvažavanja drugog ljudskog bića i njegovu slobodnu volju što već zakoračuje u sotonizam i diktaturu. Takva struka kaže da ti nemaš što odlučivati o sebi, jer ti nisi tu da odlučuješ, ti si tu da slušaš one koji znaju, a mi smo ti koji znamo. Ako ikada povjerujete u ove diktatorske principe zaogrnute plaštem humanizma i čovjekoljublja i „znanosti“ možete za sebe slobodno reći da ste mrtvi. Samo mrtav čovjek nema kontrolu nad svojim životom i ne može ga voditi u skladu sa svojim promišljanjem i shvaćanjem. Život kojeg ne kontroliraš ti već netko drugi nije tvoj i ti si samo mrtvo meso koje živi po programu kojeg je osmislio netko drugi.
Sistem bruke struke ili bruke čovjeka je onaj u kojem se sada nalazimo. To je pravni sistem, mrtvog čovjeka koji nema dozvolu za upravljanje svojim životom, jer, jebaji ga, nema diplomu niti potrebnu stručnost da se bavi istim.
Stoga pozivam sve tzv „stručnjake“ da svoju „stručnost“ podrede čovjeku, a ne obrnuto. Postoji jako velik broj presedana koji jasno dokazuje da je znanost pala na ispitu mnogo puta i da ona nije sveto pismo. Uvažavanje slobodne volje svakog čovjeka je osnovni postulat mira i novog svijeta. Priče koje danas prodaje znanost u ranku su sa crvenkapicom i snjeguljicom pa je stoga i potrebna ogromna mašinerija marketinško-represivnih aparata da bi uvjerila zdravu inteligenciju u bajku. Ovaj poziv vrijedi i za druge kolektiviste u obliku novinara, agenata, političara, farmaceuta čije djelovanje ja zasnovano na dogmi vlastitog interesa.
Već sam i prije u člancima pisao da je sotonska svijest ona koja želi da je slušate, štujete ju i klanjate joj se, da se odrečete svoje slobodne volje i uđete pod kontrolu takvog parazitskog entiteta. Sistem struke i znanosti sada je takav.
