Insertio web

Treća konvencija živog čovjeka – “A sad adio 2.dio”

od

Proglašavanje zajednice “Živi Čovjek” uspostavljenom samo je jedan pravni moment izražen u trenutku vremena, a koji je bio na ovoj konvenciji, dok je stvarni suverenitet davno prije već shvaćen u našim srcima i umovima. Tako je ovo proglašenje samo odjek svijesti i razumjevanja života i iluzije života, te izabiranje ovog prvog. Pitanje je časti u pravnom prometu obavijestiti trgovce o svojim namjerama da ne bi slučajno stupio nogom na njihove područje interesa. Ja ti kažem što ću napraviti, a ti mi reci da li je to u redu ili đuti zauvijek. Propustom roka, šutnja je jedino moguće pravno sredstvo, bolje rečeno nije sredstvo jer pravnih ljekova tada više nema. Mi smo u pravu! To je proglašeno na ovoj konvenciji!

Slobodaje stoga samo u ovom momentu postala pravna činjenica. Čak je i živi čovjek postao pravna činjenica pa tako identifikacija sa istim ne bi smjela biti tretirana više ludilom ili psihijatrijom. Ali otom po tom.

Totalitarizam, tiranija, demokracija, jeli bitno?

od

Dakle totalitarizam i tiranija su samo etikete koje se teško mogu direktno za nekoga zalijepiti, a sa nekoga skinuti, jer tih elemenata ima svugdje kod bilo koga jer se u biti stvari svode ne na uređenje već na ljudsku narav i njihove motive. Ove etikete služe kao mentalne slike za površne gledatelje kako bi postavili etiketirane u negativni kontekst, za razliku od velikih civilizacijskih dosega „pluralizma“, „demokracije“ i „vladavine prava“.

Sad se opet vratimo na pitanja Lica i naličja tj. izgleda i suštine. Govno u celofanu u biti je govno koliko god sjajno izgledalo. Da biste to shvatili morate odvezati celofan tj. gledati u suštinu stvari, odbacujući definiciju, a uključujući vlastiti um, razum, svijest.

RH, deklarativno demokratska, definitivno je totalitarnija od Jugoslavije. U smislu kontrole i guranja nosa u privatne i javne poslove zagazila je na područja gdje komunistički režim ikada nije stupio, o nametnutom haraču neću niti govoriti,  a socijalni programi više ne postoje. Ali po definiciji RH je zemlja vladavine prava. Zapadnjačke demokratske tekovine „Vladavine prava“ se prikazuju celofanom, ali da li je to baš tako? Ljudi kažu, tamo na zapadu sve je uređeno. Dok ti radiš i plaćaš sve što tribaš platiti nitko ti neće išta. Super samo triba raditi, rintati koliko god gazda kaže i budi štedljiv možda ti nešto ostane na kraju miseca. Svi koji su imali posla sa Njemačkom, Austrijskom ili možda Američkom policijom uvijek su govorili da je naša policija bog bogova u odnosu na njihovu jer naši imaju izražen ljudski karakter za razliku od njihove. Ipak smo mi ljudi koji teško primaju naredbe, zapovijedi, kodove, programe. To je takav gen i jedan je od najzdravijih uopće.

Sad je, ako mene pitate, i službeno jasno da su na vlast 91 godine došli lopovi, čiji je motiv uglavnom bila pljačka društvene imovine. Mnogi su bili vjerojatno prisutni iz domoljubnih razloga, ali su brzo nadglasani, izbačeni, šikanirani. Bez obzira na moguće domoljubne motive, privatizacija i pretvorba je službeno dovršena i to za vrijeme dok se je odvijao rat, koji vidi-vidi ikada nije bio proglašen. Proglašenjem ratnog stanja suspendira se rad vlade i sabora i uspostavlja vojna vlast nacionalnog spasa i svi civilni zakoni se stavljaju van ustroja. Stoga zakoni o privatizaciji ne bi u slučaju rata mogli biti doneseni niti privatizacija izvršena. Zašto je vlast u jeku rata kad su ugroženi najvitalniji interesi nacije donosila tako bitne zakone i potpisivala bitne sporazume. Moj razum mi govori da postoji samo jedna logika. Tako je unaprijed zamišljeno i znalo se da će se rat završiti kad se kompletna pretvorba dovrši. RH pravno gledajući nije niti bila u ratu jer netko ratno stanje treba proglasiti. Na koji su način pravno objašnjavali djelovanja HV-a i kako je istovremeno bio u pravnom smislu i rat i mir potpuno mi je nejasno, ali posljedice tih proturječnosti vidimo i danas.

Pljačka je bila govno zaogrnuto u celofan oslobođenja, demokracije, višestranačja. A kad se sva djelovanja zaogrnu u plašt „vladavine prava“ a što je u skladu sa pravnim poretkom, tim „najvišim civilizacijskim tekovinama”, nemaš u koga uperiti prst, jer je sve bilo „po zakonu“. Bez obzira što govno zaogrnuto u celofan pravnog poretka smrdi, sve po zakonu, legalno je!

Knjiga koju sam napisao o ovakvim temama zove se „Kontrola uma u pravnom sistemu“ i kako naslov kaže danas ne vladaju ljudi već ideologije, ideje. Ljudi se samo prilagođavaju raznim ideologijama u obličjima mentalnih programa. Naravno da iza takvih ideologija stoje neki ljudi i oni zapravo vladaju, ali prikriveno, jer nikako drugačije ne bi mogli. To je najučinkovitiji oblik vladavine, jer u biti nitko ne vlada već zakon, a opet je vidljivo da nekakav plan postoji i da netko vuče konce. Isto je vidljivo i u nemoći „legitimnih” vlada da isprave bilo kakvu društvenu anomaliju ili učine kakav revolucionarniji korak unutar društvenog uređenja, jer te istaknute figure uvijek su to i bile – samo figure.

Ovi primjeri govore da je definirati uređenja bez dubljeg ulaženja u stvari opasno i kontraproduktivno.

Ako pomišljate da zapravo želim reći da vlada diktatura vladavine prava ili tiranija demokracije i pluralizma, trebate otići još jedan korak dalje. Ne samo danas, već od davnih dana svijetom vlada novac. A sistemi liberalnog kapitalizma uglavljeni u demokratske sisteme vladavine prava u kojima se ne zna tko pije a tko plaća, idealna su podloga za vladavinu novca. Novca su uvijek gladni i lijevi i desni, i plus i minus.

Razmislite. Imate tri grane vlasti.

Zakonodavna – donosi zakone

Sudbena – tumači zakone

Izvršna – provodi zakone i presude

Svi ljudi uposleni u ovim granama vlasti rade za novac, a ne iz ljubavi. Mogu li, hipotetski rečeno, ti ljudi biti kupljeni da donose, tumače i provode zakone po nalogu novca? Naravno da mogu, pogotovo ako su sve grane vlasti pune rođaka, stranačkih kolega i braće. Stoga čuvena izreka bankara Rothschilda „Dajte mi moć da emitiram novac i nije me briga tko donosi zakone“ ima i te kako smisla bez obzira što mi o tome mislili. Nadalje, bez obzira koliko dobar zakon vlada mislila donijeti i implementirati ga za to treba imati novca. Država ga više nema jer se demokratskom procedurom odrekla tiskanja istog pa se mora zaduživati da bi ga imala. Onaj tko se zadužuje mora izdati obveznice kojima se suverenitet predaje kreditoru u ovom slučaju MMF-u i drugim Privatnim bankama.

Totalitarizam vladavine novca vidljiv je u okolini i bez gledanja u političke sisteme, jer 99% ljudi vjeruje u novac i mnogo toga bi napravilo za isti. Podržavaju sve ideje i ideologije koje ga koriste i preuzimaju misao da se bez njega ne može. Žive u uvjetima u kojima je novac kao neprirodni izraz nužan, jer nemaju vlastiti suverenitet zemlju, kuću, imanje. Ovakav dominantan kolektivni stav kreira društvo gladnih novca koje se samo prilagođava kolektivnom umnom ustroju. Takav ustroj tesan je stoljećima da bi danas dosegao svoj vrhunac bolesti, ovisnosti o novcu i svim njegovim tekovinama. Gospodar svijeta i svih režima je onaj koji kontrolira emisiju novca. Svi ratovi ikad vođeni primarno su se vodili za kontrolu nad monetarnom jedinicom ili resursima koji omogućavaju emisiju iste. Rat u Hrvatskoj nije u tome iznimka, jer je uništenjem juge emisija novca iz ruku naroda prešla u ruke inostranih banaka, društvena imovina u privatne ruke. Pljačka neviđenih razmjera. Kakve to ima veze s time što je RH po definiciji višestranačka demokratska republika u kojoj vlada zakon i pravni poredak, a Juga je bila polu totalitarni, polu tiranski komunistički režim.

Nema ikakve veze osim ako ne želite gledati isključivo definicije. Je li RH po definiciji dobra, a Jugoslavija po definiciji Loša? Protiv čega smo se borili ( i ja sam službeno branitelj), ili za što smo se borili? Jesmo li sada svoji na svome? Što to uopće znači?

Šlag na kraju! Tko je odgovoran za primjenu ovakve grandiozne izmišljotine. Pa ljudi naravno. Ja, ti, vi, mi. Mi smo progutali mamce boljeg sutra i velikosrpske/ustaške agresije u kojima se borimo protiv Srba/Hrvata koji su usput rečeno jedan te isti narod. Što je natjeralo ljude iz istog sela da pucaju jedni po drugima i ima li uopće nevinih u toj balkanskoj krčmi? Da li su postojali oni koji su dolijevali ulje na vatru? Jesu postojali su, ali potrebna je vatra da bi ulje imalo učinak. Ja, ti smo trebali biti svjesni tih manipulacija i znati što se iza toga krije. Nismo znali i sad smo ovdje! I što sad? Je li sad znamo, ili još uvijek možemo biti izmanipulirani?

Vidite za sebe!

Kako sam već naglasio svijetom se upravlja mentalnim programima. U ljudske umove se ukrcavaju ideje i polariziraju se tako da se stvara naboj, napon između polariteta. Što veći broj ljudi povjeruje i te ideje polaritet i naboj su veći, te usmjerenim djelovanjem može doći do razaranja. Ljudi koji nemaju razlog za rat neće ići u rat, ili će gledati da ga izbjegnu po svaku cijenu. Ideja o srbima i hrvatima ili katolicima i pavoslavcima je samo ideja u koju su mnogi povjerovali. Jedni su dobri drugi loši s time da svatko misli za sebe da je dobar. Profit u srazu polariteta ima onaj koji ne sudjeluje u srazu uopće ali ga je započeo.

Ono što ćete vrlo rijetko čuti jest slijedeće: Čovjek je iznad svih ideologija bilo nacionalnog ili vjerskog predznaka. On je život i on postoji. Ideologije su programski kodovi namjenjeni za kontrolu umova vjernika, osoba, građana. Jedan čovjek ne smije ikada staviti ideologiju iznad samog sebe ili nekog drugog čovjeka. Onaj koji djeluje kao predstavnik ideologije, a ne života đavolji je sluga, i spreman pucati na drugog čovjeka i zapaliti njegovu kuću. Da li je manipulator odgovoran što je mene pretvorio u zvijer željnu osvete i krvi? Naravno da nije, ja sam odgovoran. Ali ja sam prevaren! Da, ali moja je odgovornost što sam prevaren!

Mislim da je to bitno vidjeti pa je mogućnost ponovne prevare smanjena na minimum! Neka se povijest ne ponavlja.

Rezime!

Postoji li prototip totalitarizma ili tiranije ili demokracije? Svi ovi sistemi nikad nisu očito takvi? Da li je Pol pot ubio više ljudi od Georga Busha? Tko je veću štetu napravio čovječanstvu u zadnjih 50 godina, demokratska Amerika vladavinom prava ili totalitarna Sjeverna Koreja?

Totalitarizam, tiranije, demokracija – u čemu je razlika? Da li se protiv jednog treba boriti, a drugome se klanjati? Da li je čovjek mjerilo stvari ili ideologija? Da li glasaš za stranku ili za čovjeka? Navijaš li za klub ili ljude koji tu igraju? Da ti se dijete uda/oženi za nekog druge vjeroispovjesti bi li ga volio isto?

To su ključna pitanja koje svatko treba postaviti sebi na putu prema miru i blagostanju.

Generalizacija ideologije i svrstavanje u kalupe služi, po meni, jednoj određenoj svrsi i ujedno je i odgovor na pitanje protiv koga ili za što smo se borili. Htjeli mi možda da je to pitanje uzvišene matefizičke prirode i filozofskog predznaka kakvom se svaka borba između dobra i zla prikazuje, na žalost ono je mnogo primitivnije prirode i vrlo jednostavno za shvatiti.

Koliko god netko želio biti borac protiv totalitarizma i tiranije, a za demokraciju, pravdu ili istinu (zorro, batman, superman) ipak se borba vodi isključivo protiv drugih ljudi, u korist trećih ljudi, a uvijek kontra života. Kad netko puca puškom, topom, bombom on ne puca u totalitarizam ili tiraniju jer ovi ne postoje, već u druge ljude i njihovu imovinu. Zbog hipnoze i kontrole uma ti i takvi ne vide sa druge strane žive ljude već predstavnike totalitarizma i tiranije, neslobode. Borimo se za pozitivne ideale tj. ljude koji taj ideal predstavljaju. Kad ne bi bilo ideologije, ili kad barem ne bi vjerovali u nju, tko bi pucao u drugog živog čovjeka. Moguće ako bi mu život bio ugrožen, ali tu nema mjesta ideologiji. Stoga se protivnici niti ne prikazuju ljudima već ustašama, četnicima, balijama i drugim nazivima koji svi do reda u sebi sadrže negativne konotacije.

Lakše je pucati u četnika, jer on nije živi čovjek, on je četnik. Lakše je spaliti kuću od Ustaše, jer to nije imovina živog čovjeka. Osobe ratuju za mir i ubijaju druge ljude u ime humanizma. To je ludilo, ali um mora imati negativnu sliku da bi mogao opravdati svoje ludilo.

DA završim. Svi sistemi su imaginarni i generaliziraju život, a ljude stavljaju u kalupe. Ratovi se vode između kalupa, a svaka ukalupljena osoba drži da je ona u pravu (bijela), a ona suprotna crna. Stoga pitanje da li je nešto totalitarno ili tiranija nije pravo pitanje. Odgovor na to ništa ne rješava ili raspetljava, samo eventualno umiruje umove, a ja nisam tu da umirujem umove ičije.

Treća konvencija živih ljudi – “A sad adio!” 1.dio

od

Postoji mnogo pokreta, inicijativa, lista, društava koji žele doći do slobode, istine, pravde, boljeg sutra. Većina njih je locirala istinu i slobodu i odredila određenu rutu i plan putovanja do iste. Takvi su scenariji za osobe izuzetno primamljive jer znaju točno što, kako i kada trebaju raditi da bi ostvarili cilj. Naša zajednica mada ima iste ciljeve po nečemu je drugačija od ostalih. Mi nismo locirali istinu i neznamo put do nje. jedino što znamo jest da se ne nalazi vani u svijetu i da su promjene u svijetu nepotrebne i uzaludne. Ipak ima nekih stvari koje znamo. znamo što nije istina i sloboda i radimo korake u micanju od odvezivanja, raskidanju od svega što nije istina i sloboda.

Time se uopće ne želimo baviti i to skidamo sa sebe kao raspale gaće koje više ne želimo i nećemo ikada obući. U uvodu treće konvencije “A sad adio” pozdravljamo se sa jednom izuzetno krupnom laži i iluzijom koju smo dugo nosili a već je pohabana, otrcana i smrdi – To je pravni poredak, pravni promet ili vladavina zakona.

Društveni ugovor: prosvjetiteljska fikcija ili korporacijski spin

od

Dana 20. svibnja 2019. godine u 13 sati, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu održala se panel diskusija “Društveni ugovor: prosvjetiteljska fikcija ili korporacijski spin”. U panelu su sudjelovali Vedran Miočić-Stošić (Zajednica Suverenih Ljudi na Zemlji “Živi čovjek”), Tomislav Pletenac (Odsjek ta etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta) i Josip Zanki (Akademija likovnih umjetnosti).

U potrazi za novom paradigmom studenti Akademije imali su priliku čuti sto je to društveni ugovor i koje su njegove stvarne implikacije, kada su nastale prve nacionalne države i iz kojeg razloga (Tomislav Pletenac), zatim, kako se pruža(o) društveni otpor kroz nekoliko primjera iz umjetničke prakse i djelovanja (Josip Zanki) te im je predstavljena Zajednica suverenih ljudi na zemlji “Živi čovjek” kao trenutno najaktualniji primjer na ovim prostorima koji ide u smjeru osvjestavanja čovjeka o njegovoj pravoj prirodi, o prirodi stvarnosti unutar koje danas živi, kroz čin napuštanja pravno-trgovačko-političkog sistema objavljivanjem covjekove slobode i suvereniteta svim njegovim predstavnicima (Vedran Miočić-Stošić). Govorilo se i raspravljalo o temeljnim principima i načelima Zajednice, namjeri koja stoji iza djelovanja njenih sukreatora, konkretnim koracima koji su do sada ostvareni te planovima za buduće djelovanje. Veliko hvala Josipu Zankiju na pozivu i prilici za razgovor, te širenje i dijeljenje ovih informacija sa njegovim studentima.

 

Oslobođenje od ideja o prehrani – Suvi post

od

Oslobođenje od ideja o prehrani – Suvi post

Oslobođenje je kompliciran i zahtjevan proces. Sloboda koju smo donijeli osobama na prošloj konvenciji konvertirajući ih u ljude ili živog čovjeka je samo prvi korak u grandioznim oslobođenjima kojima ova zajednica stremi. Oslobođenje od ralja sistema pravnim i trgovačkim metodama posao je koji smo uspješno administrativno odradili. Ipak mada mnogi sad misle da su slobodni posao zajednice daleko je od dovršenog.

Zajednica živih ljudi kreće krupnim koracima u svjetlu budućnost. Osim papirološke slobode, imamo motiv naučiti žive ljude kako živjeti bez hrane, pa čak i vode. Doživjeti sebe u suradnji s prirodom nevezanog za uzimanje ikakve hrane ili vode kroz jedan kratki period oslobođenje je i iskustvo koje je neponovljivo i nadilazi sve administrativne procese. Nije da umanjujemo dosege administrativne slobode, ali ovo je ipak oslobođenje višeg razreda! Potrebe za hranom u velikoj su mjeri programi ili jednostavnije rečeno društveno uvjetovane ideje i demistifikacija iste veliki je korak prema konačnom oslobođenju, a koje je Oslobođenje od ideja o oslobođenju. Ako ste zbunjeni imajte još jednu na umu, kako je rekao Osho: „Djevojko ne pitaj me da riješim tvoju zbunjenost, jer je zbunjivanje moj glavni posao.“
U biti:
Demistifikacija = Oslobođenje
De-misti-fikacija je u biti konvertiranje nepoznatog u poznato pa tako svako laprdanje o mogućem ili nemogućem pogotovo što se prehrane tiče možemo jednostavno demistificirati postom. Stoga smo odlučili po drugi put krenuti na Suhi post (post u kojem nema niti jedenja niti pijenja, niti kupanja – bez hrane bez vode), ali ovom turom pozivamo i sve zainteresirane za spomenutu demistifikaciju da nam se pridruže na putu oslobođenja. Što nas je više oslobođenje od ideje o prehrani je lakše.
Post se treba održavati u prirodnim uvjetima i za to smo odabrali ponovo Eko selo Blatuša jer nam je poznato (demistificirali smo ga).

Logistika:
Konačan termin bi bio od 07.-12.06., dakle okupljamo se u petak navečer (07.06.) i u srijedu (12.06.) se rastajemo. Odlučili smo se za ovaj termin kako bi pokrili i vrijeme vikenda tako da je zgodno i onima koji su preko tjedna zauzeti poslom da prisustvuju ovom okupljanju bar na te dane vikenda…Znači, nije uvjet da svatko tko dođe mora biti svih 5 dana na suhom postu već svatko neka odluči za sebe koliko dana će se priključiti. Poanta je izdržati 72 sata bez vode, ali ne po svaku cijenu.
Također, postoje 2 varijante za smještaj, prva je spavanje u jednom od objekata na tzv. “Centrali” eko-sela Blatuša ( broj ograničen na 20), cijena je 30kn/danu. Druga varijanta je spavanje u vlastitom šatoru na otvorenom, mjesta na imanju ima napretek, a cijena je 20kn/danu. Obe varijante uključuju mogućnost korištenja zajedničkih prostorija, kuhinje i sanitarija ( kupaonica i kompostni wc).

Molim ljude koji nisu ikada prolazili ikakav post, imaju izražene bolesti ili tegobe da se ne javljaju za ovo iskustvo, osim ako se ipak jave, a što je sve opet na vlastitu odgovornost. Molimo također sve da se pripreme tako što će do početka posta barem jedan dan tjedno postiti (ili samo s vodom ili bez), te jedan dan tjedno biti na sirovom. Zatim barem tri dana prije dolaska da su isključivo na sirovom. Nećemo provjeravati, tražiti dokaze ili potvrde istog, opet na vlastitu odgovornost.
Nadalje pokušat ćemo snimiti i određeni dokumentarni film o ovome kako bi druge ljude potakli na demistifikaciju ideje o prekomjernom žderanju, pa tako niti stidljivima ne preporučam prijavu, hahaha, ali opet niti to se neće provjeravati.
Sve koji misle da im je ovdje mjesto neka se jave na mail, koju varijantu smještaja želite i kako dolazite pa da se eventualno dogovorimo oko prijevoza da netko nekog skupi i sl.

Toliko za početak, čujemo se!
Javiti se na mail:
kontrolauma2016@gmail ili
vedran.miocicstosic@gmail.com

Papirnata sloboda – izvještaj sa treće konvencija živih ljudi

od

Što reći nego, sloboda konačno!

Zajebajen se, vjerujem da ste skužili, barem većina vas, da se na ovoj konvenciji dogodilo nešto spektakularno, a opet ništa se nije dogodilo. Nitko nije više ili manje slobodan nego li je bio prije konvencije, jer ikakvi papiri slobodu osigurati ne mogu. To nas nije pak spriječilo da po izuzetno prihvatljivoj cijeni izdamo potvrde o slobodi i mogu reći da smo trenutno najpovoljnija organizacija ili zajednica koja dila sa takvim potvrdama.

Ha, ha opet se zajebajen, ali zaista kome treba potvrda da je slobodan (živ) nek se obrati nama. U sistemu ne postoji išta osim potvrda (papira) pa zašto se i mi nebismo igrali tih i takvih igara, ali naravno po vlastitim pravilima. Svečanost, koliko god je ta riječ izlapila i postala dementna najbolja je u ovom trenutku, je započela izlaganjem Generalnog koordinatora zajednice „Živi čovjek“ Dražena Kasala tj. mene. Na izlaganju, radnog, ali i neradnog naslova „A sad ADIO“ dotični ja sam krenuo malo u prošlost i slavne dane Oppt-a Hrvatska, Zvona Istine, Udruge čovjek, Kontrole Uma, Arbitražnog Suda i Najnovije stranice (čije ime ćete ako ga već ne znate uskoro saznati) u čijem sam kreiranju vrlo aktivno sudjelovao i njima pokušao objasniti zašto je put vodio do ove točke gdje se nalazi sad. To je točka spiritualno – pravne stvarnosti koja je kao ulje i voda, ali sa točnim znanjem gdje jesu a gdje ne dodirne točke ovih međusobno isključivih disciplina.

IMG_0078„A sad adio“ je pozdrav kojim se živi ljudi opraštaju od ideološke i petokolonaške tvorevina rimskog civilno-trgovačkog prava tzv. Države koja te drži i ne da ti da se makneš, osim ako….. Vlasnici ovakvih liberalno-trgovačkih ideoloških nakaza koje nemaju odgovornost prema ikome osim kapitalu su međunarodni bankari ili bolje rečeno kapital. Imaginarna novčarska masa kojom ikada nismo upravljali, ali smo često njome upravljani. Tako je i sada. Moto konvencije je „Unplugged“, prevedeno kao ištekan, sa naglasnom da smo ištekali sistem iz nas, a ne sebe iz sistema, čisto da ne bi bilo zabune tko je o kome ovisan tj. tko iz koga crpi energiju i postojanje.

Obavijest o ištekavanju na svim razinama živi čovjek je dostavio svim „relevantnim“ entitetima 14.2.2019 u opsežnom dokumentu izraza slobodne volje živog čovjeka zvanom  „Objava slobode i suvereniteta živih ljudi“

Kako god, obzirom da je smo od administracije kao i uvijek do sada dobili jednu veliku šutnju, a nije da se bunimo radi toga, jedino što je preostalo već spomenutim svečanim tonom proglasiti zajednicu živih ljudi živom, pardon, pravomoćnom sa otprilike ovakvim svečanim riječima:

Temeljeno Životom i životnim principima Ljubavi, Mira, Radosti, Dobre Volje, Odgovornosti, Kozmičkog zakona Stvaranja, Održavanja i Rastvaranja, Prirodnim zakonima, neotuđivim prirođenim pravima samoodređenja, samoopredjeljenja, slobodnog udruživanja i razdruživanja. Utemeljeno Slobodnom Voljom uobličenom u dokumentu “Objava Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka” uručenom Čovječanstvu putem entiteta trodiobne vlasti RH kao i najvećih svjetskih centara po istome.

 

  • VLADA RH, Trg Sv. Marka 2, Zagreb OIB: 64434885131 Ur br:367-19-1
  • HRVATSKI SABOR, Trg Sv. Marka 6, Zagreb OIB: 38597506234  Ur br:050-01/19-02-29
  • VRHOVNI SUD RH, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, Zagreb OIB: 20599635268 Ur br: SU VI 56/19
  • REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587

Obzirom da nitko od entiteta kojima je uručena volja živog čovjeka nije prosvjedovao, protestirao ili ičime izazvao isti, Proglašavam Zajednicu živih ljudi ustanovljenom. (aplauz, spontani pljesak, oduševljenje, rezanje vena)

Eto to je taj povijesni trenutak o kojem sam pričao kojim je život kročio u pravni sistem i strgao njegove bezživotne principe i postavio čovjeka odvojenog od fikcije na svoje mjesto stvarnog, realnog, royalnog, kralja, gospodara. (Return of the King)

Ista takva verzija poslana je i bjelosvjetskim trgovačkim gospodarima na Engleskom jeziku na šest različitih adresa i od istih nitko također nije odgovorio.

PDF verzija objave

PDF verzija objave – Engleski

Kako mi kao zajednica ne volimo ikoga zamajavati, manpulirati ili mu govoriti poluistine, odmah nakon velikog oduševljenja uspostavom zajednice kao pravi partibrejkersi pokvarili smo zabavu suočavanjem sa istinom. Možda smo mogli malo i pričekati, ali…. Papiri su papiri, sloboda je sloboda. Kad bi ona ovisila o papirima ne bi bila sloboda, je’l jasno? Stoga nema iluzije u smislu sad je sve gotovo, sloboda i život su u našim rukama. U našim su rukama oduvijek, pa se sada ništa spektakularno nije iti zbilo, osim što smo uvalili pokoju kajlu u dogmu o nepogrešivosti države i njenom božanskom statusu vladavine prava koji se mora pod prijetnjom zatvora glorificirati i štovati. Nakon toga lagano druženje uz pićence i filmić. I tako završi dan prvi.

Prije njurajego pređem na dan drugi, naglašavam da je bi ovaj susret bio nemoguć bez jednog super-mena, koji je praktično ustupio prostor svojeg Hostela za potrebe ove konvencije, javno ističući da mu se izuzetno sviđa ova ideja i da će je podržati kako god bude mogao. Ovim putem se zahvaljujem Juraju Jogunici koji se prigodno i obratio svim pretendentima na slobodu, riječima da ima nešto magično u ovoj Novalji, što god da to jest. Mi smo samo dodali nešto toj magiji.

Drugog dana ujutro izlaganje o nešto važnijoj temi koja nije papirološke prirode započeo je Vedran Miočić- Stošić kao određeni nastavak na temu započetu na drugoj konvenciji a koja se bavi naseljem živih ljudi ne zemlji, ili jednostavnije čovjekom na zemlji, za razliku od građanina koji nit je na nebu ni na zemlji.

IMG_0131Praktična pitanja oko modela zajednice, naselja, lokacije i načina uspostave ostala su otvorena, ali je kreirana radna skupina i postavljeni određeni modeli komunikacije, zatim radionica kojima će se postepeno čovjek navikavati na zemlju i prirodu kao i luđak koji se iz ludnice vraća u prirodno stanje pa to ne smije ići naglo. Tema projekata živih ljudi ovako je otvorena jer je papirološki dio završen, a podrška, administracija i baza podataka, te i registar živog čovjeka također je u izradi. Stoga posao tek započinje uz javni poziv svim živim ljudima da pošalju svoje ideje, projekte, namjere u vezi bilo čega što je isključivo vezano za život, prirodu, postojanje, istinu, ljubav, bez ikakvih primjesa ili dodataka iluzije, fikcije, deluzije i drugih sličnih okultnih utvara. Vedran je i kreirao jednu grupu ljudi povezanih specifičnom mobilnom aplikacijom kako bi instantno mogli dogovoriti i koordinirati djelovanje. Bravo Vedrane.

Nakon Vedrana na scenu je stupio Orlando Gaiotto stalni predavač na ovim konvencijama koji govori o iskustvima talijanaca u vezi teme oslobođenja od sistemskih parazita i krpelja. Orlando je govorio o svima nama već poznatim temama načina zarobljavanja u okvir papira i predavanje svoje suštine 2D bogovima istog. Kako se od toga obraniti u teoriji postoji jako mnogo ideja ali nepoznanica je da je ijedna dala konačan rezultat dostojan oslobođenja. Mišljenja smo da takva procedura iti ne postoji pa je naš način djelovanja ujedno i najbolji i najjednostavniji. Prevodilac Orlandu Gaoittu bio je dugogodišnji pratitelj ove i drugih „edukativnih platformi“ Arsen Rončević, koji je eto napokon izišao malo na svjetla pozornice. Znam kako se ne voli eksponirati, slikati ili snimati, ali ovaj put je prešao preko granice i siguran sam da mu je to dobro došlo. Hvala Orlandu, A pogotovo Arsenu.IMG_0163

Nakon male pauzice i nekoliko filmića program ide dalje, a ovaj put je u glavnoj ulozi Gordan Pilić, inače koordinator spiritualnih pitanja Zajednice živih ljudi. Tema o kojoj je isti raspredao meni je izuzetno interesantna i moram priznati da sam ga ja pomalo gurkao da odradi ovo predavanja naslova „Povijest živog na zemlji čovjeka“. Gordan je uvjerljivo dočarao da je naša povijest potpuno neistraženo područje stalno skriveno i znanstveno nedorečeno, nerazumljivo, namjerom iskrivljeno. Koliko god spiritualna istina bila ovdje i sada u kolektivnom smislu veo magije i koprena zaborava skinut će se sa konzumerističkih očiju današnjeg rimskog civila kada otkrijemo svoju istinsku prošlost. Gordan pomalo odškrinu vrata iste tvrdeći da materijalni dokazi upućuju na to da je u prošlosti živi čovjek izrazito istančanog uma i izuzetnih sposobnosti kako materijalnih tako psihološko – spiritualnih bacajući u vatru ideju da je vrhunac civilizacijsko tehnoloških dostignuća kibernetičkog čovjeka danas. Potencijal čovjeka – osobe srozan je magijskim djelovanjem i konstantnim atakom na čovjekovo energetsko tijelo, a stvarna povijest zauvijek spaljena na inkvizicijskim lomačama. Ali istina se ikad ne može skriti i čovjek koji je traži i zahtjeva sigurno će je pronaći usprkos mainstrem protustrujama. Generalna ideja predavanja jest da smo mi kao narod, cjelina, zajednica okupirani stranim okupatorom rimskog carstva u administrativnom, religioznom, kulturnom, povijesnom smislu te da smo prihvatili krpelja kao domaću životinju, a stvarne vrijednosti odbacili kao pagansko-bezbožno-heretičke pljujući po vlastitoj povijesti, našoj majci zemlji i kulturi predaka. Ova područja su stoljećima bila ratno i religiozno bojno polje, a bogovi podjele i sukoba ovdje su bacali svoje najjače karte. Zašto? To se pitanje tek treba odgovoriti, a mi kao zajednica krećemo u tom smjeru.

gordan predavanje

Nakon Gordana na scenu je stupila večerica, a zatim mali odmor od govorenja kojeg je zamijenilo pjevanje. Zahvaljujući pojedinačno Vedranu Miočiću – Stošiću inače Koordinatoru zemaljskih pitanja Zajednice živih ljudi na programu smo imali „Improvizije“ talentirane umjetnice znane kao „Ane Paška“ koja nas je uveselila i dala nam dodatnu vrijednost pjevanim ričima koje su daleko ekspresivnije i dalekosežnije od ovih pukih predavačkih nabrajalica. Ane Paška se pokazala kao prava umjetnica i sa svojim tekstovima ali i izvedbom u multitasking modusu operandi osvojila srca svih živih ljudi koji su uvijek nezasitni tražili još ovakve ljepote. Mene je kao revolucionara i anarhistu najviše dojmila izvedba u kojoj se Ane doslovno i izravno narugala svim revolucionarima i anarhistima prikazujući ih brijačima po političkoj iluziji koji kopaju svoj put slobode preko leđa svojih najmilijih i najbližih. Ane je bila protuteža koja nas spušta na zemlju govoreći da ne shvaćamo svoju „Nemoguću misiju“ preozbiljno i da u borbi za životom i slobodom ne zaboravimo što je to život. Kako je davno rekla jedna pametna, da tko se velikim koracima uputi u bolju budućnost može mu se desiti da je preskoči, tako nam Ane poručuje da revolucija jede svoju djecu pa da budemo oprezniji sa istom. Hvala Ane.

ane paška

Itako bijaše večer, pa noći, pa jutro – dan treći.

Trećeg dana svim živim ljudima kojima se svidjela ova ideja i koji su pristali bio dio iste podijelili smo certifikate kao sukreatorima zajednice. Oslobodili smo ih određene količine novca, neke i nekretnina i zasigurno su na Pagu svi otišli koliko toliko oslobođeni i olakšani samo kako bi saznali da oslobođenje može biti različitih lica. Zajebajen se opet, ha,ha,ha..!? Znam samo da su određene zajednice nekada primali u članstvo članove isključivo skupa sa i njihovom imovinom. Zašto mi nismo krenuli u tom smjeru nepoznanica je, ali možda ikada nije kasno, vićemo!IMG_0251

Zatim je predstavljena nova stranica Zivicovjek.org koja je nedovršena i tražili smo pomoć u prevođenju iste na engleski i ta molba postoji i sada, pa svatko tko se osjeća pozvan, molio bih ga da doprinese barem na ovakav način. Želja nam je odapeti ideju izvan teritorijalnih granica našeg jezika direkt u sridu engleskog, a to je moguće samo ovako.

Nadalje se raspravljalo o mogućnostima vlastitog registra, izdavanju iskaznica živih ljudi i drugih projekata koji su upravo u tijeku i bit će dovršeni valjda uskoro. Pomoć dobro došla.

Rastali smo se u miru i ljubavi do slijedećeg puta, izljubili se i slikali zajednički.

Samo na kraju da zahvalim još nekim ljudima: Mile Kovačić, koordinator multidimenzionalnih pitanja zajednice, ovom turom direktno bio zadužen za šank i okrepu živog čovjeka promotivnim cijenama što je omogućio domaćin.

Zatim Jaki Jaković dizajnerici i umjetničkom atašeu zajednice koja kad reče da će nešto napraviti to i napravi. Zatim stalnom koordinatoru fotografsko-snimateljskih pitanja Eugeniji Prši koja je ovom turom sve napravila profesionalno u svojoj misiji dokumentarca o živom čovjeku za čija se prava već i izborila. Eugenija napreduješ, di će ti biti kraj. Zatim Đivi Krile radi izuzetnog vina kojim nas je sve počastio.

Ako sam ikog zaboravio sori, ali generalno pozdravljam sve učesnike i osoblje hotela koje nam je pružili ugodan i udoban smještaj.

Do slijedećeg viđenja van struje, živi bili pa vidili.

vedran miočić stošić​

od 
[su_heading style="default" size="20" align="center" margin="3" class=""]vedran miočić stošić​[/su_heading]
[su_row class=""]
  [su_column size="1/2" center="no" class=""]
[su_dropcap style="default" size="2" class=""]O[/su_dropcap] vaj proglas ustanovljava novi ili izmijenjeni univerzalni poredak u odnosu čovjek – država/pravni sistem/agenti sistema. Ovim proglasom je svjesno, bez ikakvih skrivenih ili izvrnutih namjera, transparentno i jasno, javno izrečena suverena slobodna volja Čovjeka koji Jest Život.. Slobodna volja je neotuđiva i prirođena svakom živom Čovjeku zagarantirana i prepoznata u svim ikada ispisanim ili neispisanim zakonima, te mora, kao univerzalni princip, biti poštovana.

Temeljna vrijednost ovdje izražene volje nije ikakva knjiga, slovo ili pismo bilo sveto ili ne, kao ni ikakav zakon, povelja, konvencija, ugovor i drugo. Temeljna je vrijednost univerzalna svijest izražena kroz dušu i srce svakog čovjeka svjesnog svojeg istinskog porijekla.
[/su_column]
  [su_column size="1/2" center="no" class=""]
[su_dropcap style="default" size="2" class=""]O[/su_dropcap] vim dokumentom suverena slobodna volja u obliku Čovjeka ne traži ičije dopuštenje, privolu ili blagoslov, već samo obavještava druge žive ljude ili osobe u raznim kapacitetima o svojoj suverenoj namjeri potpuno transparentno, u miru, neutralnosti i ljubavi poštujući princip dobre volje i dobrosusjedskih odnosa.

Ukoliko ovdje izražena slobodna volja i namjera krši ili ograničava slobodnu volju ijednog drugog živog bića na zemlji neka je isti obavezno ospori u roku i prema danim naputcima ili neka šuti zauvijek.​
[/su_column]
[/su_row]

[su_divider top="no" text="Povratak na vrh" style="default" divider_color="#999999" link_color="#999999" size="3" margin="15" class=""]

[su_dropcap style="default" size="2" class=""]O[/su_dropcap] vdje u ovom manifestu Života, u ovom svijetu, prisjećamo se da smo obavijeni jedinstvenim i veličanstvenim darom, darom života i darom suverene slobodne volje. Prisjećamo se toga i otklanjamo okoštale sustave vjerovanja koje smo preuzeli na sebe na našem putovanju kroz veo amnezije ograničenog polja u kojem se nalazimo. Odbacujemo sustave vjerovanja koje smo prihvatili tokom putovanja koji su nas pokušali uvjeriti da nemamo slobodnu volju i zbog toga se moramo pokoriti nekom vanjskom autoritetu i moći kako bi postojali, preživjeli i dostigli spasenje. Nije išta dalje od istine i ovdje i sada to potpuno odbacujemo. 
Odbacujemo sustave vjerovanja da smo u svijetu iz kojeg treba pobjeći pod svaku cijenu, da je ovaj svijet nekako iluzija za koju nismo odgovorni. Ono u što nas sve religije pokušavaju uvjeriti je (i to sa značajnim uspjehom, mogli bi istaknuti) da je sam ovaj svijet zao, grješan i pogrešan i da je jedini izlaz iz toga da se moramo vezati za sistem pravila, zakona i pravilnika koje samo Svećenik i Kralj mogu izdavati u skladu sa samoproglašenim „božanskim pravom“. Unutar takve stvarnosti mora se biti slijepi poslušnik, ako se želi biti izabran između svih ostalih za spasenje, ne uviđajući da pritom i moramo gaziti preko svih i uništiti one koji nisu izabrani, sve u nadi kako ćemo se jednom nekako osloboditi. Pravila igre su: zaradi, ukradi ili stvori što više moguće karmičkih žetona kako bi platio Propovjedaču Zakona da odigra obred našeg prelaska u Raj, bez obzira što smo sve uništili na svom putu. 

vedran miočić stošić
Živi čovjek koji nije u pravnom prometu

[su_divider top="no" text="Povratak na vrh" style="default" divider_color="#999999" link_color="#999999" size="3" margin="15" class=""]


[su_qrcode data="http://zivicovjek.org/vedran-miocic-stosic-2/" title="objava-vedran-miocic-stosic" size="130" align="center" link="http://zivicovjek.org/vedran-miocic-stosic-2/" target="self"]

Sve veća zajednica ljudi koji odbacuju sistem

od

On se odrekao države: ‘Dokumente koristim samo u situacijama kada svojevoljno pristanem na poslovanje s tvrtkom – Republikom Hrvatskom’

Zadranin Vedran Miočić-Stošić odlučio je da više neće poslovati s državom u nametnutom odnosu, njegova borba i dalje traje i nije jedini u Hrvatsksoj

Možete li za sebe reći da ste živi čovjek? A možete li reći da ste u očima države i institucija živi čovjek, a ne samo broj ili predmet, odnosno tvrtka. Postoji sve veći broj ljudi koji shvaćaju da, iako smo u suštini svi mi živi ljudi, našim identificiranjem s fizičkom osobom upadamo u nadležnost sustava koji nas prepoznaje kao tvrtku – kreirani fiktivni entitet, na temelju našeg fizičkog tijela i preko te tvrtke sustav s nama posluje. Tako je svoj donedavni status opisao Vedran Miočić-Stošić, Zadranin koji je zainteresirao javnost svojim raskidom odnosa s državom.

U medijima se pisalo o njemu nakon što ga je zaustavila policija, jer njegov automobil nije bio registriran, barem ne konvencionalnim putem.

“Moj status je i dalje nepromijenjen, Objavom o nepostojanju osobe koju sam svojedobno uručio svim institucijama RH i dalje sam prema sustavu deklariran kao živi čovjek na kojeg se zakoni ove države ne odnose te nad kojim ne postoji njena nadležnost. Svoj automobil i dalje koristim kao pomoćno sredstvo za kretanje, na njemu su moje privatne tablice, te nije registriran u sustavu”, rekao je Vedran u razgovoru za 100posto. Objavu je urudžbirao 29. travnja 2016. svim glavnim institucijama Republike Hrvatske, nešto kasnije i onim lokalnim. Kako u 30 dana niti jedna institucija nije opovrgla Vedranovu Objavu, ona je postala pravomoćna ‘i više nikakvim pravnim sredstvima se ne može osporiti’.

Luka Gerlanc / CROPIX

Luka Gerlanc / CROPIX

Vedran s Objavom o nepostojanju osobe

Na kraju sam PU Zadarskoj uručio obavijest o privatnim pločicama koje sam postavio na svoj automobil kojeg sam prethodno, nakon isteka registracije, uredno odjavio te vratio službene registarske pločice policiji koja je njihov vlasnik. Ovaj moj čin nije bio početak bitke, već upravo suprotno, njen kraj

Što to konkretno znači u svakodnevnom životu? Kaže kako i dalje ima dokumente, ali da ih koristi samo u situacijama kada on svojevoljno pristane na poslovanje s tvrtkom (Republikom Hrvatskom). “Ako mi u nekom trenutku zatreba neka od usluga koju ta tvrtka nudi, naravno, u tom slučaju po uvjetima te tvrtke”, kazao je.

Prošle godine Vedrana je zaustavila policija, koja je, za pretpostaviti je, ignorirala Vedranovu objavu i ‘poslovni odnos kojeg je u skladu sa zakonima RH definirao s njihovim poslodavcem (MUP-om)’.

Državno odvjetništvo odbacilo optužbe o krivotvorenju dokumenata

Policijske službenike Vedran je, kao što je i poznato, tužio pri legalno osnovanom Arbitražnom Sudu Pravde. To nije sud kojeg je osnovala država, a kasnije ćemo se vratiti na njegov osnutak. Arbitražni sud donio je presudu u korist Miočića-Stošića odredivši i novčani iznos koji su mu tuženici dužni platiti, jer su mu načinili štetu tako što su prekršili odredbe Objave o nepostojanju osobe. “Ti ljudi su također ignorirali i tu presudu, a s obzirom na to da je svaka presuda tj. pravorijek Arbitražnog suda po zakonu ujedno i ovršna isprava pokrenuo sam zahtjev za ovrhom nad njima kojeg je u konačnici Županijski sud u Zagrebu, po mom mišljenju neosnovano odbacio”, prepričava tijek događaja Miočić-Stošić. Kako kaže rješenje Županijskog suda dobio je prošlog tjedna te misli iskoristiti mogućnost žalbe Vrhovnom sudu RH “Kako bi dokazao da cijela ova priča ima zakonsku osnovu i kako bi se zaštitio od daljnje prisile”.

Dok mu ni prvi slučaj zaustavljanja i prekršajne prijave nije pravno riješen, prije nepunih mjesec dana opet je zaustavljen. Naglašava da pritom nije napravio nikakav prekršaj niti učinio štetu te da je policijski službenik bio uljudan i korektan. “Međutim i on je ignorirao ono što sam mu u dobroj namjeri pokušao objasniti, negirao valjanost dokumenata koje sam mu davao na uvid i na koje sam se pozivao te je inzistirao na svojoj nadležnosti nada mnom na koju ja naravno nisam pristao”, prepričava Vedran. Zatim su ga uhitili i ponovno, igrom slučaja, odveli u Policijsku postaju Biograd. Tamo je zadržan nekoliko sati. U policiji su mu rekli da će protiv njega podignuti prekršajnu prijavu kao i u prvom slučaju. Dok je bio u postaji službenici su proveli i kriminalističku obradu zbog sumnje da je krivotvorio službenu ispravu.

Luka Gerlanc / CROPIX

Luka Gerlanc / CROPIX

Tablice koje je Vedran sam izradio za svoj automobil

“Došlo je do očitovanja direktno od strane državnog odvjetništva da se u ovom slučaju ne radi o krivotvorenju registarskih tablica te da nema osnove za kazneno djelo, nakon čega sam pušten te su mi vraćene moje privatne tablice koje su mi prethodno oduzete skidanjem s mog automobila”, kazao je Miočić-Stošić. Sada čeka da mu stigne obvezni prekršajni nalog, ali prije njega dobio je zaključak od PU Zadarske kojim ga se upućuje na izvanredan nadzorni zdravstveni pregled.

Tijekom uhićenja odbio je alko tekst, jer, kako kaže nije pristajao na ničiju nadležnost. “Iako u tom trenutku nisam bio pod nikakvim utjecajem alkohola niti opojnih droga sto se na meni moglo očito i vidjeti iz mog izgleda, ponašanja i komunikacije prema ljudima koji su prema meni tom prilikom postupali”, objasnio je i dodao da ako se i dalje bude inzistiralo na zdravstvenom pregledu, potpisniku tog zaključka će prvo poslati odgovor s objašnjenjem o kršenju poslovnog odnosa. Ako će ih on ignorirati i dalje inzistirati na svom zaključku Miočić-Stošić najavljuje nove tužbe pri Arbitražnom sudu pravde.

Sve veća zajednica

Od dokumenata i dalje fizički posjeduje osobnu iskaznicu, putovnicu, originalnu kopiju rodnog lista, i dalje plaća zdravstveno osiguranje i ima zdravstvenu iskaznicu te bankovni račun. Objašnjava kako on, niti itko od nas, nismo vlasnici tih dokumenata, nego samo korisnici. Vlasnik je onaj tko ih je kreirao, a to je tvrtka Republika Hrvatska.

“Bitno je za shvatiti da čovjek urudžbiranjem Objave ne može poništiti te dokumente, nego se u pravnom smislu definira razlika između čovjeka i fizičke osobe-tvrtke, koja je rodnim listom kreirana od strane države.”

Dakle, ja sam se prema sustavu deklarirao kao živi čovjek i više se ne identificiram s tvrtkom. S druge strane, to i dalje ne isključuje mogućnost da u bilo kojem trenutku ja, svojom slobodnom voljom, mogu ući u ulogu te tvrtke tj. imam pravo koristiti te dokumente kako bih ugovorio ili ostvario određeno poslovanje koje tvrtka Republika Hrvatska nudi na tržištu

U trenu kada koristi usluge RH, on je dužan ispoštovati uvjete koje mu ona postavlja.

Luka Gerlanc / CROPIX

Luka Gerlanc / CROPIX

Najavljuje da će uskoro otkazati i zdravstveno osiguranje, shvatio je da mu ta vrsta usluge nije potrebna, preuzeo je svoje zdravlje u svoje ruke promijenio je stil života, pogotovo prehranu. A spreman je uredno platiti zdravstvene usluge u budućnosti ako mu budu potrebne. “Slično je i s bankovnim računom, u ovom trenutku ga još imam otvorenog na ime fizičke osobe Vedran Miočić-Stošić čiji sam ja jedini ovlašteni zastupnik, međutim kako novac smatram ‘nužnim zlom’, radim i na tom segmentu da ga u budućnosti više ne koristim niti da o njemu ovisim tako da ću u datom trenutku taj račun zatvoriti”, kazao je Vedran.

Ovaj diplomirani arhitekt trenutno je nezaposlen, kaže više nije ni u evidenciji na zavodu za zapošljavanje. Međutim još uvijek se bavi arhitekturom i znanjem iz te struke kad netko od njega zatreba taj tip usluge i tako si potpomaže kako bi si osigurao sredstva za osnovne životne potrebe u ovom tranzicijskom periodu u kojem se nalazi. Kaže da je prvi susret s ovom temom imao otprilike dvije godine prije nego je predao Objavu. Došao je do toga preko ljudi koji su na ovim prostorima već neko vrijeme istraživali i proučavali pravni sistem i svoje znanje širili raznim kanalima.

Čim sam došao u kontakt s tim informacijama osjetio sam da je to ono što čuči u meni cijeli život, ali nije imalo dovoljno znanja da se izrazi u punom potencijalu. Okovi iluzornog sistema su nestali i bilo je vrijeme da se vratim životu

Nekoliko puta spomenuo je Arbitražni Sud Pravde kao vrlo čvrsto uporište i mjesto gdje istjeruje svoju pravdu, objasnio je kako je taj sud osnovala Udruga Čovjek prije nekoliko godina u skladu s važećim Zakonom o arbitraži, članovi udruge su kako ih je nazvao pioniri ‘pokreta’ živih ljudi u Hrvatskoj.

“Nakon što je završio moj slučaj dobio sam od tih ljudi poziv da se priključim njihovom radu što sam zdušno prihvatio te u ovom trenutku i ja vršim ulogu jednog od arbitara tog suda. Većina ljudi koji su urudžbirali Objavu o nepostojanju osobe su u tom dokumentu i odredili nadležnost tog suda. Tako je on postao alat pomoću kojeg se oni koji su deklarirani kao živi ljudi prema sistemu mogu zaštititi od tog istog sistema”, objasnio je svrhu Arbitražnog Suda Pravde. Sud je prvo osnovan u Zagrebu, a danas muje sjedište u Stobreču.

Vedran je zajedno sa spomenutim ljudima osnovao i Zajednicu suverenih ljudi na zemlji, a njihova ‘Objava o slobodi i suverenitetu živog čovjeka’, ovoga tjedna bit će poslana u Sabor, Vladu i Vrhovni sud RH, kao i svjetskim centrima moći o Vatikana do Washingtona. “Sve veći broj ljudi osjeća da su stvari posložene naopako po čovječanstvo i traže način kako tome pristupiti, velikim dijelom i zaslugom nas koji na ovim prostorima širimo svoje znanje i iskustvo putem konvencije za koju smo odredili da ćemo je organizirati dva puta godišnje. Uz to i medijskim istupima, a najviše u svakodnevnoj, živoj interakciji s ljudima oko nas”, objasnio je Vedran. Kroz njihove prve dvije konvencije prošlo je oko 150 ljudi, broj ljudi koji intenzivno prate ovu temu je znatno veći zahvaljujući internetu i pojedinačnim predavanjima koja organiziraju.

Zajednica suverenih ljudi na zemlji svoju treću konvenciju organizirat će  ovog proljeća, a dobrodošao je “svatko tko je spreman i voljan biti njen sukreator i živjeti u skladu s Prirodnim zakonom”.

Udrobljeno obrazovanje … Ljubav je stavljena na muke 1/3

od

Prvotna namjera da ovaj članak bude dopuna, nešto kao logičan nastavak predavanju „udrobljeno obrazovanje“, predavanja održanog na Drugoj konvenciji živih ljudi, na neki je način tijekom pisanja transformirana uvidom da je tema odgoja i obrazovanja toliko bitna da o njoj jednostavno ne bi trebalo uopće prestati pričati i pisati i da nema ikakve potrebe čekati vrijeme pogodno za objavljivanje. Uvijek je pravo vrijeme. A meni ako se čini, a jeste malo, da predavanje ima svojih nedorečenosti, manjkavosti, pa neka ima, ima i u švicarskom siru rupa, pa ih nema potrebe sirom puniti … uostalom neka kronični nedostatak misaone uštogljenosti, hvala brate Dražene za ovu, dobije svoj što puniji smisao; dakle…

Odgoj i obrazovanje jedna je tako široka, potentna, a istovremeno i toliko osjetljiva tema, da joj zaista treba pristupiti pažljivo, studiozno i sa dubokim poštovanjem. Jer nije tajna iti pticama na grani, kao ni velikom broju ljudi koji prate ovu stranicu, a posebno ne ljudima okupljenima u ideji osnivanja Zajednice suverenih ljudi na zemlji „živi čovjek“, koliki je razmjer pogubnosti javnog obrazovanja, kakav je u današnjem obliku, kao i njime hakiranog i izvitoperenog roditeljskog odgoja djece … pogubnosti za sav ljudski rod.

Činjenica je da obrazovnie, a koji je u naravi također i pravni sistem, djeluje tako da djeci silom uzurpira pravo da misle ono što ona hoće da misle, što je jedan od mnogih oblika nasilja u vrlo brutalnom obliku … isto kao i odgoj. Mada i ne bilo jednostavno, treba imati hrabrost i smoći priznati da je i roditeljski odgoj i te kako zaražen istim virusom kao i javno-obrazovni sistem; virusom indoktrinacije, dogmatiziranja i stigmatiziranja. Gotovo bez iznimke.

Zato su mnogim roditeljima, jer im je i samima nametnuto tako, a i iz razloga što djecu vide kao objekte vlastitih predodžbi, najčešća opravdanja za primjenu sile i provođenje štokakvih „odgojnih usmjerenja“(čitaj: zabrana), „dubokomisaone“ su izjave, tipa: „pa neću im valjda dozvoliti da rade po svom? … Pa gdje to vodi?“ … Hm, ne znam gdje vodi, al’ možda vrijedi probanja primjenom …

Ustvari, u ovim i sličnim izjavama nalazi se prikrivena, najčešće nesvjesna, namjera dresure, u punom i pravom smislu te riječi, jer svako siljeno treniranje ikoga da misli i da se ponaša onako kako to hoće onaj tko provodi trening, a to jesu odlike današnjeg odgoja i obrazovanja, jeste dresura; suštinske razlike između dresure životinja u cirkusu i odgoja djece zapravo iti nema. Odgojem i obrazovanjem na ovakav prisilan način, a što je hakiranom i indoktriniranom umu, zadojenog dogmama, kao shvaćanje nedohvatljivo, provodi se beskrupulozna i nemilosrdna standardizacija, normiranje populacije po scenariju kreiranom od strane gospodara lutaka; scenarijem koji kao jednu od krajnjih posljedica ima i to da „dobro odgojene, u(z)gojene i obrazovane, svojski ispeglane i utegnute“ lutke u stvari izrastaju u sluge, roblje gospodaru, a paralelno s tim i u čuvare vlastitih zatvora (jer je jedan od alata i moć uvjeravanja); a sve zbog pristanka na poslušnost; svjesno ili nesvjesno, svejedno je.

Ajmo vidjeti koji su to elementi prisile…

Pravo na mišljenje i na izričaj, tijelom, govorom, kako god, rođenjem su donešena prava svakog ponaosob, bez iti jedne iznimke. Primjenom tih prava u naravi, a pogotovo kada smo djeca, još uvijek prirodna i neporočna/nehakirana, mi time izražavamo svojstvo autoriteta, ne autoriteta nad ikim drugim, već svojstvo istinskog gospodara samoga sebe; sam čin odbijanja hrane kod prisustva bolesti, kad je namjera energetski potencijal koristiti za ozdravljenje, a ne za probavu; ili nevoljkost uzimanja procesuirane hrane koja uzrokuje stomačne grčeve, a pogotovu ako je dijete dojeno prirodno; sasvim su dovoljan dokaz izražavanja svojstva istinskog samovladara, čak i kod djece koja još nisu iti progovorila … a onda to roditelji stigmatiziraju kao svojeglavost koju treba u korijenu zatrt’ … ha ha, vjerojatno je tuđeglavost prirodnija, prikladnija i roditeljima poželjnija … auf brige kad dijete nešto samostalno smisli.

Primjenom metoda uvjeravanja i zastrašivanja, te nasilnim uzurpiranjem prirodnih prava, u umove se djece, najčešće u razinu nesvjesno, uvodi podatak da oni nisu ti koji su istinski gospodari samog sebe, da oni nisu ti čije jest pravo autoriteta kojeg imaju neprikosnoveno, već da postoji neki vanjski autor koji nad njima ima autoritet, čiju naklonost, kao usput rečeno, treba, kroz milost i zaslužiti. To nije išta drugo do silovanje, da ponovim, silovanje, silovanje na najokrutniji i bestijalan način; silovanje mentalnog, a posljedično tome i emotivnog i fizičkog tijela. Da bi se to dokazalo dovoljno je vidjeti ponašanje i akcije tijela djeteta u trenutku dok je u raljama straha, izraženog kao posljedicu provođenja prisile/agresije. Uz to, to je dresura s ciljem postizanja idolopokloničkog mentalnog stanja … gospodaru lutaka „po što?-po to!“ neophodnog. Molim da obratite pažnju na „po što?-po to!“, nema u tom ništa od cjenjkačko-pazarsko-evoruke ponašanja, to vam se samo čini. Sve se to radi na način sidrenja ideje o postojanju vanjskog autoriteta u um, autoriteta koji je uvijek i bespogovorno u pravu. I bez propitivanja o tome.

Posljedično tome, neslaganje, neposluh izraženi prema vanjskom autoritetu su kažnjivi; obligatorno kažnjivi. Jer, ako ne razmišljaš i ako se ne ponašaš onako kako ti je zapovjeđeno, te ako nisi kao svi ostali, a što je, onako kao usput, uzurpacija individualnosti, normalno je da te se kazni …

„ništa lakše, već u ime navodne vanjske slobode, uništiti unutarnju slobodu čovjeka …“

Sri Rabindranath Tagore

Kao rezultat ovakvog pristupa dobija se pomanjkanje i/ili gubitak kritičko-analitičkog načina promišljanja i nedostatak vjere u vlastite mogućnosti, jer ovakvim se pristupom djecu iz stanja uravnoteženosti i razvoja, prebacuje i drži u obrambeno-napadačkom, opsadno-ratnom stanju … u prijevodu, korumpirano-kalkulantsko-pregovaračkom … onom u kojem dominira „napadaj ili se brani“.

Kod ekstroventirane djece, one koja uzrok vide kao nešto izvanjsko, takvo se ponašanje očituje u istupanju iz povezanosti s provoditeljem prisile ili povezanosti na devijantan i degradiran način; pa su tako, blago rečeno „roditelji seronje, a nastavnici glupani“. Takva djeca, zbog vlastitog su „uspjeha“, u odrasloj dobi, često vrlo uspješno, sklona iskorištavanju drugih za vlastiti „napredak“. To se ponašanje opravdava stavom; bolje biti napadač, nego napadnut; bolje je silovati, nego biti silovan; bolje je ubiti, nego biti ubijen.

S druge strane tog agresor/žrtva novčića, introventirana djeca, ona koja sebe pretvaraju u objekt kritike i osude, ona koja o sebi izgrade „ne vrijedim pišljiva boba“ stav, izrastaju s manje-više priličnom dozom samouništavalačkog i podaničkog u smislu davanja pristanka i nalaženja opravdanja za vršenje prisile nad sobom. I rijetki vide da je svejedno s koje strane novčića si, svejedno si na novčiću … novčiću koji je najvrijedniji onda kad je izgubljen.

Uglavnom, svi nasilni pristupi u odgoju i obrazovanju za posljedicu imaju i gubitak još jedne od neprocjenjivih dragocjenosti; iskrenosti; iskrenosti prema samima sebi i prema drugima, te sposobnosti izražavanja iste; i onoga također dragocjenog, a što je, po meni jedan od najvećih živućih učitelja, Sadhguru Jaggi Vasudev, fino istakao rekavši: „kad zahtijevate autoritet nad djecom, gubite njihovo prijateljstvo.“

Nadalje, gušenjem i dokidanjem kritičko-analitičkog načina promišljanja, mijenja se i kakvoća bazne inteligencije, pa tako, umjesto da inteligencija bude moćan alat koji pomaže da, oduševljavajući se novim otkrićima i spoznajama, uočavamo i shvaćamo Stvarnost; postaje tek sposobnost pamćenja i ponavljanja upamćenog (monkey see monkey do), a što je tipična odlika dresure … pa kad se još krene sa plesnim koracima magarećim, u mrkva/batina taktu … ihaj … evo lutkar ruke trlja i zglobove razgibava … konci su u njegovim rukama, lutke su na koncu … let’s have party started … najbolje zabave po krčmama iz ulica crvenih svjetiljki nisu ovoj ravne … Vrijeme je da roditelji sebe, a time i djecu, razriješe iluzije da je inteligencija jedino i isključivo sposodnost manipulativne snalažljivosti, zapostavljajući činjenicu postojanja emotivne, osjetilne, od umnih utjecala slobodne, inteligencije, odlike Cjelovitog, onog kojeg smo u sebi gurnuli na stranu, uspavali, gotovo eutanizirali. Za ponovno uspostavljanje tog, sada uspavanog stanja, neophodna je restauracija individualnog i kritičko-analitičkog načina promišljanja, oslobođenog utjecaja ikakvih dogmi i kolektivističkog.

„ … čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže

tko ne misli ovako, taj kleveće i laže

ljudi bez kalibra i bez ideje

ufuravaju nam istine crno-bijele …“

B. Štulić

Takva neprestana dresura za cilj ima i srozavanje bezgraničnih stvaralačkih potencijala umova djece, koja taj potencijal, dok ih se ne izdresira, nose sobom prirodno; kao što drvo nosi grane, cvijet, plod, list; nose do trenutka izdahnuća tog potencijala pod čizmom odgoja i obrazovanja kakvo je danas, gdje kao oblik ponašanja počinje prevladavati reaktivno, ono svojstvenije životinji, umjesto odgovornog, ponašanja svojstvenog čovjeku. I nije tajna da je neodgovornost nužno i glupost (neznanje), iz kojeg reaktivno i potiče; jer intelekt ljudi sklonih reaktivnom, ograničen je da operira isključivo unutar strogo definiranog sustava, što je tipičan indikator nepotpunosti i zastoja u intelektualnom razvoju. Stoga bi vjerojatno jedan od koraka u znanje trebala biti i spoznaja da čovjek, a time i čovječanstvo, jest u potpunosti odgovoran za ono što se događa u svijetu … istina je da možda nemamo utjecaj na to što će nam doći kao životno iskustvo, ali u potpunosti je naša odgovornost što ćemo u vezi toga ne/napraviti; ili kako Dražen voli ukratko reći: moja je odgovornost to što govorim, a tvoja je to što čuješ … i nije preteška intelektualna gimnastika za shvatiti da se očuvanjem i razvojem stvaralačkog ujedno razvija i samoodgovornost … nije li kreatorovo djelo njegova odgovornost, bez obzira na materijal koji mu je dat za stvaranje; upravo zbog toga bi roditelji trebali spoznati da se količina istinskog znanja (odgovornosti) razvija sve većim odsustvom ega, straha, nasilja, zahtjeva, sukoba, nadmoćne autoritativnosti i prisile ikojeg oblika, redom elemenata nužnih za dresuru; a čime se tvori plodno tlo za istinske izraze čovječnosti: Ljubav, Sreću, Ljepotu, Veselje, Radost, Osjećajnost, Smijeh, Oduševljenje, Duhovitost, Smijeh i Šalu … svega onog čega se boji demon smrti, onaj koji traži namrgođen, strog i nazovi „ozbiljan“ pristup životu … naravno uz iznimku oblokavanja petkom i stenjanja subotom navečer, uz neizostavnu dozu jeftinog smijeha nedjeljom popodne uz TV, kavu i kupljene napolitanke … i samo na kratko molim, sutra je radni dan … a ovo „na kratko“ me, a da ne znam zašto, neodoljivo podsjeća na duljinu psećeg povodca.

Zar se svijet od Vrline gradi otimačinom od djece onoga s čime su došli; otimačinom Mira, Sreće, Spokoja i Ljubavi za Ono Što Uistinu Jest; otimačinom tipičnom za balavčad koja krađom od drugoga nastoje kompenzirati ono što im je i samima ukradeno? I još k tome, takvo ponašanje nazivati odgovornim ponašanjem roditelja koji brine … roditelj ili robitelj, procijenite sami …

Budimo djeca

Kad izgubimo djetinjstvo

prestao je Život,

počinje festival

ozbiljna sprdačina

bez Ljepote

Života

Istine

i Pameti …

Toma Bebić