Što reći nego, sloboda konačno!
Zajebajen se, vjerujem da ste skužili, barem većina vas, da se na ovoj konvenciji dogodilo nešto spektakularno, a opet ništa se nije dogodilo. Nitko nije više ili manje slobodan nego li je bio prije konvencije, jer ikakvi papiri slobodu osigurati ne mogu. To nas nije pak spriječilo da po izuzetno prihvatljivoj cijeni izdamo potvrde o slobodi i mogu reći da smo trenutno najpovoljnija organizacija ili zajednica koja dila sa takvim potvrdama.
Ha, ha opet se zajebajen, ali zaista kome treba potvrda da je slobodan (živ) nek se obrati nama. U sistemu ne postoji išta osim potvrda (papira) pa zašto se i mi nebismo igrali tih i takvih igara, ali naravno po vlastitim pravilima. Svečanost, koliko god je ta riječ izlapila i postala dementna najbolja je u ovom trenutku, je započela izlaganjem Generalnog koordinatora zajednice „Živi čovjek“ Dražena Kasala tj. mene. Na izlaganju, radnog, ali i neradnog naslova „A sad ADIO“ dotični ja sam krenuo malo u prošlost i slavne dane Oppt-a Hrvatska, Zvona Istine, Udruge čovjek, Kontrole Uma, Arbitražnog Suda i Najnovije stranice (čije ime ćete ako ga već ne znate uskoro saznati) u čijem sam kreiranju vrlo aktivno sudjelovao i njima pokušao objasniti zašto je put vodio do ove točke gdje se nalazi sad. To je točka spiritualno – pravne stvarnosti koja je kao ulje i voda, ali sa točnim znanjem gdje jesu a gdje ne dodirne točke ovih međusobno isključivih disciplina.
„A sad adio“ je pozdrav kojim se živi ljudi opraštaju od ideološke i petokolonaške tvorevina rimskog civilno-trgovačkog prava tzv. Države koja te drži i ne da ti da se makneš, osim ako….. Vlasnici ovakvih liberalno-trgovačkih ideoloških nakaza koje nemaju odgovornost prema ikome osim kapitalu su međunarodni bankari ili bolje rečeno kapital. Imaginarna novčarska masa kojom ikada nismo upravljali, ali smo često njome upravljani. Tako je i sada. Moto konvencije je „Unplugged“, prevedeno kao ištekan, sa naglasnom da smo ištekali sistem iz nas, a ne sebe iz sistema, čisto da ne bi bilo zabune tko je o kome ovisan tj. tko iz koga crpi energiju i postojanje.
Obavijest o ištekavanju na svim razinama živi čovjek je dostavio svim „relevantnim“ entitetima 14.2.2019 u opsežnom dokumentu izraza slobodne volje živog čovjeka zvanom „Objava slobode i suvereniteta živih ljudi“
Kako god, obzirom da je smo od administracije kao i uvijek do sada dobili jednu veliku šutnju, a nije da se bunimo radi toga, jedino što je preostalo već spomenutim svečanim tonom proglasiti zajednicu živih ljudi živom, pardon, pravomoćnom sa otprilike ovakvim svečanim riječima:
Temeljeno Životom i životnim principima Ljubavi, Mira, Radosti, Dobre Volje, Odgovornosti, Kozmičkog zakona Stvaranja, Održavanja i Rastvaranja, Prirodnim zakonima, neotuđivim prirođenim pravima samoodređenja, samoopredjeljenja, slobodnog udruživanja i razdruživanja. Utemeljeno Slobodnom Voljom uobličenom u dokumentu “Objava Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka” uručenom Čovječanstvu putem entiteta trodiobne vlasti RH kao i najvećih svjetskih centara po istome.
- VLADA RH, Trg Sv. Marka 2, Zagreb OIB: 64434885131 Ur br:367-19-1
- HRVATSKI SABOR, Trg Sv. Marka 6, Zagreb OIB: 38597506234 Ur br:050-01/19-02-29
- VRHOVNI SUD RH, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, Zagreb OIB: 20599635268 Ur br: SU VI 56/19
- REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587
Obzirom da nitko od entiteta kojima je uručena volja živog čovjeka nije prosvjedovao, protestirao ili ičime izazvao isti, Proglašavam Zajednicu živih ljudi ustanovljenom. (aplauz, spontani pljesak, oduševljenje, rezanje vena)
Eto to je taj povijesni trenutak o kojem sam pričao kojim je život kročio u pravni sistem i strgao njegove bezživotne principe i postavio čovjeka odvojenog od fikcije na svoje mjesto stvarnog, realnog, royalnog, kralja, gospodara. (Return of the King)
Ista takva verzija poslana je i bjelosvjetskim trgovačkim gospodarima na Engleskom jeziku na šest različitih adresa i od istih nitko također nije odgovorio.
Kako mi kao zajednica ne volimo ikoga zamajavati, manpulirati ili mu govoriti poluistine, odmah nakon velikog oduševljenja uspostavom zajednice kao pravi partibrejkersi pokvarili smo zabavu suočavanjem sa istinom. Možda smo mogli malo i pričekati, ali…. Papiri su papiri, sloboda je sloboda. Kad bi ona ovisila o papirima ne bi bila sloboda, je’l jasno? Stoga nema iluzije u smislu sad je sve gotovo, sloboda i život su u našim rukama. U našim su rukama oduvijek, pa se sada ništa spektakularno nije iti zbilo, osim što smo uvalili pokoju kajlu u dogmu o nepogrešivosti države i njenom božanskom statusu vladavine prava koji se mora pod prijetnjom zatvora glorificirati i štovati. Nakon toga lagano druženje uz pićence i filmić. I tako završi dan prvi.
Prije n
ego pređem na dan drugi, naglašavam da je bi ovaj susret bio nemoguć bez jednog super-mena, koji je praktično ustupio prostor svojeg Hostela za potrebe ove konvencije, javno ističući da mu se izuzetno sviđa ova ideja i da će je podržati kako god bude mogao. Ovim putem se zahvaljujem Juraju Jogunici koji se prigodno i obratio svim pretendentima na slobodu, riječima da ima nešto magično u ovoj Novalji, što god da to jest. Mi smo samo dodali nešto toj magiji.
Drugog dana ujutro izlaganje o nešto važnijoj temi koja nije papirološke prirode započeo je Vedran Miočić- Stošić kao određeni nastavak na temu započetu na drugoj konvenciji a koja se bavi naseljem živih ljudi ne zemlji, ili jednostavnije čovjekom na zemlji, za razliku od građanina koji nit je na nebu ni na zemlji.
Praktična pitanja oko modela zajednice, naselja, lokacije i načina uspostave ostala su otvorena, ali je kreirana radna skupina i postavljeni određeni modeli komunikacije, zatim radionica kojima će se postepeno čovjek navikavati na zemlju i prirodu kao i luđak koji se iz ludnice vraća u prirodno stanje pa to ne smije ići naglo. Tema projekata živih ljudi ovako je otvorena jer je papirološki dio završen, a podrška, administracija i baza podataka, te i registar živog čovjeka također je u izradi. Stoga posao tek započinje uz javni poziv svim živim ljudima da pošalju svoje ideje, projekte, namjere u vezi bilo čega što je isključivo vezano za život, prirodu, postojanje, istinu, ljubav, bez ikakvih primjesa ili dodataka iluzije, fikcije, deluzije i drugih sličnih okultnih utvara. Vedran je i kreirao jednu grupu ljudi povezanih specifičnom mobilnom aplikacijom kako bi instantno mogli dogovoriti i koordinirati djelovanje. Bravo Vedrane.
Nakon Vedrana na scenu je stupio Orlando Gaiotto stalni predavač na ovim konvencijama koji govori o iskustvima talijanaca u vezi teme oslobođenja od sistemskih parazita i krpelja. Orlando je govorio o svima nama već poznatim temama načina zarobljavanja u okvir papira i predavanje svoje suštine 2D bogovima istog. Kako se od toga obraniti u teoriji postoji jako mnogo ideja ali nepoznanica je da je ijedna dala konačan rezultat dostojan oslobođenja. Mišljenja smo da takva procedura iti ne postoji pa je naš način djelovanja ujedno i najbolji i najjednostavniji. Prevodilac Orlandu Gaoittu bio je dugogodišnji pratitelj ove i drugih „edukativnih platformi“ Arsen Rončević, koji je eto napokon izišao malo na svjetla pozornice. Znam kako se ne voli eksponirati, slikati ili snimati, ali ovaj put je prešao preko granice i siguran sam da mu je to dobro došlo. Hvala Orlandu, A pogotovo Arsenu.
Nakon male pauzice i nekoliko filmića program ide dalje, a ovaj put je u glavnoj ulozi Gordan Pilić, inače koordinator spiritualnih pitanja Zajednice živih ljudi. Tema o kojoj je isti raspredao meni je izuzetno interesantna i moram priznati da sam ga ja pomalo gurkao da odradi ovo predavanja naslova „Povijest živog na zemlji čovjeka“. Gordan je uvjerljivo dočarao da je naša povijest potpuno neistraženo područje stalno skriveno i znanstveno nedorečeno, nerazumljivo, namjerom iskrivljeno. Koliko god spiritualna istina bila ovdje i sada u kolektivnom smislu veo magije i koprena zaborava skinut će se sa konzumerističkih očiju današnjeg rimskog civila kada otkrijemo svoju istinsku prošlost. Gordan pomalo odškrinu vrata iste tvrdeći da materijalni dokazi upućuju na to da je u prošlosti živi čovjek izrazito istančanog uma i izuzetnih sposobnosti kako materijalnih tako psihološko – spiritualnih bacajući u vatru ideju da je vrhunac civilizacijsko tehnoloških dostignuća kibernetičkog čovjeka danas. Potencijal čovjeka – osobe srozan je magijskim djelovanjem i konstantnim atakom na čovjekovo energetsko tijelo, a stvarna povijest zauvijek spaljena na inkvizicijskim lomačama. Ali istina se ikad ne može skriti i čovjek koji je traži i zahtjeva sigurno će je pronaći usprkos mainstrem protustrujama. Generalna ideja predavanja jest da smo mi kao narod, cjelina, zajednica okupirani stranim okupatorom rimskog carstva u administrativnom, religioznom, kulturnom, povijesnom smislu te da smo prihvatili krpelja kao domaću životinju, a stvarne vrijednosti odbacili kao pagansko-bezbožno-heretičke pljujući po vlastitoj povijesti, našoj majci zemlji i kulturi predaka. Ova područja su stoljećima bila ratno i religiozno bojno polje, a bogovi podjele i sukoba ovdje su bacali svoje najjače karte. Zašto? To se pitanje tek treba odgovoriti, a mi kao zajednica krećemo u tom smjeru.
Nakon Gordana na scenu je stupila večerica, a zatim mali odmor od govorenja kojeg je zamijenilo pjevanje. Zahvaljujući pojedinačno Vedranu Miočiću – Stošiću inače Koordinatoru zemaljskih pitanja Zajednice živih ljudi na programu smo imali „Improvizije“ talentirane umjetnice znane kao „Ane Paška“ koja nas je uveselila i dala nam dodatnu vrijednost pjevanim ričima koje su daleko ekspresivnije i dalekosežnije od ovih pukih predavačkih nabrajalica. Ane Paška se pokazala kao prava umjetnica i sa svojim tekstovima ali i izvedbom u multitasking modusu operandi osvojila srca svih živih ljudi koji su uvijek nezasitni tražili još ovakve ljepote. Mene je kao revolucionara i anarhistu najviše dojmila izvedba u kojoj se Ane doslovno i izravno narugala svim revolucionarima i anarhistima prikazujući ih brijačima po političkoj iluziji koji kopaju svoj put slobode preko leđa svojih najmilijih i najbližih. Ane je bila protuteža koja nas spušta na zemlju govoreći da ne shvaćamo svoju „Nemoguću misiju“ preozbiljno i da u borbi za životom i slobodom ne zaboravimo što je to život. Kako je davno rekla jedna pametna, da tko se velikim koracima uputi u bolju budućnost može mu se desiti da je preskoči, tako nam Ane poručuje da revolucija jede svoju djecu pa da budemo oprezniji sa istom. Hvala Ane.
Itako bijaše večer, pa noći, pa jutro – dan treći.
Trećeg dana svim živim ljudima kojima se svidjela ova ideja i koji su pristali bio dio iste podijelili smo certifikate kao sukreatorima zajednice. Oslobodili smo ih određene količine novca, neke i nekretnina i zasigurno su na Pagu svi otišli koliko toliko oslobođeni i olakšani samo kako bi saznali da oslobođenje može biti različitih lica. Zajebajen se opet, ha,ha,ha..!? Znam samo da su određene zajednice nekada primali u članstvo članove isključivo skupa sa i njihovom imovinom. Zašto mi nismo krenuli u tom smjeru nepoznanica je, ali možda ikada nije kasno, vićemo!
Zatim je predstavljena nova stranica Zivicovjek.org koja je nedovršena i tražili smo pomoć u prevođenju iste na engleski i ta molba postoji i sada, pa svatko tko se osjeća pozvan, molio bih ga da doprinese barem na ovakav način. Želja nam je odapeti ideju izvan teritorijalnih granica našeg jezika direkt u sridu engleskog, a to je moguće samo ovako.
Nadalje se raspravljalo o mogućnostima vlastitog registra, izdavanju iskaznica živih ljudi i drugih projekata koji su upravo u tijeku i bit će dovršeni valjda uskoro. Pomoć dobro došla.
Rastali smo se u miru i ljubavi do slijedećeg puta, izljubili se i slikali zajednički.
Samo na kraju da zahvalim još nekim ljudima: Mile Kovačić, koordinator multidimenzionalnih pitanja zajednice, ovom turom direktno bio zadužen za šank i okrepu živog čovjeka promotivnim cijenama što je omogućio domaćin.
Zatim Jaki Jaković dizajnerici i umjetničkom atašeu zajednice koja kad reče da će nešto napraviti to i napravi. Zatim stalnom koordinatoru fotografsko-snimateljskih pitanja Eugeniji Prši koja je ovom turom sve napravila profesionalno u svojoj misiji dokumentarca o živom čovjeku za čija se prava već i izborila. Eugenija napreduješ, di će ti biti kraj. Zatim Đivi Krile radi izuzetnog vina kojim nas je sve počastio.
Ako sam ikog zaboravio sori, ali generalno pozdravljam sve učesnike i osoblje hotela koje nam je pružili ugodan i udoban smještaj.
Do slijedećeg viđenja van struje, živi bili pa vidili.
