who

Brigu na stranu jer sve ide po planu!

od

„Kad slon zbog straha od miša skoči u provaliju! …Više će ljudi umrijeti od gladi i depresije (samoubistava) kao posljedica ekonomske krize koja slijedi, nego od samog virusa.“

Ovo su riječi jednog uglednog liječnika kojima on opisuje stanje i reakciju državnih vlasti na aktualno zdravstveno stanje čovječanstva. Nažalost, sve je više slučajeva javnog ismijavanja onih medicinskih stručnjaka,koji misle drugačije, od strane medija. Nedavno se jedan pravnik, legalnim pravnim postupkom, pobunio protiv protuzakonitog ukidanja demokracije i ljudskih prava, i kao odgovor je dobio ekspresnu protu-optužnicu od strane državnog tužiteljstva. Za sve moderne heretike našeg globalnog kokošinjca nije predviđena javna lomača na središnjem trgu, kao u vrijeme inkvizicije. Njima je osiguran dostup u jedan ekskluzivni paralelni svijet, nešto kao “rajski vrt za za one koje misli svojom glavom”. Za sve klimatske i ove aktualne virusne heretike rezervirano je mjesto u najbližoj psihijatrijskoj instituciji, odakle neće više moći trovati svoju okolinu svojim griješnim razmišljanjem i gdje će ubrzo zaboraviti svoje vizije o slobodi živog čovjeka.

Naš svijet je u vrlo kratkom roku od svega nekoliko tjedana, iz jednog blagog izvanrednog stanja, zbog ugroženosti „terorizmom“, skliznuo u jedno globalno totalitarno izvanredno stanje, zbog ugroženosti od „virusa“. One prethodne prijetnje (svinjska, ptičja &co.)  nisu bile besmislene (dokazano je da je da su bile umjetno inscenirane!). To su bile generalne probe, na čijim se primjerima kovao zanat. Jesmo li toliko senilni da vjerujemo ovoj novoj prijetnji? Jesmo li toliko naivni da vjerujemo da je režiserima ovog stanja stalo za boljitak čovjeka, biljaka, životinja i same planete zemlje? Ako jeste, zašto se onda ne razglašavaju prirodne metode za jačanje otpornosti organizma prema virusima? Do sada su nas uvijek lagali i baš sada je došao trenutak da počnu govoriti istinu i busati se čovjekoljubljem.

Doba koje smo nazivali postdemokracijom je  zamjenjeno  diktaturom. Prava čovjeka nestala su preko noći. Ušli smo u totalitarizam bez puno vike i skike, bez prosvjeda i ratova i bez odobrenja birača. Sad je divno vrijeme da svi naivni birači i vjernici u (pseudo)demokraciju shvate da su uvijek birali između dva zla. Bira se samo između predstavnika elite, kojima nije ni na kraj pameti da reprezentiraju stvarne interese birača.

Za ovako radikalnu promjenu društvenog stanja mora se ponuditi neko opravdanje, jer bi se obespravljeni ljudi mogli u protivnom pobuniti. (Kontrola stanovništva represivnim aparatom je skupa i nedostatna, što je pokazao francuski slučaj sa „žutim prslucima“. Potrebno je naći jeftinije rješenje.) Opravdanje je uspješno nađeno u strahu od jednog sićušnog, ali zloćudnog ne-bića.

Koja je osnovna karakteristika aktualnog stanja? Globalni medijski inducirani strah od bolesti, patnje i smrti. Pošto smo svi potencijalno opasni za društvo-narod, moramo se samo-ekskomunicirati i to zovemo karantena ili dobrovoljni kućni pritvor. Nije li prisilna karantena najbolji način da se spriječe svi javni prosvjedi? Nije li napuhani strah od svog bližnjeg, najbolji i najjednostavniji način društvene kontrole? Danas ti ne treba puno policajaca kad susjed susjeda prijavljuje policiji za „smrtni grijeh“. Svaki prestrašeni vjernik je agent vladajućeg sistema. Uvijek je tako i bilo. Nisu li tokom inkvizicije i nacizma susjedi prijavljivali susjeda za herezu, iako je razlog bio sasvim nešto drugo (od duga do zavisti)? Nije li i tada vladao totalitarizam kao i danas? Koja je razlika? Danas vjerujemo u strah od virusa, kao što smo tada vjerovali u strah od Božje kazne. Da li je ikad itko vidio ili dokazao da postoji Bog, koji nema pametnijeg posla, nego da kažnjava neposlušne, tj. one koje misle drugačije, samostalno? Da li je itko vidio i dokazao da postoji virus? Da li je virusna ideologija uopće dokazana? Naravno da nije!

Medicinari su oni koji u ovom aktualnom izvanrednom stanju imaju zadnju riječ. Tako nam barem kažu političari (koji naravno nikad ne lažu!), ne bi li sa sebe skinuli breme odgovornosti za drastične odluke koje su donijeli. WHO (Who is behind WHO?) je zapravo onaj globalni medicinski mozak, koji ima prvu i zadnju  riječ, a kojeg nekim slučajem financira upravo slatka i čovjekoljubna porodica Gates, koja se opet onako slučajno bavi proizvodnjom i prodajom cjepiva.  WHO je proglasio pandemiju jer je navodno cjelokupno stanovništvo zemlje ugroženo. Od koga ugroženo? Od zlih vanzemaljaca? Ne, od bića koje nitko nije vidio svojim okom. Od bića za koje ne nezna jesu li živa ili nisu. To nešto što zovemo virusima, do dana današnjega još nema jasne definicije. Od tog nečega, što ne znam što je, mi smo u smrtnoj opasnosti i moramo vjerovati da je to istina i slušati one koji još nisu definirali uzrok našeg straha. Naravno, bit ćemo dobri i učiniti sve što nam naš veliki brat (TKO? Pa rekao sam ti: WHO!) „predloži“.

Kao i tokom (pseudo)religioznog totalitarizma, tako i danas, tokom (pseudo) znanstvenog totalitarizma, samo su pripadnici sekte znanstvenih mantijaša u stanju da vide, razumiju i tumače istinu. Običan pojedinac je dobar samo ukoliko konzumira te istine bez preispitivanja. Kao što su nas nekada uvjeravali da nema spasenja od pakla bez Crkve, kao „legalnog“ predstavnika Isusa, sina božjeg na zemlji, tako nas danas uvjeravaju da nema spasa od bolesti i smrti bez cjepiva koje nam nudi medicinska znanost. I danas, u doba znanstvenog ludila, isto kao i u doba religioznog ludila, naglasak je uvijek bio na principu stada ili ne individualnom pristupu do istine. Kao što tokom crkvene diktature nisi mogao biti vjernik u svoju individualnu religiju, a da te pritom ne proglase za heretika i javno linčuju, tako i danas nije dozvoljeno biti praktikant svoje individualne znanosti, a da te opet ne proglase za heretika, javno medijski  linčuju ili tajno likvidiraju. To se naime događa svim onim znanstvenicima koji posumljaju u „priznatu istinu“. Postoji li ijedan nezavisni laboratorij koji smije ispitati sastav cjepiva i taj podatak objaviti? Svi koji su to pokušali sada „odozdo gledaju travu“, a njih nije bilo malo. Tko danas posumlja u ispravnost mjera protiv pandemije, postaje opasan po društvo i meta gnjeva svih onih fanatičnih vjernika. Ima li boljeg načina da se uništi pokret protivnika u cjepljenje od izvanrednog stanja. Ima li boljeg načina da se spriječi otpor protiv sistematskog ignoriranja prava čovjeka od izvanrednog stanja tj. stanja rata protiv izmišljenog neprijatelja.

Stvarnu moć u nekoj državi ima upravo onaj koji vlada i donosi mjere tokom izvanrednog stanja i to zasigurno nisu oni političari koje poznajemo.  Jeli se netko sjeća da smo demokratski birali i izabrali kućni pritvor? Demokracija, kakva god da je bila, je ukinuta! Svaka čast, vrlo lukavo! Poslušno smo se odrekli svih naših prava zbog višeg cilja i dobrovoljno zaključali u kućni pritvor, iako bi oni pravnici najvjerovatnije rekli da je postupak bio protuzakonit. Naš pravi neprijatelj je sada naš bližnji, kojeg smo do jučer trebali ljubiti i voljeti. Da ne zvuči kao zatvor, pritvor nazivamo „kućni ured“. Pod svaku cijenu moramo zaštititi društvo od nas samih. Svatko od nas ponaosob je potencijalna opasnost za svoju  okolinu, jer sam mogući rasadnik tih virusa. Svi fizički kontakti su nepoželjni ili zabranjeni. Društvo zemlje se raspalo na svoje sastavne dijelove. Proces fragmentacija je došao do kraja. Sva druženja i sastajanja su zabranjena. Svakom trezvenom čovjeku je jasno da planirani kućnog pritvor od najmanje mjesec dana  prijeti uništiti cijeli ekonomski sistem male privrede. Dok velike korporacije ili zapošljavaju tisuće novih radnika (poput Amazona) ili dobijaju potpore države (živio korporativni socijalizam), oni mali su osuđeni na propast ili potpunu ovisnost od državne milostinje.

Kao direktna posljedica prisilne samo-izolacije svi se prosvjedi postali nazamislivi. Kome će uopće i pasti na pamet da prosvjeduje protiv službene medicine i svih onih koji u nju vjeruju? Postoji li uopće još ikakva legalna mogućnost prosvjeda i pobune? Na osnovu kojeg uvjerenja bi to uopće netko i radio? Pa oni su tu da nas spase od tih ne-bića. Kad su već stvorili i patentirali virus koji nas ugrožava, moraju osmisliti i patentirati lijek protiv njega, inače sve to ne bi imalo smisla. Oni su tu da nas cijepe, a cjepivo isporučuje industrija lijekova, kojoj je cilj da što više ljudi bude bolesno, jer će tako najviše zaraditi i uz to sve cijepljene digitalno “tetovirati”. Kod pandemije je situacija još bolja. Svi smo potencijalni bolesnici i svi se moramo cijepiti, po dekretu ili iz solidarnosti prema zajednici. Ipak za neke je ta solidarnost zapravo samo sudjelovanje u postepenom kolektivnom samoubistvu ili sistemu uspavljivanja iz kojeg nema buđenja.  Kako to da većina vjeruju u cjepivo, iako je tajna što se sve u njemu nalazi? Zašto postoje dvije vrste cjepiva, ono masovno i ono za elitu? Jesam li već spomenuo da svi nezavisni laboratoriji koji ispituju sadržaj cjepiva, nekim čudnim slučajem, onako spontano, bivaju likvidirani, skupa sa medicinskim osobljem? Jesam i vrijedno je ponavljanja!

Dobrodošli u psihijatriju

od

„Tko je lud, (ne)  budi mu drug!“

Onim pažljivijim među nama, vjerovatno nije promaklo kako se svijet  oko nas promjenio u zadnjih par tjedana.  I kao što već znamo, ništa, ama baš ništa se ne događa slučajno, pogotovo događaji ovakvih razmjera. Pandemija induciranog straha pretvorila je stanovništvo zemlje u hordu hipohondara. Strah od zaraze, bolesti i smrti direktno isključuje moć trezvenog rasuđivanja. Zatvaramo se svoje kuće, skrivamo se od virusa iza maske, dodire reduciramo na minimum i sve nastojimo dezinficirati. Svijet se pretvorio u jednu veliku psihijatriju otvorenog tipa. Što je sa onom zatvorenog tipa?

To što danas većina ljudi čini i stanje bića u kojem se nalaze, ne razlikuje se puno od bolesnika koji boluju od hipohondrije i koji se zbog toga „liječe“ u psihijatrijskim institucijama. Začudo, u ovom trenutku pshijatrije zjape prazne, dok se „ bolesnici“  dobrovoljno „instutucionaliziraju“ unutar svoja četiri zida.  Kako bi se rješio akutni problem praznih psihijatrija, kuju se planovi za njihovo popunjavanje. Nije li genijalna ideja sada u njih potrpati sve one ljude koji su zdravi, koji ne boluju od strahova, koji trezveno analiziraju situaciju i smišljaju strategiju da se suprostave inerciji bezpogovorne poslušnosti?  Zar nije genijalna ideja tamo zatvoriti sve one koji misle i djeluju drugačije? Aktualni slučaj u Njemačkoj potvrđuje ovaj trend. Jedna tamo poznata i priznata  pravnica (B.Bahner), specijalizirana za polje medicinskog prava (i sa „mudima do poda“), analizirala je aktualne mjere vlade iz perspektive pravne države, ustanovila njihovu nelegalnost, napisala tužbu i uputila poziv na javne proteste.  Reakciju vlasti nije trebalo dugo čekati. Prije nekoliko dana je dotična gospođa „institucionalizirana“ na intenzivnom odjelu psihijatrije u Heidelberg-u. Uhapšena je na ulici od strane policije, maltretirana, sprovedena u ustanovu i tamo zadržana 24 sata. U međuvrmenu je njena tužba odbijena i ona sada čeka suđenje zbog poziva na prosvjede. Iako su prosvjedi, toretski gledano, legalna reakcija građana na ugrožavanje demokratskih prava i sloboda, stanje na terenu je sasvim drugačije.  Moderni heretici (teoretičari zavjere), zajedno sa nezavisnom intelektualnom elitom, već desetljećima ukazuju na srozavanje demokracije i sloboda, nazivajući je  „demokracija pročelja“  (lažna demokracija koja putem medija drži u zabludi veliku većinu čovječanstva).  Upravo te slobodne mislioce željno očekuju prazne psihijatrije.

Upravo tokom aktualne pandemije, došlo je do jake polarizacije društva. Svi oni nekorupirani i hrabri liječnici, ekonomisti, sociolozi, politolozi i advokati, javno su se usprotivili službenim medijima i mjerama koje je donijela vlada. Liječnici kritiziraju radikalnost i globalnost mjera, ekonomisti njihovu štetnost u odnosu na privredu, sociolozi ukazuju na trvenja i raskol zajednice, politolozi konstatiraju suspendiranje demokracije, dok pravnici te mjere otvoreno nazivaju protuustavnim. Kamo sa svim tim ljudima koji misle drugačije?

Dokaz da je moderna demokracija zakazala,  je činjenica da nije omogućen siguran prostor za dabatu između dvije „ zaraćene strane“.  Odnos  moći između njih je nesrazmjeran. Suspenzijom demokracije i prava čovjeka, moderni heretičari su ostavljeni na milost i nemilost sila represije. Ako se ništa suštinski ne promjeni, doći će vrijeme kad će „zdravije“ biti lopov i kriminalac nego onaj koji misli drugačije.

Jedna od novosti koje je pandemija virusa Corone donijela sa sobom je promjena narativa službenih institucija naspram „teoretičara zavjere“. Dok su se do sada te iste spodobe javno ismijavale ili ignorirale od strane medija i institucija, svjedoci smo radikalnog pooštrenja , kako u agresivnosti samog  narativa tako i u odnosu prema tom dijelu društva. Za sve njih je već rezervirano mjesto u obližnjoj psihijatriji, koje će sa vremenom postati novi koncentracijski logori. Najlakše je neistomišljenike proglasiti iracionalnim, rastrešenim, ludim i odstraniti ih „kirurškim rezom“.

Na osnovu koje dijagnoze i pravne osnove će ti ljudi biti lišeni slobode i odvedeni na prisilno liječenje? Ako mislite da adekvatna dijagnoza ne postoji, varate se. Nedavno je generalni sekretar UN-a izjavio, da su najveća opasnost za društvo u trenutnoj situaciji tkz. teoretičari zavjere, koji sumljaju u namjere WHO-a, vlada i službene medicine, smatrajući ih korumpranim (pod kontrolom privatnih donatora (B.Gates) i industrije lijekova). „To su ljudi bolesnog razuma!“, kaže Guterres i stvarna opasnost za globalno zdravsteno stanje. Isti narativ može već neko vrijeme čuti na univerzitetima. Tamo se studenti, od za to spezijaliziranih profesora, podučavaju kako reagirati na „absurditete i iracionalnosti“ teorija zavjere. Njih se etiketira kao ljude čiji um primitivan, neškolovan i čiji razum je bolestan. Da bi se te građane druge klase nekako legalno odstranilo, potrebna je medicinska dijagnostika. Za sve oboljele je određeno liječenje u za to specijaliziranim ustanovama. To je „humani“ odgovor našeg humanog društva na škakljiva pitanja njegovih kritičara, sa kojima je bilo kakav diskurz nepoželjan i stoga okarakteriziran kao nemoguć. Kako je moguće filozofirati sa luđacima?

Jasno je da iza te strategije stoji jasan plan za diskvalifikacijom svih kritičara, njihovim etiketiranjem kao bolesnih-nenormalnih-manje vrijednih ljudi o kojima se mora pobrinuti društvo, nebi li se zaštitilo od otrova koje oni šire.  Zar pitanje lijeka i otrova nije pitanje doziranja? Zar teorije zavjere nisu ogledalo društva u kojem je jedan njegov veliko dio izgubio povjerenje u legitimnost vlasti i medija? Čim se ustoliči taj nivo rasuđivanja, institucionaliziranje svih heretika postaje normalna i opće poželjna stvar, koju odjednom svi prihvaćaju i podržavaju.

Zar se tu ne radi o ratu za osvajanje monopola na istinu? Koliko je muke trebalo da se sruši monopol crkve na istinu? Danas taj monopol posjeduje znanost, koja je opet neupitno produkt jezuiteske ideologijei strategije. Moderni heretičari oduzimaju onoj korumpiranoj znanosti pravo na posjedivanjem monopola istine. Njihovo objašnjenje za aktualnu pandemiju glasi: umjetno stvorena kriza od strane“ duboke države“ (fasadna demokracija) kako bi se putem ekonomskog kaosa i atmosfere straha uništili temelji sadašnjeg društva (ljudska prava, individualizam, porodica, nacija, religija) i preko svojih institucija (UNO, WHO, IMF,…) društvo odvelo u novi svjetski poredak, bliži kontroli, diktaturi i totalitarizmu.

Izvanredno stanje je kvazi stanje rata, vrijeme prijekih sudova i brzih akcija. Tako je u roku od par sati moguće ukinuti postojeće zakon o slobodi govora i kretanja, stvoriti pritisak na neku osobu, dovesti je u stanje ugroženosti, proglasiti zbunjenom, rastrešenom i opasnom po okolinu, te po hitnom postupku nasilno hospitalizirati. Svi osim pravnika se tješe da će sve neugodnosti proći sa završetkom pandemije, koji znaju da će svi novi zakoni o kontroli i suspendiranju sloboda građana ostati, kao što su ostali i oni doneseni na početku „rata protiv terorizma“. Virusi i teroristi su nevidljivi i nepostojeći neprijatelji, te se rat protiv njih može produžiti u daleku i neizvjesnu budućnost.