4 konvencija živih ljudi, O blatuši Robert Schenk

Pokušavamo promovirati povratak zemlji jer nam je jasno da u gradovima nema budućnosti. Jedan od pionira povratka i entuzijas jest Robert Schenk. Prije 15-ak godina možda i više kupio je prilično velik komad zemlje u Kordunu u selu zvanom Blatuša. Tamo je pokušao organizirati zajednicu ljudi koji bi u miru živjeli i radili na njoj. Koliko god to izgledalo idilično i jednostavno kod ljudi nikada ništa nije jednostavno.

Danas je ova ideja još prisutnija nego li prije 15 godina, ali isti problemi ostaju. Robert je na vlastitom primjeru naučio mnogo toga i otvoreno govori o svim i dobrim i lošim stvarima koje su se događale u njegovom altruističkom poduhvatu. Robert nam je na 4. virtualnoj konvenciji živih ljudi govorio o tome, ali zbog moje lijenosti video sa ove konferencije postavljam tek sada, valjda nikad nije kasno. Razgovor je vodio Vedran Miočić Stošić, i odlično ga je vodio.

PCR Test -100% invalid

Interesantno je koliko šupljih priča postoji oko ove pandemije a kako ogromna većina ipak ne vidi ili ne želi vidjeti očigledno. To je u jednu ruku za svijest razočaravajuće, a sa druge strane za bitak otrežnjavajuće. Nema velikog buđenja, niti ga je ikada trebalo biti. Postoje individualci u velikom broju vide neke djeliće sistema, ali nedovoljno da bi se oslobodili. Ja to tako vidim. Mnogi doktori u dobrim namjerama izvještavaju o glupostima službene stožerokracije i diktature političko-epidemioloških struktura, a jedan od najglasnijih je Dr. Andrew Kaufman koji laičkim jezikom objašnjava zašto su PCR testovi invalidni i ne daju točnu sliku o zdravstvenom stanju javnosti. Znajući da je Sotona lažec i ubica onda niti ovakvi testovi nisu iznenađenje.

Znao sam da je ovo vrlo značajna stvar, ali želio sam si uzeti vremena i provjeriti  i naučiti malo više o tome prije nego  govorim o tome. Kao što sam prije rekao pokušao sam istražiti ovu temu još u travnju jer sam tada sumnjao da postoje ozbiljna preklapanja između nekih ciljnih nizova koji se traže s PCR testom i našim ljudskim genomom.

Zbog te zbrke oko egzosoma i koja RNA dolazi iz kojeg izvora u svemu tome gledao sam na drugačiji protokol od onog objavljenog ovdje.

Pogledao sam jednog iz Njemačke, a ovaj je s Pasterovog instituta u Francuskoj, ali to je stvarno potvrdilo moje sumnje i bilo mi je drago što sam ga vidio jer je u osnovi jedan od primarnih nizova u PCR testu

Prema protokolu Pasterovog instituta to je točno podudaranje niza u našem vlastitom ljudskom DNK na kromosomu 8. Pa sam pomislio da bi moglo biti korisno pričati o ovome i zato što je velika jer je ova stvar vrlo značajna, ali želim da znate da je zaista teško shvatiti koje su stvarne implikacije ovakvog nalaza.

Pa mislim da bi bilo jako korisno kad bismo samo razumjeli PCR prvo malo bolje i samo osnove kako to funkcionira, o tome odakle im uzorak tako da ovdje PCR Test za COVID 19 isključivo i gdje se i kako uzima uzorak za test.

Bris sadrži mješavinu čestica virusa, ljudskih stanica, i drugih mikroba pa tako da nije čist uzorak i ako smo testirali na ljudsku DNA ili RNA, mogli bismo je pronaći jer su u brisu ljudske stanice i također fragmenti ljudskih stanica kao što su medikamenti ili egzozomi ili ponekad postoji čak i slobodan ljudski DNA koji cirkulira u nekim našim tekućinama.

Tako da ovo nije čisti uzorak i sigurno u startu sadrži ljudski genetski materijal tako da test u biti može biti pozitivan na ljudski genski niz.

Pokazat ću vam mehanike kako test radi tako da dobijete ideju o tome.  Nema dovoljno virusne RNA koja bi se mogla izravno detektirati u bolesnikovom uzorku pa se radi postupak koji se naziva lančana reakcija polimeraze s obrnutom transkripcijom RT PCR pojačava mnoge kopije segmenta n gena, što u biti znači da postoji vrlo mala količina RNA koju tražimo u ovom uzorku koja je stvarno neuredna i sadrži puno stvari, tako da bi ga mogli detektirati  moraju ih pojačati ili napraviti više kopija i to je u biti ono što PCR test radi.

Kratki jednostruki dijelovi DNK nazvani prajmerima prepoznaju jedinstvene RNA sekvence  unutar virusnog genoma koji nosi ciljno područje n gena. Nakon što prvi prajmer veže enzim zvan reverzna transkriptaza produžava sintetizirani jednolančani DNA  kopija virusne RNA.

Ovo je važan dio na koji moramo obratiti pažnju na ono što vidite u primarnoj sekvenca je ono što je definirano i identificirano unaprijed. Ljudi su postavili prajmer i kao što smo stvorili ovaj prajmer mogli smo napraviti prajmer za bilo koji slijed, za bilo koji organizam. 

I onda kad to stavimo u ovu reakciju u osnovi tražimo komad genetskog materijala iz nekog organizma koji se podudara sa njime koji je komplementaran. To je u redu jer kada ove dvije cjeline idu zajedno, imaju komplementarnost, to je kao plus i minus koji privlače jedni druge i to su G C A T (djelovi gena).

Tako PCR test traži određeni slijed u uzorku koji pokušavamo pronaći i koji dugi lanac koji ste vidjeli je takav slijed koji bi mogao biti iz drugog organizma koji smo identificirali. Obzirom da prajmer ili barem jedan od prajmera o kojima pričamo točno se podudara sa slijedom u kromosomu 8, tada bi mogao identificirati dio slijeda iz kromosoma 8, a ne neki genetski materijal drugog organizma. Drugim riječima može otkriti naš vlastiti dna, (test bude pozitivan na vlastiti DNA).

Podijeliti ću još jednu stvar ovdje da provjerim sa svima jer je to zaista važno da bi bili sigurni da je ta informacija točna.

Podaci su točni i to je ovdje je kod od 18 slova CTCCCTTTGTTGTGTTGT  i kaže da je iz gena RDRP u virusu. Nakon što sam prelistao genbank koji je dio nacionalnih zdravstvenih instituta u kojem čuvaju sve sekvence iz projekta ljudskog genoma, a također i druge od životinjskih genoma i tako da možete vidjeti i ljudski kromosom 8.

Nakon nebitnih referenci ovdje možete vidjeti stvarni slijed, a on se točno podudara ovdje CTCCCTTTGTTGTGTTGT.

Ovo je protokol Pasterovog instituta iz svjetske zdravstvene organizacije. Možete vidjeti taj slijed sekvenci koji se savršeno podudaraju.

Onda smo u situaciji, ispravite me ako griješim gdje test PCR potencijalno prikazuje materijal koji se već nalazi u ljudskom tijelu i ako je pozitivan, pozitivan je na virus sars-kov2 a ne na ljudski genom.

Malo je složenije od toga jer ih ima više prajmera koji mogu koristiti, tako da je cijela stvar testiranja vrlo heterogena širom svijeta, tako da drugim riječima postoje različiti protokoli u gotovo svakoj zemlji i puno njih se preporučava kroz svjetsku zdravstvenu  organizaciju, ali ima i od nekih drugih tijela.

Oni mogu upotrebljavati različite prajmere tako da, čak i kad naprave samo jedan uzorak neće koristiti samo jedan prajmer za test i reći je li taj pozitivan ili nije pozitivan, tako da nije baš tako jasno, ali ono o čemu govorimo je da barem jedan od prajmera koje koriste je istovjetan ljudskom slijedu kromosoma 8, u redu, pa se  može pojaviti pozitivan test kod svakog čovjeka bez obzira na neprisustvo bilo kojeg virusa ili bilo čega drugog, tako da dodaje drugu razinu zbunjenosti i zbunjenosti kako tumačiti rezultate ovakvih testova.

Još uvijek mislim na najvažniju točku, a ta je da ne znamo odakle su te sekvence došle jer nikad nije izolirana pročišćena čestica virusa gdje su ih imali gomilu zajedno u jednom uzorku i mogli bi ih okarakterizirati i izvući RNA materijal iz tih čestica, nikada to nisu učinili na taj način samo su je gledali u ovom prljavom uzorku koja je bila mješavina mnogih mikroorganizama  I ljudske stanice i izvukli su ove sekvence odande jer su mislili da te sekvence pripadaju obitelji koronavirusa.

Ali to se temeljilo na samo oko 80 posto identitet sekvence između tih uzoraka. I znate kada sam to pogledao i obavio to istraživanje ranije s ostalim sondama za drugačiji protokol za njemački protokol  otkrio sam da su mnogi od tih prajmera u tom nizu imali 80 do 85 identiteta sekvence koji su se protezali i na ljudski genom. Jednostavno nisam našao kompletnu podudarnost. Našao sam zapravo 18 u nizu koji se podudaraju, ali one su prajmeri koji su imali 24 baze.

Ima puno preklapanja u ovome, a zatim ako pogledate i prirodu PCR testa sami enzimi koje koriste za kopiranje RNA griješe. I tako bi vam mogli dati puno lažnih rezultata i ovo je jedan od problema koji su se uvijek znali o ovom testu i što ga više pojačavate jer ovaj test radite u ciklusima  i u svakom ciklusu udvostručite kopije tog dijela RNA kojeg tražite, i što više puta udvostručite više lažnih signala koje dobivate jer vi također pojačavate i smetnje se poput signala buke koji bi mogao biti drugi niz koji se djelomično podudaraju i nisu uočljivi dok ih ne pojačajte toliko puta i to vam daju veliku distorziju i lažne pozitivne rezultate što i je jedan od glavnih razloga zašto ga Carrie Mullis, pronalazač tog testa, nije preporučio da se koristi kao dijagnostički test, zbog svih onih lažnih pozitivnih.

Ali po mom mišljenju budući da ne znamo koje je porijeklo ovoga slijeda po kojem testiraju i da jedan od njih možda dolaze iz naših vlastitih genskih sljedova poput ljudskog slijeda tada stvarno nema načina izračunati bilo kakvu točnost,

Pa bih rekao znajući sve ovo da prilikom testiranja postoji stopostotna stopa pogreške.

Dr. Andrew Kaufman, dio interwieva sa Davidom Ickeom

Izvor: