Stvaranje Zajednice Slobodnih Ljudi

Svakom iole budnom čovjeku je postalo jasno kako trenutni društveni i ekonomski sistem više jednostavno nije održiv, u niti jednom njegovom aspektu. Čovjek je postao rob svoje osobne kreacije i izgubio sebe u lažnim vrijednostima ovog društva koje živi po lažnim moralnim načelima. To se nije dogodilo slučajno, jer slučajnosti ne postoje, neka me Charles Darwin oprosti, ali ta njegova teorija je valjda nešto najgluplje što je izašlo iz usta jednog ljudskog bića koje je sebe smatralo intelektualcem.

Ljudski ego je jedna od najjačih sila koja oblikuje ovaj svijet, a ego je prisutan od kako je čovjeka i njegovog intelekta. Dakle od samoga početka našega postojanja mi kao čovječanstvo idemo prema ovome, isključivo iz razloga jer nekontroliran ego želi imati moć i kontrolu. Ako se osvrenom okolo sebe, jasno možemo vidjeti o čemu govorim.

Međutim, što mi možemo učinit po tome pitanju ? Kako donijeti promijenu u ovo društvo koje to više i nije ? Ja u ovakvim slučajevima uvijek volim citirati Gandhia i njegove poznate riječi; Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ! Dakle, ukoliko želimo živjeti u društvu slobodnih i čestitih ljudi, najprije mi sami moramo postati slobodni i čestiti, drugi način ne postoji – uvijek moramo krenuti od sebe.

Borba sa sistemom na njegovom terenu i sa njegovim oružjem je očajnički čin koji također dolazi iz ega, i to pod svaku cijenu moramo izbjeći ukoliko ne želimo da nas sistem samelje i uništi, a skupa sa nama i posljednje sjeme slobode. Jedini način da se borimo sa sistemo je ono što ja nazivam građanska neposlušnost, ili ti ne kupovanje usluga koje nam sistem nudi ili nameće.

Što to zapravo znači ?

Ja sam evo recimo odlučio da ove godine ne pošaljem svoje dijete u školu, i sa nekolicinom ljudi pokrenuo sam inicijativu da mi sami osnujemo i pokrenemo školu koja će nuditi istinsko znanje našoj djeci, znanje koje će se temeljiti na onim suštinskim moralnim načelima koja svatko od nas u svome duhu poznaje. To znanje nažalost nije prisutno u modernom školstvu koje je formirano tako da od naše djece stvara poslušne robove koji će jednoga dana bezpogovrno služiti potrebama korporacija i državnih institucija. Ja kao otac koji je svjestan svoje duhovne odgovornosti prema svome djetetu, uzima svoje pravo na slobodu da svoje dijete zaštitim od onoga što je štetno i opasno za njegov duh i njegovu slobodu.

Ono što moramo shvatiti jeste to da u ovo moramo ući sa jakim osjećajem zajedništva, a trenutno živimo u sistemu koji se na sve načine trudi da uništi to zajedništvo – pogledajte koliko samo društvenih podjela je nastalo u proteklih 50 godina !!! Za sve to su zaslužni određeni ljudi koji imaju sve potrebne instrumente u svojim rukama, a najjači od njih su mediji u svim oblicima; štampa, film, dječiji programi, glazba i sve ono u čega se mogu instalirati subliminalne poruke kojima je svrha da vrše jedan psihološki inžinjering nad čovjekovom podsvjesti, a samim time i svjesti.

Naša jedina odgovornost je ta da jednostavno iskoračimo iz ovoga ludila, i da počnemo živjeti vrijednosti koje želimo vidjeti u ovome svijetu – to je najbolji mogući način ‘borbe’ gdje mi svojim primjerom pozivamo druge da nam se pridruže. Ako se potrudimo da razumijemo jedni druge, i da prije svega osvjetimo svoj ego koji želi da posjeduje, mi ćemo u tome i uspjeti.

Glavni i jedini recept za uspijeh u ovome o čemu vam govorim jeste davanje koje će nas naučiti što je to bezuvetna ljubav, bez toga je svaki sistem i svaka zajednica osuđena na propast – prije ili kasnije.

Što to znači ?

To znači da se moramo uzdići do te razine svjesnosti gdje će nam biti sasvim jasno da ništa mi ne posjedujemo, jer na ovaj svijet smo došli praznih ruku, i praznih ruku ćemo sa njega i otići. Onaj tko to ne može da shvati, taj nije spreman da stvara jednu zdravu i samoodrživu zajednicu slobodnih ljudi. Dakle, kao što sam rekao u svome kratkom govoru na konvenciji živih ljudi, mi moramo shvatiti da je davanje jedini način da stvaramo i da dobijemo istinsko bogatstvo. To vam je kao u ljubavi, jer kako da primi ili osjeti ljubav onaj koji ju ne zna dati, to je jednostavno nemoguće !?

Svatko od nas ima nešto za dati kako bi se stvorila jedna zdrava i neuništiva zajednica, netko ima zemljište, netko novac, netko znanje o izgradnji, netko mudrost, netko sposobnost icjelivanja, netko znanje o uzgoju hrane, netko ljubav i spremnost da radi sa našom djecom, netko sposobnost duhovnog vodstva zajednice, netko poznaje ekonomiju, netko arhitekturu, netko ljekovite biljke, i tako dalje…Sve to je dragocijeno, i ništa od toga nesmije ići na vagu kako bi zatim odlučivali tko je više vrijedan i tko više zaslužuje – jer upravo to egocentrično vrednovanje jeste ono što uvijek uništava zajednicu.

Ono što je ključno za izgradnju zdrave zajednice slobodnih ljudi jeste znanje koje svatko od nas u određenoj mjeri donosi u sebi, i to zanje moramo međusobno djeliti. Nitko od nas ne posjeduje svo znanje ili sve sposobnosti, to je nemoguće. Znanje je poput mozaika u kojem mnogi djelići stvaraju jednu cijelinu, a svaki djelić je jednako bitan, bez obzira kojem dijelu mozaika pripada. Bilo da se radi o samom srcu mozaika ili pak jednom od njegovih ‘neuglenih’ rubova, kako bi mozaik bio potpun potrebno je prisustvo svakog njegovog djelića.

Primjer mozaika možemo lako usporediti sa čovjekom. Svatko od nas jeste djelić jedne velike cijeline i svatko od nas u sebi nosi jedan dio ove kozmičke priče. Teka kada se udružimo te zajedničkim snagama i sposobnostima krenemo graditi svoju stvarnost, tek tada ona može biti upotpunjena, a samim time održiva i oslobođena od destrukcije.

Dakle, jedna zdrava zajednica zahtijeva sposobnost učenja, prihvaćanja, odricanja i davanja, te dubokog razumijevanja da smo svi mi JEDNA cijelina. Drugim riječima, ako želim da meni bude dobro, onda moram napraviti sve da i svima u zajednici kojoj pripadam bude dobro, to jest da ne želim drugima ništa manje od onoga što želim sebi samome – a da bi to bilo moguće, mi moramo naučiti kako djeliti ono što nam je bogom dato da djelimo.

Duboko vjerujem da ste svi vi koji čitate ovaj tekst već dovoljno osvješteni da razumijete ovo što vam govorim, i da ćete shvatiti to da se nalazimo u vremenu kada moramo krenuti djelovati iz srca, a ne iz ega. Ovim putem vas pozivam da se udružimo i da svi zajedno stvorimo jednu cijelinu, jednu raširenu ali dobro povezanu zajednicu slobodnih ljudi koja će biti izgrađena na moralnim načelima, toliko jakim da ih ništa pokolebati neće…

Napisao: Živi Čovjek Anđelko Katinić

PCR Test -100% invalid

Interesantno je koliko šupljih priča postoji oko ove pandemije a kako ogromna većina ipak ne vidi ili ne želi vidjeti očigledno. To je u jednu ruku za svijest razočaravajuće, a sa druge strane za bitak otrežnjavajuće. Nema velikog buđenja, niti ga je ikada trebalo biti. Postoje individualci u velikom broju vide neke djeliće sistema, ali nedovoljno da bi se oslobodili. Ja to tako vidim. Mnogi doktori u dobrim namjerama izvještavaju o glupostima službene stožerokracije i diktature političko-epidemioloških struktura, a jedan od najglasnijih je Dr. Andrew Kaufman koji laičkim jezikom objašnjava zašto su PCR testovi invalidni i ne daju točnu sliku o zdravstvenom stanju javnosti. Znajući da je Sotona lažec i ubica onda niti ovakvi testovi nisu iznenađenje.

Znao sam da je ovo vrlo značajna stvar, ali želio sam si uzeti vremena i provjeriti  i naučiti malo više o tome prije nego  govorim o tome. Kao što sam prije rekao pokušao sam istražiti ovu temu još u travnju jer sam tada sumnjao da postoje ozbiljna preklapanja između nekih ciljnih nizova koji se traže s PCR testom i našim ljudskim genomom.

Zbog te zbrke oko egzosoma i koja RNA dolazi iz kojeg izvora u svemu tome gledao sam na drugačiji protokol od onog objavljenog ovdje.

Pogledao sam jednog iz Njemačke, a ovaj je s Pasterovog instituta u Francuskoj, ali to je stvarno potvrdilo moje sumnje i bilo mi je drago što sam ga vidio jer je u osnovi jedan od primarnih nizova u PCR testu

Prema protokolu Pasterovog instituta to je točno podudaranje niza u našem vlastitom ljudskom DNK na kromosomu 8. Pa sam pomislio da bi moglo biti korisno pričati o ovome i zato što je velika jer je ova stvar vrlo značajna, ali želim da znate da je zaista teško shvatiti koje su stvarne implikacije ovakvog nalaza.

Pa mislim da bi bilo jako korisno kad bismo samo razumjeli PCR prvo malo bolje i samo osnove kako to funkcionira, o tome odakle im uzorak tako da ovdje PCR Test za COVID 19 isključivo i gdje se i kako uzima uzorak za test.

Bris sadrži mješavinu čestica virusa, ljudskih stanica, i drugih mikroba pa tako da nije čist uzorak i ako smo testirali na ljudsku DNA ili RNA, mogli bismo je pronaći jer su u brisu ljudske stanice i također fragmenti ljudskih stanica kao što su medikamenti ili egzozomi ili ponekad postoji čak i slobodan ljudski DNA koji cirkulira u nekim našim tekućinama.

Tako da ovo nije čisti uzorak i sigurno u startu sadrži ljudski genetski materijal tako da test u biti može biti pozitivan na ljudski genski niz.

Pokazat ću vam mehanike kako test radi tako da dobijete ideju o tome.  Nema dovoljno virusne RNA koja bi se mogla izravno detektirati u bolesnikovom uzorku pa se radi postupak koji se naziva lančana reakcija polimeraze s obrnutom transkripcijom RT PCR pojačava mnoge kopije segmenta n gena, što u biti znači da postoji vrlo mala količina RNA koju tražimo u ovom uzorku koja je stvarno neuredna i sadrži puno stvari, tako da bi ga mogli detektirati  moraju ih pojačati ili napraviti više kopija i to je u biti ono što PCR test radi.

Kratki jednostruki dijelovi DNK nazvani prajmerima prepoznaju jedinstvene RNA sekvence  unutar virusnog genoma koji nosi ciljno područje n gena. Nakon što prvi prajmer veže enzim zvan reverzna transkriptaza produžava sintetizirani jednolančani DNA  kopija virusne RNA.

Ovo je važan dio na koji moramo obratiti pažnju na ono što vidite u primarnoj sekvenca je ono što je definirano i identificirano unaprijed. Ljudi su postavili prajmer i kao što smo stvorili ovaj prajmer mogli smo napraviti prajmer za bilo koji slijed, za bilo koji organizam. 

I onda kad to stavimo u ovu reakciju u osnovi tražimo komad genetskog materijala iz nekog organizma koji se podudara sa njime koji je komplementaran. To je u redu jer kada ove dvije cjeline idu zajedno, imaju komplementarnost, to je kao plus i minus koji privlače jedni druge i to su G C A T (djelovi gena).

Tako PCR test traži određeni slijed u uzorku koji pokušavamo pronaći i koji dugi lanac koji ste vidjeli je takav slijed koji bi mogao biti iz drugog organizma koji smo identificirali. Obzirom da prajmer ili barem jedan od prajmera o kojima pričamo točno se podudara sa slijedom u kromosomu 8, tada bi mogao identificirati dio slijeda iz kromosoma 8, a ne neki genetski materijal drugog organizma. Drugim riječima može otkriti naš vlastiti dna, (test bude pozitivan na vlastiti DNA).

Podijeliti ću još jednu stvar ovdje da provjerim sa svima jer je to zaista važno da bi bili sigurni da je ta informacija točna.

Podaci su točni i to je ovdje je kod od 18 slova CTCCCTTTGTTGTGTTGT  i kaže da je iz gena RDRP u virusu. Nakon što sam prelistao genbank koji je dio nacionalnih zdravstvenih instituta u kojem čuvaju sve sekvence iz projekta ljudskog genoma, a također i druge od životinjskih genoma i tako da možete vidjeti i ljudski kromosom 8.

Nakon nebitnih referenci ovdje možete vidjeti stvarni slijed, a on se točno podudara ovdje CTCCCTTTGTTGTGTTGT.

Ovo je protokol Pasterovog instituta iz svjetske zdravstvene organizacije. Možete vidjeti taj slijed sekvenci koji se savršeno podudaraju.

Onda smo u situaciji, ispravite me ako griješim gdje test PCR potencijalno prikazuje materijal koji se već nalazi u ljudskom tijelu i ako je pozitivan, pozitivan je na virus sars-kov2 a ne na ljudski genom.

Malo je složenije od toga jer ih ima više prajmera koji mogu koristiti, tako da je cijela stvar testiranja vrlo heterogena širom svijeta, tako da drugim riječima postoje različiti protokoli u gotovo svakoj zemlji i puno njih se preporučava kroz svjetsku zdravstvenu  organizaciju, ali ima i od nekih drugih tijela.

Oni mogu upotrebljavati različite prajmere tako da, čak i kad naprave samo jedan uzorak neće koristiti samo jedan prajmer za test i reći je li taj pozitivan ili nije pozitivan, tako da nije baš tako jasno, ali ono o čemu govorimo je da barem jedan od prajmera koje koriste je istovjetan ljudskom slijedu kromosoma 8, u redu, pa se  može pojaviti pozitivan test kod svakog čovjeka bez obzira na neprisustvo bilo kojeg virusa ili bilo čega drugog, tako da dodaje drugu razinu zbunjenosti i zbunjenosti kako tumačiti rezultate ovakvih testova.

Još uvijek mislim na najvažniju točku, a ta je da ne znamo odakle su te sekvence došle jer nikad nije izolirana pročišćena čestica virusa gdje su ih imali gomilu zajedno u jednom uzorku i mogli bi ih okarakterizirati i izvući RNA materijal iz tih čestica, nikada to nisu učinili na taj način samo su je gledali u ovom prljavom uzorku koja je bila mješavina mnogih mikroorganizama  I ljudske stanice i izvukli su ove sekvence odande jer su mislili da te sekvence pripadaju obitelji koronavirusa.

Ali to se temeljilo na samo oko 80 posto identitet sekvence između tih uzoraka. I znate kada sam to pogledao i obavio to istraživanje ranije s ostalim sondama za drugačiji protokol za njemački protokol  otkrio sam da su mnogi od tih prajmera u tom nizu imali 80 do 85 identiteta sekvence koji su se protezali i na ljudski genom. Jednostavno nisam našao kompletnu podudarnost. Našao sam zapravo 18 u nizu koji se podudaraju, ali one su prajmeri koji su imali 24 baze.

Ima puno preklapanja u ovome, a zatim ako pogledate i prirodu PCR testa sami enzimi koje koriste za kopiranje RNA griješe. I tako bi vam mogli dati puno lažnih rezultata i ovo je jedan od problema koji su se uvijek znali o ovom testu i što ga više pojačavate jer ovaj test radite u ciklusima  i u svakom ciklusu udvostručite kopije tog dijela RNA kojeg tražite, i što više puta udvostručite više lažnih signala koje dobivate jer vi također pojačavate i smetnje se poput signala buke koji bi mogao biti drugi niz koji se djelomično podudaraju i nisu uočljivi dok ih ne pojačajte toliko puta i to vam daju veliku distorziju i lažne pozitivne rezultate što i je jedan od glavnih razloga zašto ga Carrie Mullis, pronalazač tog testa, nije preporučio da se koristi kao dijagnostički test, zbog svih onih lažnih pozitivnih.

Ali po mom mišljenju budući da ne znamo koje je porijeklo ovoga slijeda po kojem testiraju i da jedan od njih možda dolaze iz naših vlastitih genskih sljedova poput ljudskog slijeda tada stvarno nema načina izračunati bilo kakvu točnost,

Pa bih rekao znajući sve ovo da prilikom testiranja postoji stopostotna stopa pogreške.

Dr. Andrew Kaufman, dio interwieva sa Davidom Ickeom

Izvor:

Virusi koji prenose bolesti ne postoje!

Da li ste ikad bili sudionik ili vidjeli epidemiju na djelu. Da li ste ikad vidjeli kako ljudi oboljevaju jedan za drugim, ruše se na ulici ili na radnom mjestu i pjena im se pojavljuje na ustima. Da li ste ikada prisustvovali pandemijskoj krizi i svjedočili ovim strašnim događajima?

Ne znam za vas, ali ja sam vidio. Vidio sam u bezbrojnim holivudskim filmovima koji nam slikovito donose panike u kriznim stožerima uz neizbježnu projekciju na platnu u kojoj smrtonosni virus guta cijelu zemlju u roku od 48-72 sata. Hrabri doktori i znanstvenici ulaze u borbu sa virusom preskačući preko mrtvih na ulicama uz neizbježnu vojsku koja ubije i pali sve koji ne slušaju zapovjedi stožera. Neizbježno od cijelog tima doktroa netko pogiba, ili neko iz njegove familije kako bi se pokazalo da su i oni samo ljudi podložni tom virusu kako god se zvao.

Često se insinuira i da je virus umjetno izazvan od neke tajne/javne organizacije, ali spas uvijek dolazi samo u obliku vakcine i nemoguće je virus pobijediti i sa ičim drugim osim toga!

Dakle ako niste znali kako izgleda epidemija, pandemija upalite si koji film i gledajte. Uz to budite svjesni da je film fikcija i ne mora imati ikakve veze sa stvarnošću, što je zapravo vrlo često i slučaj. Stoga kako bi mi ikada išta znali o zarazama i epidemijama da nema holivuda. Pa zapravo vrlo teško ili gotovo nikako! Ipak ovi filmovi imaju svoj uticaj i te kako. Ako pitate ljudi kako izgleda epidemija zarazne smrtonosne bolesti velika većina će vam odgovoriti iako nikada nije sudjelovala ili svjedočila istoj. Odakle onda znaju. Znaju iz filmova. Oni i služe za pred programiranje kako se um ne bi opirao uvođenju novih situacija tj. da to ne bi bila potpuna novost, jer um ne voli iznenađenja, a ovo mu nije iznenađenje.

Koliko je teško danas režirati online pandemiju i plasirati je globalno putem televizije i neta. Pičkin dim! Na televiziji umiru, guše se i padaju ko kruške sa stabla, a u stvarnosti iako se sada nalazimo usred „pandemije” niko ne umire, nema nikakvih scena koje smo vidjeli na filmovima. Bolničke snimke iz Italije ili Kine su točno to samo snimke, i svatko tko se poziva na njih (Alemka Markotić) nije znanstvenik nego šarlatan. Bolnice su prazne, doktori na godišnjem. Virus je selektivan, napada časne sestre i sportaše a HDZ-ovce ne napada. Ako ih i napadne, postaje aktivan tek nakon 48 sati, za razliku od drugih zaraženih, pa ako se cjepivo već mora raditi, predlažem da se antitijela uzmu iz srčike prosječnog HDZ-ovca.

Mnogo ljudi je svjesno ovih nelogičnosti i javno ili prikriveno se smiju đank znanosti i novoj stožerokraciji kako ju je nazvao Škoro. Razvijaju se javne polemike o maskama i njihovoj učinkovitosti, o socijalnoj distanci, o otvorenim i zatvorenim prostorima, o testovima na virus i njihovoj učinkovitosti. Zatim se masovno razglaba skače li virus iz ramena ili ruke, te kako netko može imati virus a nema simptome. Na mala vrate se uvodi i ideja da se ovim virusom možete rezaraziti, tj da i ako razvijete „antitijela” to ne znači da ga nećete dobiti opet. Zatim se pojavljuju nove informacije o nabildanom virusu koji skače i do 10 metara udaljenosti (marvelova verzija virusa), pa se mnogo ljudi tome smije itd… U ovim razglabanjima o tome što i kako virus može ili ne može ja ne želim sudjelovati jer i tu se opet vrtimo u krug. Virus ovo virus ono!!!!! VIRUSI NE POSTOJE!

Pročitajte ponovo i zapamtite: „VIRUSI NE POSTOJE”

Kad to usvojite sve daljnje rasprave o testovima ili maskama bit će suviše. Ključ leži u ovome. Je li vam teško povjerovati da virusi ne postoje? Zašto? Jeste li ikada vidjeli ijednog ili razgovarali sa njime? Naravno da niste! Ali znanost jest, oni su ga pronašli! Moram vas opet razočarati, ali znanost  nije nikada izolirala virus i on je i do današnjeg dana samo teorija koja nikada nije potvrđena u praksi.

NEMA DOKAZA O POSTOJANJU VIRUSA.

Nažalost ljudi imaju sklonost povjerovati svakome tko ispred imena ima kakav prefiks, nosi bijelu kutu ili odijelo i kravatu. Nelogična objašnjenja „struke” i ne mogu biti nego takva jer to je sve iluzija, magija, trgovina. U takvim nelogičnostima nekim ljudima proradi zdrav razum i počnu se oslanjati na njega dok nekima nažalost nema pomoći jer se na nelogičnosti ne obaziru i spremni su progutati sve što im bjele kute serviraju.

Onaj koji vjeruje da postoji država odlična je podloga i za teoriju o virusima. Pa kako virus ne postoji, pa od čega sam bolestan? Bolestan si od smeća kojeg unosiš u svoje tijelo.

Nevidljivi neprijatelj mokri je san svakog manipulatora željnog moći. Jerbo nevidljivi neprijatelj nas napada a samo on zna kako i gdje. Samo on zna kad će porasti broj zaraženih a kad će se smanjiti. Samo on zna koji skupinu ljudi napada i samo on zna kako se od njega obraniti. Vi to ne možete znati jer ste neuke ovce i idioti. Stoga stavi masku glupane, kad ti se kaže!

Nema dokaza o postojanju virusa, a ja ću danas razmontirati svima već poznati priču o tzv. „Španjolskoj gripi“ koja niti je bila Španjolska niti je bila gripa. O ovome postoji jako mnogo dokaza, ali nitko ne želi čitati, tražiti baviti se ičim. Za svega 20 minuta provedenih na netu i uz površno znanje engleskog jezika možete pronaći sve relevantne informacije vezano uz ovaj eksperiment kojeg je provela američka vojska uz financiranje Rockfellerovog instituta.

 

“Španjolska gripa” ubila je oko 50-100 milijuna ljudi tijekom pandemije 1918-19. Što ako priča koja nam je rečena o ovoj pandemiji nije istinita?

Što ako, umjesto toga, ubojica nije podrijetlom gripa niti je španjolska?

Novo analizirani dokumenti otkrivaju da je “španjolska gripa” možda vojni eksperiment cjepiva pošao po zlu.

Osvrnuvši se na stotu obljetnicu završetka Prvog svjetskog rata, moramo dublje zaviriti kako bismo riješili ovu misteriju.

 

  • Sažetak
  • Razlog zbog kojeg suvremena tehnologija nije uspjela utvrditi soj ubojice gripe iz ove pandemije je taj što gripa nije bila ubojica.
  • Više vojnika je umrlo tijekom Prvog svjetskog rata od bolesti nego od metaka.
  • Pandemija nije bila gripa. Procjenjuje se da 95% (ili više) smrti uzrokuje bakterijska pneumonija, a ne virus gripe.
  • Pandemija nije bila španjolska. Prvi slučajevi bakterijske upale pluća 1918. godine sežu u vojnu bazu u Fort Riley, Kansas.
  • Od 21. siječnja do 4. lipnja 1918. eksperimentalno cjepivo protiv bakterijskog meningitisa koje je uzgajao Konj, Rockefellerov institut za medicinska istraživanja u New Yorku, ubrizgano je vojnicima u Fort Riley. (https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2126288/pdf/449.pdf)
  • Tijekom ostatka 1918., dok su ti vojnici – koji često žive i putuju pod lošim sanitarnim uvjetima – poslani u Europu da se bore, širili su bakterije na svakom zaustavljanju između Kanzasa i frontalnih rovova u Francuskoj.
  • Jedno istraživanje opisuje vojnike “s aktivnim infekcijama (koji) su aerosolizirali bakterije koje su kolonizirale nos i grlo, dok su druge – često u istim” prostorima za disanje “- bile podložne invaziji i naglo ih proširila kroz pluća. ili drugih “kolonizirajućih bakterija.” (https://wwwnc.cdc.gov/eid/article/14/8/07-1313_article)
  • “Španjolska gripa” napala je zdrave ljude u vrhuncu njihova života. Bakterijska pneumonija napada ljude najbolje dobi. Gripa napada mlade, stare i oslabljene životinje.
  • Kada je 11.11.1918. svjetskog rata završio 1. svjetski rat, vojnici su se vratili u svoje matične zemlje i kolonijalne ispostave šireći ubojitu bakterijsku pneumoniju širom svijeta.
  • Za vrijeme prvog svjetskog rata Institut Rockefeller također je poslao antimeningokokni serum u Englesku, Francusku, Belgiju, Italiju i druge zemlje pomažući širenju epidemije u cijelom svijetu.

 

Prema dokumentu Nacionalnog instituta za zdravstvo iz 2008. godine, bakterijska pneumonija bila je ubojica u najmanje 92,7% pregledanih obdukcija 1918-19. Vjerojatno je viša od 92,7%.

Istraživači su pregledali više od 9000 obdukcija, i “nije bilo negativnih (bakterijskih) rezultata plućne kulture.”

„… U 68 visokokvalitetnih serija obdukcije, u kojima je moguća isključiti neprijavljene negativne kulture, 92,7% obdukcijskih plućnih kultura bilo je pozitivno na ≥1 bakterije. … U jednom istraživanju na oko 9000 ispitanika koji su praćeni od kliničke prezentacije gripe do rezolucije ili obdukcije, istraživači su sterilnom tehnikom dobili kulture bilo pneumokoka ili streptokoka iz 164 od 167 uzoraka plućnog tkiva.

Bilo je 89 čistih kultura pneumokoka; 19 kultura iz kojih su oporavljeni samo streptokoki; 34 koja daje mješavine pneumokoka i / ili streptokoka; 22 koji daju mješavinu pneumokoka, streptokoka i drugih organizama (istaknuti pneumokoki i nehemolitični streptokoki); i 3, koja su dala nehemolitičke streptokoke. Nije bilo negativnih rezultata kulture pluća. ” (3)

 

U „164 od (()) 167 uzoraka plućnog tkiva“ pronađeni su pneumokoki i streptokoki. To je 98,2%. Bakterije su bile ubojice.

U 1918-19., Industrija cjepiva eksperimentirala je na vojnicima, vjerojatno s katastrofalnim rezultatima.

U 2018. godini industrija cjepiva svakodnevno eksperimentira na dojenčadi. Shema cjepiva nikada nije testirana kako se daje. Rezultati eksperimenta su u: 1 od 7 američke djece u nekom je obliku specijalnog obrazovanja, a više od 50% ima neki oblik kronične bolesti.

U 1918-19. Nije bilo sigurnosnih praćenja nakon isporuke cjepiva.

U 2018. godini praktički nema sigurnosnih praćenja nakon isporuke cjepiva.

U 1918-19. Godini, proizvođač nije preuzeo odgovornost za ozljede ili smrt uzrokovane cjepivima.

U 2018. godini proizvođači cjepiva ne snose odgovornost za ozljede ili smrt uzrokovane cjepivima, što je formalizirano 1986. (13)

U 1918-19. Godini, nije bilo nezavisnog istražnog praćenja koje je izazvalo službenu priču da je “španjolska gripa” nekakva misteriozna bolest koja je pala sa neba. Sumnjam da su mnogi od onih iz Instituta Rockefeller znali što se dogodilo i da su mnogi liječnici koji su davali cjepiva trupama znali što se dogodilo, ali ti ljudi su odavno mrtvi.

U 2018. godini Farmaceutska industrija najveći je donator kampanje za političare i najveći oglašivač u svim oblicima medija, pa se nije puno toga promijenilo tijekom 100 godina.

Više na: http://themillenniumreport.com/2018/11/spanish-flu-of-1918-was-really-a-bioterror-attack-on-humanity/

U prilog tvrdnji da virusi ne postoje i da je Španjolska gripa izmišljotina mogu dodati i dio iz knjige NEVIDLJIVA DUGA – Povijest električne energije i života, Arthura Firstenberga u kojoj isti prenosi službene izvještaje iz pokušaja zdravstvenih radnika da simuliraju zarazu sa obljelih na zdrave koji se događao u vrijeme „Španjolske gripe“.

Činilo se da se bolest širila nemoguće brzo. “Nema razloga pretpostaviti da je putovala brže nego što bi ljudi mogle putovati [ali] čini se da je to činila”, napisao je dr. George A. Soper, bojnik u vojsci Sjedinjenih Država (Soper 1918, str. 1901. )
Ali najviše su otkrili razni junački pokušaji da se dobrovoljnim istraživanjima dokažu zaraznu prirodu ove bolesti. Svi ti pokušaji, učinjeni u studenom i prosincu 1918. te u veljači i ožujku 1919., nisu uspjeli. Jedan medicinski tim iz Bostona, koji radi u Službi za javno zdravstvo Sjedinjenih Država, pokušao je zaraziti sto zdravih dobrovoljaca u dobi od 18 i dvadeset pet godina. Njihovi napori su bili impresivni i zabavno ih je čitati:
„Skupljali smo materijal i sluznicu iz usta, nosa i grla i bronhija iz bolesnika i to prenijeli našim volonterima. Uvijek smo sakupljali ovaj materijal na isti način. Pacijent s groznicom, u krevetu, ispred sebe je imao velik, plitki nosač nalik na ladicu i isprali smo jednu nosnicu nekim sterilnim otopinama soli, koristeći možda 5 c.c., koja je dopuštena da uđe u ladicu; i tom se nosnicom snažno puše u pladanj. To se ponavlja s drugom nosnicom. Pacijent se zatim grglja s nekom otopinom. Zatim kašljem dobivamo neku bronhijalnu sluz, a potom brisom mukozne površine svake nosnice, kao i sluznicom grla … Svaki od volontera… dobio je 6 c.c.. od miješanih stvari koje sam opisao. Primili su je u svaku nosnicu; primili su ga u grlo i na oko; a kad mislite da je 6 c.c. u svemu bilo korišteno, shvatit ćete da je dio toga progutan. Nitko se nije razbolio. “

U daljnjem eksperimentu s novim dobrovoljcima i donatorima, otopina soli je uklonjena, a pamučnim brisom materijal se prenosio izravno s nosa na nos i s grla na grlo, koristeći davatelje u prvom, drugom ili trećem danu bolesti. “Nijedan od tih dobrovoljaca koji su tako izravno primili materijal iz slučajeva nije se razbolio ni na koji način … Svi su volonteri dobili najmanje dva, a neki i tri” šuta “kako su se izrazili.”
U daljnjem eksperimentu od 20 c.c. krvi svakog od pet bolesnih davatelja je pomiješano i ubrizgano u svakog dobrovoljca. “Nijedan od njih se ni na koji način nije razbolio.”
„Tada smo sakupili mnogo sluzavog materijala iz gornjih dišnih puteva i filtrirali ga kroz Mandlerove filtere. Ovaj filtrat ubrizgan je u deset dobrovoljaca, a svaki je primio 3,5 c.c. potkožno, a ništa od toga nije prouzrokovalo bolest na bilo koji način.”
Zatim je napravljen daljnji pokušaj prenošenja bolesti „na prirodan način“, koristeći nove volontere i donatore: „Volontere su vodili do kreveta pacijenta; on je predstavljen. Sjeo je uz krevet pacijenata.
Rukovali su se, a prema uputama, približio se koliko je konvencionalno moguće i razgovarali su pet minuta. Na kraju pet minuta pacijent je izdahnuo što je jače mogao, dok je dobrovoljac njuškom u njušku (u skladu s njegovim uputama, oko dva centimetra između njih dvojice) primio ovaj izdah i istodobno udahnuo je dok je pacijent izdahnuo … Nakon što su to učinili pet puta, pacijent se zakašljao direktno u lice dobrovoljca, licem u lice, pet različitih načina … [Zatim] prešao je na sljedećeg pacijenta kojeg smo odabrali , i ponavljao ovo, i tako dalje, sve dok ovaj dobrovoljac nije imao takav kontakt s deset različitih slučajeva gripe, različite faze bolesti, uglavnom svježi slučajevi, niti jedan od njih starijih od tri dana … Nijedan od njih nije se razbolio ni na koji način.”
“U epidemiju smo ušli s napomenom da znamo uzrok bolesti i bili smo sasvim sigurni da znamo kako se ona prenosi s osobe na osobu. Možda “, zaključio je dr. Milton Rosenau,” ako smo išta naučili, to je da nismo baš sigurni što zapravo znamo o bolesti. “(Rosenau 1919. Vidi također Leake 1919; Public Health Reports 1919.)

Kažu ljudi: „Šta sad hoćeš reći da je cijeli svijet poludio i da se prevara nalazi svugdje. Pa dobro ako su naši lopovi i prevaranti, ali cijeli svijet?

Pa dobro, zašto je teško u to povjerovati? Pa tko upravlja cijelim svijetom? Koliko je teško kupiti masone i političare da seru po televiziji što god im se reče da seru? Može li se novcem danas kupiti sve? I javno mišljenje i studije i  vijesti, novine, televizija pa i cijela jedna industrija? Pa šta je u tome problem, nisu li svi na prodaju, i mater će prodati za određenu svotu? Ne samo političari, svi!!!!

 

Onda? Zanima li vas istina?

Prva lekcija: „Sve je laž?“

Zdravlje je zabranjeno – Upustvo za samostalnu pripremu KDO-a (klordioksid otopine)

 

Uputstva koja slijede su namjenjena onima koji namjeravaju preuzeti odgovornost za svoje zdravlje, „uzeti stvar u svoje ruke“ i biti neovisan od narudži preko interneta ili kupovine prilično skupe otopine u odnosu na troškove samostalne pripreme.

Popis potrebnog materijala (vidi sliku):

  • zaštitna oprema (odjelo, naočale, rukavice)ili mirne ruke i mirno radno mjesto
  • solna kiselina (4%), natrijev klorit (NaClO2 25%), voda (pročišćena-sterilizirana)
  • staklena posuda sa poklopcem (Ikea), silikonsko brtvilo (Ikea), staklena časa (teška ili sa debelim dnom, 2 komada), mjerna posudica, lijevak, boca od smeđeg stakla (apoteka) sa crvenim kosim poklopcem

 

Postupak pripreme:

  1. Preporuča se upotreba zaštitnih rukavica, naočala i odjela. Ne preporuča se udisati plinove tokom priprave.
  2. U staklenu posudu se ulije 250ml pročišćene vode.
  3. U čašu se prvo ulije 5ml natrijeva klorita pa 5ml solne kiseline, koji u čaši naprave mješavinu žutosmeđe boje.
  4. Čaša se stavi u staklenu posudu tako da se ne pomješa voda i smjesa iz čaše.
  5. Posuda se pažljivo zatvori (mora 100% brtviti) i stavi na tamno mjesto minimalno 12 sati
  6. Nakon toga se posuda stavi u hladnjak i ostavi još najmanje 12 sati
  7. Posuda se vadi iz hladnjaka. Voda izban čaše je poprimila žutu boju. To je znak da se plin (klor dioksid) otopio u vodi.
  8. Otvara se posuda i pažljivo vadi čaša. Voda ostaje u posudi.
  9. Ponavlja se postupak sa novom čašom sa istim omjerom mješavine solne kiseline i natrijeva klorita u svrhu dobijanja potrebne koncentracije, tj. zasićenja vode plinom klor dioksida. Cijeli postupak tako traje najmanje 48 sati.
  10. Posuda se vadi iz hladnjaka, otvara i pažljivo vadi čaša.
  11. Voda iz posude, koja je sada postala jantarno žuta, se prelije u smeđu bocu, dobro zatvara i vraća u hladnjak na čuvanje i buduće korištenje.
  12. Mješavina iz čaše se može iskoristiti za dezinfekciju hladnjaka (ostavi se u hladnjaku da plin ishlapi) ili se prelije u bocu, razvodni i koristi za dezinfekciju predmeta.

 

 

 

  1. Tekućina u smeđoj boci je spremna za upotrebu. Obično se koristi razrijeđena sa vodom u omjeru 10ml na 1 Litar vode i pije se tokom dana. Takva smjesa se također mora držati u hladnjaku, jer se pri sobnoj temperaturi plin odvaja od vode i brzo ishlapi kod otvaranja boce (ponekad izbaci čep). Za one koji ne vole piti hladno, preporuča se da za svaku konzumaciju mješaju najviše 2ml KDO na 200ml mlake vode i da odmah popiju, najbolje prije jela. Nije preporučljivo išta drugo dodavati u razrijeđenu smjesu,  jer slabi učinkovitost i može kemijski reagirati. Ne preporuča se povećavati navedeni omjer. Bolje je početi sa rijeđom smjesom (ispod 1ml KDO na 100ml vode), dok se ne uvidi kako organizam reagira. Lista bolesti na koje su bolesnici „zaboravili“ kao posljedica uporebe KDO-a je duga. Trajanje kure se prilagođava potrebi, tj. dokle god postoje simptomi tj. „sjećanje“ na oboljenja.
  1. Unaprijed zahvaljujem na povratnim informacijama. Nadam se da ćemo za godinu dana imati dugu listu izvještaja o pozitivnim

 

Zdravlje je zabranjeno – Kako funkcionira KD

U nastavku ću koristiti KD kao skraćenicu za klor dioksid. U stranim izvorima se navodi kao CD (Chlordioxid, ClO2). Otkriven je 1814 godine kao plin koji nastaje reakcijom kalijevog klorata i solne kiseline. Danas se za njegovu proizvodnju koristi natrijev klorat. Klordioksid  je plin koji je topiv u vodi i kad se to dogodi, nastaje voda žućkaste boje. Tako otopljen KD u vodi zvat ćemo KDO (O za otopinu), za razliku od CDS-a ili CDL-a kako se naziva u engleskom i njemačkom govornom području. KD se primjenjuje u industriji papira za izbjeljivanje i kao dezinfekcijsko sredstvo za pripremu pitke vode (USA, vojska,…). KD je najpoznatije dezinfekcijsko sredstvo koje se primjenjuje u medicini (konzerve krvi) i u industriji hrane kao dodatak  E976 (uzgoj riba, zaštita od pljesni kod skladištenja i transporta, itd).

KD funkcionira na principu oksidacije, tako da bakterije, viruse, parazite i ostalu gamad (koja voli kiselu okolinu) ubija sagorjevanjem. Oksidacija može biti polagana, kao u primjeru pretvaranja željeza u hrđu, ii brza kod ekplozija. KD se u kiseloj okolini stomaka djeli na kisik i sol. Kisik je najneophodnija tvar za život (bez kojeg umiremo u par minuta), kojeg u uvom slučaju „udišemo stomakom), dok sol (NaCl) upija tijelo kao neophodan elektrolit. Dakle, KD nije otrov koji baktrije i viruse ubija trovanjem već tvar koja ih spaljuje. On ne ostavlja nikakve štetne tvari u organizmu svojom razgradnjom. Čak i u slučajevima predoziranja, događa se da samo ljudi sa probavnim problemima (oštećenja sluznice u stomaku) mogu dobiti proljev ili povraćati.

Doktor i znanstvenik, koji se više od deset godina bavi istraživanjem učinka KD-a je Andreas Kalcker. U svojoj knjizi „Zdravlje je zabranjeno, neizlječivo je bilo jučer“, on opisuje svoja i iskustva ljudi širom svijeta sa upotrebom KDO-a. Ne samo da je zanimljivo njegovo poznanstvo sa Jim Huble-om (izumiteljem MMS-a), već i njegova iskustva u vezi komunikacije sa državnim uredima koje ispituju i odobravaju ljekove, te namjerna zataškavanja istraživanja koja su donijela neočekivano pozitivne rezultate. Očekivati da će medicina, kojom vlada moćna industrija lijekova, a kojoj je glavni idejni pokretač dobit i sistem burze, odobriti vrlo učinkovito sredstvo,koje doslovno ne košta ništa, je vrlo naivno. Zašto učinkovito liječiti za 5€ kad se može neučinkovito, dugotrajno i zato unosno maltretitirati pacijente za 995€? Onoga koga zanima ova tematika, a zdravlje je u 2020 godini postalo tema svih tema, toplo preporučujem knjigu i seminare spomenutog autora. Knjiga se može naručiti i preko Amazona, a moja je namjera suštinu tog učenja prenjeti u sažetom obliku, pogotovo za one koji ne vladaju stranim jezicima. Moja iskustva u vezi upotrebe KDO-a su vezana za tretiranje zaraženosti heliobakterijom, koja se bezuspješno pokušava izlječiti antibioticima. Već nakon par tjedana je mučnina zbog kiseline u stomaku znantno manja. Drugo iskustvo  vezano za konzumaciu KDO-a je vezano za znantno ublažavanje fenomena upale mišića (ili trovanjem kiselinom popularno zvanom nan našim područjima „muskulfiber“, koja nastaje nakon predugog i preintenzivnog mišičnog napora.

KD možemo nazvati legitimnim nasljednikom MMS-a. Razlika je jedino u pripremi, gdje se umjesto limunske kiseline (MMS) uzima solna (KD). Znanstvenici koji proučavaju KD (ili KDO, pošto se obično tako konzumira) govore o revoluciji stoljeća u medicini. Paradigma o štetnosti procesa oksidacije, koja je nastala u pedesetim godinama prošlog stoljeća, sa svojim pretpostavkama o povoljnom utjecaju anti-oksidanata na zdravlje, više liči na projekt zavaravanja javnog mijenja, nego na teoriju na stabilnim osnovama. Sjetimo se samo studija o negativnosti masti, koju je naručila i platila industrija šećera. Trebalo je nekoliko desetljeća, da se povoljan utjecaj masti u prehrani, polako počne vraćati na pozornicu društvene svijesti, što do danas nije u potpunosti uspjelo.

Sa povratkom masti iz ilegale na slobodu, vraća se polako i svjesnost o važnosti gibanja za zdravlje, koje je teorijom o oksidaciji također bilo prilično osporavano. I tu opet dolazimo do učinka KD-a na tijelo koje se giba. Gibanjem se primarno troše šećeri, onda masti i na kraju otrovi. Skok iz potrošnje šećera u potrošnju masti je poput preobrazbe benzinskog motora u dizel motor. Tijelo je toliko mudro i sposobno, da se u par minuta ili sati može prekvalificirati od brzog sagorjevanja šećera  do sporijeg sagorijevanja masti. Za oba procesa je potreban kisik. Zato svi ubrzano dišemo i srce nam brže kuca kad se gibamo i naprežemo, upravo iz razloga da se omogući doprema dodatnog kisika potrebnog za sagorijevanje. Kiselina koja se taloži u mišićima u tom procesu, je ono što osjećamo kao umor i na kraju bolovi u mišićima. Učinak KD-a je upravo u dopremi dodatnog kisika koji proces laktacije usporava i olakšava tegobe nakon bavljenja sportom. Postoje naravno i ljudi-fenomeni, koji su evolucijskim procesom uspjeli naučiti  tijelo da tokom gibanja stvara i istovremeno razgrađuje kiseline i time omogućava pojedincu da se doslovce beskonačno giba, kao perteuum mobile. Jedan takav fenomen je svjetski poznati  ultramaratonac Dean Karnazes (50 maratona u 50 dana u 50 država bez dana pauze), koji je porijeklom iz onog grčkog mjestanca u kojem je prema legendi živio prvi legendarni maratonac. Slučajnost ili mudrost tijela?

Zdravlje je zabranjeno – Legende ili priče

Jedan inženjer, amerikanac po rodu, boravi sa grupom kopača zlata u džungli Guayane. Situacija postaje kritična kad se cijela grupa osim njega razboli, a najbliža bolnica je udaljena više od 400km. Povišena temperatura je ukazivala na malariju, a ona je na glasu kao teška smrtonosna bolest.  Jedino   imaju sa sobom je „stabilizirani kisik“, koji se koristi za pripremu pitke vode. Jedan ljekaru sigurno nebi palo na pamet , niti bi se i usudio, da kao lijek isproba sredstvo za dezinfekciju. U tako bezizlaznoj situaciji, tom inženjeru nije preostalo ništa druga. Sutradan su opet svi zajedno sjedili oko logorske vatre. Uskoro se sam inženjer-pronalazač razbolio od iste bolesti, da bi i sam sebe izlječio na isti način. Bio je dovoljno inteligentan i srčan čovjek da shvati dimenzije i mogučnosti svog otkrića. Postalo mu je jasno da je slučajno pronašao lijek protiv malarije i taj trenutak je promjenio životni tok jednog prosječnog inženjera .  Svoj život je posvetio liječenju oboljelih od malarije, sa lijekom koji je otkrio i prozvao MMS. Njegovo ime je Jim Humble.

Svakih 40 sekundi umre jedno dijete od malarije. To je 2000 na dan! Smrtnost od malarije je 15 puta veća nego od AIDS-a ili Ebole. Zašto onda sve svjetske zdravstene organizacije posvećuju tako malo pažnje malariji? U našem svijetu izokrenutih vrijednosti je legalno pustiti ljude da umiru, iako se to može brzo i jeftino spriječiti. Nasuprot tome je ilegalno koristiti sredstvo, koje se pokazalo kao uspješno, samo zato što ne potiče od velikih farmaceutskih kompanija. Razuman, dobar i naivan  čovjek bi pomislio, da je potrebno samo testirati sredstvo i znanstvenom metodom utvrditi da li je ono  korisno. Ukoliko nije, sve je jasno. Što ako se rezultati uspješnih studija namjerno ignorišu i skrivaju od javnosti, samo iz jednog razloga: bogaćenje. Burzi je zarada vrednija od života samoga, bolest je unosnija od zdravlja.

Malariju uzrokuje parazit zvan Plasmodium, kojeg prenose komarci u tropskim krajevima. Od malarije oboljeva godišnje od 300 do 500 miliona ljudi, a od toga umire 3 do 5 miliona, uglavnom djece, koja teže podnose fibru. Dogodilo se da je igrom slučaja je napravljena studija o efikasnosti MMS-a (Clordioksida dalje CD-a) u lječenju malarije.  12.12.2012 je u Ugandi započeo eksperiment u kooperaciji domaćeg crvenog križa i onog interncionalnog (IFCR) i trajao je četiri dana. Testirana je 781 osoba, od kojih je 154 bilo zaraženo malarijom. Nakon jednog tretmana, koji se sastojao od 2 do 18 kapljica CD-a, ovisno od dobi oboljelog, sa dodatnom bocom mineralne vode, sutradan su 143 osobe bile zdrave. Nakon drugog tretmana se i kod preostalih 11 osoba nije mogla potvrditi zaraženost malarijom. Iako su rezultati studije spektakularni, vodstvo crvenog križa u Geneve-i  se pobrinulo, da se svi dokazi o postojanju te studije uklone. Za crveni križ i farmaceutsku industriju je puno lukrativniji posao cijepiti cijelo stanovništvo, nego liječiti samo one oboljele i to sredstvom koje zapravo toliko malo košta u usporedbi sa ljekovima, da je smiješno. Taj humani crveni križ dobiva godišnje 4.500 milona dolara za kupnju ljekova od industrije, sa kojom je u istom brodu. Ubrzo je ono jeftino, ali efikasno sredstvo za lječenje malarije zabranjeno diljem svijetskih zdravstvenih sistema.

Jedan liječnik, porijeklom iz njemačke, nalazi se tokom proljeća 2020-te godine u Južnoj Americi, tokom pandemije COVID-19, koja je tamo pokazala svoje oštrije zube, radeći u jednoj lokalnoj bolnici. Taj liječnik radi sa svojim timom u jednoj bolnici pretrpanoj bolesnicima, da bi se naposljetku i cijeli Ubrzo se cijeli njegov tim ljekara razbolio i završio na intenzivi. Poznavajući iz iskustva učinke CD-a na bakterije i viruse, usudio se, natjeran ozbiljnošću situacije, tretirati svoje oboljele kolege otopinom CD-a i to intravenoznim putem. Za par dana je cijeli tim opet bio na nogama i obavljao svoje bolničke dužnosti. Nakon što je taj njemački liječnik podijelio svoja iskustva u jednom videu, on je ubrzo nakon toga izbrisan sa you tube-a. Upravo brisanje tog videa, koji sam uspio pogledati, ali ne i podijeliti, me ponukao da pomnije istražim istinu oko ljekovitosti tog ominoznog dezinfekcijskog sredstva. I kao što je bio slučaj i sa malarijom, svjedoci smo kampanje, iza koje opet stoji farmaceutska industrija, kojoj je više u interesu da cijepi cijelo stanovništvo, nego da se na vrlo jednostavan i jeftin način liječe i izliječe samo oni koji su bolesni ili zaraženi.

Najlijepše stvari na svijetu su upravo one najednostavne i one su obično gotovo besplatne. Gore spomenuti događaji, u kojima se igrom sreće ili slučajnosti ,pronašao lijek i spasili mnogi životi, govori da  neka sila ipak uspije ponekad probiti fašisoidnu oklop „humanog“ društvenog sistema i ljudima ponuditi priliku za ozdravljenjem i zdravim životom. Za one koji vjeruju u svetost religije znanosti i medicine, sve ono jednostavno i jeftino biva obačeno brzom rekacijom ciničnog uma. Ciničan čovjek se radije odriče života samoga, nego da se odrekne služenju umu.

Zašto zdravlje mora biti privilegija samo onih bogatih ili izabranih? Zašto je normalnom, prosječnom čovjeku zabranjeno biti zdrav?

Fenomen tjelesnog dodira

“… sposobnosti, mogućnosti i dostignuća čarobnjaštva, od najjednostavnijih do onih najčudnijih, nalaze se u samom ljudskom tijelu.” Carlos Castaneda, Orlov Dar

Aktualne zabrane rukovanja, grljena ili bliskog pozdravljanja, stvaraju upravo neodoljivu želju za dodirivanjem. Zabrane u svim religijama služe izazivanju potrebe, stvaranju frustracije te na koncu mogućnosti kažnjavanja i generiranja osjećaja krivice. Grijeh nije ništa drugo do kršenje dogovora, pisanog zakona. Svaki zakon je zločin protiv slobode odlučivanja pojedinca. Lišavajući nas mogućnosti odlučivanja, zakon nas lišava i osjećaja odgovornosti (Kako je samo vizionarska bila ideja “socijalističkog samoupravljanja!).  Odlučivanje i prihvaćanje odgovornosti su temelji slobode i suvereniteta pojedinca.

Automatski pilot je samo drugo ime za umjetnu inteligenciju. Oba rade na osnovu zakona, protokola. Svako biće koje je taj sistem prihvatilo kao način života je sebe odrezalo od sadašnjeg trenutka, osjećanja stvarnosti, energije i životnosti. Živi čovjek živi i djeluje na osnovu savjesti koja se zasniva na svjesnosti sadašnjeg trenutka. Osoba djeluje po zakonu i pravilima koja su unaprijed postavljena i ostaje mrtva, umjetna inteligencija u biološkom tijelu. Istinsko uskrsnuće je proces umiranja osobe (AI, uma) i rađanje čovjekove iskonske svijesti u njegovom biološkom tijelu.

Stvarni rat koja hara u sjeni pseudo-pandemije virusa je ofenziva na našu tjelesnost. Gubitak tjelesnosti, koji nam se sad naređuje,  je kolektivni šok koji doživljavamo i prema kojem se treba odnositi kao prema ozbiljnoj rani,  traumi kojoj treba pristupiti stručno i bez podcjenjivanja. Biti poslušan i poštivati (i)legalne naredbe, koji su sada na snazi, zapravo  znači direktno podupirati globalni plan tehnološkog transhumanizm. Njegovi korijeni su duboko u temeljima naše civilizacije, čije težište je na intelektu. To je opet direktna posljedica njenog oslanjanja na starogrčku filozofiju, osobito Platona. Filozofija za koju je znanje i razumijevanje svijeta moguće samo kroz intelekt (etiketiranje i vrednovanje u odnosu na praktičnu upotrebu), koji je pak sebe proglasio duhom i dobio auerolu svetosti, uzeo si je za pravo da strogo sudi o “nesavršenosti” (grešnosti) tijela i obznani svoj krajnji cilj u njegovom prevazilaženju, da ne kažem ostranjivanju, poput smeća. Kršćanska teologija, koja je u “ratu sa tijelom” od svojih početaka do danas, doslovno prati smjernice te vrlo ograničene filozofije i time potvrđuje svoje rodoslovlje. Iako i u samoj Bibliji stoji : “Logos je postao meso!”, Crkva je to slučajno previdjela, kao uostalom i naša pseudo-materijalistička znanost. Nezdrav odnos Crkve sa tijelom, direktno se oslikava u skandalima silovanja i seksualnog zlostavljanja. Bolestan odnos znanosti prema tijelu se pak direktno oslikava u njenom ignoriranju kvantne filozofije, fenomena svijesti, silovanju cijepljenjem i trovanjem lijekovima.

Strah, koji sada postaje dio naše genetske osnove, dok poštivamo zabrane dodira i sastajanja, znak je naše nezrelosti, nerazumijevanja i nadasve nedostojnosti posjedovanja ovog energetsko-biološkog čuda, koji zovemo tijelo. Slijepo poštivanje hijerarhije koja razdvaja i uzdiže iintelekt iznad tijela, odražava se u eksploziji neuroloških i svih ostalih modernih bolesti. Slijedeći tu filozofiju samožrtvovanja ili samoubistva na rate, mi doslovno osakaćujemo naš imunski sistem. Jeste li primjetili da intelekt uvjek provodi strategiju razdvajanja (suprotno od sjedinjavanja, religio)? Ili smo u ratu sa đavolom, “bratskim” vjerama naših susjeda, nevjernicima i hereticima ili pak u ratu sa teroristima, virusima, klimatskim promjenama… Jeste li primjetili da je narativ naređenja u religiji i zanosti uvijek narativ rata.

Blagodati dodira su neizmjerne, pogotovo oni dodira koji nas umiruju, opuštaju i time podstiču proces regeneracije. Upravo je masaža izuzetna podrška imunskom sistemu. Zločin trenutnog izgladnjivanja masera i maserki je dio globalnog plana otuđivanja od vlastitog tijela. Imao sam sreću, netom prije uvedenih anti-imunoloških mjera, iskusiti “intenziv masaže” (3 thai masaže u tjedan dana). Rezultat je bio stanje bića vrlo blisko onom koje opisuju mistici. Osjećaj tjelesnog blaženstva, mentalnog mira i gotovo svete povezanosti sa svim ljudima, kao jedne velike ljudske familije. Sve je postalo jedno i moje cjelokupno biće je postalo dio tog jedinstva. To divno stanje je postajalo skoro tjedan dana i uvijek ga se mogu prisjetiti i aktivirati njegove blagodati.

Jesmo li se u školi učili kako da masiramo sebe i svoje bližnje? Jesmo li učili kako da se sjedinimo sa svojim tijelom? Jesmo li učili da je tijelo svetinja, život, božansko? Jesmo li učili da je princip sjedinjavanja božanski princip ljubavi, a razdvajanja princip mržnje i ugnjetavanja? Nismo, ali nikad nije kasno, dok god dišemo ovu smiješnu, nevidljivu tvar i čujemo kucanje vlastitog srca.

Znanost i religija nisu nikakvi protivnici, već pobornici transhumanizma. Oboje su ideologije anti-individualne i anti-tjelesne orijentacije. Tjelesnost je uvijek bila i ostala baza individualnosti, slobode, razvoja, života, evolucije. Tjelesnost nije nikad bila u suprotnosti sa duhom, ukoliko duh očistimo od lažnih etiketa. Istinska duhovnost je uvijek bila i ostala tjelesnost, proširena na na nivo percipiranja energije, a istinski duh uvijek bio i ostalo naše individualno energetsko tijelo, naš anđeo u vječnom izgnanstvu, zaboravljeni brat u konstantnom izbjeglištvu.

Budimo nježni prema sebi i svijetu oko nas! Budimo oprezni! Izgubimo li tjelesnost, automatski gubimo i duhovnost. Tijelo je dio duha (energetskog tijela), njegov malo masivniji brat.