Upute za žive ljude
Dragi živi ljudi, Primam mnogo upita kako se prijaviti da postanete živi čovjek. Naravno da je ideja ridikulozna jer ono što već jeste ne možete postati. Ono što pitate kako formalno postati sukreator zajednice živi čovjek, pa da vam ukratko objasnim. Sukreator zajednice “Živi Čovjek” formalno ne možete postati jer ta zajednica formalno ne postoji
Treća konvencija živog čovjeka – “A sad adio 2.dio”
Proglašavanje zajednice “Živi Čovjek” uspostavljenom samo je jedan pravni moment izražen u trenutku vremena, a koji je bio na ovoj konvenciji, dok je stvarni suverenitet davno prije već shvaćen u našim srcima i umovima. Tako je ovo proglašenje samo odjek svijesti i razumjevanja života i iluzije života, te izabiranje ovog prvog. Pitanje je časti u
Totalitarizam, tiranija, demokracija, jeli bitno?
Dakle totalitarizam i tiranija su samo etikete koje se teško mogu direktno za nekoga zalijepiti, a sa nekoga skinuti, jer tih elemenata ima svugdje kod bilo koga jer se u biti stvari svode ne na uređenje već na ljudsku narav i njihove motive. Ove etikete služe kao mentalne slike za površne gledatelje kako bi postavili
Treća konvencija živih ljudi – “A sad adio!” 1.dio
Postoji mnogo pokreta, inicijativa, lista, društava koji žele doći do slobode, istine, pravde, boljeg sutra. Većina njih je locirala istinu i slobodu i odredila određenu rutu i plan putovanja do iste. Takvi su scenariji za osobe izuzetno primamljive jer znaju točno što, kako i kada trebaju raditi da bi ostvarili cilj. Naša zajednica mada ima
Društveni ugovor: prosvjetiteljska fikcija ili korporacijski spin
Dana 20. svibnja 2019. godine u 13 sati, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu održala se panel diskusija “Društveni ugovor: prosvjetiteljska fikcija ili korporacijski spin”. U panelu su sudjelovali Vedran Miočić-Stošić (Zajednica Suverenih Ljudi na Zemlji “Živi čovjek”), Tomislav Pletenac (Odsjek ta etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta) i Josip Zanki (Akademija likovnih umjetnosti). U
Oslobođenje od ideja o prehrani – Suvi post
Oslobođenje od ideja o prehrani – Suvi post Oslobođenje je kompliciran i zahtjevan proces. Sloboda koju smo donijeli osobama na prošloj konvenciji konvertirajući ih u ljude ili živog čovjeka je samo prvi korak u grandioznim oslobođenjima kojima ova zajednica stremi. Oslobođenje od ralja sistema pravnim i trgovačkim metodama posao je koji smo uspješno administrativno odradili.
Papirnata sloboda – izvještaj sa treće konvencija živih ljudi
Što reći nego, sloboda konačno! Zajebajen se, vjerujem da ste skužili, barem većina vas, da se na ovoj konvenciji dogodilo nešto spektakularno, a opet ništa se nije dogodilo. Nitko nije više ili manje slobodan nego li je bio prije konvencije, jer ikakvi papiri slobodu osigurati ne mogu. To nas nije pak spriječilo da po izuzetno
vedran miočić stošić
[su_heading style=”default” size=”20″ align=”center” margin=”3″ class=””]vedran miočić stošić[/su_heading] [su_row class=””] [su_column size=”1/2″ center=”no” class=””] [su_dropcap style=”default” size=”2″ class=””]O[/su_dropcap] vaj proglas ustanovljava novi ili izmijenjeni univerzalni poredak u odnosu čovjek – država/pravni sistem/agenti sistema. Ovim proglasom je svjesno, bez ikakvih skrivenih ili izvrnutih namjera, transparentno i jasno, javno izrečena suverena slobodna volja Čovjeka koji Jest Život..
Sve veća zajednica ljudi koji odbacuju sistem
On se odrekao države: ‘Dokumente koristim samo u situacijama kada svojevoljno pristanem na poslovanje s tvrtkom – Republikom Hrvatskom’ Zadranin Vedran Miočić-Stošić odlučio je da više neće poslovati s državom u nametnutom odnosu, njegova borba i dalje traje i nije jedini u Hrvatsksoj Možete li za sebe reći da ste živi čovjek? A možete li reći
Udrobljeno obrazovanje … Ljubav je stavljena na muke 1/3
Prvotna namjera da ovaj članak bude dopuna, nešto kao logičan nastavak predavanju „udrobljeno obrazovanje“, predavanja održanog na Drugoj konvenciji živih ljudi, na neki je način tijekom pisanja transformirana uvidom da je tema odgoja i obrazovanja toliko bitna da o njoj jednostavno ne bi trebalo uopće prestati pričati i pisati i da nema ikakve potrebe čekati