Suveren je onaj koji ovisi jedino i isključivo samo o sebi – samodostatan. Onaj koji je sam svoj gospodar i zadovoljava sam sve svoje potrebe. Ako je to tako onda je suverenost jedna psihološka kategorija zrelog čovjeka koji je prošao sve i svašta kroz život i u jednom momentu zaradio, stekao, naučio, saznao spoznao svoju suverenost. Djeca ne mogu biti suverena, jeli tako?
Nema logike, ako ti netko daje suverenost, ili ako tvoja suverenost proizlazi iz nečeg što nisi ti, onda ti nisi suveren jer ona ovisi o onome tko ti je dao. Suverenost se ne može niti priznati, niti se može tražiti priznanje suverenosti. Suverenog jako svrbi jeli netko priznaje ili ne priznaje njegovu suverenost.
Suverenost kao stanje slobodne nevezanosti i neovisnosti ne može biti donirano. Jer ako je donirano ovisno je o onome tko ga je donirao. Osim toga suverenost kao stanje svijesti se ne može donirati sve i da se hoće. Suverenost je u psihološkom, ali u svakom drugom smislu prirodno stanje svijesti čovjeka kao žive duše/duha.
ČOVJEK JE JEDINI KOJI MOŽE BITI SUVEREN, JER JE JEDINO ON SPOSOBAN ISPUNITI SVOJE POTREBE.
Suverenitet je stanje čistog postojanja neovisno o ikome, ičemu ili o ijednoj misli o postojanju. Stoga je suverenitet i sloboda jedno te isto. Jedini istinski suveren je stvoritelj (bog). On jedini jest. Također sve što je stvoreno od njega i nosi život u svojim venama je u nekom lokalnom smislu suvereno – slobodno.
Onda je suveren svatko onaj tko nema nikakve potrebe ili u lokalnom smislu onaj koji može zadovoljiti sve svoje potrebe. Stoga suverenitet se ne može predati, poslati, naučiti, pronaći, steći, naslijediti, jamčiti, osigurati.
U pravnom smislu Suverenitet je eksluzivno pravo vršenja vrhovne političke (npr. zakonodavne, sudske i izvršne) vlasti nad određenom geografskom teritorijom, grupom ljudi ili samim sobom. Pojam suverenosti je prvi put u istoriji pravne i političke misli istakao Jean Bodin u 16. vjeku. Boden je suverenost odredio kao apsolutnu i postojanu vlast države. Zapravo, suverena vlast je jedina vlast koja spolja ne zavisi ni od koje druge vlasti, a unutar države je viša od svake druge vlasti. Po njemu, suverena vlast je najviša, nedjeljiva, neprenosiva i neotuđiva. Ova definicija suverenosti je i danas u upotrebi. Suveren u pravnom smislu nije suveren u pravom smislu jer nitko ne može donositi zakone osim stvoritelja. Pravila da, ali zakone ne. Kralj ne može biti suveren, jer ga je netko imenovao kraljem i dao mu krunu. Njegova vlast ovisi o podanicima, zlatu ili novcu kojeg posjeduje.
U duhovno psihološkom smislu duša je suverena. Dokle god čovjek postoji i djeluje kroz dušu u jedinstvu sa stvoriteljem (apsolutom) on je suveren. Kad se takav poredak poremeti i čovjek počne djelovati kao odijeljeni entitet (a što je iluzija) on gubi suverenitet. Onaj koji nije suveren je rob.
