Dobrodošli u psihijatriju

„Tko je lud, (ne)  budi mu drug!“

Onim pažljivijim među nama, vjerovatno nije promaklo kako se svijet  oko nas promjenio u zadnjih par tjedana.  I kao što već znamo, ništa, ama baš ništa se ne događa slučajno, pogotovo događaji ovakvih razmjera. Pandemija induciranog straha pretvorila je stanovništvo zemlje u hordu hipohondara. Strah od zaraze, bolesti i smrti direktno isključuje moć trezvenog rasuđivanja. Zatvaramo se svoje kuće, skrivamo se od virusa iza maske, dodire reduciramo na minimum i sve nastojimo dezinficirati. Svijet se pretvorio u jednu veliku psihijatriju otvorenog tipa. Što je sa onom zatvorenog tipa?

To što danas većina ljudi čini i stanje bića u kojem se nalaze, ne razlikuje se puno od bolesnika koji boluju od hipohondrije i koji se zbog toga „liječe“ u psihijatrijskim institucijama. Začudo, u ovom trenutku pshijatrije zjape prazne, dok se „ bolesnici“  dobrovoljno „instutucionaliziraju“ unutar svoja četiri zida.  Kako bi se rješio akutni problem praznih psihijatrija, kuju se planovi za njihovo popunjavanje. Nije li genijalna ideja sada u njih potrpati sve one ljude koji su zdravi, koji ne boluju od strahova, koji trezveno analiziraju situaciju i smišljaju strategiju da se suprostave inerciji bezpogovorne poslušnosti?  Zar nije genijalna ideja tamo zatvoriti sve one koji misle i djeluju drugačije? Aktualni slučaj u Njemačkoj potvrđuje ovaj trend. Jedna tamo poznata i priznata  pravnica (B.Bahner), specijalizirana za polje medicinskog prava (i sa „mudima do poda“), analizirala je aktualne mjere vlade iz perspektive pravne države, ustanovila njihovu nelegalnost, napisala tužbu i uputila poziv na javne proteste.  Reakciju vlasti nije trebalo dugo čekati. Prije nekoliko dana je dotična gospođa „institucionalizirana“ na intenzivnom odjelu psihijatrije u Heidelberg-u. Uhapšena je na ulici od strane policije, maltretirana, sprovedena u ustanovu i tamo zadržana 24 sata. U međuvrmenu je njena tužba odbijena i ona sada čeka suđenje zbog poziva na prosvjede. Iako su prosvjedi, toretski gledano, legalna reakcija građana na ugrožavanje demokratskih prava i sloboda, stanje na terenu je sasvim drugačije.  Moderni heretici (teoretičari zavjere), zajedno sa nezavisnom intelektualnom elitom, već desetljećima ukazuju na srozavanje demokracije i sloboda, nazivajući je  „demokracija pročelja“  (lažna demokracija koja putem medija drži u zabludi veliku većinu čovječanstva).  Upravo te slobodne mislioce željno očekuju prazne psihijatrije.

Upravo tokom aktualne pandemije, došlo je do jake polarizacije društva. Svi oni nekorupirani i hrabri liječnici, ekonomisti, sociolozi, politolozi i advokati, javno su se usprotivili službenim medijima i mjerama koje je donijela vlada. Liječnici kritiziraju radikalnost i globalnost mjera, ekonomisti njihovu štetnost u odnosu na privredu, sociolozi ukazuju na trvenja i raskol zajednice, politolozi konstatiraju suspendiranje demokracije, dok pravnici te mjere otvoreno nazivaju protuustavnim. Kamo sa svim tim ljudima koji misle drugačije?

Dokaz da je moderna demokracija zakazala,  je činjenica da nije omogućen siguran prostor za dabatu između dvije „ zaraćene strane“.  Odnos  moći između njih je nesrazmjeran. Suspenzijom demokracije i prava čovjeka, moderni heretičari su ostavljeni na milost i nemilost sila represije. Ako se ništa suštinski ne promjeni, doći će vrijeme kad će „zdravije“ biti lopov i kriminalac nego onaj koji misli drugačije.

Jedna od novosti koje je pandemija virusa Corone donijela sa sobom je promjena narativa službenih institucija naspram „teoretičara zavjere“. Dok su se do sada te iste spodobe javno ismijavale ili ignorirale od strane medija i institucija, svjedoci smo radikalnog pooštrenja , kako u agresivnosti samog  narativa tako i u odnosu prema tom dijelu društva. Za sve njih je već rezervirano mjesto u obližnjoj psihijatriji, koje će sa vremenom postati novi koncentracijski logori. Najlakše je neistomišljenike proglasiti iracionalnim, rastrešenim, ludim i odstraniti ih „kirurškim rezom“.

Na osnovu koje dijagnoze i pravne osnove će ti ljudi biti lišeni slobode i odvedeni na prisilno liječenje? Ako mislite da adekvatna dijagnoza ne postoji, varate se. Nedavno je generalni sekretar UN-a izjavio, da su najveća opasnost za društvo u trenutnoj situaciji tkz. teoretičari zavjere, koji sumljaju u namjere WHO-a, vlada i službene medicine, smatrajući ih korumpranim (pod kontrolom privatnih donatora (B.Gates) i industrije lijekova). „To su ljudi bolesnog razuma!“, kaže Guterres i stvarna opasnost za globalno zdravsteno stanje. Isti narativ može već neko vrijeme čuti na univerzitetima. Tamo se studenti, od za to spezijaliziranih profesora, podučavaju kako reagirati na „absurditete i iracionalnosti“ teorija zavjere. Njih se etiketira kao ljude čiji um primitivan, neškolovan i čiji razum je bolestan. Da bi se te građane druge klase nekako legalno odstranilo, potrebna je medicinska dijagnostika. Za sve oboljele je određeno liječenje u za to specijaliziranim ustanovama. To je „humani“ odgovor našeg humanog društva na škakljiva pitanja njegovih kritičara, sa kojima je bilo kakav diskurz nepoželjan i stoga okarakteriziran kao nemoguć. Kako je moguće filozofirati sa luđacima?

Jasno je da iza te strategije stoji jasan plan za diskvalifikacijom svih kritičara, njihovim etiketiranjem kao bolesnih-nenormalnih-manje vrijednih ljudi o kojima se mora pobrinuti društvo, nebi li se zaštitilo od otrova koje oni šire.  Zar pitanje lijeka i otrova nije pitanje doziranja? Zar teorije zavjere nisu ogledalo društva u kojem je jedan njegov veliko dio izgubio povjerenje u legitimnost vlasti i medija? Čim se ustoliči taj nivo rasuđivanja, institucionaliziranje svih heretika postaje normalna i opće poželjna stvar, koju odjednom svi prihvaćaju i podržavaju.

Zar se tu ne radi o ratu za osvajanje monopola na istinu? Koliko je muke trebalo da se sruši monopol crkve na istinu? Danas taj monopol posjeduje znanost, koja je opet neupitno produkt jezuiteske ideologijei strategije. Moderni heretičari oduzimaju onoj korumpiranoj znanosti pravo na posjedivanjem monopola istine. Njihovo objašnjenje za aktualnu pandemiju glasi: umjetno stvorena kriza od strane“ duboke države“ (fasadna demokracija) kako bi se putem ekonomskog kaosa i atmosfere straha uništili temelji sadašnjeg društva (ljudska prava, individualizam, porodica, nacija, religija) i preko svojih institucija (UNO, WHO, IMF,…) društvo odvelo u novi svjetski poredak, bliži kontroli, diktaturi i totalitarizmu.

Izvanredno stanje je kvazi stanje rata, vrijeme prijekih sudova i brzih akcija. Tako je u roku od par sati moguće ukinuti postojeće zakon o slobodi govora i kretanja, stvoriti pritisak na neku osobu, dovesti je u stanje ugroženosti, proglasiti zbunjenom, rastrešenom i opasnom po okolinu, te po hitnom postupku nasilno hospitalizirati. Svi osim pravnika se tješe da će sve neugodnosti proći sa završetkom pandemije, koji znaju da će svi novi zakoni o kontroli i suspendiranju sloboda građana ostati, kao što su ostali i oni doneseni na početku „rata protiv terorizma“. Virusi i teroristi su nevidljivi i nepostojeći neprijatelji, te se rat protiv njih može produžiti u daleku i neizvjesnu budućnost.