duhovnost

Sve je savršeno, zar ne?

od

Jeste li čuli za duhovnu izreku koje se često šalje naokolo tipa „Ako želiš biti sretan, budi”. Ha? Prekrasna izreka, zar ne! Ako želiš biti sretan ne trebaš ništa raditi samo budi (samo stoj na svjetlu kako bi rekao Goran Bare). Međutim što je sa izrekom „Ako želiš biti nesretan, samo budi” Ima li ona smisla? Ili „Ako želiš biti idiot samo budi” Hmm, sad sam se izgubio! Možda neki ljudi zaista žele biti idioti, a šta im je onda za raditi ili samo da budu, ne znam. Imate li vi kakav odgovor na ovu zavrzlamu?

Utjecaj uma zalazi u sferu duhovnog mnogo više nego li bi mi htjeli priznati sebi. Ne u smislu da um ima upliv u duh već da ono što mi mislimo da je duhovno uopće to nije. Um je skrivač i šaljivdžija (joker) i kada mislimo da ga nema on je prisutan i prodaje nam šuplje priče pod najveću duhovnost, da se nastavimo gađati izrekama koje u biti ne razumijemo!

Obratio sam pažnju u posljednje vrijeme kako se svi gađaju duhovnim doskočicama koje nazivam svakodnevnim mudrolijama, ono kad neznaš što bi rekao pa kažeš nešto mudro. Tipa „Što je tu je” ili „Kako je tako je”, „Bit će kako bude”, „Što treba biti bit će” ili „Sve je točno kako treba biti!”

Često se u ovim vremenima govori o tome da ne postoji slučajnost i da svaki uzrok ima svoju posljedicu, te da je sve savršeno, onako kako treba biti. Hmmmmm, ovo me podsjeća na new age romantizam kako ga voli nazvati kolega Fernando, gdje se mudrolije sipaju lopatom ali nitko ne shvaća smisao tako izgovorenih mudrolija. Interesantno je da mnogi od onih koji govore da je sve savršeno kopaju rukama i nogama da promjene svijet jer on eto propada i idemo u kolektivnu pogibiju. Kako to? Kako to?

U duhovnoj ekstazi, prosvjetljeni ljudi koji su prebivali konstantno u duhovnim dimenzijama shvaćali su nepogrešivost i pravednost sistema kozmičkog kreatora i kazali da je sve točno onako kako treba biti tj. da greška ne postoji! Takvi ljudi nisu imali ikakve materijalne aspiracije ili želje za promjenom svijeta ili bilo kakvih drugih okolnosti, jer su shvaćali da je sve savršeno te stoga ne treba išta mijenjati.

Um naravno ovu izreku nije shvatio, jer nema kapacitet za to pa ju je preveo na svoj jezik. Ako pogledamo malo svijet vidjet ćemo da se događaju stvari koje ne želimo da se događaju i koje ne treba da se događaju. Npr. rat. Dakle kad bukne rat da li je sve kako treba biti ili nije? Ako je prije rata također sve bilo savršeno zašto je buknuo rat? Možemo ovo gledati i sa individualne razine. Zašto je čovjek nezadovoljan ako je sve savršeno? Je li nezadovoljstvo savršenstvo? Ili, nezadovoljan sam jer tako treba biti! Ili ću ipak nešto napraviti da više nisam nezadovoljan? Ako nakon toga opet budem nesretan da li to također treba biti ili se potkrala greška? Hmmm! Dakle zašto bi u životu trebali imati ikave aspiracije, želje, težnje ako je sve kako treba biti? Ili ipak život treba biti bolji, veći, sretniji? Ako ipak nešto nije u redu, a što treba bit bit će, tko je taj koji govori što treba biti? Što je to što treba biti? Ili nije uopće važno što treba biti, živimo u sadašnjem trenutku.

Ako pitaš sve ljude na svijetu treba li biti rata 99,9999% će reći da ne treba! Ali on se ipak dogodi! Pa kako je to moguće, kako bude ono što ne treba, tko određuje što treba, a što ne?

Ljudi znaju oboliti i kazati da tako treba biti ili donesu krivu odluku zbog koje pate i oni i ostali pa kažu da je to tako trebalo biti. Ozbiljno! Je si ti to sam odabrao ili nisi imao ikakvu mogućnost da na to utječeš? Izabrao si bolest? Moram priznati da si budala, jer je ljepše živjeti bez bolesti! Takvim bi tipovima trebalo provaliti u kuću, opljačkati je pa kad se uzruja i naljuti onda mu kazati da je sve kako treba biti, da se ne uzrujava, pa čak i svaliti krivnju na njega jer je on svojom podsviješću prizvao lopova! Ha, ha dobra šema koju mnogi i prihvaćaju! Međutim može se desiti da tip odvrati tako što probuši gume na vašem autu opet pod motom da je tako trebalo biti, a vi mu, opet pod istim motom, opalite šamar. On onda uzme montirač, a vi palicu i rat započne! Ali opet bez uzrujavanja jer sve je savršeno, točno onako kako treba biti, ni manje ni više.

U ovakvim momentima ove šećerne izreke dođu kao slamka spasa od potpunog potonuća u krivnju i bežanija od odgovornosti! Zasrao sam, ali tako treba biti, nije moglo biti drugačije! Ma daj, što reći, kakvu posluku porati?

Dakle ako se događa rat, netko ga želi, treba inače se nebi događao! Da li je rat, bolest, glad, nesreća dio božanskog plana, pa se on odvija bez obzira što nikome ne treba i niko ga ne želi? Kakav je to Bog koji dozvoljava ovakva sranja, i kakav je to božji plan. Ovakvo planiranje i organizacija ne spada u domenu savršenog superiornog bića i u svakom pristojno vođenom univerzumu takav tip bi već odavno dobio nogu u guzicu, kako bi rekao genijalni George Carlin. Dakle, kakav je to savršen svijet u kojemu se događaju ovakva sranje. Probat ću to prikazati kroz analogiju nogometa.

Možemo promatrati nogomet kao sarvršenu igru jer je lopta uvijek točno tamo gdje treba biti! Dakle  lopta je uvijek tamo gdje ju je određeni igrač uputio sukladno smjeru i jačini. Nikad se nije desilo da si udario loptu prema naprijed, a da je ona otišla iza! Ona je uvijek otišla tamo gdje je upućena. Možda nije otišla tamo kamo ju je igrač htio uputiti, ali savršenstvo nema veze sa htjenjem, pa je stoga nogomet savršen. Bez obzira što je je u toj igri sve kako treba biti, činjenica je da neki igrači imaj dvije lijeve noge i da je gledati takav nogomet (mada je savršen) izrazito dosadno i naporno. Postoje igrači koji mogu uputiti loptu točno tamo kamo žele i njih je interesantno gledati jer su vješti. Međutim i Messi i bilo koji lijevi half neke seoske momčadi jednako su savršeni, ali majstorstvo se mjeri time da ti dovedeš loptu točno na ono mjesto gdje ti želiš, gdje si zamislio!

Probajmo sada usporediti život sa nogometom!

Prvo, u nogometu su jasna pravila i što se želi postići sa igrom dok u životu toga nema! Istina je da je život savršen i donosi ti točno ono što si naručio, ali znaš li što si naručio i kako se to naručuje. Nogomet ima cilj, a to je dati gol. Ali koji je cilj života? Kako ćeš udariti loptu i prema gdje ako ne znaš gdje je gol! Zašto uopće igraš igru kojoj ne znaš svrhu niti cilj. U takvom neznanju svrhe i cilja najlakše je reći, “Sve je savršeno i sve je kako treba biti”, makar promašio ceo fudbal! Majstori dovode život tamo gdje oni žele, s time da su prethodno shvatili bit igre. Obični igrači pucaju naslijepo jer ne znaju bit i svrhu, pa lopta savršeno odleti u draču gdje se probije i više nije za igru! Neki misle da znaju smisao života pa igraju. Trude se, trče, udaraju, uklizavaju, ali nikako da postignu gol to ogromno oduševljenje i olakšanje postignutog kada publika padne u delirij a ti shvatiš da je to to! (Možda usporedba nije najbolja, ali ….)

Nadalje.

Zamislite da u momčadi imate igrača protivničke momčadi koji je navukao dres vaše i stalno daje autogolove. Vi mislite da je on vaš igrač pa autogol pripisujete nespretnosti (mada savršenoj), a ne shvaćate da taj igra protiv vas! Njegov cilj i vaš nije isti!

Mi u životu imamo jednog takvog igrača u našim redovima! To je um ili životinjska svijest! Ona funkcionira savršeno! Što misli to se i dogodi, ali se postavlja pitanje tko joj šalje misli, slike, ideje, vizije koje ova misli! Koji je cilj te svijesti, a koji je naš cilj!

Čovjek je božja kreacija uz dodatak kreacije demijurga. Bog je kreirao dušu i dao životnu silu (duh) koja je postavljena u materijalno tijelo kojim upravlja svijest (um). Svijest svakog čovjek je individualna ali i povezana se kolektivnom sviješću 3D Matriksa koju nazivamo Sotona ili Ariman u biti poznatiji kao Sistem. Sistem ima jedan cilj, a taj je da spriječi igrače da spoznaju svrhu i cilj života kako bi on kao parazit mogao opstati hraneći se  duhom/energijom ljudi! Ustanovio je sve moguće podsisteme svijeta koje stalno govore umu čovječjem što i kako treba raditi i kako živjeti, tj stalno ubaciva smjernice koje odvode čovjeka od stvarnog smisla života! I čovjek puši foru jer vjeruje „svojem” um, neprijatelju u svojim redovima i pogiba na bojnom polju života stalno. Ali, to je točno kako treba biti, zar ne? Nije li čovjek točno na onom mjestu na kojem treba biti? Jest! Da li je na onom mjestu na kojem je htio biti? Nije!!!!!!

On je zaveden, da misli da su nametnute ideologije stvarna istina i da po njima treba živjeti. Kad shvati da je ovca često bude kasno, ali tko mu je kriv što je glup i naivan jer tako i treba biti! Ako je tvoj život kojeg vodi netko drugi točno kako treba biti i savršen, za koga je savršen? Ako ti nisi htio rat a rat se dogodio, čiji je to rat? Ako nisi htio bolest, a ona je došla tko ju je prizvao? Je li to savršeno?

Tek kad čovječanstvo bude shvatilo sa smo vođeni divovskom sviješću koju zovemo sistem i da ona gotovo u potpunosti upravlja sviješću i umovima ljudi te doslovno s njima igra šah u kojoj jedni ljudi predstavljaju crne, a drugi bijele figure! Kad igrate šah sami sa sobom koji će pobijediti? Pa oni koji ti želiš da pobjede! Imaju li ovi drugi ikakve šanse? Nikakve! Ako sistem želi rat, imat će rat. Točka. Njegova snaga može oslabiti tek onda kad ljudi shvate da su njegove sluge i počnu odbijati djelovati u njegovo ime!

Stoga da li je sve kako treba biti? Ta izreka ima smisla tek iz duhovne pozicije kad čovjek vidi sve svjetove i perspektive. U svijetu uma ona se zloupotrebljava kao opravdanje za loše ispucanu loptu! Može li savršenstvo postojati ako se nalaziš na mjestu na kojem ne želiš biti? Može, ali to um nikako ne može shvatiti, može se samo praviti da zna, jer se to nalazi van njegove dimenzije i implicira znanje više razine!

Pa onda koji je odgovor na ovo jebeno pitanje! Da li je sve savršeno i ništa ne treba dirati ili je sve u kurcu i treba popravljati. Odgovor je kako bi moj prijatelj rekao: “ili”

 

Webinar – Slojevi osobnosti

od

Mnogi se nisu nikada pitali koja je i da li uopće ima razlike između čovjeka i osobe. Zahvaljujući između ostalih i meni ovo pitanje je doprijelo do mnogih i mnogi su ga ozbiljno shvatili i proučavali. Kako je sve skupa počelo kroz ideju od izlaska iz sistema osobe se uvijek promatrala kao pravni koncept (što on u biti jest). zapravo u pravnim labitirtima ne postoje ljudi već samo osobe. I mnogi su tu stali misleći da us sve tajne osobe i osobnosti time razriješene i da kad se riješiš osobne iskaznice ili raskuneš ugovor koji ti je nametnuo pravnu poziciju i osobnost postaješ slobodan i živi čovjek.

Eh, nažalost mnogih to je daleko od istine. Osoba je uvijek vezana uz identitet bilo koje vrste, a mi se u životu vežemo na bezbroj raznih stvari i to jako često potpuno nesvjesno. Osim toga zbog nedostatka zanja o sebi ali i slabosti volje pristajemo biti ono što drugi od nas traže ponovo se postavljajući u poziciju osobe a zarad kakvog interesa. Dapače ti slojevi mogu ići jako duboko da samo istraživanje identiteta koja utječu na naš život traju beskonačno dugo sve dok ne otkrijemo iluziju u samom konceptu osobe i osobnosti.

 

Uvod u priču o živom čovjeku

od

Obzirom da je u posljednje vrijeme broj ljudi kojeg zanima tema živih ljudi naglo skočio javila se potreba da onima koji su tu prvi put predočimo bez trošenja mnogo vremena i prostora bazične istine o ovom znanju. Naravno da je ono samo površinsko, ali je dovoljno da zainteresira bilo koga tko želi učiti dalje. I onim naprednima nije se loše podsjetiti koje su bazične istine zajednice jer je vrlo lako skrenuti sa puta u stramputicu i govoriti svima da si živi čovjek a zapravo se ponašati drugačije ili djelovati drugačije. Ovo nije nikakva kritika jer svatko na kraju snosi odgovornost za vlastito djelovanje. Ipak dobro je s vremena na vrijeme čekirati svoju poziciju i koliko te je inercija vratila natrag u konformističko stanje svijesti u kojem je preživljavanje i uspjeh u materijanom svijetu najbitnija stavka. ali to neka vidi svatko za sebe!

 

Webinar Autoritet

od

Autoritet je nekada bio nepoznat pojam dokle se na zemlji nije pojavio iluzorni koncept civilizacije i civiliziranih društvenih uređenja. Tako i sama riječ autoritet ima svoj korijen u Rimskom pravu (auctoritas). Danas je potpuno normalno imati nada sobom autoritet ili stremiti da i sam postaneš jedan kako bi imao podanike ili sljedbenike. Da li bi i zašto bi čovjek trebao imati ikakav autoritet pitanje je koje svatko treba postaviti sam sebi. U kolektivističkom smislu svaki pristalice takve ideologije tvrdi da kolektiv treba biti vođen i da je narod bez vođe kao muva bez glave. Individualisti pak smatraju da čovjeku netreba ikakv autoritet pogotovo u društvenoj zoni, te da je to kao i svako drugo, individualno pitanje.

Danas se autoritet nameće u svim segmentima življenja jer je individualizam strogo zabranjen, a kontrola dominira. Psihološki se čovjek lomi od malih nogu kako bi bez pogovora i što jednostavnije primio bez puno prigovora bilo koji autoritet kao nešto normalno pa čak i poželjno. Ta se priča ciljano potiče kako čovjek nikada ne bi imao sebe i kako bi dovijeka ostao nesposoban odlučivati bez prisile ili pritiska o svojem vlastitom životu!

Webinar – Rimska Crkva

od

Rimska crkva je prva državom određena službena religija. “Duhovno” i “svjetovno” se spojilo u Rimskom carstvu kao nikada prije, a svećenstvo je sada moglo upravljati svekolikim čovječanstvom bez obzira na njihovu religioznost. “Bog” se spustio na zemlju (u obliku crkve) u pokušaju da iskrivi izvorna učenja pripisivana Isusu pretvorivšio ih u organizaciju za kontrolu religioznih umova. Tako je sve do današnjeg dana kad se na tu istu crkvu ne gleda kroz prizmu čovjeka i njegove individualnosti i duha, već kroz prizmu organizacije i kolektivnog mentalnog sklopa koji na veliku žalost svih kojima je do toga možda stalo sa svjetovnim nema dodirnih točaka.

Na taj se način rimska crkva protežirala u duhovnu organizaciju čiji je glavni cilj saklupljenje svjetovnih bogatstava i osvajanje političke, i svekolike druge moći u čemu je bila prilično uspješna. ono u čemu je potpuno podbacila je nažalost ono što se smatra njenom primarnom djelatnošću, a to je “dušebrižništvo”. U ovakvom obliku crkva nikada nije niti organizirana da bude podrška oslobođenju čovjeka i spajanju sa svojim duhovnim potencijalima, već peta mentalna kolona Arimana i njegovih jataka koji u materijalnom svijetu, (kojim i upravljaju) igraju i svjetovne i duhovne uloge, poziciju i opoziciju. Stoga što god izabereš sigurno ćeš pogriješiti.

Na kraju krajeva nije li period od 13 stoljeća dovoljno dobar indikator učinkovitosti. Ako nisi uspio narod produhoviti u 13 stoljeća nećeš ga nikad ni produhoviti .

Čemu uopće crkva služi?

 

Vebinar suverenitet

od

Dragi čitatelji željni znanja.

Slijedeći webinar je „Suverenitet“ u kojem ćemo pričati o suverenitetu tj što je to i da li je moguće biti suveren i ako jest kako se to ostvaruje. Naglasit ćemo i dio u kojem se suverenitet dotiče pravnog sistema i vidjeti razlike između ovih oblika. U ustavu piše “Republika Hrvatska je suverena….” Šta to znači? Krenimo nekom logikom. Republika Hrvatske ne može postojati, ako ne postoje “građani RH”. Dakle suverenitet proizlazi iz Naroda, jer RH jest narod zar ne? Da bi RH mogla biti suverena, narod mora biti suveren. Da ne petljam dalje, možda nije loše objasniti što mislim pod tim suveren. Suveren je onaj koji ovisi jedino i isključivo samo o sebi – samodostatan. Više na webinaru gdje ćemo zasigurno utvrditi da unutar iluzije ne postoji suverenitet i da je to samo obična izmišljotina isto kao i sve unutar sistema.

Delegalizacija imovine i upis svojine

od

Čovjekova imovina u duhovnom smislu je samo njegova Duša i to je nešto što je zaista njegovo, tj neodvojivo od njega, on je to. Materijalni aspekt imovine o kojoj se danas uglavnom priča, razglaba i za nju živi je onaj koju je čovjek „stekao“ svojim radom, ili trgovački gledano ona koju je platio novcem, pravno, ona koju je naslijedio. Ovdje uglavnom govorimo o objektima(kućama, stanovima, poslovnim prostorima) ili pak o zemljištima različitih vrsta, navodnih namjena i veličina. Mada nije namjera tvrditi da je čovjek gospodar ikakvih objekata i zemljišta, a pogotovo ne vlasnik istih sa ovom temom u duhu temeljnih istina Zajednice Živih Ljudi treba biti oprezan.

Ipak danas vrijeme je promjena i najbolji trenutak da se nova paradigma počne primjenjivati u praksi. Situacija se mijenja u korist čovjeka makar to mnogi ne vidjeli, pa je samim time i vjetar u leđa i podrška snaga svjetla i istine na strani Čovjeka u ovom trenutku više nego li prije, pa je ovo, da ponovim, najbolji trenutak za primjenu znanja koje smo stekli posljednjih godina.

Naime, zagovornici smo da materijalna dobra pripadaju samo onom čovjeku koji ih koristi, baštini, koji ih posjeduje, te u tom smislu ikakvo gomilanje nekretnina u nasljednom smislu nije poželjno u ovom trenutku. Živi čovjek je čovjek duhovne prirode kojem materijalna dobra nisu dominantni prioritet, ali nećemo iti reći da su mu na zadnjem. Mnogi „živi ljudi“ na neke „svoje“ zemlje nisu kročili nogom godinama ali pak tvdre da su njihove. Neki iti ne znaju gdje su te i takve, ali ih to ne smeta da i dalje tvrde da one pripadaju njima.

Generalni stav Zajednice jest da čovjeku pripada ono što mu treba i što koristi i to neotuđivo, bilo da je riječ o kući, stanu, zemljištu, poslovnom prostoru, ili svemu tome skupa.

Kad sam rekao da ova materijalna dobra pripadaju čovjeku neotuđivo, onda sam pri tom mislio da mu ikada i u bilo kojim uvjetima ne mogu biti oduzeta. Osim ako se čovjek istima prestane koristiti, pravo je drugog čovjeka da se njima koristi za svoju dobrobit u maniri dobrog gospodara.

Nema ikakve kupovine zemalja ili kuća i sl. Kuće napuštene više od 5 godina trebalo bi iti zakonski dodijeliti nekome tko ih treba i tko će ih koristiti. Zemljišta koja nisu korištena također duže od  recimo 10 godina može zauzeti kao posjednik tko god hoće. I to je prirodno pravo, po božanskoj namisli, koji i Jest stvorio Zemlju i Čovjeka za baštinika iste kao i svega što na Njoj Jeste.

Ali…

U trgovačkom sistemu komercijalno – financijske prirode temeljno je pitanje kao kreirati više „bogatstava“ (napumpati BDP) da bi bankari ili drugi lihvari (krvopije)mogli izdati mjenice ili neke druge  nazovi „vrijednosne papire“ (čitaj kreirali novac) na teret te imovine.  Stoga su ljudi gladni novca i trgovačkih banalija i bižuterije požurili registrirati „svoju imovinu“ koja će biti zalog novostvorenom dugu (čitaj kreditu, kreaciji novca) te su svoju imovinu legalizirali. Legalizirali su prvo sebe kao sudionika u trgovačkim procesima (registracija, rodni list), a zatim su legalizirali i imovinu kako bi imali ulog na kockarsko-trgovačkom stolu komercijalnih odnosa.

Imovina, u trenutku kada je legalizirana, postala je pravna stvar, predmet trgovačko-pravnog prometa, samim time i otuđiva a zavedena je u registre kralja kao vlasništvo pravne ili fizičke osobe koja je sudionik pravnog prometa.

Jednostavno zar ne…

Dakle imovina koja je legalizirana postaje otuđiva jer se nalazi u pravnom prometu. To potvrđuje i engleski pravni izraz „lienable“ što kad se rastavi znači mogućnost zaloga, dok je unlienable nemoguće založiti u nas prevedeno kao neotuđivo. Stoga svaka stvar u pravnom prometu je otuđiva za razliku od stvari koja nije u pravnom prometu, koja nema pravnu osobnost.

U prilog tome stavljam članak Ovršnog zakona RH:

Sredstva i predmet ovrhe i osiguranja; Članak 4.; (4) Predmet ovrhe ne mogu biti stvari izvan prometa, kao ni druge stvari za koje je to posebnim zakonom određeno

Dakle Objavom Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka i njezinim uručivanjem otvorila se mogućnost da živi čovjek napusti prostor trgovačko-pravnog sistema jer ima neotuđivo pravo slobodne Volje i na po svojoj prirodi svojstven Izbor.

“Opoziv vlasničkih ugovora;

Vlasništvo je Prirodi nepoznat pojam i ne postoji kao takvo. Priroda pripada svima, ali nikome posebno, te nitko ne može tvrditi da ima ikakvo vlasništvo nad nečim što je živo, a što je Zemlja i Sve na Zemlji. Vlasništvo, kao titula na pravo upravljanja komadom zemlje uz obveznu naknadu, uvedena je od strane „Božjeg agenta na Zemlji” (čitaj: institucija Pape) običnim izjavama i objavama, a koje su ovim dokumentom osporene. Ovim dokumentom proglašavamo sve zemljišne knjige nevažećima, pogotovo u dijelu u kojem su samoproglašeni agenti, zastupnici fiktivnog entiteta REPUBLIKA HRVATSKA-RH i svi ostali fiktivni entiteti koji iz toga proizlaze, zabilježili u zemljišne knjige (čitaj: registre) kao pravo vlasništva na svu zemlju, na teritoriju koji zovemo Republika Hrvatska, a koje proizlazi iz navodno dodijeljenog prava na svu Zemlju samoproglašenih zastupnika Boga, gospodara Zemlje. Živi ljudi ne priznaju ovakvu otimačinu, krađu i svojatanje Zemlje date Čovjeku na upravljanje i korištenje od Stvoritelja, kroz Dar Života i Bivanja na Zemlji. Stoga svi vlasnički listovi, posjedovni listovi i drugi certifikati koji zabranjuju ili ograničavaju uporabu zemlje, objavom ovog dokumenta postaju ništavni. Zemlja pripada onome koji je na njoj i koji je koristi na koristan i ispravan način. Korištenje ili imanje na zemlji u skladu je sa Prirodnim Pravom, za razliku od vlasništva, jer nad Životom vlast ne postoji, niti je tko može imati.

Vlasništvo, kao autorski rad ili djelo ili fikcija, moguća je jedino u svijetu koji nije živ, u svijetu fikcije, u svijetu odsutnosti, svijetu mrtvih, ali Stvoritelj Svega Vidljivog i Živog nije i neće ikada dati ikome vlasništvo nad Kreacijom. Sve izjave ili objave ikoga o tome da ima vlasništvo nad Zemljom, Prirodom, Čovjekom i nad Životom, te da im je to povjereno, najobičnije su izmišljotine, blasfemija i apsolutno su neprihvatljive, lažne i ništavne.
Svaki ugovor, zahtjev i/ili zapis, bez obzira da li je potpisan ili nije, a kojim se registracijom dozvoljava vlast fiktivnih entiteta nad bilo kojim Oblikom Života (Zemlja, Zrak, Voda, Flora, Fauna, Čovjek) ili nad rezultatima i plodovima rada i stvaralaštva Čovjeka, ovom je objavom odbačen. Dužnost je, na individualni zahtjev Čovjeka Živog, svaki zapis o vlasništvu iz registra u kojem se vode, izbrisati iz istog, kao i sve podatke koji se odnose na imovinu kojom gospodari i koristi Živi Čovjek.

Posebno ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije na postojanje istih, kojim bilo tko tvrdi da ima prava na Tijelo Čovjekovo, organe, gene ili bilo što povezano s Tijelom Čovječjim, uključujući i truplo (pepeo pepelu, Priroda Prirodi). Također ističemo da su raskinuti svi ugovori ili insinuacije da itko ima ikakva prava nad Duhom Čovjekovim, Mislima, Energijom ili bilo čime drugim što je, kroz multidimenzionalnu Stvarnost, izravno povezano s njime. Nema ikome suglasnosti, privole ili ikakve dozvole za prisvajanje Stvarnosti i svi takvi ugovori Ovdje i Sada su prestali vrijediti.

Raskidani su i nevažećima proglašeni i svi ostali ugovori koji ovdje nisu izrijekom spomenuti, a regulirani su zakonima, aktima, pravilnicima propisima i drugim aktima unutar ustavnopravnog poretka RH ili bilo kojeg drugog poretka na Zemlji koji tvrdi da ima prava nad Živim Čovjekom.”….

  • Zajednica također obavještava svih da će ući fizički u posjed dijela Zemlje za koji se utvrdi da je napušten i da se ne koristi, jer Čovjek pripada Zemlji, Zemlja Čovjeku, a ne fiktivnoj osobi zvanoj vlasnik upisanoj u Zemljišne knjige. Zemlja je uvijek pripadala onome tko je na njoj i koji je/joj koristi. To je Prirodni zakon, veći od ikojeg zakona kojeg su donijele osobe ili korporacije. Pri tom, dajemo garancije pod materijalnom, krivičnom i moralnom odgovornošću da ćemo zemljište koristiti u maniri dobrog i pravednog gospodara, te da ćemo se pažnjom i ljubavi odnositi prema Majčici Zemlji. Također izjavljujemo da nećemo svojim djelovanjem onečišćavati zemlju, vodu i zrak, tj. barem u mnogoj mjeri manje o onoga kako se danas tretira zemlja i okoliš…….
  • Zajednica uzima za pravo da osnuje privatni sud zapisa/arhiva.

(djelovi Objave Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka)

 

Mnogi ljudi su već preuzeli odgovornost i prihvatili se biti Sukreatori ove Zajednice jasno izražavajući svoju Volju i Izbor izlaska iz iluzornog trgovačko-pravnog sistema.

Dakle, problem nastaje sa imovinom, jer je imovina vezana za račun (teret), ( (nije naše) osobno ime svim velikim slovima) koji se vodi kao vlasnik registrirane svojine. Činom legalizacije ista postaje. otuđiva i za nju je izdan zalog u obliku državnih obveznica bez vašeg znanja, jer vi više niste baštinik te svojine već vlasnik, što je unižavajuća i iluzorna trgovačko-pravna titula.

Stoga bi sve objekte trebalo de-legalizirati i eventualno upisati u arhiv; pismohranu Živog Čovjeka, nastavno, u istu pismohranu koja već postoji za Žive Ljude, zatim automobile kao pokretnu svojinu, a isto to bi trebalo napraviti i za objekte i zemljišta.

Automobili se odjave, a isto to bi trebalo napraviti i sa objektima i sa zemljištima.

Kako?

Ima više ideja kako to napraviti :

  • Moguće bi bilo sklopiti kupoprodajni ili darovni ugovor između vlasnika i kupca ( u ovom slučaju živog čovjeka) koji osim imena nema, niti OIB, niti prebivalište. Ovakav ugovor koji nije sklopljen između pravnih osoba vrijedi kao i bilo koji drugi ugovor svjesno i vlastitom rukom potpisan. Ovakav ugovor možete potpisati (preporučeno) sa trojicom svjedoka koji imaju OIB i prebivalište, a čiji će potpis javni bilježnik ovjeriti, za razliku od potpisa kupca. U ugovoru je bitno naglasiti da kupac (živi čovjek) ne kupuje vlasništva jer njega ikakva pravna titula ne zanima već kupuje isključivo objekt/zemljište. Također u ugovoru se ne mora navesti niti kupoprodajna cijena jer ona može biti poslovna tajna, već se posebnim člankom utvrđuje da su svi dogovoreni uvjeti ispunjeni!
  • Isto je moguće i darovnim ugovorom, ili možda pozajmicom ili kreditom u kojoj je zajmodavac ili kreditor živi čovjek.
  • Ovakav ugovor ili čisti sporazum se zatim zajedno sa zahtjevom za brisanje iz državnog registra uputi na nadležni sud u kojem je registirana otuđena nekretnina.
  • Kupac objekta/zemljišta neće tražiti upis u zemljišne knjige, jer sve i da ga traži sud ne može udovoljiti njegovu zahtjevu, obzirom da isti nema osobnu iskaznicu i nije u pravnom prometu, ali će tražiti da se u vlasničkom listu upiše postojanje ugovora o kupnji ili nekog drugog zakonitog dokumenta koji potvrđuje promjenu podataka upisanih na vlasnički list (nešto tipa zabilježbe ili teret)
  • Obzirom da će sud vjerojatno donijeti neko solomunkso rješenje ili u potpunosti ignorirati/odbiti zahtjev bilo bi dobro da i prijašnji vlasnik uputi zahtjev za brisanje njegovog imena sa vlasničkog lista u kojem će prikačiti kopiju ugovora u kojem jasno stoji da on više nije vlasnik dotične nekretnine već ju je prodao Živom Čovjeku. Nigdje u ijednom zakonu ne piše da se objekt ne može prodati nekome tko nije u pravnom prometu.
  • Ugovor nije potrebno nositi na poreznu upravu, jer nije napravljen ikakav pravni promet obzirom da nije kupljeno pravo vlasništva pa nema niti prenosa istog.
  • Ukoliko sud odbije taj zahtjev što je vrlo vjerojatno trebalo bi se na njega žaliti i ići na sud više instance, o čemu možemo govoriti kasnije.
  • Živi čovjek, a bilo bi dobro da se ne predstavlja kupcem jer je to pravna kategorija trebao bi tražiti ispis nekretnine iz zemljišnih knjiga jer je ona sada van pravnog prometa, kroz nekakav nazovimo ga „Zahtjev za delegalizacijom“.

Sva ova papirologija donosi određenu pravnu pomutnju u redove ustavno-pravne birokracije jer ljudi u ulogama birokrata nisu navikli da išta osim pravnih i fizičkih osoba postoji i u čudu će vas gledati svakim zahtjevom kojeg podnesete. Ali navikavajte se na to.

Nakon ove papirologije koja i nije toliko velika, a za koju ćemo napraviti nekakve ogledne primjerke, potrebno je obavjestiti Grad/Općinu o novom pravnom statusu objekta ili zemljišta, skinuti sa kuće kućni broj i vratiti ga Gradu/Općini.

Nakon toga bilo bi dobro u potpunosti maknuti poštanski sandučić ili ga skinuti sa zida kuće i staviti na zasebno odvojeno postolje i na njemu napisati velikim slovima

„Živi Čovjek taj i taj

Samo u svrhu dopisivanja,

ne prihvaćam ikakve

službene dokumente“

Na određenu ploču napisti opet jasno vidljivo:

Objekt je svojina živog čovjeka

te nije dozvoljen ulaz osobama u

ikakvom službenom kapacitetu,

već isključivo živim ljudima.

Ovo se isto može napisti i na vratima stana ili poslovnog prostora dok se sve druge oznake trebaju ukloniti. Na zemljište samo postaviti tablu ili nešto slično tome.

Ovakvim upisom imovina stječe eksteritorijalni status i ne bi čak bilo loše na ulaz vrata ili zemljišta izvjesiti bijelu zastavu. Eksteritorijalnost proizlazi iz brisanja imovine iz registra (papira) RH čime njena nadležnost nestaje.

Upis objekta/nekretnine u pismohranu živih ljudi moguć je samo onima koji su Sukreatori Zajednice tj. koji su se proglasili Živim Ljudima. Ako to niste napravili prvo to je priroitetno. Oni koji jesu a žele upisati svojinu u registar pismohranu neka zahtjev pošalju na info@zivicovjek.org gdje će im  biti objašnjena procedura i kada će dobiti i QR code koji evidentira pismohranu svojine Živog Čovjeka.

Najvažnije: Ovo iznad nije pravni savjet. Svaki Živi Čovjek koji želi delegelizirati svoju imovinu radi sve isključivo na vlastitu odgovornost

Upozorenje: Ako se niste spremni nositi sa navalom i pritiskom uvijek novaca gladnih gradova i općina i njima pripadajućih komunalnih poduzeća, (državu nećemo iti spominjati) možda je bolje da ne ulazite u ove procedure. Ako pak jeste i spremni ste živjeti punim plućima u ovoj igrici imate našu potpunu podršku u svakom smislu.

 

Webinar Sloboda

od

Umorio sam se od teme koronavirusa i laži, teorija, informacija koje kruže naokolo u ogromnim količinama. Informacija ikad nije ni bila znanje, pa proučavanje ove teme služi isključivo za pripravnike početnike koji ne samo da ne vide išta sumnjivo i nelogično u cijelom događaju nego se niti ne pitaju ima li ovo smisla. Želim se baviti bitnijim temama, ili onima koje ja smatram bitnijima.

Webinare koje sam držao prošle godine (a čini mi se kao da je prije 5 godina) odlučio sam dati svima na uvid iako su do sada ekskluzivu imali oni koji su platili za njihovo gledanje. Ipak vrijeme je da postanu javni i nadam se da itko tko je imao ekskluzivu neće prigovarati zbog ovog jer ga nisam pitao.

Webinara ima ukupno 10 a započinjem po redu sa onim imena SLOBODA.

Mnogi ljudi žele danas slobodu! Međutim što je to? Svatko ima neku svoju sliku o tome što je sloboda i traže je u skladu sa tom slikom koju o njoj imaju.

Aspirant za slobodu traži slobodu u skladu sa svojim shvaćanjima(softwareom) što sloboda jest, kako se izražava, pa onda i djeluje u tom pravcu. „Onaj koji traži slobodu“ sve dok je ne pronađe je „neslobodan“ ili „zarobljen“. Kako smo već naučili kroz ovu “edukativnu platformu“ onaj koji se poistovjećuje sa mišlju o sebi tj. sa sadržajem uma je osoba/persona ili iluzorni lik koji djeluje u skladu sa svojim idejama/vjerovanjima uprogramiranima u um.

To da je koncept „slobode“ uprogramiran u um potpuno je jasno kada počnete pitati aspirante na slobodu što i kako napraviti da bi se dosegla sloboda.

U 99% slučajeva dobit ćete odgovor da bi bili slobodni kad bi rješili svoje financijske probleme, stambene probleme, zdravstvene probleme, probleme na poslu i živjeli negdje na selu daleko od svih ili džepova  punih love putovali svjetom. Ukratko kad riješe sve probleme bit će slobodni i neopterećeni i punim će plućima disati zrak slobode, napokon…..

Dakle ponovo analogijom iz ovog gornjeg zaključujem da kad se ostvari životni cilj koji je u svih ljudi manje više sličan. Kada „uspiju“ u životu onda će biti slobodni kao u onom vicu o ribaru koji je ležao i pecao, a biznismen ga kudio da se malo više potrudi upeca više i postane bogat….ma….znate taj vic.

Prvo što svaki aspirant na slobodu treba razlučiti sa sobom da li je njegova ideja o slobodi točna, ispravna, i dali je sloboda ideološki koncept ili je živa u svojoj biti. Možda vam ovaj webinar dade neke odgovore.

Vizija uskrsnuća i transhumanizam

od

Ne treba biti nikakav prorok za predvidjeti svijet koji nadolazi. Budućnost ne postoji, samo tok intenziteta sadašnjosti. Dovoljno je samo trezveno i sveobuhvatno sagledati sve karakteristike aktualno stanja i bliska proročanstva se počinju manifestirati pred nama poput holograma kvantnih mogućnosti.

Besmisleno se boriti protiv vjetrenjača. Uzaludno je pokušati zaustaviti tok duha vremena. Ipak, lagano preusmjeravati njegov tok u već pripremljene kalupe ili kanale, je nadasve moguće i u domenu izvedivog. Taj majstorski podvig preusmjeravanja toka energije i karaktera duha vremena u željenom smjeru je umijeće onih čarobnjaka romantike, koji lijenu masu društvene ne-svijesti ili egregor svih društvenih bića (osoba, ega), vješto oblikuju u njima prikladnu formu i smještaju u adekvatni kokošinjac. Na kraju se obično ispostavi, da je konačni rezultat tog “laganog preusmjeravanja”, u potpunosti različit od prvobitnog cilja. Dugoročni projekti tog tipa, su nešto što nadaleko prevazilazi dosege uobičajenog principa linearnog razmišljanja, mogućnost njihovog razumijevanja i na koncu dekonstruiranja njihove manipulativne nakane.

Transhumanizam, u pozitivno-evolutivnom značenju tog pojma, je definitivno naredba aktualnog “duha vremena”, kao što je religija bila to isto za prethodno razdoblje. Odmah na početku je potrebno razdvojiti dvije osnovne vrste transhumanizma, onaj tehnološki i onaj biološki. Na raskrižju gdje se ta dva smjera razdvajaju stoji čovjekova lijenost. Upravo je ona presudna za odluku koju svaki pojedinac donosi. Razmotrimo situaciju tokom prethodnog eona religije. Lijenost individue je odredila hoće li on prihvatiti interpretaciju religije za mase ili će se potruditi i napraviti svoju vlastitu. Kratkoročno, prva solucija izgleda isplativija, dugoročno, ona je fatalna. Ista lijenost koja nas danas spriječava da investiramo naše vrijeme u vlastita istraživanja, u cilju spoznaje tko zapravo laže u našem informativnom svijetu, sudbonosno će utjecati na izbor smjera našeg budućeg razvoja. Cinizam kojim odbacujemo sve alternativne izvore informacija, nije naš cinizam, već onaj posuđeni. Iza njega stoji moćan egregor svih ljenivaca ovog svijeta, koje manipulira nekolicina lukavih marljivaca. Istraživači koji nam nude alternativnu verziju povijesti su marljive individue čiji probavni sistem odbija probavljati umjetnu hranu koju nam nude službeni mediji, kao jedinu zdravu alternativu.

Zamislimo si da stojimo na raskrižju na kojemu imamo dva smjera ka opciju. Jedan smjer je tehnološki transhumanizam, a drugi onaj biološki. Koji dio našeg bića će donijeti odluku? Onaj lijeni i preplašeni, koji bira sigurno i ugodno ili onaj hrabri i avanturistički dio nas? Najvjerovatnije će odlučiti inercija naše svakodnevnice. Ona određuje položaj našeg težišta i njen magnetizam će nas u slučaju “pogrešne” odluke vrlo brzo pravilno pozicionirati. To nije neka misaoni ili emocionalni postupak. Težište o kojem govorim se nalazi onstran tog nivoa iluzije dvojnosti, u polju gdje postoje samo vibracija i energija.

Uvjeren sam da je besmislen svaki otpor protiv transumanizma. Ako se osvrnemo na sudbinu onih koji su se nekad davno odvažili suprotstaviti širenju religija, usprkos njihovoj društvenoj moći (Dioklecijan), jasno je koliko je to uzaludan posao. Efikasnije je istu energiju iskoristiti u proces redefiniranja pojma i ciljeva transhumanizma, te oruđa za njihovo dosezanje. Da bi osoba postala živi čovjek, njoj je potreban transhumanizam u procesu nadilaženja osobe. Tu se podrazumjeva akcija, rad, učenje, osvještavanje, buđenje, oslobađanje, deidentifikacija. Pritom govorimo o individualnom bio-transhumanizmu. Bio-transhumanizam je naš put evolucije, mudrosti, naš put srca, jedinstven i unikatan. Takvu vrstu transhumanizma ne nude kao opciju ni institucije znanosti ni religije. Prva nudi osobi tehnološki transhumanizam i obećava joj se uskrsnuće u boljem tijelu, vječni život u stroju poput robota. Druga nudi obećanje o uskrsnuću tijela poslije smrti. Za obje spomenute verzije treba prvo umrijeti i tek onda uskrsnuti. Nije li sumljiva sličnost ta dva koncepta? Kao da dolaze iz istog izvora.  Nisu li se vjerski ciljevi samo preveli u znanstveni narativ? Tehnološki transhumanizam je konačno izgladio sve one bračne nesuglasice između znanosti i religije i stopio ih u jedinstveno tijelo NSP-a (NWO). Lažni dualizam njih dvoje nije više, ni kao pro-forma, potreban.

Prava opcija tehnološkom transhumanizmu, koji se sve agresivnije nameće, je onaj biološki. On zastupa mišljenje da čovjek, kao svjesno-energetsko biće, ima potencijal razviti se od osobe-roba u čovjeka, suvereno magično biće neograničenih (božanskih + nadnaravnih = čovjekovih) sposobnosti. Sve mističke tradicije čovječanstva (od yoge i šamanizma do alkemije i kvantne filozofije) nisu ništa drugo do sistemi bio-transhumanizma. Svi oni ne nude spas kao rezultat poklona, već kao rezultat vlastitih napora.

Dakle, sudbonosnu odluku u izboru transhumanizma donosi ukupna suma naše individualne moći. Nju sakupljamo, pored ostalog, donoseći naše individualne odluke i radeći ono što sami namjeravamo, a ne ono što nam se naredi. Nitko ne može simulirati snagu svoje čovječnosti. Njena znamenitost se uvijek ogledava u specifičnoj nježnosti prema fenomenu svijesti i života, te nemilosrdnost prema prepuštanju vlastitim slabostima (romantizmu). Odluku o izboru transhumanizma donosimo kontinuirano, čak i u ovom trenutku dok čitamo ovaj tekst, odobravajući ili raskrinkavajući karakter toka događaja kojima smo svjedoci.

Tokom srednjeg vijeka, nije mi poznat podatak, da su represivne sile tadašnje vlasti išle po selima i gradovima i prisiljavali ljude da postanu alkemičari. Suprotno je bilo u slučaju širenja kršćanstva i ostalih masovnih religija. Onaj tko nije htio milom, morao je vjeru prihvatiti silom. Bio-transhumanizam nam nitko neće niti nuditi, niti nas na njega prisiljavati. Tech-transhumanizam, po drugoj strani, nećemo morati ni birati. On će napraviti izbor umjesto nas, bilo dekretom, prevarom ili otvorenom prijetnjom i prisilom.  Ukoliko smo slijepi, gluhi i nadasve lijeni odgonetnuti dugoročne namjere te opcije, posljedice naše ne-odgovornosti će u jednom trenutku prevazići mogućnost reverzibilnosti. Svaka odluka je monumentalni, gotovo sveti čin svijesnosti i u svojoj suštini ne može biti pogrešna, ukoliko je zasnovana na njenom visočanstvu s(a)vjesti.

 

Sretan vam digitalni Uskrs!

od

 

Vjerski praznici su obično trenuci kad se ljudi sreću, sastaju, druže, čestitaju jedni drugima, grle se i zbližavaju. Sticajem aktualnih okolnosti, dovedeni smo u situaciju da je sve to postalo zabranjeno. Viša sila je suspendirala onu nižu. Spriječavanje zaraze je postalo važnije od svih rituala na koje je većina navikla. Naredbe medicinske znanosti su prebacile one religiozne u drugi plan. Postalo je jasno tko zapravo vlada i usmjerava društvenu zajednicu.

Šok, koji većina nas sada doživljava, je zapravo usavršavanje ili doškolovavanje za vrijeme koje dolazi.  Doba koje dolazi ne treba djetinjaste religiozne rituale, koji u sebi nose još nešto od one paganske ideje: veze čovjeka sa prirodom. Kršćanstvo je dva protekla tisućljeća nastojalo sve te veze raskinuti, odvojiti umjesto sjediniti. Ne samo da se čovjek odvojio od Boga, nego je prisilno odvojen i od prirode i prirodnih sila, od zemlje i na koncu konca od svog vlastitog tijela. Veličao se samo “duhovni princip” u kojem je Bog duhovan i kojem čovjek treba stremiti. Što se iza te duhovnosti krije, nije se smjelo ispitivati i neposluh se rigorozno kažnjavao.

Manjak kontakta sa vlastitim tijelom je stvarao unutrašnju frustraciju raskola i on se nadoknađivao društvenim kontaktima u porodici i crkvi. Posjet crkvi je imao zadatak da nadoknadi i čovjekov manjak kontakta s energijom/inteligencijom zemlje. Crkve su redom građene na svetim mjestima koje su štovali i paganski narodi, jer su oni znali i poštivali energetski potencijal (=svetost) tih mjesta. Ljudi su stoljećima posjećivali određena mjesta u određeno vrijeme i time održavali kulturu jedinstva čovjeka i prirode. Kršćanstvo je taj ritual preuzelo, sveta mjesta preimenovalo i posjete prozvalo hodočašćenje. To se dogodilo i svim ostalim prirodnim/astronomskim praznicima. Kakve veze ima zec i jaje sa pričom o uskrsnuću Isusa? To su paganski simboli plodnosti prigodni za vrijeme kad se priroda budi iz zimskog sna i štuje se plodnost.

Upravo na ovogodišnji Uskrs je sve drugačije. Plodnost je tabu tema, jer ne želimo štovati ideju koja može podržati aktualni virus da bude još plodniji i zarazi još više ljudi. Kolektivno slavljenje Uskrsa je također tabu, jer ne želimo bliskošću poduprijeti širenje zaraze. Svi vjerski atributi su okrenuti na glavu, isključeni, reprogramirani. Da li je slučajno da smo baš sada prisiljeni da se zatvaramo, kad je prirodno da se otvaramo i uživamo u slici prirode koja se budi, cvjeta i buja? Onaj tko vjeruje u teoriju slučajnosti i spontaniteta je dobar vjernik i poslušan građanin, ali po drugoj strani loše informirana individua sklona manipulaciji.

Pojava aktualne pandemije se podudara sa bujanjem svijesti ljudi i buđenje iz induciranog sna romantike. Upravo je ova pandemija ispraznila crkve i svetišta i dokazala tko je pravi gazda. Onaj pravi šef je uvijek “duh vremena”, a pravi vladar onaj, tko taj “duh vremena” osvijesti i primjeni, sa ili bez dodatnih marifetluka. Da li su sada svi religiozni egregori osuđeni na proljetno gladovanje? Hoće li i oni zbog ove pandemije umrijeti od gladi usljed izostanka energetske “lemuzine”. Bez brige, sve ide po planu! Onu su se odavno pripremili sa selidbu iz religioznih u znanstvene institucije. Stoljećima se od strane jezuita priprema novi Vatikan, koji će biti još sigurniji i još bogatiji. Za zbunjenu raju je sve ostalo isto. Strah iz neznanja je ostao strah, samo se prebacio sa boga na virusa. Ako se ima struje, vode, sirnice bez sira i igara na televiziji, sve je u najboljem redu. Raja uvijek misli kratkoročno. Njeni manipulatori uvijek dugoročno.

Koje su dugoročne implikacije našeg prisilnog odvajanja od druženja izvan vlastitog doma i zabrane putovanja (hodočašća)? Isti trend je vidljiv u ideologiji transhumanizma, koji zapravo samo nastavlja trend kršćanstva. Tijelo za transhumanizam nije prljavo i đavolje, jer to je iracionalno prosuđivanje. Ono je samo nedovoljno dobro, nesavršeno. Transumanizam kao rješenje ne predlaže sistem biološke evolucije (psiho-fizički trening), već ono tehnološko. Zamislite pticu koja pristaje da joj izvade mozak (i svijest u njemu!) i prebace ga u dron. Kakav divan primjer evolucije i napretka. Zamislite sad dva drona kako se reproduciraju. Reprodukcija je za transhumanizam uvijek ne-privatna stvar, kao i kod genetski obrađenog sjemena, koji je neplodan. Zanimljivo da je i seks kao tabu, također nasljeđen od prethodne ideologije romantike. Seks je tjelesno-energetsko-duhovno-individualna stvar i mora se pod svaku cijenu izvitoperiti, kontrolirati i suzbiti.

Zašto sam sa uskrsa preskočio na transhumanizam? Zato jer je ovogodišnji uskrs sudbonosan za konačni skok iz ere religije u znanost, iliti konačna pobjeda transhumanizma i svega što iza njega stoji. Pobjeda zvuči ipak previše dramatično, jer prave borbe između ta dva rivala nije ni bilo. Samo je izvana tako izgledalo, dok se promatrala lažna politička borba između demokrata i republikanaca, ljevice i desnice, socijalista i konzervativaca.

Nakon ekonomske krize koja nam predstoji, neophodno ćemo ući u društvene uređenje jednog novog autoritativnog totalitarizma socijalističkog tipa, koji će biti krajnje racionalan i pozitivistički nastrojen, ali fatalan za sve koji namjeravaju i dalje misliti drugačije, ili misliti svojom glavom. Aktualna pandemija, kojoj smo svjedoci, je kamuflirani globalni napad na čovječanstvo, čije razmjere prevazilaze sve one prethodne. To je jedno pravo remek djelo umijeće osvajanja. Tko napada čovječanstvo? Onaj tko osjeća da gubi moć, zbog njegovog buđenja iz priglupe poslušnosti, nesvjesnog ropstva. Ukoliko je tim osvajačima cilj tehnološki transhumanizam, a Hefest (Howking!) je sa razlogom izbačen sa Olimpa, onda u cijelom tom procesu nema ničega što bi moglo biti sveto ili dobro za čovječanstvo. Perzefona je nasilno odvedena u podzemlje. Globalni pandemijski napad je ilegalni i stoga kriminalni čin. One optimistične poruke koje šire oni sa glavom u pijesku su samo poziv koji podmazuje naš legendarni pasivitet vjernika u spontano dobro. Dobro nam se ne piše! Dobro možemo samo sami napisati, a za to treba prvo dignuti dupe sa sofe!