Zdravlje je zabranjeno – Upustvo za samostalnu pripremu KDO-a (klordioksid otopine)

 

Uputstva koja slijede su namjenjena onima koji namjeravaju preuzeti odgovornost za svoje zdravlje, „uzeti stvar u svoje ruke“ i biti neovisan od narudži preko interneta ili kupovine prilično skupe otopine u odnosu na troškove samostalne pripreme.

Popis potrebnog materijala (vidi sliku):

  • zaštitna oprema (odjelo, naočale, rukavice)ili mirne ruke i mirno radno mjesto
  • solna kiselina (4%), natrijev klorit (NaClO2 25%), voda (pročišćena-sterilizirana)
  • staklena posuda sa poklopcem (Ikea), silikonsko brtvilo (Ikea), staklena časa (teška ili sa debelim dnom, 2 komada), mjerna posudica, lijevak, boca od smeđeg stakla (apoteka) sa crvenim kosim poklopcem

 

Postupak pripreme:

  1. Preporuča se upotreba zaštitnih rukavica, naočala i odjela. Ne preporuča se udisati plinove tokom priprave.
  2. U staklenu posudu se ulije 250ml pročišćene vode.
  3. U čašu se prvo ulije 5ml natrijeva klorita pa 5ml solne kiseline, koji u čaši naprave mješavinu žutosmeđe boje.
  4. Čaša se stavi u staklenu posudu tako da se ne pomješa voda i smjesa iz čaše.
  5. Posuda se pažljivo zatvori (mora 100% brtviti) i stavi na tamno mjesto minimalno 12 sati
  6. Nakon toga se posuda stavi u hladnjak i ostavi još najmanje 12 sati
  7. Posuda se vadi iz hladnjaka. Voda izban čaše je poprimila žutu boju. To je znak da se plin (klor dioksid) otopio u vodi.
  8. Otvara se posuda i pažljivo vadi čaša. Voda ostaje u posudi.
  9. Ponavlja se postupak sa novom čašom sa istim omjerom mješavine solne kiseline i natrijeva klorita u svrhu dobijanja potrebne koncentracije, tj. zasićenja vode plinom klor dioksida. Cijeli postupak tako traje najmanje 48 sati.
  10. Posuda se vadi iz hladnjaka, otvara i pažljivo vadi čaša.
  11. Voda iz posude, koja je sada postala jantarno žuta, se prelije u smeđu bocu, dobro zatvara i vraća u hladnjak na čuvanje i buduće korištenje.
  12. Mješavina iz čaše se može iskoristiti za dezinfekciju hladnjaka (ostavi se u hladnjaku da plin ishlapi) ili se prelije u bocu, razvodni i koristi za dezinfekciju predmeta.

 

 

 

  1. Tekućina u smeđoj boci je spremna za upotrebu. Obično se koristi razrijeđena sa vodom u omjeru 10ml na 1 Litar vode i pije se tokom dana. Takva smjesa se također mora držati u hladnjaku, jer se pri sobnoj temperaturi plin odvaja od vode i brzo ishlapi kod otvaranja boce (ponekad izbaci čep). Za one koji ne vole piti hladno, preporuča se da za svaku konzumaciju mješaju najviše 2ml KDO na 200ml mlake vode i da odmah popiju, najbolje prije jela. Nije preporučljivo išta drugo dodavati u razrijeđenu smjesu,  jer slabi učinkovitost i može kemijski reagirati. Ne preporuča se povećavati navedeni omjer. Bolje je početi sa rijeđom smjesom (ispod 1ml KDO na 100ml vode), dok se ne uvidi kako organizam reagira. Lista bolesti na koje su bolesnici „zaboravili“ kao posljedica uporebe KDO-a je duga. Trajanje kure se prilagođava potrebi, tj. dokle god postoje simptomi tj. „sjećanje“ na oboljenja.
  1. Unaprijed zahvaljujem na povratnim informacijama. Nadam se da ćemo za godinu dana imati dugu listu izvještaja o pozitivnim

 

Zdravlje je zabranjeno – Legende ili priče

Jedan inženjer, amerikanac po rodu, boravi sa grupom kopača zlata u džungli Guayane. Situacija postaje kritična kad se cijela grupa osim njega razboli, a najbliža bolnica je udaljena više od 400km. Povišena temperatura je ukazivala na malariju, a ona je na glasu kao teška smrtonosna bolest.  Jedino   imaju sa sobom je „stabilizirani kisik“, koji se koristi za pripremu pitke vode. Jedan ljekaru sigurno nebi palo na pamet , niti bi se i usudio, da kao lijek isproba sredstvo za dezinfekciju. U tako bezizlaznoj situaciji, tom inženjeru nije preostalo ništa druga. Sutradan su opet svi zajedno sjedili oko logorske vatre. Uskoro se sam inženjer-pronalazač razbolio od iste bolesti, da bi i sam sebe izlječio na isti način. Bio je dovoljno inteligentan i srčan čovjek da shvati dimenzije i mogučnosti svog otkrića. Postalo mu je jasno da je slučajno pronašao lijek protiv malarije i taj trenutak je promjenio životni tok jednog prosječnog inženjera .  Svoj život je posvetio liječenju oboljelih od malarije, sa lijekom koji je otkrio i prozvao MMS. Njegovo ime je Jim Humble.

Svakih 40 sekundi umre jedno dijete od malarije. To je 2000 na dan! Smrtnost od malarije je 15 puta veća nego od AIDS-a ili Ebole. Zašto onda sve svjetske zdravstene organizacije posvećuju tako malo pažnje malariji? U našem svijetu izokrenutih vrijednosti je legalno pustiti ljude da umiru, iako se to može brzo i jeftino spriječiti. Nasuprot tome je ilegalno koristiti sredstvo, koje se pokazalo kao uspješno, samo zato što ne potiče od velikih farmaceutskih kompanija. Razuman, dobar i naivan  čovjek bi pomislio, da je potrebno samo testirati sredstvo i znanstvenom metodom utvrditi da li je ono  korisno. Ukoliko nije, sve je jasno. Što ako se rezultati uspješnih studija namjerno ignorišu i skrivaju od javnosti, samo iz jednog razloga: bogaćenje. Burzi je zarada vrednija od života samoga, bolest je unosnija od zdravlja.

Malariju uzrokuje parazit zvan Plasmodium, kojeg prenose komarci u tropskim krajevima. Od malarije oboljeva godišnje od 300 do 500 miliona ljudi, a od toga umire 3 do 5 miliona, uglavnom djece, koja teže podnose fibru. Dogodilo se da je igrom slučaja je napravljena studija o efikasnosti MMS-a (Clordioksida dalje CD-a) u lječenju malarije.  12.12.2012 je u Ugandi započeo eksperiment u kooperaciji domaćeg crvenog križa i onog interncionalnog (IFCR) i trajao je četiri dana. Testirana je 781 osoba, od kojih je 154 bilo zaraženo malarijom. Nakon jednog tretmana, koji se sastojao od 2 do 18 kapljica CD-a, ovisno od dobi oboljelog, sa dodatnom bocom mineralne vode, sutradan su 143 osobe bile zdrave. Nakon drugog tretmana se i kod preostalih 11 osoba nije mogla potvrditi zaraženost malarijom. Iako su rezultati studije spektakularni, vodstvo crvenog križa u Geneve-i  se pobrinulo, da se svi dokazi o postojanju te studije uklone. Za crveni križ i farmaceutsku industriju je puno lukrativniji posao cijepiti cijelo stanovništvo, nego liječiti samo one oboljele i to sredstvom koje zapravo toliko malo košta u usporedbi sa ljekovima, da je smiješno. Taj humani crveni križ dobiva godišnje 4.500 milona dolara za kupnju ljekova od industrije, sa kojom je u istom brodu. Ubrzo je ono jeftino, ali efikasno sredstvo za lječenje malarije zabranjeno diljem svijetskih zdravstvenih sistema.

Jedan liječnik, porijeklom iz njemačke, nalazi se tokom proljeća 2020-te godine u Južnoj Americi, tokom pandemije COVID-19, koja je tamo pokazala svoje oštrije zube, radeći u jednoj lokalnoj bolnici. Taj liječnik radi sa svojim timom u jednoj bolnici pretrpanoj bolesnicima, da bi se naposljetku i cijeli Ubrzo se cijeli njegov tim ljekara razbolio i završio na intenzivi. Poznavajući iz iskustva učinke CD-a na bakterije i viruse, usudio se, natjeran ozbiljnošću situacije, tretirati svoje oboljele kolege otopinom CD-a i to intravenoznim putem. Za par dana je cijeli tim opet bio na nogama i obavljao svoje bolničke dužnosti. Nakon što je taj njemački liječnik podijelio svoja iskustva u jednom videu, on je ubrzo nakon toga izbrisan sa you tube-a. Upravo brisanje tog videa, koji sam uspio pogledati, ali ne i podijeliti, me ponukao da pomnije istražim istinu oko ljekovitosti tog ominoznog dezinfekcijskog sredstva. I kao što je bio slučaj i sa malarijom, svjedoci smo kampanje, iza koje opet stoji farmaceutska industrija, kojoj je više u interesu da cijepi cijelo stanovništvo, nego da se na vrlo jednostavan i jeftin način liječe i izliječe samo oni koji su bolesni ili zaraženi.

Najlijepše stvari na svijetu su upravo one najednostavne i one su obično gotovo besplatne. Gore spomenuti događaji, u kojima se igrom sreće ili slučajnosti ,pronašao lijek i spasili mnogi životi, govori da  neka sila ipak uspije ponekad probiti fašisoidnu oklop „humanog“ društvenog sistema i ljudima ponuditi priliku za ozdravljenjem i zdravim životom. Za one koji vjeruju u svetost religije znanosti i medicine, sve ono jednostavno i jeftino biva obačeno brzom rekacijom ciničnog uma. Ciničan čovjek se radije odriče života samoga, nego da se odrekne služenju umu.

Zašto zdravlje mora biti privilegija samo onih bogatih ili izabranih? Zašto je normalnom, prosječnom čovjeku zabranjeno biti zdrav?