Pojam “mrtvih hlača” je relativno nepoznat čitaocima sa područja Balkana. Na njemačkom govornom području je taj pojam promovirala grupa muzičara, koji su tim reklamnim trikom privukli pažnju svjetske javnosti. Postoji ipak i drugi pojam u njemačkom govornom području, koji nije tako popularan i svjetski poznat, iako je tu slavu zasigurno zavrijedio. On se obično ne koristi od strane muzičara, već u krugovima takozvanih dijagnostičara vremena, znanstvenika, filozofa i politički osvještenih individua otvorena duha. Pojmom “mrtva usta” se karikira lažnost demokracije zapada, u kojima su nijemi izbori važniji od slobodne javne debate. Osim u Francuskoj, toleriranje drugačijeg mišljenja u javnim medijima, je potpuna nepoznanica (vjerovatno iz straha od infekcije uma idejom slobode)..
Osnovna karakteristika našeg modernog svijeta je shvaćanje da nikakve vlade i sile svijeta ne mogu provesti nikakvu odluku, ukoliko za to ne dobiju podršku većine javnosti. To prihvaćanje može biti i prešutno. Pojam “Mrtva usta” oslikava takav način prihvaćanja odluka odozgo, bez preispitivanja i probavljanja, poput naredbi svevišnjeg.
To “shvaćanje o važnosti odobrenja većine” vlastodršci nisu sami izmislili ili dobrovoljno prihvatili, već su bili prisiljeni podvrgnuti se njima u cilju preživljavanja. Razlika između primitivno-kratkoročne i sofisticirano-dugoročne vlasti je njen odnos do “duha vremena”. Tako naš aktualni “duh vremena” poručuje da nikakav društveni sistem ne može opstati duže vremena, ukoliko nije podržan većinom. Na tom “zakonu” je zasniva popularnost, šarm i slava demokracije i njenih lukavih stvoritelja. Kako je “dozvola javnosti” ostvarena je stvar slobodnog izbora ili interpretacije. Tako su “čarobnjaci romantike” izabrali tehniku manipulacije slobodne volje putem od njih kontroliranih medija, u cilju dobivanja te dobrovoljne podrške. Mediji su tu da usmjere “slobodnu volju” pojedinca u željenom smjeru. Poznat je fenomen osobe, kao “društvenog bića”, da se ona rado pokorava i slijedi trendove okoline. Svaki ignorant tog zakona je osuđen na javnu i privatnu smrt svoje osobnosti. To je nepisano biloško pravilo ili iskustvo procesa evolucije.
Vratimo se našem “mrtvim” pojmovima, sa namjerom pojašnjenja njihovog nastanka. Kako biotehnički funkcionira programiranje individue? Za početak je potrebno imobilizirati čovjekov životinjski, iracionalni dio. To je onaj dio koji se tiče instikata za preživljavanje i reprodukciju. Ukolio se aktivira hormonski mehanizam stresa putem egzistencijalnog straha, koji je primaran onom reproduktivnom, istovremeno se blokira mogućnost razvoja, rasta, opuštanja, shvaćanja, ljubavi, empatije. U trenutku životne ugroženosti životinjski instinki čovjeka mogu reagirati na tri načina: da bježi, da se bori ili da se pretvara da je mrtav. Iz razloga naše navike na komoditet i naše kritičko-intelektualne lijenosti (da ne kažem atrofiranosti), većina se u trenutku aktualne “opasnosti po život”, odlučila za treću soluciju, jer je ona bila predložena od vlasti (karantena) i jer svi mi, kao kulturni ljudi, ne želimo skandal u kući. Kome su zabavne rasprave sa ženom tokom nedjeljnog ručka, koja već smišlja da prijavi vlastitog muža organima reda, jer se preobrazio u “redikula”.
“Sram me da me susjedi čuju, koliko je moj Jozo pošandrcao. A rekla sam mu da je internet đavo i da će mu đavo odnijeti pamet. Zar mu nije dovoljna televizija ili crkva ili oboje? (Ne istovremeno molim, radi opasnosti od eksplozije moždanih stanica!)”
Ukratko, strah(sram) paralizira onaj naš živčani sistem koji se zasniva na našim rezervama vitalne energije i zadužen je za nastajanje fenomena “mrtvih hlača”. Funkcionirajući kao energetska blokada, “mrtve hlače” su direktno odgovorne za prekid snabdijevanja srca tom istom “primitivnom” energijom. Posljedica toga je stanje depresije, malodušnosti, ravnodušnosti i lijenosti. Manjak hrabrosti je osnovna karakteristika “mrtvog srca”, što sabotira dostavu energije do mozga, što opet rezultira nesposobnošču razumijevanja (tj. osjećanja informacija). Kao posljedica svega toga, imamo fenomen “mrtvih usta”, koji najbolje karakterizira većinu stanovnika EU-a i svijeta uopće.
Kad se alatkom straha postigne kolektivna histerija pod izgovorom opasnosti od virusa-ubojice (“Nalazimo se u ratu!” duet Macron & Merkel), postignuta je i paraliza one energetske baze pojedinca, na kojoj se bazira njegova percepcija i čitav njegov život i rad. Stanje kolektivnog padanja u nesvijest je najbolji opis stanja u kojem se našla većina stanovništva. U tom stanju bespomoćnosti, ono je ostavljeno na milost i nemilost okoline. Vrata ka potpunoj kontroli i manipulaciji su širom otvorena. Ta onesviještena masa je sretna kad dobije svoju dnevnu dozu za preživljavanje (hrana i lažne vijesti medija) i ne preostaje joj ništa drugo nego da u svom komatičnom stanju sanja romantične snove o herojstvima onih, koji donose odluke o njima samima.
Kako je moguće da se narod probudi kad je omamljem opijatima straha? Kako je moguće da nešto shvati iz aktualne situacije, da smogne hrabrosti i trezvenosti da otvori usta i kaže što hoće i što misli, kad energija potrebna za to biva zaleđena strahom u predjelu gornjih djelova njegovih hlača? Kako je moguće da “voli sebe i bližnjeg svoga” kad njegovo srce ne dobija podršku iz središta njegova tijela, njegove energetske centrale? “Mrtve hlače” i “mrtva usta” su dva međusobno povezana fenomena. Između njih stoji fenomen “mrtvog srca”. Upravo je taj središnji fenomen ključan za komunikaciju i regulaciju ova ostala dva. “Mrtvo srce” je ono srce korumpirano romantikom, koje je izgubilo kontakt sa pravim karakteristikama srca: hrabrošću. Ono je izgubilo sposobnost percipiranja energije, tj, istine i nalazi svoje zadovoljstvo u prejedanju lažima. Zato je danas toj omamljenoj većini teško reći išta, osim potvrde od vlasti priznate situacije. Vrlo je teško za pojedince iz te “većine u komi”, u ovim stresnim situacijama naži mir i trezvenost za osjećanje i shvaćanje istine. Onaj tko se nije pravovremeno pripremio za kišu, dolazi mokar kući i riskira prehladu, upalu pluća i smrt. Ono što još dolazi kao završni šlag, a navodno je već u pripremi za parlamente evropskih zemalja do kraja svibnja, je matiranje populacije putem cijepljenja. Hoćemo li taj proces nazvati globalnim kastriranjem društva ili globalnim masakrom, poslije kojeg nikakav pokret otpora neće biti moguć?
“Mrtve hlače” nisu distopijske vizije već naša stvarnost, kao i “mrtva usta” (sjetimo se scene saslušanja gospodina Andersona u filmu Matrix 1). To je opcija koja već kuca na naša vrata i koja će ta vrata silom otvoriti, ukoliko mi to dobrovoljno ne učinimo. Vjerovati da će su bezizlaznu situaciju srediti neki filmski superheroj poput “bla bla Qanona” kao ga zovu neki aktivni organizatori otpora, je vjerovanje naše “sofa-svijesti”. Duh Superheroja je ono što trebamo otkriti u nama samima, onaj proces biološke hladne fuzije, koji će nam omogućiti dostup do naših legalnih ljudskih moći, poklonivši nam dovoljno energije da reanimiramo naše “mrtve hlače”, “mrtva usta” i “mrtva srca”. Superheroj zapravo nije ništa drugo do živi čovjek, sa živim hlačama, živim ustima i živim srcem.
Slobodni postali i ostali!
