Peta konvencija Živih Ljudi u Visokom 18-20.9.

Pod naslovom “Živi ljudi – Duhovni ratnici” održat će se peta konvencija živih ljudi u Visokom, park Ravne 2 od 18 do 20 9. 2020.

Nakon što smo u Svibnju odradili četvrtu on-line konvenciju naziva “A sad adio” u kojoj smo se u duhu oslobodili imaginarnog pravnog svijeta okrećemo se daljnjem djelovanju i osvještavanju ljudi u zoru kreiranja novog, duhu okrenutog, svijeta.

“Svi mi, dok smo u tijelima, sudjelujemo u kazalištu materije. Spektakl je šokantan, ali je i poučan. Istina se nekima otkriva, dok druge usisava glumačka predstava. Jedina je razlika na čijoj je strani vaša svijest na ovom mjestu iluzornih predstava.

Glasnik je sposoban Istinu prenijeti mnogim ljudima – prijateljima, rođacima, poznanicima i strancima. On može potaknuti želju u njima da Istinu govore i u svojim krugovima, a i drugima. I tako će poruka letjeti svijetom poput sokola u svom brzom letu. Koliko brzo će se te informacije širiti u društvu ovisi o samim ljudima, naporima svakog glasnika. Što više ima onih koji su nadahnuti Istinom, to će biti više onih koji će početi mijenjati situaciju u globalnom društvu, u skladu sa svojim prilikama na lokalnoj razini. Sva moguća dostupna sredstva mogu se koristiti za širenje informacija: verbalni prijenos, masovni mediji, uključujući radio, tisak, televiziju i danas glavnu polugu masovne komunikacije – Internet. Ako svaka osoba da svoj doprinos, svoj um i čistoću svojih namjera, tada će se ove izvorne informacije vrlo brzo proširiti svijetom, a u kratkom će roku ta ideja prožimati većinu. A u većini leži prava snaga! Jednom kada ljudi dobiju i budu nadahnuti tim informacijama, oni će sami razumjeti sve – kako poboljšati život društva u skladu sa svojim stvarnim sposobnostima i počet će plima sveopćeg ujedinjenja. Dakle, mnogo toga ovisi o jedinci. Glavna stvar je ne odmarati kosti i čekati milost Arhona!

Osnovni uvjeti za stvaranje takvog društva su:

1) poboljšanje duhovne i intelektualne pismenosti ljudi;

2) čovjekovo duhovno samousavršavanje i njegovo aktivno sudjelovanje u životu društva;

3) autonomno ujedinjavanje naroda u jedno svjetsko društvo;

4) ukidanje globalnog sustava vladavine svećenika i političara;

5) stroga ograničenja pojedinačne kapitalizacije;

6) upravljanje društvom mora pripadati samom društvu u cjelini;

7) najvažnije od svega – ideološka preobrazba društva koja je nerazdvojivo povezana s dominacijom Duhovne prirode i moralnim vrijednostima kako u jedinci tako i u društvu.

   Kao što bi svaka jedinka trebala u sebi pratiti manifestacije negativnih misli koje dolaze iz Životinjske prirode, tako i društvo u cjelini mora kontrolirati svoje “kolektivne, javne misli”. Samo društvo mora paziti na svoju čistoću. To je ono što treba razviti, kulturu popularizacije duhovnih i moralnih vrijednosti: znanje, dobrotu, savjest, čast, dostojanstvo, prijateljstvo među ljudima, pozitivne, kreativne modele i primjere razmišljanja i najboljih ljudska djela. Ne bi trebalo biti propagande negativnosti koju nameće Životinjski um: ratova, nasilja, ubojstava, svađa, mržnje, sebičnosti i tako dalje. Štoviše, inicijativa i pitanje popularizacije konstruktivne ideologije moraju potjecati od samog društva kao i sprječavanje bilo kakvih pokušaja nametanja destruktivne ideologije ljudima. Ti su uvjeti osnova za stvaranje jedinstvene svjetske zajednice s duhovnim vektorom razvoja.” – Iz knjige “Allatra”

Piramida ljudskog društva: Trokut s vrhom prema gore simbol je moći svećenika i političara nad narodima;  Trokut s vrhom okrenutim prema dolje simbol je slobodnog i ravnopravnog društva i duhovnog čovjeka (živog) kao nositelja takvog društva.

Zajednica suverenih ljudi na zemlji “Živi čovjek” nositelj je ovakve perspektive od samih početaka svojeg javnog djelovanja. Živi čovjek je uvijek bio onaj duhovno osvješten i svjestan svoje prave prirode. Nisu papiri ti koji čine čovjeka slobodnim niti kakav zakon, ustav, ni u kom slučaju deklaracija privatnih entiteta. Svijet je pod upravom Arimana, sotonske svijesti koja se manifestira izrazito u ovom trenutku kroz svijest svake osobe i te osobe i djeluju kao njegovi agenti, međutim borba protiv te svijesti je vrlo specifična i ne vodi se ni u kom slučaju na konvencionalni način i toga treba biti svjestan.

Na konvenciji ćemo pričati o pravoj prirodi stvarnosti uz neformalno i neobavezno okupljanje, te fleksibilni program. Ovom prilikom pozivam svakoga koji želi nešto reći, održati kakvo predavanje, event, napraviti, ili na bilo koji način aktivno sudjelovati u programu i organizaciji konvencije da se javi na e-mail kontrolauma2016@gmail.com. Dolazak i smještaj te hrana je u vlastitom aranžmanu. Ukoliko netko nema prevoz ili nezna gdje osigurati smještaj neka se javi na već spomenuti mail pa ćemo mu pomoći. Ako bude postojao kakav javni program i stanica bit ćete naknadno obaviješteni. Tko ide neka se javi da možemo ponuditi kome kakav prijevoz.

Pozivam sve koji se osjećaju živim ljudima i onima koji to žele biti da sudjeluju u konvenciji.

U slučaju zatvaranja granica ili većih ograničenja konvencija se odgađa, ili neka je odrade oni koji uspiju stići na taj dan u park Ravne 2. Zahvaljujem se Semiru Osmanagiću i njegovoj supruzi na dobroj volji i susretljivosti.

Dostojni Živi Ljudi!

Od prije nešto više od dvije godine dobio sam jedan mail u kojem se spominjao Dušan Dunđer. Odmah sam pojurio na internet da pogledam tko je taj tip i o čemu govori. Na netu je bilo dosta videao u kojima je Dušan govorio o svemu i svačemu i vidjelo se da čovjek zna dosta i da mu je dosta svega. njegove su informacije bile za mene zlato jer su one potvrđivale sve ono o čemu sam ja pisao do tada a i poslije toga.  U mailu kojeg sam dobio spominjalo se da Dušan ima informacije o vrijednostima rodnih listova i zbog toga sam se htio upoznati s njime ali nisam znao kako.

Ipak sudbina je čudna stvar. Tjedan dana nakon što sam ovo podjelio sa Živim čovjekom Milom, s kojim sam se intezivno tada družio on mi kaže da je kod njegovih prijatelja u Osijek došao jedan bitan i moćan čovjek iz srbije i da ga je zainteresirala naša priča tada o arbitražnom sudu i općenito o slobodnim ljudima. Kako se zove taj tip pitao sam. “Dušan Dunđer”, kaže Mile. “Ma daj nemoj zajebavat pa to je onaj kojeg sam ti spominjao da je govorio o rodnim listovima prije tjedan dana.” I tako je krenulo. Mile se upoznao sa Dušanom nakon nekog vremena, a ja sam se upoznao sa njime dan prije druge konvencije živih ljudi koja se održala u Zagrebu u prosincu 2018 godine.

Upoznali smo se u Osijeku. Interesantno je da smo se ja i Mile intenzivno tada družili i da je s njime bilo vrlo jednostavno. O najdubljim temama smo se zajebavali i ništa nije bilo sveto, ništa nije bilo ozbiljno. Ta lakoća mi je pasala i zato je i druženje bilo ugodno. Tada je odjednom Mile došao s vješću da će Dušan doći na drugu konvenciju i da ćemo se susresti u Osijeku dan prije. Zatim me je na dugo i naširoko tesao kako se tribam ponašati i što trebam govoriti i da se ne zajebajem da je ovo ozbiljno itd. Ha, ha pomislio sam i njemu je odjednom nešto postalo ozbiljno. “Ma mogu li se barem amlo zajebavat”, pitam. “Ni malo”, on će vojnički. “Razumem!” kažem.

I tako je krenula suradnja i prijateljstvo sa Dušanom koji je jedan jako simpatičan tip i dobronamjeran. Koji se nagledao u životu svega i svačega i ne mogu mu se prodavati šuplje priče. Zašto mu se svidio “Živi čovjek” ne znam točno, ali pretpostavljam da se to sviđa svakome tko razmišlja o slobodi, pa izgleda da razmišlja i on. Kasnije sam djelomično upoznao i njegovu ekipu iz pokreta Dostojni Srbije i povremeno bi se vidjeli, a Mile je ostao s njime u stalnom kontaktu.

Tako je i organizirano ovo događanje u Visokom prošli vikend pod parolom “Narod, narodu, bez političara” u kojem smo ideju živog čovjeka i prezentirali kao nad nacionalnu ili nad političku. Živi čovjek je duh, duša, a nacionalnosti su samo simboličke etikete kojih se možemo, ali ne moramo držati. Štoviše, ako nam je ta etiketa uteg oko vrata trebamo je odbaciti jer nećemo nikad ostvariti svoj duhovni potencijal podjelama i nadmetanjem, što nam političari žele nametnuti pa smo ih odbacili na razne načine.

Dodatni vrijednost ideji je dao Semir Osmanagić koji se u lijepom govoru također obratio ljudima i u kameru. Svatko kroz svoju perspektivu jasno je rekao da na ovim prostorima već tisućama godina postoji jedan narod i jedna krv, jedan gen, koji je bio napadan i djeljen u povijesti mnogo puta. Kome je i iz kojih razloga to smetalo nije u povjesnim knjigama jasno zabilježeno, obzirom da su nam povijest uvijek krojili drugi. Da li je vrijeme da saznamo svoju pravo provijest i skinemo okove okupatora koje su nam nametnute u višedimenzionalnom prostoru, a mnogi su i nevidljivi. Vrijeme je onda kad ljudi naprave da je vrijeme. Ako ljudi ne naprave ništa vrijeme će biti onakvo kakvo netko drugi kaže da će biti, stoga….

Ova suradnja sa ekipom iz Srbije postaje sve zanimljivije pogotovo što su tu još uvelike uključeni i drugi ljudi, iz Slovenije recimo, ili iz Bosne. Ako to svedemo na stvarni naziv,  živi ljudi odakle god da jesu.