cd

Zdravlje je zabranjeno – Upustvo za samostalnu pripremu KDO-a (klordioksid otopine)

od

 

Uputstva koja slijede su namjenjena onima koji namjeravaju preuzeti odgovornost za svoje zdravlje, „uzeti stvar u svoje ruke“ i biti neovisan od narudži preko interneta ili kupovine prilično skupe otopine u odnosu na troškove samostalne pripreme.

Popis potrebnog materijala (vidi sliku):

  • zaštitna oprema (odjelo, naočale, rukavice)ili mirne ruke i mirno radno mjesto
  • solna kiselina (4%), natrijev klorit (NaClO2 25%), voda (pročišćena-sterilizirana)
  • staklena posuda sa poklopcem (Ikea), silikonsko brtvilo (Ikea), staklena časa (teška ili sa debelim dnom, 2 komada), mjerna posudica, lijevak, boca od smeđeg stakla (apoteka) sa crvenim kosim poklopcem

 

Postupak pripreme:

  1. Preporuča se upotreba zaštitnih rukavica, naočala i odjela. Ne preporuča se udisati plinove tokom priprave.
  2. U staklenu posudu se ulije 250ml pročišćene vode.
  3. U čašu se prvo ulije 5ml natrijeva klorita pa 5ml solne kiseline, koji u čaši naprave mješavinu žutosmeđe boje.
  4. Čaša se stavi u staklenu posudu tako da se ne pomješa voda i smjesa iz čaše.
  5. Posuda se pažljivo zatvori (mora 100% brtviti) i stavi na tamno mjesto minimalno 12 sati
  6. Nakon toga se posuda stavi u hladnjak i ostavi još najmanje 12 sati
  7. Posuda se vadi iz hladnjaka. Voda izban čaše je poprimila žutu boju. To je znak da se plin (klor dioksid) otopio u vodi.
  8. Otvara se posuda i pažljivo vadi čaša. Voda ostaje u posudi.
  9. Ponavlja se postupak sa novom čašom sa istim omjerom mješavine solne kiseline i natrijeva klorita u svrhu dobijanja potrebne koncentracije, tj. zasićenja vode plinom klor dioksida. Cijeli postupak tako traje najmanje 48 sati.
  10. Posuda se vadi iz hladnjaka, otvara i pažljivo vadi čaša.
  11. Voda iz posude, koja je sada postala jantarno žuta, se prelije u smeđu bocu, dobro zatvara i vraća u hladnjak na čuvanje i buduće korištenje.
  12. Mješavina iz čaše se može iskoristiti za dezinfekciju hladnjaka (ostavi se u hladnjaku da plin ishlapi) ili se prelije u bocu, razvodni i koristi za dezinfekciju predmeta.

 

 

 

  1. Tekućina u smeđoj boci je spremna za upotrebu. Obično se koristi razrijeđena sa vodom u omjeru 10ml na 1 Litar vode i pije se tokom dana. Takva smjesa se također mora držati u hladnjaku, jer se pri sobnoj temperaturi plin odvaja od vode i brzo ishlapi kod otvaranja boce (ponekad izbaci čep). Za one koji ne vole piti hladno, preporuča se da za svaku konzumaciju mješaju najviše 2ml KDO na 200ml mlake vode i da odmah popiju, najbolje prije jela. Nije preporučljivo išta drugo dodavati u razrijeđenu smjesu,  jer slabi učinkovitost i može kemijski reagirati. Ne preporuča se povećavati navedeni omjer. Bolje je početi sa rijeđom smjesom (ispod 1ml KDO na 100ml vode), dok se ne uvidi kako organizam reagira. Lista bolesti na koje su bolesnici „zaboravili“ kao posljedica uporebe KDO-a je duga. Trajanje kure se prilagođava potrebi, tj. dokle god postoje simptomi tj. „sjećanje“ na oboljenja.
  1. Unaprijed zahvaljujem na povratnim informacijama. Nadam se da ćemo za godinu dana imati dugu listu izvještaja o pozitivnim

 

Zdravlje je zabranjeno – Kako funkcionira KD

od

U nastavku ću koristiti KD kao skraćenicu za klor dioksid. U stranim izvorima se navodi kao CD (Chlordioxid, ClO2). Otkriven je 1814 godine kao plin koji nastaje reakcijom kalijevog klorata i solne kiseline. Danas se za njegovu proizvodnju koristi natrijev klorat. Klordioksid  je plin koji je topiv u vodi i kad se to dogodi, nastaje voda žućkaste boje. Tako otopljen KD u vodi zvat ćemo KDO (O za otopinu), za razliku od CDS-a ili CDL-a kako se naziva u engleskom i njemačkom govornom području. KD se primjenjuje u industriji papira za izbjeljivanje i kao dezinfekcijsko sredstvo za pripremu pitke vode (USA, vojska,…). KD je najpoznatije dezinfekcijsko sredstvo koje se primjenjuje u medicini (konzerve krvi) i u industriji hrane kao dodatak  E976 (uzgoj riba, zaštita od pljesni kod skladištenja i transporta, itd).

KD funkcionira na principu oksidacije, tako da bakterije, viruse, parazite i ostalu gamad (koja voli kiselu okolinu) ubija sagorjevanjem. Oksidacija može biti polagana, kao u primjeru pretvaranja željeza u hrđu, ii brza kod ekplozija. KD se u kiseloj okolini stomaka djeli na kisik i sol. Kisik je najneophodnija tvar za život (bez kojeg umiremo u par minuta), kojeg u uvom slučaju „udišemo stomakom), dok sol (NaCl) upija tijelo kao neophodan elektrolit. Dakle, KD nije otrov koji baktrije i viruse ubija trovanjem već tvar koja ih spaljuje. On ne ostavlja nikakve štetne tvari u organizmu svojom razgradnjom. Čak i u slučajevima predoziranja, događa se da samo ljudi sa probavnim problemima (oštećenja sluznice u stomaku) mogu dobiti proljev ili povraćati.

Doktor i znanstvenik, koji se više od deset godina bavi istraživanjem učinka KD-a je Andreas Kalcker. U svojoj knjizi „Zdravlje je zabranjeno, neizlječivo je bilo jučer“, on opisuje svoja i iskustva ljudi širom svijeta sa upotrebom KDO-a. Ne samo da je zanimljivo njegovo poznanstvo sa Jim Huble-om (izumiteljem MMS-a), već i njegova iskustva u vezi komunikacije sa državnim uredima koje ispituju i odobravaju ljekove, te namjerna zataškavanja istraživanja koja su donijela neočekivano pozitivne rezultate. Očekivati da će medicina, kojom vlada moćna industrija lijekova, a kojoj je glavni idejni pokretač dobit i sistem burze, odobriti vrlo učinkovito sredstvo,koje doslovno ne košta ništa, je vrlo naivno. Zašto učinkovito liječiti za 5€ kad se može neučinkovito, dugotrajno i zato unosno maltretitirati pacijente za 995€? Onoga koga zanima ova tematika, a zdravlje je u 2020 godini postalo tema svih tema, toplo preporučujem knjigu i seminare spomenutog autora. Knjiga se može naručiti i preko Amazona, a moja je namjera suštinu tog učenja prenjeti u sažetom obliku, pogotovo za one koji ne vladaju stranim jezicima. Moja iskustva u vezi upotrebe KDO-a su vezana za tretiranje zaraženosti heliobakterijom, koja se bezuspješno pokušava izlječiti antibioticima. Već nakon par tjedana je mučnina zbog kiseline u stomaku znantno manja. Drugo iskustvo  vezano za konzumaciu KDO-a je vezano za znantno ublažavanje fenomena upale mišića (ili trovanjem kiselinom popularno zvanom nan našim područjima „muskulfiber“, koja nastaje nakon predugog i preintenzivnog mišičnog napora.

KD možemo nazvati legitimnim nasljednikom MMS-a. Razlika je jedino u pripremi, gdje se umjesto limunske kiseline (MMS) uzima solna (KD). Znanstvenici koji proučavaju KD (ili KDO, pošto se obično tako konzumira) govore o revoluciji stoljeća u medicini. Paradigma o štetnosti procesa oksidacije, koja je nastala u pedesetim godinama prošlog stoljeća, sa svojim pretpostavkama o povoljnom utjecaju anti-oksidanata na zdravlje, više liči na projekt zavaravanja javnog mijenja, nego na teoriju na stabilnim osnovama. Sjetimo se samo studija o negativnosti masti, koju je naručila i platila industrija šećera. Trebalo je nekoliko desetljeća, da se povoljan utjecaj masti u prehrani, polako počne vraćati na pozornicu društvene svijesti, što do danas nije u potpunosti uspjelo.

Sa povratkom masti iz ilegale na slobodu, vraća se polako i svjesnost o važnosti gibanja za zdravlje, koje je teorijom o oksidaciji također bilo prilično osporavano. I tu opet dolazimo do učinka KD-a na tijelo koje se giba. Gibanjem se primarno troše šećeri, onda masti i na kraju otrovi. Skok iz potrošnje šećera u potrošnju masti je poput preobrazbe benzinskog motora u dizel motor. Tijelo je toliko mudro i sposobno, da se u par minuta ili sati može prekvalificirati od brzog sagorjevanja šećera  do sporijeg sagorijevanja masti. Za oba procesa je potreban kisik. Zato svi ubrzano dišemo i srce nam brže kuca kad se gibamo i naprežemo, upravo iz razloga da se omogući doprema dodatnog kisika potrebnog za sagorijevanje. Kiselina koja se taloži u mišićima u tom procesu, je ono što osjećamo kao umor i na kraju bolovi u mišićima. Učinak KD-a je upravo u dopremi dodatnog kisika koji proces laktacije usporava i olakšava tegobe nakon bavljenja sportom. Postoje naravno i ljudi-fenomeni, koji su evolucijskim procesom uspjeli naučiti  tijelo da tokom gibanja stvara i istovremeno razgrađuje kiseline i time omogućava pojedincu da se doslovce beskonačno giba, kao perteuum mobile. Jedan takav fenomen je svjetski poznati  ultramaratonac Dean Karnazes (50 maratona u 50 dana u 50 država bez dana pauze), koji je porijeklom iz onog grčkog mjestanca u kojem je prema legendi živio prvi legendarni maratonac. Slučajnost ili mudrost tijela?

Zdravlje je zabranjeno – Legende ili priče

od

Jedan inženjer, amerikanac po rodu, boravi sa grupom kopača zlata u džungli Guayane. Situacija postaje kritična kad se cijela grupa osim njega razboli, a najbliža bolnica je udaljena više od 400km. Povišena temperatura je ukazivala na malariju, a ona je na glasu kao teška smrtonosna bolest.  Jedino   imaju sa sobom je „stabilizirani kisik“, koji se koristi za pripremu pitke vode. Jedan ljekaru sigurno nebi palo na pamet , niti bi se i usudio, da kao lijek isproba sredstvo za dezinfekciju. U tako bezizlaznoj situaciji, tom inženjeru nije preostalo ništa druga. Sutradan su opet svi zajedno sjedili oko logorske vatre. Uskoro se sam inženjer-pronalazač razbolio od iste bolesti, da bi i sam sebe izlječio na isti način. Bio je dovoljno inteligentan i srčan čovjek da shvati dimenzije i mogučnosti svog otkrića. Postalo mu je jasno da je slučajno pronašao lijek protiv malarije i taj trenutak je promjenio životni tok jednog prosječnog inženjera .  Svoj život je posvetio liječenju oboljelih od malarije, sa lijekom koji je otkrio i prozvao MMS. Njegovo ime je Jim Humble.

Svakih 40 sekundi umre jedno dijete od malarije. To je 2000 na dan! Smrtnost od malarije je 15 puta veća nego od AIDS-a ili Ebole. Zašto onda sve svjetske zdravstene organizacije posvećuju tako malo pažnje malariji? U našem svijetu izokrenutih vrijednosti je legalno pustiti ljude da umiru, iako se to može brzo i jeftino spriječiti. Nasuprot tome je ilegalno koristiti sredstvo, koje se pokazalo kao uspješno, samo zato što ne potiče od velikih farmaceutskih kompanija. Razuman, dobar i naivan  čovjek bi pomislio, da je potrebno samo testirati sredstvo i znanstvenom metodom utvrditi da li je ono  korisno. Ukoliko nije, sve je jasno. Što ako se rezultati uspješnih studija namjerno ignorišu i skrivaju od javnosti, samo iz jednog razloga: bogaćenje. Burzi je zarada vrednija od života samoga, bolest je unosnija od zdravlja.

Malariju uzrokuje parazit zvan Plasmodium, kojeg prenose komarci u tropskim krajevima. Od malarije oboljeva godišnje od 300 do 500 miliona ljudi, a od toga umire 3 do 5 miliona, uglavnom djece, koja teže podnose fibru. Dogodilo se da je igrom slučaja je napravljena studija o efikasnosti MMS-a (Clordioksida dalje CD-a) u lječenju malarije.  12.12.2012 je u Ugandi započeo eksperiment u kooperaciji domaćeg crvenog križa i onog interncionalnog (IFCR) i trajao je četiri dana. Testirana je 781 osoba, od kojih je 154 bilo zaraženo malarijom. Nakon jednog tretmana, koji se sastojao od 2 do 18 kapljica CD-a, ovisno od dobi oboljelog, sa dodatnom bocom mineralne vode, sutradan su 143 osobe bile zdrave. Nakon drugog tretmana se i kod preostalih 11 osoba nije mogla potvrditi zaraženost malarijom. Iako su rezultati studije spektakularni, vodstvo crvenog križa u Geneve-i  se pobrinulo, da se svi dokazi o postojanju te studije uklone. Za crveni križ i farmaceutsku industriju je puno lukrativniji posao cijepiti cijelo stanovništvo, nego liječiti samo one oboljele i to sredstvom koje zapravo toliko malo košta u usporedbi sa ljekovima, da je smiješno. Taj humani crveni križ dobiva godišnje 4.500 milona dolara za kupnju ljekova od industrije, sa kojom je u istom brodu. Ubrzo je ono jeftino, ali efikasno sredstvo za lječenje malarije zabranjeno diljem svijetskih zdravstvenih sistema.

Jedan liječnik, porijeklom iz njemačke, nalazi se tokom proljeća 2020-te godine u Južnoj Americi, tokom pandemije COVID-19, koja je tamo pokazala svoje oštrije zube, radeći u jednoj lokalnoj bolnici. Taj liječnik radi sa svojim timom u jednoj bolnici pretrpanoj bolesnicima, da bi se naposljetku i cijeli Ubrzo se cijeli njegov tim ljekara razbolio i završio na intenzivi. Poznavajući iz iskustva učinke CD-a na bakterije i viruse, usudio se, natjeran ozbiljnošću situacije, tretirati svoje oboljele kolege otopinom CD-a i to intravenoznim putem. Za par dana je cijeli tim opet bio na nogama i obavljao svoje bolničke dužnosti. Nakon što je taj njemački liječnik podijelio svoja iskustva u jednom videu, on je ubrzo nakon toga izbrisan sa you tube-a. Upravo brisanje tog videa, koji sam uspio pogledati, ali ne i podijeliti, me ponukao da pomnije istražim istinu oko ljekovitosti tog ominoznog dezinfekcijskog sredstva. I kao što je bio slučaj i sa malarijom, svjedoci smo kampanje, iza koje opet stoji farmaceutska industrija, kojoj je više u interesu da cijepi cijelo stanovništvo, nego da se na vrlo jednostavan i jeftin način liječe i izliječe samo oni koji su bolesni ili zaraženi.

Najlijepše stvari na svijetu su upravo one najednostavne i one su obično gotovo besplatne. Gore spomenuti događaji, u kojima se igrom sreće ili slučajnosti ,pronašao lijek i spasili mnogi životi, govori da  neka sila ipak uspije ponekad probiti fašisoidnu oklop „humanog“ društvenog sistema i ljudima ponuditi priliku za ozdravljenjem i zdravim životom. Za one koji vjeruju u svetost religije znanosti i medicine, sve ono jednostavno i jeftino biva obačeno brzom rekacijom ciničnog uma. Ciničan čovjek se radije odriče života samoga, nego da se odrekne služenju umu.

Zašto zdravlje mora biti privilegija samo onih bogatih ili izabranih? Zašto je normalnom, prosječnom čovjeku zabranjeno biti zdrav?