država

Pozor narcisoidnost, opasno po život

od

Za sobodu se i sada, kao uostalom i uvijek u prošlosti, moramo izboriti. Sloboda nema naviku da dolazi kao poklon, slučajnost, sreća. Sloboda je trofej ustrajnih napora, kako na individualnom planu, tako i na onom društvenom. Čim jednom prestanemo sa našom borbom, polako gubimo već osvojene teritorije. Za ilustraciju, samo se prisjetite osjećaja kad ste zadnji put biciklirali kontra vjetra.

Zašto su psihološke karakterstike prosječnog političara opasnije od objektivnih opasnosti koje vrebaju izvana? Njihova uobraženost i narcisoidnost nas je u prošlosti često koštala mnogih života, a i danas nije ništa drugačije. Zajednička karakteristika većine političara je teškoća prihvaćanja odgovornosti za posljedice svojih odluka. Svi političari moraju nositi masku samopouzdanja i sigurnosti u svoja djela, te bez puno suzdržavanjau donositi odluke. Za političara je bolje donijeti lošu odluku, nego nikakvu. Ona loša se mora relativizirati, bilo putem kontroliranih medija, bilo putem fokusiranja na nove strahove koji nas čekaju. Ta fokusacija na budući strah je trik kojim se paralizira trezvena analiza prošlih odluka.

Odluka sama, može biti istovremeno i dobra i loša, s obzirom da li je promatramo dugoročno ili kratkoročno. Biti pažljiv i promjeniti odluku kad se pokaže da ona nije više svrsishodna, okončavajući time njene štetne posljedice, karakteristika je samo malog broja osoba na vodećim pozicijama. Strah od greške, koja bi autoritet političara dovela u pitanje, je veća od brige za boljitak društva. Ipak mislim da se tu ipak ne radi samo o pukoj narcisoidnosti. Političari su predstavnici državne vlasti, a ona je opet po religioznoj definiciji direktni izaslanik Boga na zemlji. Bog je nepogrešiv, država također. Učiniti nešto ilegalno, isto je kao zgriješiti protiv Boga.

Što je zapravo država? Je li to živo ili neživo biće? Ili oboje, poput virusa? Ako kažemo da je država umjetna dogovorena tvorevina i da de-facto ne postoji, onda postoji mogućnost da logikom ekvivalencije dođemo na pomisao da i ne postoji i Bog, gledajući izvan polja društvenog dogovora ili umjetnog svijeta socijalizacije. Ako to oboje isključimo iz svijeta naše percepcije, ostaje čudna praznina, koja se na prvi pogled doima mračno i zlokobno, ali koja nekako miriše na slobodu i avanturu. Prvo upada u oči da je iz te praznine, kao nekim čudom, isisan strah. Ne kaže se zaludu da se sestra laži zove strahinja, a da se sestra istine zove hrabrost. Za istinu i slobodu je potrebna hrabrost, spremnost, nepokolebljivost i istrajnost. Ako slijedimo tu drevnu mudrost, onda možemo postaviti tezu: tamo gdje je medijski inicirani strah, tamo je i laž. Logika i trezvenost su dva moćna saveznika, koja nam vjerno stoje na usluzi da raskrinkamo laž i krenemo na put ka slobodi.

Vjekovima nas uče naši religiozni učitelji da kraljevi, Pape, predsjednici i premijeri jesu i ostaju nepogrešivi. Ne smije postojati alternativa za njihove naredbe/odluke. Ako se posumlja u njegovu sposobnost, postoji opasnost da se posumlja u sistem u cjelosti, a to se nikako ne smije dogoditi. U oca se ne smije posumljati. Nasuprot države i političara, mi smo bili i ostali djeca. Djeca koja se moraju bojati i biti poslušna. Strah je uvijek tu da se onemogući sposobnost logičkog rasuđivanja, koje bi spriječilo manipulaciju i zavaravanje. Bez straha, car postaje gol za svoje podanike, a cijeli društveni sistem se pretvara u jedan veliki konstrukt laži.

„Ono što smo upravo preživili nije ništa u usporedbi sa onim što nas čeka!“

Upravo tim riječima se sada čitave populacije bacaju u nesvijest i paralizira njihova sposobnost rasuđivanja i kritičkog razmišljanja. Diskusija o ispravnosti odluke vođe nije samo nepoželjna, već je zabranjena. Sama sumnja u odluke odozgo je dokaz izdaje. Samo odpadnici naroda misle drugačije. To su direktive diktature jednoumlja, ali istina je upravo obrnuta. Stvarna veleizdaja je negiranje činjenica naušrtb očuvanja mita o svojoj nepogrešivosti. Cijena koji svi plaćamo i tek moramo platiti za posljedice prepuštanja narcisoidnosti naših političara je veća nego što uopće možemo i zamisliti. Čitave generacije djece upravo bivaju traumatizirane strahovima i zabranama kojima su bombardirani iz svoje okoline. Te traume neće otići zajedno sa virusom i mjerama izvanrednog stanja. One će ostati sa njima tokom cijelog svog života i aktivno oblikovati njihov doživljaj stvarnosti. Stvarni troškovi traumatiziranja cijelog društva su golemi, jer šteta koja je načinjena na onim nemjerljivim ljudskim resursima je nesaglediva.

Idila u našoj zemlji ovaca je definitivno umrla. Iz sistema grabežljivog „liberalnog“ kapitalizma je zemlja ovaca prešla u sistem autoritativnog socijalizma. Ovcama pritom nije promaklo da se situacija brzo i drastično promjenila. Sada im odjednom nije dopušteno da pasu na pašnjaku i trčkaraju naokolo. Ipak, one se tješe da je u štali je toplo, ima vode, hrane i svjetla. Istina, hrana im se sada donosi i ne mogu je birati, ali barem je ima. Treba se samo malo priviknuti na nove okolnosti i one će ubrzo postati “novi normalitet”.  Sjećanje, da su nekada imale mogućnost da izađu na zrak, brzo će izblijediti. Ukoliko iz pozicije straha osmotrimo novonastalu situaciju, možemo čak i pohvaliti napredak u smjeru veće sigurnosti. Dok vani vreba opasnost od grabežljivaca i hirova klimatskih promjena, u štali je sigurno, kao u raju (ukoliko ne dođe do požara, kao nedavno u Češkoj, gdje je skončalo nekoliko tisuća bezpomoćnih ovaca).  U ime sigurnosti,  sada su te iste ovce spremne da se cijepe i trpaju antibioticima, nebi li nekako stavili pod kontrolu gubitak imuniteta, nastalog kao posljedica štalskog pritvora. Svaka sličnost situacije u zemlji ovaca sa trenutnom situacijom u globalnom svijetu ljudi je slučajna i prozvoljna. Vjerovati u slučajnost je uvijek bilo zdravije nego vjerovati u zavjeru.

Ipak, čuvajmo  se onih, koji se kunu, da ono što rade, rade za dobrobit naroda!

 

Pandemija je lažna, e pa šta?

od

Jutros sam dobio od svojih prijatelja jubilarni 10. isti video. Hvala prijateljima. Na tom videu doktor sa svim mogućim titulama i zvanjima objašnjava pandemonijsku situacija da je svakom jasno i bistro o čemu se u njoj radi. Ukratko jedna velika laž i namještaljka. U ovih nešto više od mjesec dana pogledao sam i pročitao više stotina videa i tekstova koji logičnim dječjim jezikom objašnjavaju i zaključuju da korona virusa uopće nema, da ne postoji. Ako i postoji on je prilično bezopasan, jer je smrtnost od istog vrlo mala, manja od stotina drugih bolesti prisutnih danas. Jasno je da su i brojke iako vrlo male i kao takve prenapuhane jer se, recimo u SAD-u svaka smrt u kojoj je netko testiran pozitivno na COVID pripisana istom. Utvrđeno je da službeni broj umrlih ne prelazi godišnju stopu u Italiji je čak i manja  od prosjeka. Utvrđeno je da je program nabavke respiratora obično pranje love jer po svemu sudeći respiratori više štete nego li pomažu u ovakvim slučajevima. Utvrđeno je da je SZO, autoritet na medicinskom polju, korumpirana organizacija financirana privatnim novcem, stoga vođena i privatnim interesima. Utvrđeno je da Gates zaklada skupa sa Rockfeller zakladom koje su u rodbinskim odnosima, zatim manje poznata, ali izrazito važna i moćna Wellcome zaklada financirale SZO u ogromnim iznosima. Iste su fondacije financirale istraživanje ljudskog genoma, mapiranje ljudskog mozga, promicali sveopću vakcinaciju kroz GAVI alijansu, čipiranje kroz program ID2020, a ujedno su i vlasnici najvećih svjetskih farmaceutskih kuća. Naučili smo i da je ovo orkestrirana i planirana situacija, jer su mnogi kao npr. Dr. Antony Faucci zatim Bill Gates govorili u prošlosti da je samo pitanje dana kada će nas neka pandemija pogoditi (vidoviti su) pa su čak i radili simulacije. Zadnja je bila u 10/2019 kad su simulirali pandemiju baš korona virusa. Ma daj!

Treba li više podataka od ovih da i se vidjelo da je ovo orkestrirana pandemija.

Mnogi su preko noći postali digitalni ratnici, novinari istraživači koji znaju zbrojiti dva i dva i izvesti logičan i istinit zaključak iz prezentiranih informacija. Potraga za informacijama koje potvrđuju da nešto debelo smrdi u službenoj priči raste iz dana u dan, jer će te informacije dokazati da je sve ovo velika laž i istina će izaći na vidjelo, a mi ćemo biti slobodni.

Hmmm, moram vas malo razočarati!

Isitna neće izaći na vidjelo jer je istina na vidjelu oduvijek. Nije pitanje istine već onog tko je želi vidjeti. Koliki je broj ljudi kojima možete istinu staviti pred oči, ali je oni neće vidjeti. Ne samo to koliko je onih koji kad im ukažete na istinu ne žele niti gledati i kažu vam da ih ne zamarate sa teorijama zavjere. Ja ih imam u svojoj kući i nikoga već godinama nisam u ništa uvjerio, niti ću, odustao sam.

Sistem istina nikada nije ni zanimala. Svjedočio sam u zadnjih 10 godina mnogim slučajevima kad sistemu ili agentima uputite logičan na razumu temeljen zahtjev ili pitanje koje nije u skladu sa njihovim kodom. Prvo uopće ne odgovore ili odgovore nešto što nema veze sa onim što ste pitali. Ako ih pitate u lice, onda šute ili kažu da samo rade svoj posao, da se ništa drugo njih ne tiče.

Mislite da će se netko iz vlade osvrnuti na ove bezbrojne dokaze i reći : „Stvarno ljudi ovo je nečuveno.” Teško, jer su kroz rigoroznu selekciju iz vlade izbacivani svi oni na koje se sumnja da im je ostalo i zrnce morala i zdrave duše i duha, ili su takvi sami napustili istu.

Možda se pitate ima li poštenih ljudi? Kako to nitko ne vidi ili neće da vidi? Pa da vam kažem – poštenih ima puno, ali ljudi nema.

Dok pišem dobivam mail od jedne žive djevojke/žene koja kaže da se osjeća izolirano i usamljeno da je nitko ne razumije među obitelji i da je ovaj događaj potaknuo da još dublje promišlja o stvarnosti i da komentiram ako želim, kao da je znala i prije da se pripremam na to.

Lažna pandemija je odlična prilika da se vidi koliko je laž duboka i koliko su ljudi nesvjesni ičega što se događa. U ovim trenucima se zaista može mnogo toga naučiti, ali ne i sve. Ali s druge strane najbolji je stav pa vlastitom iskustvu: „Lažna pandemija, e pa šta?” Treba li radi toga bjesniti, pjeniti na sistem, poslušnike, izaći na ulicu, trubiti u megafone, bacati kamenja na policiju? Nikako ne! Ako vam te ideje dolaze kao jedine moguće to je samo jedan dokaz da ste u početnoj fazi buđenja kad se javlja bijes jer shvaćate da vas se laže i vara pa to želite ispraviti. Laž i prevara su toliko duboki da je ova pandemonija samo običan pijun u šahovskoj igri prevare i ona se ne može ispraviti ikakvom akcijom ili peticijom, maršom ili prosvjedom. Laž doseže do sami korijena našeg bića i tek u momentu shvaćanja da si i sam lažan, pravo buđenje je započelo. Protiv koga pokrenuti bunt tada!

Nažalost, naši najbliži, roditelji, djeca, partneri, rodbina nisu ljudi već mašine i kako to prihvatiti! Pa i sami smo mašine, i ja i ti, zar zaista mislimo da ako smo shvatili da je korona virus lažna operacija odjednom postali budni i istina nam je jasna. Niti blizu! Ne dozvolite da vas privuče samoljublje i ideja da smo odjednom pametniji od onih koji ništa ne vide i ne razumiju, niti žele. Možda smo manje mašine nego oni, širih smo shvaćanja i bolje vidimo, ali to nikome ne daje ikakva prava….

Ljubav je energija koja daje odgovore na svaku nedoumicu. Usamljenost i izolacija su emocije prouzrokovane idejom da moramo biti u društvu nekoga ili da moramo biti prihvaćeni i mora nas se razumjeti. Nije istina! Ne mora nas nitko prihvatiti niti razumjeti, to je pitanje slobodne volje ikoliko god želite da se vaša slobodna volja poštuje toliko i poštujte volju onih koji ne žele znati išta i ičemu. Ali takvi će ljudi kršiti vašu volju jer ne znaju ništa, nametat će vam službene gluposti kojih se morate pridržavati zbog debilnih razloga! I to je istina! Može li čovjek biti miran u vezi toga?

Može! Kako? Nemam pojma, ali može!

Na ovim se stranicama u prošlosti uglavnom pisalo o povezanosti duha sa pravnim sistemom tj. Kako je pravni sistem kroz vladavinu ugovora i trgovine ukrao ljudsku dušu. Ukrao – ne doslovno. Ako niste još to shvatili probajte pogledati pandemiju iz pravne perspektive. Pandemija je pravno stanje kojeg proglašava ministar u svakoj državi na preporuku SZO kao krovne medicinske organizacije. Pandemija je ko fol stanje kad se država brine za ljudsko zdravlje, ali nema to veze s time… Dakle, SZO je proglasila pandemiju, Beroš također, i ona je nastupila kao pravno stanje. Možete se sad pitati zašto se proglašava pandemija kad ona u stvarnosti ne postoji. Nikad itko nije rekao da pravni sistem ima veze sa stvarnošću, dapače. Ovakvo pravno stanje koje je obavezno za sve pravne osobe (osobe sa pravnom osobnošću) je naručeno od određenih interesnih skupina kojima je bitno da se u sistem proguraju pravila koja se do tada nisu mogla progurati ili je njihovo guranje koštalo mnogo para. Treba platiti svaku dignutu ruku. U kriznim situacija uz pritisak medija, uplašene javnosti i lobističkih bukača, a radi zaštite života (ko fol), zaštite imovine (ko fol) i zakoni prolaze leva, leva. I oni koji sa pandemijom imaju veze, ali i oni koji nemaju. Stoga svatko tko govori i piše, buni se ili protestira iz pozicije zabrinutog građanina i fizičke osobe nema pravo to raditi i sistem će ga u tome spriječiti. Opet pitanje kako je to pravedno, istiniti, moralno? Protupitanje. Kakve veze pravni sistem ima sa moralom, istinom, pravdom? PA NIKAKVE! Dakle ljudi prestanite zbrajati kruške i jabuke, govoriti o istini i stvarnosti, a pritom očima uprtima u sistem koji je prevara od početka do kraja.

Prije neki dan dopisivao sam se sa prijateljicom na fejsu koja kaže da je izišla iz sistema i poslala je MUP-u obavijest o smrti fizičkih osoba i traži od istog da izdaju smrtne listove. Izrazio sam malu skepsu da će dotični išta od toga napraviti, ali je prijateljica bila srčano sigurna da oni to moraju, a ako ne naprave da će ona ići tamo fizički i tražiti to od njih, stalno ističući da je ona suverena majka i žena. Divim se ovim srčanim ženama, ako nas itko isčupa iz govana to će biti one. Međutim suverena majka i žena ne treba ikakvu potvrdu od sistema i to zna i ona, ali je opet nekako traži i treba. To nije sloboda, dokle god postoji ijedna stara ideja u našim umovima, o moranju i trebanju.

Sve je prevara, e pa šta!

Mir je pokazatelj da vas se igra ne tiče jer nemate šta dobiti niti izgubiti. Sve što možete izgubiti ionako je laž, a nemate što dobiti jer ste već sve imate. Ili jednostavnije rečeno tko je spreman sve izgubiti samo tada može dobiti sve, kako je rekao veliki mislilac današnjeg vremena Aleksandar Vučić, da se malo našalim za kraj.