Pažljivost ili potčinjenost pametnim savjetnicima, pitanje je sada? Tko donosi moje odluke? Kome vjerujem? Da li više vjerujem svom osjećaju ili algoritmu uređaja kojeg koristim?
Uzmimo sport kao primjer. Opsjednutost i ovisnost o pametnim telefonima u svakodnevnom životu se odrazila kao opsjednutost i ovisnost o pametnim satovima tokom bavljenja sporta. Danas čak i mnoge bakice, tokom šetnji poslje nedjeljne mise, „broje“ korake. Vježbanje bez tog uređaja je za ambicioniranog sportaša amatera, vrijeme bačeno u vjetar. One vrhunske sportaše nećemo ni spominjati. Ako nema digitalne potvrde, nema niti digitalnog sjećanja na trening. On se dogodio u analognoj pustoši individualne nesvijesti i ostao tamo izoliran, bez mogućnosti da dobije pažnju digitalne publike. Usmjerenost pažnje na vlastito tijelo i prirodu oko nas je postalo nezanimljivo. Svoju analognu stvarnost rado mijenjamo za digitalni surogat stvarnosti. Da li je vrijednost te dvije stvarnosti ekvivalentna?
Postoje ipak i živi ljudi i njih je iz dana u dan sve više, koji više cijene feeback tijela (čitaj: najviša bio-technologija) od objektivnih podataka. Upravo bi sport, pogotovo kao aktivan boravak u prirodi, trebao biti biti suprotan uobičajenim radnim i društvenim aktivnostima. Ako tada moramo biti online, onda bi baš sport trebao biti vrijeme kad smo offline. Umjesto da odgovornost percipiranja i odlučivanja prebacujemo na elektronske aparate, mogli bi zauzvrat uključiti bio-energetski „internet“ naše tjelesne inteligencije. Tako bavljenje sportom može postati doživljaj direktnog religioznog iskustva, tj.ponovnog povezivanja sa nama samima i sa prirodom.
Ukoliko pažnju usmjerimo samo na digitalna pomagala, bit ćemo uskraćeni za ono direktno iskustvo bivanja u toku (flow), što će se drastično odraziti na naš energetski nivo i kvalitetu vježbe. Takva pažnja ne može stvoriti onaj osjećaj ugode, koji prati tjelesnu svjesnost. Analogno iskustvo gibanja ili tjelesne vježbe u prirodi je čin povratka u stvarni život. Proces u kojem našu usmjerenu pažnju „rastežemo“ na neuobičajene nivoe frekvencije našeg srca, je proces u kojemu vježbamo fleksibilnost naše svjesnosti. Pažnja koja prati samo jedan uzak spektar srčane frekvencije je kruta i ograničena pažnja, koja s vremenom redovito sklizne u prepuštanje dosadi i depresiji. Posezanje za stimulativnim sredstvima je odgovor naše civilizacije na problem dosade i depresije. Tko je i zašto tabuizirao mogućnost mijenjanja nivoa svijesnosti i time automatski stvorilo temelj za frustraciju? Kome je u interesu da sloboda svijesti nije čak ni predmet društvene rasprave? Svijesnost je bačena u tamnicu sa pečatom političkog kriminalca, onog neprijatelja društva broj 1, čije je pomilovanje čista utopija. Na ispražnjeno prijestolje koje po prirodi pripada individualnoj svijesti je ustoličen konstrukt kolektivne umjetne svijesti. Ono božansko-abstraktno je svrgnuto aktom ilegalnog puča i zamjenjeno konkretnim strojem.
Živi čovjek je biće istraživanja, biće koje je svjesno svoje magičnosti i koje potrebe za njom ne zamjenjuje digitalnim surogatom industrije zabave. Čak i najbanalnija šetnja u prirodi, tokom koje je pažnja fokusirana na vlastito tijelo i prirodnu okolinu, je sofisticirana praksa meditacije, koja vodi umirenju toka misli i emocija. Ta „beznačajna“ i preglupa šetnja u šumi, uz obalu mora ili rijeke, može biti avenija koja vodi ka unutrašnjoj tišini, ukoliko se suzdržimo od korištenja mikro-bio ili makro-tehno interneta. Ukoliko se pažljivo i dosljedno provodi, ta šetnja postaje čista-sveta fenomenološka praksa. Početak je naravno težak. Naša preciznost i upornost biti će kad tad nagrađeni ulaskom u „flow“, ili osjećajem posebne ugode, nakon uključivanja u prirodni „internet“ direktne energetske komunikacije. Dovoljno je samo ozamjeniti pričanje (u sebi i na van) sa tihom usmjerenom pažnjom na tjelesna čula i „besmislene“ poruke koje dolaze od njih. Kad u jednom trenutku prestanemo pričati sa samim sobom, komentirajući sve i svašta, možemo se prepustiti životu i prozvati se svetim-živom čovjekom. Vrata ka direktnom doimanju energetske srži stvarnosti postaju tada širom otvorena za nas.
Čim pređemo u svijet energije i frekvencije, riječi nestaju i ostaje nam samo osjećaj. Po prvi put naše blaženo tijelo osjeća samog sebe i svijet oko sebe. Cenzura ili reprezentativna percepcija ustupa mjesto direknom doimanju stvarnog svijeta. Unutrašnja tišina nas je dovela do tog stanja i dala nam moć da svoju percepciju proširimo na novo područje onstran uma i onog mrtvog arhiva poznatih pojmova. Um ne zanimaju stvarni objekti već pojmovi, imena, količina (poput matematike koju ne zanimaju brojevi sami, već samo odnosi između njih). Kakav odmor je ući u svijet bez imena, bez riječi (magični svijet prije biblije i biblijskog boga) i bez ciničnih komentara! Kakav odmor je ući u svijet tekućih osjećaja. „Nemam pojma“ je čarobna formula za otvaranje svog bića ka unutrašnjoj tišini. „Znam!“ ili „Zna se!“ je čarobna formula za zatvaranje sebe prema svojoj prirodnoj, iskonskoj svijesti. Za izgovaranje te formule treba imati hrabro srce i pogodno tijelo. Svaka duhovnost, u pravom smislu te riječi, je bez to dvoje puka romantična lakrdija.
Vraćanje fokusa pažnje na tijelo, sa vremenom liječi tjelesno-senzornu amneziju, nastalu opsesivnom konzumacijom digitalnih pomagala. Prvi korak je uvijek vraćanje fokusa pažnje na tijelo. Preko tijela i tjelesne pažnje dolazimo do meditativnog stanja unutrašnje tišine i dostupa do istinske duhovnosti, dostupa do našeg energetskog tijela. Sve je u tijelu! U glavi je uglavnom nagomilano društveno smeće, koje vremenom biva očišćeno energetskom detoksikacijom. Trenutak kad ostatak tijela „siluje“ glavu je onaj moment istjerivanja stranog agenta iz našeg mikrokozmosa i rađanje suverenog magičnog bića, koji na ovim stranicama zovemo živi čovjek.
Naš moderni svijet je tako koncipiran, da nas prisiljava da fokus pažne odvojimo o tijela i prebacimo na um, ukoliko želimo biti uspješni. Računati, kupiti, prodati, investirati, dobiti više od uloženog, zaraditi. Pravo pitanje jest: šta ćeš onda sa tim društvenim bogatstvom, ako si na putu do njega izgubio svoje individualno bogatstvo (tijelo i energiju=dušu)? Kao i sve u našem lažnom romantičnom svijetu, tako i alegoriju „prodavanja duše đavolu“ moramo okrenuti na glavu. Nije đavo naše tijelo, već sav mehanizam socijalizacije (od religije do znanosti), koji nas sistematski udaljava od njega. Tijelo bez pažnje je lak pljen grabljivaca, kojima upravo vrvi naš svemir „ljubavi“.
Egocentričnost nije ništa drugo do postavljanje uma ispred tijela, „umske svijesti“ ispred tjelesne svijesti, digitalne svijesti ispred one bio-analogne, društvene (socijalizirane) svijesti ispred individualne- tjelesne svijesti. Novac, društvo, um i osoba su napravljeni kao zamjenska sredstva za zlato, prirodu, svijest i živog čovjeka. Um ima onoliko veze sa duhovnošću koliko i mogućnost plaćanja sa kunama na jednoj drugoj planeti. Preko školovanja uma (memoriranja pojmova i ljepljenja etiketa) u najbolju ruku možemo doći do njegovog izvora, egregora umjetne inteligencije.
Kao istinski živ Čovjek ne vjerujem nikakvim novosvjetskim paranojama ,pa ni ovoj okolo korona virusa iliti bilokakvom proizvedenom sranju ,pa makar ljudi po ulici pišali krv iz očnih duplji,i padali mrtvi oko mene ,jer se sve ono godinama prije pisano i upozoravano okolo psihopatskih tendencija odvija točno po planu !Većina ljudi se propisno zabrinula ,jer su mediji ključni za širenje panike ,a velika većina još uvijek vjeruje imaginarnom sranju !Zaključujem ;svi koji su podlegli paranoji ,molim vas skratite sebi i nama muke ,ubijte se što humanije možete,da bi svijet mogao napokon postati lijepše mjesto za život sam!I jedna želja za kraj ;molim te bože zarazi političare ,pravnike i policajce ,neka im pomru svi u obitelji,skupa sa njima ,neka im bude mučna smrt u boli i agoniji,pogotovo ovom šljamu u našoj zemlji jer su ološ najvećeg kalibra !Osnovao bih molitvenu skupinu koja bi usmjerila sve mentalne i duhovne kapacitete da se gorespomenuti što brže uklone sa ovog svijeta u što bolnijoj smrti !SRETNA VAM PANDEMONIJA KORONE , DRUGI VAL ĆE BITI JOŠ ŽEŠĆI,najavljuju psihopati ,a meni ih je više priko nike stvari ,zato dajte bogamu nekom sposobnom laborantu da skroji neko žešće sranje od ovog jer je stvarno sramota za struku !Lijepe želje i pozdravi na novoj stranici !Inače kao i uvijek izvrstan tekst od našeg Fernanda !
…………………………..Koliki je onda iznos koji možemo i trebamo uzimati svakodnevno u ovoj sezoni?
Pregled iz 2013. informira nas da male doze nisu od velike koristi. Ovaj pregled pregledao je sve studije u kojima se dnevno daje manje od 200 mg. Učinak je bio od slabog do zanemarivog.
Sasvim suprotno, s velikim dozama: od 1 grama nagore, učinci su proporcionalno bolji. U pregledu studija o vojnom osoblju , pokazuje se da vitamin C može spriječiti običnu gripu od 45% do 91%, proporcionalno uzimanoj količini, a stopa upale pluća u skupini s vitaminom C pada na 80% do 100%, ovisno o tome kolika količina se konzumira. Vrlo jak učinak.
U studiji iz 1999. godine na 432 studenta u dobi od 23 do 32 godine koji su dnevno uzimali 6 grama vitamina C, gram za svaki sat, imali su 85% smanjenje simptoma virusa od kojih su patili.
U prosjeku je svakodnevna konzumacija najmanje 6 grama vitamina C sigurna i preporučuje se posebno u sezoni gripe, ali i tijekom cijele godine. Jedan gram po dozi, ali čak i 2, 3 odjednom, do 6 puta dnevno. Dovoljno je najmanje 3-6 grama dnevno.
Kako vidite učinke vitamina C na koronavirus?
Korona je i dalje virus, pa bi učinci trebali biti slični. Iznenađujuće je da su učinci velikih doza vitamina C u slučaju Covid-19 zapravo veći od ostalih virusa, što pokazuju dokazi u Kini, Koreji i Japanu. Postoje tri klinička ispitivanja u Kini na učinke vitamina C u liječenju infekcija Covid-19, a rezultati izgledaju vrlo dobro. Prva je objavljena 11. veljače i proučava rezultate davanja 24 grama dnevno intravenski, dvije perfuzije po 12 grama, putem infusomata. Rezultati su vrlo jasni. Pogledajte što govori jedan od autora studije koji surađuje s kineskom vladom kroz ovu pandemiju. Njegov kanal je ovdje i nudi informacije o liječenju ovog virusa vitaminom C.
Zapravo izgleda da je vitamin C doveo do zaustavljanja epidemije u Kini. Kineska vlada je objavila da vitamin C ima vrlo važnu ulogu u borbi protiv pandemije. 1. ožujka, kineski časopis za zarazne bolesti, čiji je domaćin Medicinsko udruženje Šangaja, objavio je “Konsenzus struke u pogledu ukupnog liječenja koronavirusa u Šangaju 2019.”. Ovaj je dokument od iznimne važnosti, jer koncentrira kinesko iskustvo u borbi protiv virusa. U njemu, pored drugih lijekova poput hidroksiklorokinina, preporučuju 100-200 mg vitamina C po kilogramu tjelesne mase, intravenski, posebno tijekom oluje citokina koja se događa u tijelu kao reakcija na virus. Zbog prevencije, deseci tona vitamina C stavljeni su na raspolaganje stanovništvu Wuhana,
“U mojoj bolnici u Daegu, Južna Koreja, svi pacijenti i osoblje koriste oralni vitamin C od prošlog tjedna. Neki su imali laganu vrućicu, glavobolju i kašalj, a oni koji imaju simptome primili su 30.000mg vitamina C intravenski. Neki su bili bolje za otprilike dva dana, ali kod većine simptoma su nestali nakon jedne perfuzije.” (Hyoungjoo Shin, dr. Med.)
https://hr.sott.net/article/25895-Zataskavanje-oko-koronavirusa-Vitamin-C-upecatljivo-pomaze-protiv-infekcije-u-Kini-Juznoj-Koreji-Zasto-nam-to-ne-kazu