Emisija postaje sprdačina jer je situacija izvanredno povoljna za sprdnju. Daje i povoda svim teoretičarima zavjera da upru prsom i kažu: “aha, a kad sam ja govorio…!” I to Vedran obilato koristi jer ništa ga, ama baš nište ne demantira u njegovu vidiku svijeta. Niti mene, pa se možemo i dalje zajebavati na račun svega u ovom svijetu toliko ozbiljnog i strašnog da te se mora prisiliti na strah i ozbiljnost. Ekstremna je situacija. Ljudi ili se smiju kaoja i on ili kao neki, ali zato mnogi plaču. Valjdo to tako treba biti, rekli bi mudri a kako sam već opisao u svojem velebnom članku OVDJE.
Uživajte