Za koju cijenu smo spremni ustupiti našu strast, našu mogućnost za slobodom? Jesmo li spremni trampiti je za obećanje spasenja ili preživljavanja? Pred našim očima, kao na ubrzanom filmskom platnu, defiliraju vjerske ideologije, jedna za drugom. Kojom je samo brzinom vjersko ludilo klima religije zamjenio vjerski fanatizam virusne religije. Sjećanje čovjeka današnjice ima vrlo kratak rok trajanja. Za preživljavanje ove šok terapije u nastavcima, potrebno je postaviti prioritete, ukoliko ne želimo da nas pojede inercija krda. Svako od nas se mora zapitati,koje su primarne vrijednosti njegovog života. Za što smo spremni ginuti danas, što je ono bez čega život nema smisla? Gdje je apsolutno dno naše tolerancije sa obzirom na brutalno silovanje naših prava i sloboda?
Što nam je važnije u životu, zdravlje ili sloboda?
Što nam je važnije u životu, klima ili sloboda?
Bez slobode nema ni zdravlja ni klime. Bez slobode nema ničega, jer samo u slobodi ispravno funkcioniraju naša čula. Sloboda je osnova svega, kao što je mogućnost percepcije osnova našeg bića. Mi smo magična bića samo ako smo slobodni. Nestankom slobode, nestaje i naša magična priroda, a sa njom i zdravlje i klima. Sloboda nije besplatna, ali je rado prodajemo budzašto. Cijenimo je toliko, da je se u kriznim vremenima lako odričemo i doslovno smo spremni trampiti je za “mačka u vreći”.
Naša tragedija je naša zaboravnost. Tokom povijesti smo se za svaku mrvicu slobodu uvijek morali izboriti, ulažući nadljudske napore. Na djeliće slobode, za koje smo se tako teško izborili, se lako navikavamo, ubrzo podcjenjujući ono što imamo. Te nevidljive vrijednosti onda redom omalovažavamo, žudeći za stranim plastičnim besmislicama. Prisjetimo se, kakav je bio osjećaj odreći se vlastite tradicije, prošlosti, predaka i prirode same i prigrliti uvezenu ideologiju stranih trgovaca u manitijama? Kakav je osjećaj tim istim trgovcima stoljećima vjerovati i poslušno mrziti ne samo svog susjeda već i samoga sebe (tijelo).
Naša tragedija je naša zaboravnost. Još dok slavimo netom izborenu djelimičnu pobjedu, već se opuštamo i prepuštamo trivijalnostima, koje nas onda toliko iscrpe, da nam trofeji pobjede ubrzo iskliznu iz ruku. Strategijski pristup ratovanja za slobodu nije nam nikad bila jača strana. O istrajnosti, opreznosti, skromnosti i izdržljivosti da i ne govorim. Stihijski emocionalni ispadi su nešto, što se treba izbjegavati poput kuge, a ne obožavati kao strastvenost, jak karakter ili nešto slično. Glorifikacija vlastite gluposti nije nikakva vrlina. Svoje dugove samo ostavljamo našim potomcima na vraćanje, pritom se kuneći na našu beskrajnu ljubav prema njima.
Naša tragedija je naša zaboravnost. Što nas sprečava da raskrinkamo vlastitu glupost i naučimo nešto iz iskustava prošlosti. Jel to lijenost, mentalna tromost, tjelesni umor ili manjak životne energije? Možda sve skupa. Što smo naučili iz dekonstrukcije klima-religije? Da li nas „zelena histerija“ podsjeća na aktualnu histeriju, ili smo već zaboravili? Koliko puta moramo ići kod istog trgovca, koji nas je do sada već nebrojeno puta preveo “žedne preko vode”, da osvjestimo naše poroke?
Ako bih u nekoliko riječi trebao dijagnosticirati aktualno vrijeme i skizirati njegovu karikaturu, one bi glasile: inflacija slobode. Ova aktualna religija je, kao sve do sada u povijesti, također antipod slobode. Ona zabranjuje znanstveni diskurs o samoj sebi, iako sebe naziva medicinskom znanošću. Preispitivanje nepoželjno! Nije li to trend istovjetan onom kod fašizacije društva? Svaki disident se redom kriminalizira. Oni pak nekorumpirani znanstvenici su zbunjeni i ne mogu se načuditi nastaloj situaciji.
Nova religija se upravo ukorjenjuje u sve pore društva. Povratak na staro nije moguć. Moguć je samo „novi normalitet“, čije će okvire definirati naši čarobnjaci romantike iz tvornica misli. Prisiljavaju nas vjerovati u dolazak spasioca, koji se zove cjepivo, iako je javna tajna da je mit o cjepivu “sveta laž”. Pred nama je raskol svijeta na one za i protiv cjepiva, na racionalne i iracionalne, na poslušne i opasne, na vjernike i ateiste. Kako će izgledati sljedeća godina? Masovno kažnjavanje neposlušnih nevjernika ili će plamtiti globalni građanski rat između sile imperije i pokreta otpora?
Naša tragedija je naša zaboravnost. Upravo one nevidljive vrijednosti, poput slobode, su temelj svih onih nama vidljivih blagodati. Bez slobode život i svijet nema ni okusa ni mirisa. Ne dozvolimo da nam jedna nevidljiva opasnost oduzme nevidljivu vrijednost i zauvijek nas ostavi bez naših čula i naše tjelesnosti uopće.
Totalna rasprodaja slobode, ajmo, još malo pa nestalo!