Insertio web

Privatizacija znanosti – prešućeni fenomen

od

Piše : Lidija Gajski

Sažetak
Privatizacija je jedan od najznačajnijih fenomena i obilježja suvremene znanosti, no vjerojatno i njena najveća devijacija. Kroz rastuće financiranje istraživanja od strane privatnih kompanija, znanost se sve više koristi za stvaranje zarade, odnosno instrumentalizira svodeći na marketinški alat.
U medicini danas većinu primjenjenih istraživanja sponzoriraju proizvođači sredstava i opreme za dijagnostiku i liječenje. Kroz manipulaciju metodologijom istraživanja, prezentacijom rezultata i selektivnim publiciranjem, proizvode nalaze koji su nevaljani i pristrani. Predmet istraživanja sve je manje relevantan za zdravlje i dobrobit stanovništva.
Uz privatiziranu medicinsku znanost slabi su izgledi za značajnija otkrića i napredak u liječenju i sprječavanju bolesti. Izvjestan je rast troškova, pad dostupnosti zdravstvenih usluga i urušavanje povjerenja u znanost i znanstvenike.

Ključne riječi
privatizacija znanosti, komercijalizacija znanosti, manipulacije znanstvenim istraživanjima, sukob interesa u medicini

Privatizacija znanosti fenomen je o kojem se vrlo malo govori. Zaslužuje veću pozornost jer može imati značajne posljedice na prirodu i vrsnoću znanstvenih nalaza i relevantan je u društvenom i kulturnom kontekstu.

Privatni sektor ulaže u znanost

Države različito investiraju u znanstvena istraživanja. Podaci govore da jedna od vodećih, Sjedinjene američke države, ulaže 400 milijarda dolara godišnje, što iznosi 2,7 % BDP-a. Po broju stanovnika značajno veća Europska unija za znanost izdvaja oko 80 % američkih ulaganja, odnosno oko 300 milijarda eura ili prosječno oko 2 % svog BDP-a. Novac koji SAD i EU izdvajaju za istraživanje i razvoj (R&D), odnosno njegov udio u BDP-u rastao je desetljećima. Zadnje vrijeme, međutim, bilježi stagnaciju (Kennedy, 2012; Dorsey, de Roulet i Thompson, 2010; Eurostat, 2017).
Financiranje za istraživanje i razvoj dolazi većinom iz dva izvora – iz sredstava države i od privatnih poduzeća, odnosno osoba. U SAD-u je do osamdesetih godina prošlog stoljeća udio javnog i privatnog novca u financiranju znanosti bio podjednak. S uspostavljanjem liberalističke ekonomske doktrine, privatni sektor brže ulazi u znanost i udio industrijskog novca za istraživanje i razvoj se povećava. 2009. godine iznosi 62 %, u odnosu na 31 % iz javnog sektora. Od svih znanstvenih istraživanja, 70,5 % izvode privatne kompanije (Kennedy, 2012). Izdvajanje države za znanost smanjuje se u relativnom, ali i u apsolutnom smislu. U pet godina nakon 2009. palo je sa 180 na 140 milijarda dolara godišnje i predviđa se da će se taj trend nastaviti (Jahnke, 2015).
Odnos privatnog i državnog investiranja u znanost još je više pomaknut na stranu privatnog u azijskim ekonomijama poput Kine, Japana i Južne Koreje. Tamo gotovo ¾ ukupnih ulaganja u znanost otpada na privatni biznis (Eurostat, 2017).
U Europi su znanstvena djelatnost i rad sveučilišta tradicionalno bili vezani uz javno financiranje. Danas 55,3 % istraživanja u EU plaća privatni, a 32,3 % javni sektor. Udio sredstava iz javnih izvora se smanjuje. S ciljem povećanja globalne konkurentnosti Europske unije, Europska komisija planira snažnije povezivanje javnog i privatnog sektora te povećanje privatnih investicija, kako bi se struktura ulaganja u znanost približila onoj SAD-a i azijskih zemalja (Eurostat, 2017).
Ekonomski slabe i zadužene zemlje za znanost odvajaju skromna sredstva. Hrvatska ih uz to još i smanjuje, upozoravaju iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, te je s 0,85 % BDP-a ne samo daleko ispod europskog prosjeka, nego i ispod prosjeka europskih tranzicijskih država. U takvim okolnostima znanstvenici sve više ovise o novcu privatnih kompanija, a i vlada RH potiče privatni sektor na ulaganje u istraživanje i razvoj (Ribić i Kroflin, 2016).
Premda „Strategija Europa 2020.“ i projekt „Obzor 2020.“ predviđaju povećanje ukupnog izdvajanja za istraživanje i razvoj, europske znanstvene asocijacije zabrinute dosadašnjim padom financiranja i nezadovoljne količinom planiranih sredstava, traže veća ulaganja u znanost (Reillon, 2015). Udruženje američkih sveučilišta zahtijeva zaustavljanje rezova u znanstvenom proračunu i očekuje veće investicije u istraživanja. U okolnostima oskudice, američka su sveučilišta kao prioritet postavila nalaženje novih izvora financiranja i sve se više okreću privatnom sektoru. Na Harvardskom sveučilištu od 2006. do 2013. utrostručen je iznos privatnog ulaganja u istraživačku djelatnost (Jahnke, 2015). Znanstveni se pogoni odvajaju od institucija i privatiziraju od strane kompanija ili vodećih istraživača.
Temeljna istraživanja, kao i ona iz društveno-humanističke sfere ostala su pretežno u domeni države; biznis je poglavito zainteresiran za istraživanja iz područja primjenjene znanosti. Biomedicina je jedno od najpropulzivnijih. Vera-Badillo et al. (2013) pozivaju se na autore koji su našli da se u razdoblju od 30 godina udio farmaceutske industrije u financiranju kliničkih pokusa s lijekovima (faze III) povećao s 24 na 72 %. Kidwell et al. (2001) nalaze da je između 60-tih i 90-tih godina prošlog stoljeća financiranje studija s pripravcima koji se primjenjuju u terapiji moždanog udara, od strane njihovih proizvođača, poraslo s 38 na 68 %.
Javni i privatni sektor bitno se razlikuju u ciljevima i etici. U prvom slučaju to je opće dobro i blagostanje zajednice. Privatnom je poduzetništvu, s druge strane, primarni interes što veća i brža zarada vlasnika. To je obilježje privatnog sektora dovelo do povećanja investicija u znanost i bez sumnje pridonijelo tehnološkom i ekonomskom rastu i razvoju. No, imalo je i negativne posljedice.

Vrsnoća znanstvenih istraživanja

U današnje vrijeme očekivalo bi se da se znanstvena istraživanja odlikuju metodološkom vrsnoćom i vjerodostojnošću nalaza. No to nije tako. Čsta su iskrivljenja na različitim mjestima u metodologiji i dizajnu. U kliničkim pokusima u medicini, primjerice, izabire se uzorak ispitanika na kojem je lakše potvrditi učinak ili hipotezu, te veliki uzorak na kojem se može dokazati i trivijalni efekt (Jochmann et al., 2005; Rochon, 1998); provodi se neadekvatna randomizacija i blinding (Hewitt et al., 2005); uzima se komparator u usporedbi s kojim postupak izgleda bolji (Johansen i Gøtzsche, 1999); zanemaruje se gubitak ispitanika (Cranney et al., 2002; Kirsch et al., 2002); trajanje studije podešava se prema rezultatima (Jüni, Rutjes i Dieppe, 2002); biraju se prikladne statističke metode (Lang, 2004); mjere se zamjenski ishodi poput krvnog tlaka ili šećera, a ne klinički poput pojavnosti bolesti i duljine života, i prikladno se kombiniraju u združeni ishod (Fleming i DeMets, 1996; Temple, 1999).
Manipulira se prezentacijom i tumačenjem rezultata – ističe se relativna redukcija rizika kojom se efekt u jednog od 100 ispitanika pretvara u učinak od 40 % (Lang, 2004). U raspravi i formulaciji zaključaka rabe se različite manipulativne tehnike (preuveličavanje, umanjivanje, prešućivanje, ponavljanje, poopćavanje, skretanje pozornosti) prozvane spin-om u izvještavanju o znanstvenim nalazima (Vera-Badillo et al., 2013). Konačno, češće se objavljuju radovi s pozitivnim rezultatima nego oni s negativnim, što se odražava na nalaze sustavnih pregleda (Scherer, Langenberg i von Elm, 2007). Znanstvena zajednica odavno je svjesna ovih problema i nastoji ih prevladati, no uspjesi su vrlo ograničeni.
Analize većinom ne uspijevaju dokazati vezu između izvora financiranja i metodološke kvalitete znanstvenih radova. Razlog je vjerojatno u tome što je manipulacija suptilna i na teško je prepoznatljivoj razini dizajna istraživanja. Jer kako inače, uz uvažavanje činjenice da privatni sektor a priori testira postupke za koje očekuje pozitivan rezultat, objasniti zaključke više sustavnih pregleda koji su pokazali da privatno financirana biomedicinska istraživanja imaju značajno češće nalaze u korist sponzora, nego istraživanja financirana iz drugih, pretežno javnih izvora (Bekelman, Li i Gross, 2003; Lexchin et al., 2003; Lundh et al., 2017). Isto vrijedi za istraživanja na drugim područjima, primjerice u vezi s prehrambenim proizvodima (Lesser et al., 2007; Nestle, 2016).
Ima znanstvenika, poput epidemiologa Johna Ioannidisa (2005) i bivšeg urednika časopisa Lancet Richarda Hortona (2015), koji smatraju da je većina nalaza današnjih znanstvenih istraživanja pogrešna. Objavljen je čitav niz knjiga koje kritiziraju modernu znanost (Milloy, 2001; McGarity i Wagner, 2008; Goldacre, 2008; Gajski, 2009; Evans et al., 2011). Slaba je vjerodostojnost i konzistentnost rezultata; postoji čak časopis koji se bavi kontradiktornim znanstvenim nalazima (Journal of Contradicting Results in Science). Sama paradigma medicine utemeljene na dokazima (EBM) ozbiljno je dovedena u pitanje (Every-Palmer i Howick, 2014). Na temelju tobožnje učinkovitosti i sigurnosti proizvodi i postupci ulaze u praksu, da bi ih kasnija istraživanja demantirala, pa i dovela do njihova povlačenja. Povlače se proizvodi, ali i izvještaji o istraživanjima; prema Retraction Watch-u (Retraction Watch) godišnje njih više stotina. Razlozi povlačenja su razne znanstvene pogreške, no trećina su čiste prevare. I tu se proces recenzije, u znanstvenoj zajednici smatran „svetim pismom“, otkriva kao itekako podložan površnosti i pristranosti, do korupcije (Retraction Watch, 2014).

Distribucija znanstvenih nalaza

Nevaljano izvedeni i recenzirani radovi objavljuju se u znanstvenim časopisima. Mnogi ispravni i inovativni bivaju odbijeni. Nobelovci Randy Schekman (Schekman, 2013) i Sydney Brenner (Retraction Watch, 2014) tvrde da vodeći znanstveni časopisi poput Science i Nature svojom kulturom i politikom uništavaju znanost i odbijaju najvažnija, pionirska istraživanja koja preispituju i izazivaju vladajuće teorije.
O tome što će se, a što se neće publicirati odlučuju uredništva i vlasnici znanstvenih časopisa. A oni su značajnim dijelom financirani od proizvođača sredstava za dijagnostiku i liječenje – izravno putem oglasa i otkupa pretisaka studija, ili neizravno preko izdavača i urednika povezanih s medicinskom industrijom (Smith, 2005; Collier 2009). Irski znanstvenik David Healy (2001) tvrdi da je barem polovina članaka o efikasnosti lijekova u najvećim medicinskim časopisima kao BMJ, Lancet i NEJM u stvari napisana od farmaceutskih kompanija.
Distribucija znanstvenih spoznaja – publiciranje znanstvene literature, u privatnom je vlasništu i u novije se vrijeme okrupnjavanjem pretvorilo u oligopol nekoliko izdavačkih kuća (Lariviere, Haustein i Mongeon, 2015). Zahvaljujući visokoj pretplati koja je narasla tri puta više od cijene drugih roba i usluga, posluju s iznimnim profitom; Elsevier sa čak 34 %. Neopravdano, obzirom da znanstvene radove dobivaju besplatno, a potražnja je zajamčena (Barić et al., 2017). Pokret za otvorenim pristupom znanstvenoj literaturi (open access) trebao je to korigirati, no neki su izdavači doskočili tražeći od autora plaćanje objavljivanja. To je dovelo do nove devijacije – pojave tzv. predatorskih časopisa, biznis modelu u kojem njihovi vlasnici zarađuju na publiciranju radova niske vrsnoće (Bowman, 2014). Neki su autori u takve časopise namjerno poslali sasvim besmislene radove i oni su bili objavljeni (Retraction Watch, 2013).
Nalazi znanstvenih istraživanja do korisnika uglavnom dolaze putem profesionalne edukacije (pregledni članci, predavanja, simpoziji). U medicini je značajan i najviše konzumirani dio liječničke izobrazbe preuzela medicinska industrija i pretvorila ga u marketing svojih proizvoda (Gajski, 2009: 224-262). Farmaceutske kompanije platile su milijarde dolara kazna za prevare u marketinškoj praksi (Groeger, 2014). Do javnosti pak znanstveni nalazi dolaze posredstvom medija, čiji su vlasnici ujedno i vlasnici kompanija koje proizvode sredstva za dijagnostiku i liječenje.

Znanstvenici u sukobu interesa

Dokazano je da su brojni znanstvenici u utjecajnim časopisima objavljivali izmišljene radove. Scott Reuben gotovo je 13 godina publicirao studije s analgeticima s golemim utjecajem na globalnu kliničku praksu. Istraživanja nije nikad izveo (Borrell, 2009).
Japanski znanstvenik Yoshitaka Fujji u dvadesetak je godina u vodećim medicinskim časopisima objavio više od 180 radova, većinom s lijekovima protiv povraćanja. Velika većina su bile čiste izmišljotine (Marcus i Oransky, 2015).
Don Poldermans vodio je pokuse s beta blokatorima u vezi sa zaštitom srca tijekom operativnih zahvata. Nalazi su bili krivotvoreni i povezuju se s tisućama smrti od tih lijekova (Husten, 2013).
Danski epidemiolog Poul Thorsen jedan je od autora niza istraživanja koja se citiraju kao argument za nepostojanje veze cjepiva i autizma. Studije su čista krivotvorina, a Thorsen se zbog krađe novca za istraživanja nalazi na tjeralici američkog ministarstva zdravstva (Atlanta Business Chronicle, 2011).
Bili znanstvenici zaposlenici farmaceutske tvrtke, radili kao suradnici na privatno plaćenim istraživanjima, ili u javnom sektoru ali drugim načinima financijski povezani s kompanijama, sukob interesa je neminovan. I najčešće rezultira izborom osobnog financijskog i profesionalnog probitka, na štetu znanstvene istine i dobrobiti za društvo i pacijenta (Gajski, 2012). Žrtve se broje u stotinama tisuća; ne radi se o procjeni, već o izračunu temeljenom na nalazima kliničkih studija (Gøtzsche, 2013).
Postoji drugi tip znanstvenika čija sudbina također svjedoči o korupciji medicinske znanosti. Oni su izgubili znanstvene projekte, unaprijeđenje i ugled zbog nesuradljivosti s tvrtkama-sponzorima, kritike znanstvene prakse i znanstvene djelatnosti koja se ne poklapa s glavnom strujom i vladajućom paradigmom (Schafer, 2004). Premda su temeljna obilježja znanosti sloboda mišljenja, rasprava, stalno preispitivanje i kritika, sustav ih obeshrabruje uskraćujući novac za istraživanje, odbijajući publiciranje radova i ignorirajući nalaze, a kreativni i slobodnomisleći dio znanstvene zajednice, kao i kritičare izvan znanstvenog sustava etiketira kao nekompetentne i pseudoznanstvenike (Wakefield, 2011).

Predmet znanstvenih istraživanja

Kad se sudi o znanstvenom radu, treba razmotriti i njegov predmet. Koliko je u javnozdravstvenom smislu relevantno pitanje koje postavljaju korporativna biomedicinska istraživanja i koliko pridonose poboljšanju zdravlja ljudi?
Glavni vlasnik medicinske znanosti istražuje ono što se isplati, i to u kratkom roku – patentabilna sredstva za liječenje prikladna za dugotrajnu primjenu u velikim populacijama, ili ona vrlo skupa za rijetke bolesti (Angell, 2004). Dokazuje učinkovitost intervencija u blagim poremećajima i fiziološkim stanjima šireći granice bolesti (Welch, Schwartz i Woloshin, 2012). Izvodi farmakoekonomske studije koje uvijek dokazuju isplativost, opservacijske koje „pronalaze“ rizične populacije, epidemiološke koje preuveličavaju dimenzije i značaj komercijalno zanimljivih bolesti ili prate potrošnju lijekova, te temeljna istraživanja koja tumače patofiziologiju bolesti onako kako odgovara sponzoru (Gajski, 2014). Istražuje ljudski genom ne bi li se objasnile nasljedne bolesti, ali i zaradilo na dijagnostičkim testovima i skupim intervencijama. Testira postupke za tjelesno i kognitivno „poboljšanje“, na rubu perverzije, no naplative od bogate manjine.
Rezultat? Mnoštvo suvišnih medicinskih proizvoda i postupaka (Mandrola, 2016), kroz hiperprodukciju znanstvenih radova (samo baza podataka Medline izbaci nekoliko tisuća novih članaka dnevno), među kojima samo mali dio zadovoljava objektivne kriterije relevantnosti. Velika većina su trivijalna značaja, neinventivni, besmisleni i beskorisni u društvenom kontekstu; namijenjeni samo dobiti kompanija i gradnji profesionalnih karijera istraživača (Barić et al., 2017; Ioannidis, 2016). Pri tom aktualna bibliometrija, odnosno scientometrija deformira i urušava normalnu akademsku hijerarhiju i sustav vrijednosti (Lariviere, Haustein i Mongeon, 2015; Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost, 2012).
Znanost kojoj je cilj zarada proizvođača medicinske tehnologije ima malo izgleda da unaprijedi zdravlje ljudi. Ulaganja u biomedicinska istraživanja rastu, no broj novih lijekova za različita patološka stanja stagnira ili pada (Dorsey et al., 2009; The Associated Press, 2005). Ne pronalaze se, primjerice, antibiotici za kojima vapi klinička medicina (neprofitabilni su zbog kratke primjene) (Bach, 2014), niti lijekovi za bolesti Trećeg svijeta (ne mogu se naplatiti) (Pheage, 2016-2017). Nedostatno se testiraju postupci koji nisu vezani uz tehnologiju, a potencijalno su ili dokazano efikasni – prirodni lijekovi, nefarmakološka terapija i prevencija bolesti. Nema zanimanja za štetu od medicinske tehnologije, koja poprima goleme razmjere (Gajski, 2015). Sve to ne samo stoga što medicinska industrija na tome ne zarađuje, već i zato što je na današnjem stupnju njezine ekspanzije izlječenje bolesti u izravnoj konfrontaciji s njenim prioritetom. Eradikacija bolesti smanjuje tržište za medicinske proizvode. Pa cilj postaje održavanje bolesti kroničnima i umjetno stvaranje novih (Gajski, 2014). Slijedom toga kompanije ne istražuju ni stvarne uzroke bolesti, one unutar biomedicinskog modela i dominantnih paradigma, a još manje one izvan njih. U takvim okolnostima teško je, primjerice, afirmirati postavku da su društvene okolnosti (siromaštvo, nejednakost, nepravda) jedna od vodećih determinanta zdravlja (Kawachi, Kennedy i Wilkinson, 1999).

Znanost kao sredstvo i znanje kao roba

Privatno poduzetništvo znanstveni je rad od potrage za istinom pretvorilo u sredstvo za prodaju, marketinški alat. Znanstveni je uradak poprimio karakteristike robe – po svome sadržaju i po formi. Osmišljen da proizvod prikaže u što boljem svjetlu, po dovršetku se „pakira“ u privlačnu ambalažu, reklamira i dostavlja konzumentima – u medicini liječnicima. Korporacijski PR smišlja upečatljive akronime studija i inscenira njihovo ranije prekidanje zbog tobože jasnog benefita. Nove se studije najavljuju unaprijed i nalaze mjesta na novinskim naslovnicama. Estradne ih zvijezde predstavljaju na medicinskim kongresima, o njima se piše u popularnim časopisima i govori u emisijama o zdravlju. Baš kao mnogi obični proizvodi, imaju svoje internetske stranice (Gajski, 2014).
Kad je znanost u posjedu kompanija koje se natječu na tržištu, njen proizvod, tj. znanje nije više svima dostupno, već predstavlja poslovnu tajnu. Istraživači imaju ograničen pristup podacima, ugovori ih obvezuju na šutnju o svim aspektima istraživanja i zabranjuju iznošenje rezultata do trenutka patentiranja proizvoda (Bodenheimer, 2000; Healy, 2003). Vlasnici znanstvenih časopisa visokim pretplatama ograničavaju dostupnost informacija. Sve je to u suprotnosti s načelima znanstvene etike i slobodnog pristupa znanju kao javnom dobru, i nesporno usporava znanstveni i društveni napredak (Rosenberg, 1996).
Komercijalizacija znanosti tržišnim je mjerilima podvrgnula znanstvenike i znanstvene ustanove. Nekad je dobar i uspješan znanstvenik bio onaj s originalnim radovima, samozatajnošću i čestitošću; danas je to onaj sa sposobnošću da znanje pretvori u profitabilni proizvod, čovjek koji sveučilištu donosi novac. Bavljenje znanošću postaje neodvojivo od poduzetništva, a znanstvenici se promeću u biznismene. Istraživački instituti funkcioniraju kao profitna poduzeća, a akademska medicinska središta kao korporacije čija se uspješnost mjeri brojem ugovora s industrijom (Angell, 2004; Krimsky, 2004).
Svjedoci smo bitne i dalekosežne transformacije kojom se uspostavlja novi sustav normi, novi ethos, nova znanstvena i akademska kultura. U civilizaciji koja je znanosti povjerila potragu za istinom, te se promjene nužno odražavaju na društvenoj i civilizacijskoj razini. Privatizacija i komodifikacija znanja oduzima znanosti njezin epistemološki karakter. Sloboda i autonomija znanstvene djelatnosti bitno se ograničavaju. Posjedovati znanost znači posjedovati istinu i moći njome usmjeravati sustav vrijednosti i društvene tokove. Ekonomski principi i tržišna logika afirmiraju kapitalističke umjesto humanističkih vrijednosti. Korporativno vlasništvo nad znanošću vodi njenoj zlouporabi na štetu javnog dobra. I u mnogim područjima života, uključujući medicinu i zdravstvo, ima za posljedicu smanjenje efikasnosti i pravednosti, rast troškova, otvaranje etičkih dvojbi i pad povjerenja u znanost i znanstvenike (Krimsky, 2004; Bok, 2004; Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost, 2012).

Literatura

1. Kennedy, JV. (2012) The sources and uses of U.S. science funding. The New Atlantis, 36. URL: http://www.thenewatlantis.com/publications/the-sources-and-uses-of-us-science-funding (2019-10-3)
2. Dorsey, ER. et al. (2010) Funding of US biomedical research, 2003-2008. JAMA, 303, str. 137-143.
3. R&D expenditure (2017). Eurostat. URL: http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/R_%26_D_expenditure (2018-01-15)
4. Jahnke, A. (2015) Who picks the tab for science?: For half a century, the government funded research. Times are changing. Boston University, URL: http://www.bu.edu/research/articles/funding-for-scientific-research/ (2019-10-3)
5. Ribić, V.; Kroflin, M. (2016) Što nam je trenutno važnije – vojska ili znanost ? URL: http://www.nsz.hr/analize-i-istrazivanja/programski-dokumenti-i-analize/sto-nam-je-trenutno-vaznije-vojska-ili-znanost/ (2019-10-3)
6. Reillon, V. (2015) European Parliament Horizon 2020 budget and implementation. URL: http://www.europarl.europa.eu/RegData/etudes/IDAN/2015/571312/EPRS_IDA%282015%29571312_EN.pdf (2019-10-3)
7. Vera-Badillo, FE. et al. (2013) Bias in reporting of end points of efficacy and toxicity in randomized, clinical trials for women with breast cancer. Ann Oncol, 24, str. 1238-1244.
8. Kidwell, CS. et al. (2001) Trends in acute ischemic stroke trials through the 20th century. Stroke, 32, str. 1349-1359.
9. Jochmann, N. et al. (2005) Female specific aspects in the pharmacotherapy of chronic cardiovascular diseases. Eur Heart J, 26, str. 1585-1595.
10. Rochon, PA. (1998) The evaluation of clinical trials: inclusion and representation. CMAJ, 159, str. 1373-1374.
11. Hewitt, C. et al. (2005) Adequacy and reporting of allocation concealment: review of recent trials published in four general medical journals. BMJ, 330, str. 1057-1058.
12. Johansen, HK.; Gøtzsche, PC. (1999) Problems in the design and reporting of trials of antifungal agents encountered during meta-analysis. JAMA, 282, str. 1752-1759.
13. Cranney, A. et al. (2002) IX: Summary of meta-analyses of therapies for postmenopausal osteoporosis. Endocr Rev, 23, str. 570-578.
14. Kirsch, I. et al. (2002) The Emperor´s new drugs: an analysis of antidepressant medication data submitted to the U.S. Food and Drug Administration. Prevention & Treatment, 5, Article 23. URL: https://www.researchgate.net/publication/228550299_The_Emperor’s_New_Drugs_An_Analysis_of_Antidepressant_Medication_Data_Submitted_to_the_US_Food_and_Drug_Administration (2019-10-3)
15. Jüni, P.; Rutjes, AWS.; Dieppe, PA. (2002) Are selective COX 2 inhibitors superior to traditional non steroidal anti-inflammatory drugs? BMJ, 324, str. 1287-1288.
16. Lang, T. (2004) Twenty statistical errors even YOU can find in biomedical research articles. Croat Med J, 45, str. 361-370.
17. Fleming, TR; DeMets, DL. (1996) Surrogate end points in clinical trials. Ann Intern Med, 125, str. 605-613.
18. Temple, R. (1999) Are surrogate markers adequate to assess cardiovascular disease drugs? JAMA, 282, str. 790-795.
19. Scherer, RW.; Langenberg, P.; von Elm, E. (2007) Full publication of results initially presented in abstracts. Cochrane Database Syst Rev, 2, MR000005. URL: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/17443628 (2019-10-3)
20. Bekelman, JE.; Li, Y.; Gross, CP. (2003) Scope and impact of financial conflict of interest in biomedical research: a systematic review. JAMA, 289, str. 454-465.
21. Lexchin, J. et al. (2003) Pharmaceutical industry sponsorship and research outcome and quality: systematic review. BMJ, 326, str. 1167-1170.
22. Lundh, A. et al. (2017) Industry sponsorship and research outcome. Cochrane Database Syst Rev, 2, MR000033. URL: https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/28207928 (2019-10-3)
23. Lesser, LI. et al. (2007) Relationship between funding source and conclusion among nutrition-related scientific articles. PLoS Med, 4, e5. URL: http://journals.plos.org/plosmedicine/article?id=10.1371/journal.pmed.0040005 (2019-10-3)
24. Nestle, M. (2016) Another five industry-funded studies with sponsor-favorable results. The score: 145/12. Food Politics. URL: http://www.foodpolitics.com/2016/03/another-five-industry-funded-studies-with-sponsor-favorable-results-the-score-14512/ (2019-10-3)
25. Ioannidis, JP. (2005) Why most published research findings are false. PLoS Med, 2, e124. URL: http://journals.plos.org/plosmedicine/article?id=10.1371/journal.pmed.0020124 (2019-10-3)
26. Horton, R. (2015) Offline: What is medicine’s 5 sigma? Lancet, 385, str. 1380.
27. Milloy, S. (2001) Junk science judo. Washington: Cato Institute.
28. McGarity, TO.; Wagner, W. (2008) Bending science. Cambridge: Harvard University Press.
29. Goldacre, B. (2008) Bad science. London: Fourth Estate.
30. Gajski, L. (2009) Lijekovi ili priča o obmani. Zagreb: Pergamena.
31. Evans, I. et al. (2011) Gdje su dokazi? Zagreb: Profil knjiga.
32. Journal of Contradicting Results in Science. URL: http://www.jcrsci.org/browse/index.php/jcrsci/ (2018-1-21)
33. Every-Palmer, S.; Howick J. (2014) How evidence-based medicine is failing due to biased trials and selective publication. J Eval Clin Pract, 20, str. 908-914.
34. Retraction Watch. URL: http://retractionwatch.com/ (2019-10-4)
35. Nobel Prize winner calls peer review “very distorted,” “completely corrupt,” and “simply a regression to the mean” (2014). URL: http://retractionwatch.com/2014/03/03/nobel-prize-winner-calls-peer-review-very-distorted-completely-corrupt-and-simply-a-regression-to-the-mean/ (2019-10-4)
36. Schekman, R. (2013) How journals like Nature, Cell and Science are damaging science. The Guardian. URL: https://www.theguardian.com/commentisfree/2013/dec/09/how-journals-nature-science-cell-damage-science (2019-10-4)
37. Smith, R. (2005) Medical journals are an extension of the marketing arm of pharmaceutical companies. PloS Med, 2, e138. URL: http://journals.plos.org/plosmedicine/article?id=10.1371/journal.pmed.0020138 (2019-10-4)
38. Collier, R. (2009) Medical literature, made to order. CMAJ, 181, str. 254-256.
39. Healy, D. (2001) The dilemmas posed by new and fashionable treatments. Adv Psychiatr Treat, 7, str. 322-327.
40. Lariviere, V.; Haustein, S.; Mongeon, P. (2015) The oligopoly of academic publishers in the digital era. PLoS One, 10, e0127502. URL: http://journals.plos.org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0127502 (2019-10-4)
41. Barić, H. et al. (2017) Why scholarly publishing might be a bubble. Croat Med J, 58, str. 1-3.
42. Bowman, JD. (2014) Predatory publishing, questionable peer review, and fraudulent conferences. Am J Pharm Educ, 78, str. 176.
43. A Serbian Sokal? Authors spoof pub with Ron Jeremy and Michael Jackson references. (2013) Retraction Watch. URL: http://retractionwatch.com/2013/09/23/a-serbian-sokal-authors-spoof-pub-with-ron-jeremy-and-michael-jackson-references/ (2019-10-4)
44. Groeger, L. (2014) Big Pharma’s big fines. ProPublica. URL: http://projects.propublica.org/graphics/bigpharma (2019-10-4)
45. Borrell, B. (2009) A medical madoff: anesthesiologist faked data in 21 studies. Scientific American. URL: https://www.scientificamerican.com/article/a-medical-madoff-anesthestesiologist-faked-data/ (2019-10-4)
46. Marcus, A.; Oransky, I. (2015) How the biggest fabricator in science got caught. Nautilus. URL: http://nautil.us/issue/24/error/how-the-biggest-fabricator-in-science-got-caught (2019-10-4)
47. Husten, L. (2013) How heart guidelines based on disgraced research may have caused thousands of deaths. Forbes. URL: https://www.forbes.com/sites/larryhusten/2013/07/31/european-heart-guidelines-based-on-disgraced-research-may-have-caused-thousands-of-deaths/#7c392fca2e33 (2019-10-4)
48. Dane indicted for defrauding CDC (2011). Atlanta Business Chronicle. URL: https://www.bizjournals.com/atlanta/news/2011/04/13/dane-indicted-for-defrauding-cdc.html (2019-10-4)
49. Gajski, L. (2012) Farmaceutska industrija i sukob interesa u medicini. U: Šarić, M.; Kovačić, L., ur. Zdravstvo u Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, str. 87-99.
50. Gøtzsche, P. (2013) Deadly medicines and organized crime. Boca Raton: CRC Press.
51. Schafer, A. (2004) Biomedical conflicts of interest: a defence of the sequestration thesis-learning from the cases of Nancy Olivieri and David Healy. J Med Ethics, 30, str. 8-24.
52. Wakefield, A. (2011) Callous disregard. New York: Skyhorse Publishing.
53. Angell, M. (2004) The truth about the drug companies: how they deceive us and what to do about it. New York: Random House.
54. Welch, HG.; Schwartz, L.; Woloshin, S. (2012) Overdiagnosed. Boston: Beacon Press.
55. Gajski, L. (2014) Medical science serving corporate interests. U: Schweidler, W.; Zeidler, KW., ur. Bioethik und Bildung. Sankt Augustin: Academia Verlag, str. 155-174.
56. Mandrola, JM. (2016) The best decision may not be what the guidelines say.Medscape. URL: http://www.medscape.com/viewarticle/860576?nlid=102616_3863&src=WNL_mdplsfeat_160322_mscpedit_card&uac=98463AJ&spon=2&impID=1032383&faf=1 (2019-10-4)
57. Ioannidis, JP. (2016) The mass production of redundant, misleading, and conflicted systematic reviews and meta-analyses. Milbank Q, 94, str. 485-514.
58. Sindikat visokog obrazovanja i znanosti Akademska solidarnost. (2012) Deklaracija o znanosti i visokom obrazovanju. Zagreb: Akademska solidarnost.
59. Dorsey, ER. et al. (2009) Financing of U.S. biomedical research and new drug approvals across therapeutic areas. PLoS One, 4, e7015. URL: https://doi.org/10.1371/journal.pone.0007015 (2019-10-4)
60. $95 billion a year spent on medical research (2005). The Associated Press. URL: http://www.nbcnews.com/id/9407342/ns/health-health_care/t/billion-year-spent-medical-research/#.WnA_TWnwbIU (2019-10-4)
61. Bach, B. (2014) The end of antibiotics? Researchers warn of critical shortages. Scope. URL: http://scopeblog.stanford.edu/2014/10/13/the-end-of-antibiotics-researchers-warn-of-critical-shortages/ (2019-10-4)
62. Pheage, T. (2016-2017) Dying from lack of medicines. Africa Renewal. URL: http://www.un.org/africarenewal/magazine/december-2016-march-2017/dying-lack-medicines (2019-10-4)
63. Gajski, L. (2015) Što se dogodilo s „Prvo ne škoditi“? H-alter. URL: http://h-alter.org/vijesti/sto-se-dogodilo-s-prvo-ne-skoditi (2019-10-4)
64. Kawachi, I.; Kennedy, B.; Wilkinson, RG., ed. (1999) The Society and Population Health Reader: Income inequality and health. New York: New Press.
65. Bodenheimer, T. (2000) Uneasy alliance: clinical investigators and the pharmaceutical industry. N Engl J Med, 342, 1539-1544.
66. Healy, D. (2003) Is academic psychiatry for sale? Br J Psychiatry, 182, str. 388-390.
67. Rosenberg, SA. (1996) Secrecy in medical research. N Engl J Med, 334, str. 392-394.
68. Krimsky, Sh. (2004) Science in the private interest: has the lure of profits corrupted biomedical research? Lanham: Rowman & Littlefield.
69. Bok, D. (2004) Universities in the marketplace. Princeton: Princeton University Press.

O čoeku

od

Uvjetno se može reći da sam rođen prije nekih 14 milijardi godina, sasvim slučajno, kada je, Velikim praskom, ništa eksplodiralo i sve nastalo. Ima već dosta dugo otkad sam ispuzao iz vode, razvio udove i postao sisavac. Polako sam napredovao, a budući da je svijet vrlo negostoljubivo mjesto, preselio sam u pećinu i ubijao životinje da bih preživio u pustom, neplodnom okolišu. Pošto sam tada još uvijek bio prilično glup, na kamenje sam klesao raznorazne beznačajne i nerazumljive znakove, iz dosade i uz pomoć robova gradio čudne, niškorisne građevine te na taj način hinio da se kužim u umjetnost i arhitekturu.

Moj istinski procvat startao je s renesansom, kada sam konačno shvatio da živim na samo jednoj od bezbroj kamenčina koje tutnje kroz beskrajni svemir. To mi je pomoglo da shvatim svoju beznačajnost u ovom univerzumu i napokon osvijestim potrebu da pripadam nečemu većem od sebe – sustavu.

S obzirom na svoju stalnu evoluciju, nastojim činiti sve da bih je ubrzao i usavršio se. Zato redovito primam cjepiva i gutam tablete – treba popraviti ono što priroda nije učinila optimalnim. Srećom, oko mene su ljudi s još jačim diplomama i skupljim odijelima, tako da se ne moram zamarati otkrivajući stvari koje je znanost već “zašarafila”.

Netko mudar je zaključio da je čovjek čovjeku vuk, pa sam se naučio boriti za svoje mjesto pod Suncem. Dobijem blagu erekciju kad naiđem na bilo kakav natječaj (npr. za posao), jer natjecanje je ono što nas tjera naprijed. Bez lažne skromnosti, za sebe mogu reći da spadam među uspješne, među pobjednike i malo se naživciram kad čujem sirotinju koja kuka da je društvo nepravedno, a nisu shvatili da jači kači. Da su sposobniji, našli bi načina da zarade više novca, jer u njemu je prava vrijednost (ipak iza njega stoji zlato). Jebiga, nisu dovoljno dugo išli u školu i sad se koprcaju u blatu vlastitog neznanja. Npr. zlopate se po vrtovima da bi uzgojili voće i povrće, a sve imaju u dućanima, još čišće, ljepše i bez crva.

Drugi pametan čovjek je rekao da, ako se mi ne bavimo politikom, ona će se baviti nama. Ne volim biti instrument u tuđim rukama, tako da sam se učlanio u vodeću partiju, što mi znatno pomaže u plivanju ovim bazenom punim ajkula, kojeg nazivamo životom. S ponosom mogu tvrditi da sam, kroz godine plaćanja poreza, dao zamjetan doprinos državnom budžetu i vraćanju ogromnoga vanjskog duga, nastalog zbog nerada i nesposobnosti onih koji još uvijek misle da žive u socijalizmu, iako smo odavno prešli na najveće dostignuće civilizacije – demokratski sustav, gdje svaki građanin odlučuje sam o svojoj sudbini. Ali šta reći kad veliki dio biračkog tijela još uvijek ne shvaća važnost izbora vlastitih predstavnika u organima vlasti. Ili ne kapiraju da je hijerarhija nužna (u protivnom bi vladala anarhija) ili su jednostavno nezainteresirani za vlastitu dobrobit.

Molim vas da me poštedite priča o postojanju nečega što se ne može osjetiti pomoću naših pet čula, kao i postojanju nečega što se ne može kupiti novcem. Te bapske priče odavno se nalaze samo u bajkama i legendama naših primitivnih predaka, a stvarni svijet je nešto sasvim drugo. U tom stvarnom svijetu postoje ljudi koji još uvijek žive na selima (iako sve manje, da kucnem o mahagonij), kao da ne žele svojoj djeci priuštiti veličanstveni sjaj urbanih sredina. Ako netko ne prepoznaje prednosti civilizacije, blato pretpostavlja asfaltu, a drveće rasvjetnim stupovima, ja mu ne mogu pomoći. Neka i dalje mete svoje dvorište puno lišća i ptičjih govana, ali ja komfor svog stana ne bih mijenjao za odavno prevaziđene tvorbe tzv. prirode, pritom se odričući blizine trgovačkog centra, bolnice, škole, restorana, kafića itd.

Dragi moji sugrađani, pamet u glavu, pogled prema Europi, cestu pod točkove i pravac sloboda!

Slobodan čovjek premostitelj svjetova

od

Kakve veze ima pemostitelj svijetova sa biti slobodnim čovjekom?

Biti slobodnim čovjekom plemeniti je cilj. Jednostavno rečeno, ali kako izgleda slobodan Čovjek u nečijem svakodnevnom životu?

Nema primjera, nema razvoja

Valjda je to razlog zašto je na ovoj web stranici slobodnog  čovjeka citirano toliko nadahnjujućih ljudi? Mnogi nadahnjujući ljudi više ne žive među nama. Podsjeća me kako me u prošlosti izazivao moj vodič kad je rekao; “Svi veliki ljudi su otišli, sada je na vama red! Ali što ovo traži od mene?

Ne možete riješiti problem na istoj razini koju je stvorio, rekao je Einstein

Zbog ovog citata postavljam dva pitanja.

  1. Za rješavanje bilo čega moram vidjeti ​​u čemu je problem?
  2. I moram ispitivati ​​na kojoj je razini problem stvoren tako da znam do koje razine moram doći da bih uopće išta riješilo?

Koji je problem današnje stvarnosti?

Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti u nekoliko rečenica. To zaslužuje više dijaloga i pažljivih formulacija, ali zarad ovog pisanja sažimam ono do čega sam došla svojim istraživanjem, životnim iskustvom i procjenama.

Da dodam, živimo u stvarnosti koja se raspada. Čovječanstvo je razdvojeno više nego ikad prije, a kontakt među ljudima više ne postoji ili je plitak. Povrh svega toga vidim da je većina ljudi izgubila vezu s prirodom i uvjetovana je da se boji sunčeve svjetlosti. Umjesto toga, ljudi su razvili bližu vezu sa umjetnim digitalnim signalom koji dolazi sa svjetske mreže, nego kontakt sa vlastitim tijelom, umom i osjećajima.

Trend kojem svjedočim je da su mnogi mladi u dobnoj kategoriji između 3 i 35 godina usisani u svoje pametne telefone i video igre, a mnogi stariji od 35 godina provode malo slobodnog vremena koje imaju gledajući televiziju. Kad ljudi smatraju sebe istraživačima svijesti, onda racionaliziraju bilo koji komentar da gledaju samo nevine programe poput sportskih ili dokumentarnih filmova o prirodi.

Tko još može tvrditi da on ili ona gospodari nad vlastitim umom, emocijama i postupcima? Što odlučuje; vi ili elektronički uređaj? Tko se usuđuje biti nemilosrdno iskren u vezi ovog?

Što znam o instaliranim tehnologijama na našim digitalnim elektroničkim uređajima?

Ono čega se uvijek pitam je koliko ljudi zapravo zna o instaliranoj tehnologiji u svim tim elektroničkim uređajima koji nas danas okružuju? Govorim o tehnologiji kojoj je jedina svrha učiniti svakog čovjeka digitalnim ovisnikom na način da Čovjek može biti daljinski upravljan da služi sustavu dominacije i kontrole? Stvarnost ili znanstvena fantastika ili je stvarnost čak i čudnija od fantazije?

Gdje mogu pronaći stvarne informacije o ovoj temi?

Ovo je škakljivo pitanje jer znam da je u načelu svo znanje o tim tehnologijama namjerno dostupno na Internetu kako bi se proizvođači tih tehnologija oslobodili od karme. Na ovaj način mogu reći da smo sve  mogli znati da smo to željeli. Činjenica da mnogi od nas neznaju naša je greška i zato smo dali svoj prešutni pristanak da se manipulira i programira prema njihovom scenariju.

Osobno sam naučila puno o svim tim međusobnim povezivanjima mnogih tehnologija preko njemačkog znanstvenika Haralda Kautz-Vella. Njegova su objašnjenja jasna i temelje se na dokazima, jasnom razmišljanju i činjenicama. Čini se da ništa nije slučajno, od geoinženjerstva, prskanja chemtrails-a i vojne pametne prašine, do aditiva u našoj hrani, umjetnih gnojiva, GMO-a, čipova u našim mobitelima i kamera na računalnim ekranima, pametnih brojila u našim domovima i elektronskih odašiljača svugdje prisutnih elektronike u našim automobilima, sve su komplementarne tehnologije fino prilagođene jedna drugoj s ishodom koji na Čovječanstvo nesvjesno utječe do te mjere da u potpunosti gubimo kontrolu nad sobom, ali s druge strane još uvijek imamo snažno i čvrsto uvjerenje da u potpunosti kontroliramo i da je ono što radimo u životu naša vlastita odluka. Da, točno ste pročitali da je ovo užasan scenarij za one koji žele postati slobodni.

Koja je razina na kojoj je nastao problem?

To nije novo i većina čitatelja već to zna i reklo je nekoliko sjajnih učitelja čovječanstva; „Najveće siromaštvo na ovom planetu je NEZNANJE“. Sva patnja na ovome svijetu uzrokovana je neznanjem utemeljenim na dobroj vjeri i naivnosti. Previše jednostavno vjerujemo u ono što je rečeno i teško provjeravamo i istražujemo je li ono što se govori poluistina ili cijela laž?

Mora da postoji neki izlaz odavde?

Bio je redak u tekstu “Uzduž stražarske kule” jedna od najdražih mi pjesama Boba Dylana šezdesetih! Koliko su ljudi danas sposobni da okrenu ludilo koje šiba po našem planetu? Mislim da se od suvremenog Čovjeka traži da odluči kako da zaustavi ovu destruktivnu energiju koja uzrokuje sve više haosa i zbrke. Vrijeme je da sebi pojasnim što želim promovirati i što treba prilagoditi ili zaustaviti?

Moram biti gospodar nad svojim umom, tijelom i emocije koje se mogu širiti; Ljubav, nada, posvećenost, disciplina, nadahnuće, stjecanje objektivnih znanja o djelovanju prirode, dizajnu ljudskog tijela i zakonima svemira. Ukratko, govorim o putu da nadiđemo svoja samo nametnuta ograničenja izražena kao uvjerenja ili sustav vjerovanja!

Koja je druga razina u kojoj bi mogla postojati rješenja?

Rješenja se mogu naći u našem dizajnu. Svi znamo od znanstvenih istraživača da čovjek koristi vrlo mali dio svog mozga. Moramo naučiti razmišljati.

Naš dizajn bi nas mogao voditi u pravom smjeru. Neutralan je teritorij u kojim nema informacija o nacionalnosti, religiji ili bilo kojem drugom duhovnom učenju. Bez obzira na boju naše kože, bez obzira na podrijetlo, religiju ili obrazovanje, svi imamo kostur, krv, srce, mišiće i mozak i ona funkcionira za svakog čovjeka isto. Možda je dobro polazište za ponovno povezivanje?

Gledajući u naše glave vidimo prostor sličan maternici u ženi za svrhu stvoranja. Oboje su šalice. Možda trebamo početi shvaćati da je mozak u našoj glavi zapravo sjeme kosmosa zasađenog na ovom planetu? Ali isto tako, s bilo kojom drugom opremom, morate biti uključeni u da bi upalili!

Pitanje je kako se Čovjek priključi i uključuje?

Ovo pitanje mi se vraća natrag. Nema primjera, nema razvoja. Moram se povezati s dva primjera u koja se pokazalo da imamo povjerenja. Tko je uvijek tu, bez obzira koliko sjebane stvari bile? To su naš majka planet Zemlja i naš otac Sunce. Zemlja-majka, ona nastavlja proizvoditi povrće i voće, a otac izlazi svako jutro i to rade BESPLATNO. Nikad nam ništa ne naplaćuju! Nikada ne uskraćujte svoje darove. Zapravo onog trenutka kada uložim u vrt, iz godine u godinu dobivam sve više i više zauzvrat. Priroda znači obilje.

Usporedite to sa strukturama društva koje je stvorio čovjek. Tu je obrnuto, trebamo raditi napornije za manje svake godine, a nagrada je na kraju da se smjestimo u dom za starije i čekamo da umremo bolesni i u mukama. Kako to da zatvaramo oči pred ovom stvarnošću? Samo za 1% svjetske populacije ovaj sustav djeluje, a za ostale mi prije ili kasnije patimo na ovaj ili onaj način. Da, znam da ovo nije slika koju volimo. Slažem se s tobom. Zbog toga pišem da promijenim ovu sliku ZAJEDNO.

Prelazak preko vlastitih granice!

Moram preuzeti za sebe odgovornost nazad i naučiti ovladavati sposobnošću reagiranja pažnjom, točnošću i suosjećanjem i svaki dan iznova učiti. Trebam li prevladati svoja nametnuta ograničenja koja se razvijaju oko pojma TKO sam Ja? Sustavi označavanja koje svi dobro poznajemo, poput uloga koje igramo na temelju svog spola ili onoga što nam je dopušteno raditi na temelju naše fizičke dobi ili statusa stečenog školovanjem i podrijetlom, prednosti ili nedostatka pripadnosti određenoj religija i tako dalje. Umjesto toga, moram proučiti ŠTO SAM JA da bih postati ovaj slobodan čovjek.

Dijeliti je voditi brigu

U trenutku kad se oslobodimo sustava označavanja, imam nešto za dijeliti sa svojim kolegom. Upravo zajedničkim snagama stvaramo most između mjesta na kojem danas živimo i sutra možemo postati premostitelji svijetova.

Gdje započeti?

Taj proces uvijek započinje priznanjem da nitko od nas ne zna sve. Svi imamo djelomičan pogled, ali zajedno bismo mogli dobiti više uvida u cjelovitiju sliku i što izabrati. Ovo započinje najprije prepoznavanjem da je nešto u čovjeku u osnovi izvan ravnoteže. Otpuštanje stiska držanja svih pravila i propisa dio je postupka oslobađanja.

Ako vi ne upravljate svojim brodom, nešto drugo hoće!

Naučila sam da je moja dužnost i moja obveza osigurati da sam gospodar nad plovilom koje mi je povjereno cijeli život, jer ako ne budem, onda će nešto drugo to učiniti! Meni je jasno vidljivo kada ljudi koriste svoje pametne telefone da više nisu u svojim tijelima, da su otišli u virtualnu stvarnost. Ovo je za mene zastrašujuće i pitam se kuda će to čovječanstvo odvesti? Što dominira nad nama kada nesvjesno dopuštamo potpunu kontrolu ovoj umjetnoj inteligenciji? Za mene je program ove umjetne inteligencije nesiguran i zasnovan na dvodimenzionalnoj stvarnosti, vrijednosti 1 i 0. Ono je bez ikakvih osjećaja i svi smo se susreli s beskompromisnom krutošću ovog sustava. Crno i bijelo i ne poznaju milosti. Slijediti ovu inteligenciju znači izroditi se iz 3D organskog bića u 2D polu čovjeka, pola robota. U što bismo se mogli razviti ako surađujemo s organskom, zemaljskom majkom i ocem suncem i uključimo naš kozmički mozak?
Zbog toga mislim da se danas radi o izboru koji svatko od nas mora učiniti nesvjesno ili svjesno. Radije biram svjesno i provodim svoju slobodnu volju. Možda je ovo jedini stvarni izbor koji svako mora učiniti u ovom životnom vremenu, gdje da predamo svoju slobodu?

A što je s tobom?

Rose članica My Happy Femily

Živi čovjek u Beogradu 1.dio

od

Pod krintkom predstavljanja moje nove knjige „Beznačajna knjiga“ došao sam u Beograd gdje me je dočekao i ugostio prijatelj Dragan Jovanović Krle. Ovog puta nisam bio jedini. Osim ostalih sa mnom je bio i dugogodišnji prijatelji pratilac na ovom putu Gordan Pilić. Izazov je predstaviti ljudima nešto o čemu se sami ikada nisu pitali. Pokazati im da postoji posve drugačija perspektiva koja je i samo evidentna, ali se zbog komoda, lijenosti, ili čiste nesvijesti ne uzima u obzir. Ono, život se živi na autopilotu, i stvari uzimaju zdravo za gotovo.

Ne promišljati o tome, uroniti vlastitim razumom u nelogičnosti i iskrivljenja današnjeg svijeta po meni je dokaz o smrti i dekadenciji  čovjeka kao božanski potencijalog bića, koji luksuzni kruzer života zamjeni drvenom barkom sigurnosti, običaja i tradicije. Samo zato jer svi tako rade.

Kako pomaknuti takve, kako ih potaknuti da počnu promišljati čistim umom bez ikakvih predrasuda? Tako nešto pokušao sam, svi mi skupa na predavanju u Beogradu u kojem je zapravo predstavljena ideja živog čovjeka koja je već koliko-toliko zaživila „Hrvatskoj“. (Ovo je u navodne znakove jer hrvatska u biti ne postoji).

Želja prosječnog čovjeka i strast za pronažalenjem istinskog sebe jedina je pogonska energija koja može dovesti čovjeka do znanja i na kraju do oslobođenja. Informacije možete dobiti, ali su strast i nadahnuće oni koji će pokrenuti promjenu. Bez toga nema nade, a to se ne može  prenijeti. Ostaje mi samo da i dalje govorim ono što mislim da je istina, pa što bude i kako bude!

Koliko će ljudi krenuti ovim stazama, ovisi samo o njima. Kakov ćemo svijet imati sutra, doista ovisi isključivo o čovjeku.

Zahvaljujem Tv produkciji TV Tesla iz Beograda koji je snimo ovo predstavljanje.

Dražen i Vedran na Radio Braču 23.1.20.

od

Iznenađenje, na novoj stranici ove emisije će se zvati Vedran Sesartić i Dražen KAsalo na Radio Braču. tako je odlučeno. U ovoj emisiji Vedran me iznenadio sa temeom o Globalnom zatopljenju koje se zaista događa, pa sam nepripremljen kao i uvijek govorio čak i o toj temi. Ono što je vidljivo i osjetljivo jest da je vrijeme mnogo blaže, toplije i mnogo manje oscilacija. E, pa šta sad? jeli trebamo biti zabrinuti radi toga? Ne nipošto. LIjepo vrijeme sa mnogo sunca pogoduje svima i ljudima i prirodi. Neznam što u tome ima lošeg. Prije bih rekao da da je led na tzv polovima sigurno nije prirodan i da nevidim išta loše u tome da se taj led otopi pa da vidimo što se nalazi konzervirano ispod njega. Strahovi tipa podizanja razine mora su glupavi i potječu na mehaničkom promatranju prirodi u univerzuma a gura se od znanosti koja je u službi gospodara svijeta. Gospodari svijeta su oni koji imaju mnogo veća znanja od nas samih i znaju kad se po kozmičkom kalendaru događa promjena i kada dolazi do zatopljenja. Tu svoju prednost namjeravaju unovčiti, ali i iskoristiti na bilo koji drugi način da smanje slobode, pa su izmislili priču o CO2 i stakleničkom efektu kojim se treba smanjiti emisija CO2 i označili čovjeka kao nepriatelja prirode i isključivog krivca za tzv ekološku katastrofu čime gurahu globalnu agendu i zarađuju ogromne količine novca. ali otompotom.

Što će savjesnu čovjeku zakoni?

od

“… Ispravno ste primijetili da zakone pišu ljudi”, rekao je Sensei nekako ozbiljno odgovarajući na jednu Eugenijevu šalu. “Reći ću vam možda u vezi s tim jednu drevnu kinesku legendu o avanturama savjesti i shvatit ćete da su ljudi isti i u ona vremena i sada.
“Ova se priča događala u vrlo davnim vremenima. Savjest je rođena na ovom svijetu. Rođena je u noćnoj tišini kada sva živa bića misle. Rijeka misli da sjaji u mjesečevoj svjetlosti, nebo u zvijezdama misli, oštrice trave misle da stoje nepomično u noćnoj tami. Gusjenica misli kojim bi se uzorkom trebao pretvoriti u leptira. Biljke razmišljaju o svojim prekrasnim cvjetovima, ptice razmišljaju o pjesmama, a zvijezde razmišljaju o budućnosti. Zbog toga je noću tako tiho. Danju sve pravi buku i živi, ​​dok noću sve šuti i razmišlja. U tako mirnoj noći, kad je svako živo biće razmišljalo, rodila se Savjest. Bila je lijepa. Svjetlost dalekih zvijezda ogledala se u dubini njenih velikih lijepih očiju. Mjesečeva svjetlost prekrila joj je lice sjajem. Koja se noć umotala u svoje misteriozne oblake. “Jednom je savjest krenula prema ljudima. Živjela je među njima pola dobro napola loše. Tako je živjela kao noćna ptica. Budući da na dnevnom svjetlu nitko nije ni želio razgovarati s njom. Kome god dođe, svi joj mahnu rukom kao da govori: „Imam toliko mnogo posla, posao je u punom jeku, nemam vremena razgovarati s tobom!“ Noću je slobodno ulazila u bogate i siromašne kuće. Lako je dotaknula spavača i on se probudio. Ugledavši je, pitao je: “Što ti treba, savjesti?”

“A ona mu je odgovorila tiho:” Što si učinio danas?”

‘Ja? Ništa posebno…’

“Samo se prisjeti.”

“Pa … Možda samo …”

“I kad se prisjetio, Svijest bi otišla k drugom čovjeku. A probuđeni čovjek nije mogao zaspati do jutra i nastavio je razmišljati o onome što radi na dnevnom svjetlu. I mnoge stvari koje on nije želio čuti za dnevne svjetlosti odjeknula je tijekom noćne tišine. Tako je savjest svima dolazila sve dok svi ljudi nisu počeli patiti od nesanice.

„Pa su ljudi odlučili zatražiti savjet najmudrijeg čovjeka njihove provincije, Li Khan Tsua, poznaje li lijek protiv nesanice. Ljudi su Li Khan Tsu nazivali najpametnijim čovjekom, jer su mislili da ako ima više novca od ostalih, više zemlje od ostalih, više kuća od ostalih, pa bi trebao imati beskonačnu mudrost! Ali nisu znali da je čovjek kojeg su nazivali ‘najpametnijim’ patio više od ostalih od ove bolesti i nije ju mogli riješiti. Budući da su mu svi ljudi oko njega nešto dugovali. I ti su ljudi cijeli život bili zauzeti plaćanjem svojih dugova prema njemu. Na taj je način mudri Li Khan Tsu uredio svoj život. Kao mudar čovjek znao je na primjer što treba učiniti ako mu jedan od dužnika nešto ukrade i bude uhvaćen. Mudri Li Khan Tsu pretukao ga je tako srčano da nauči ostale da to više ne rade. Danju je to učinio na vrlo mudar način jer su se drugi plašili njega kad su vidjeli ovu kaznu. No noću se Li Khan Tsu bojao za sebe, svoj život i bogatstvo. I zato je noću imao potpuno drugačije misli nego pri dnevnom svjetlu: “Zašto jadnik krade? Jer on nema što jesti i nema vremena zaraditi novac za hranu. Budući da cijeli dan otplaćuje svoj dug prema meni. “Li Khan Tsu se čak svađao s savješću koja je opravdavala njegova djela:” To znači da sam opljačkan i istodobno griješim ?! “Međutim, iako je opravdavao ni sam nije mogao zaspati. Tako su jednom tijekom mnogih besanih noći natjerali Li Khan Tsu da se izjasni unatoč svim njegovim mudrostima: “Vratit ću im sav svoj novac, svu njihovu zemlju, sve njihove kuće!”
“Ali rođaci mudrog Li Khan Tsua to su čuli i podigli groznu buku i uputili proteste vičući ljudima:” Sve ove besane noći su mudra čovjeka učinile ludim! To je savjest, za sve je ona kriva! ”
“Bogataši su se uplašili:” Ako je najmudriji čovjek poludio, što će se dogoditi pak s nama? ”
“Siroti su se ljudi također uplašili,” Imali smo najmanje od svih, prema tome imamo manje mudrosti. Ako je najpametniji čovjek poludio što će se dogoditi s našim umovima? ”
“Bogataši su vidjeli strah siromašnih ljudi i organizirali  vijeće među sobom.” Vidite kako je savjest preplašila siromašne ljude. Moramo ih zaštititi od savjesti i riješiti je se!’ I počeli su razmišljati kako to napraviti, ali ništa nisu mogli izmisliti. Stoga su odlučili poslati ambasadore  najpametnijem u čitavoj Kini, A Pu O koji je u to vrijeme živio u Nankinu. Bio je toliko mudar i pametan da su vladari iz cijele Kine dolazili tražiti njegov savjet. Pa su poslali veleposlanike k njemu. Donijeli su mu velikodušne poklone, mnogo puta se duboko klanjali, izjavljivali svoj problem i tražili pomoć da se riješi nesanice koju uzrokuje Savjest. A Pu O ih je slušao o toj ‘nacionalnoj katastrofi’, nasmiješio se i rekao: ‘Pa, moguće je napraviti tako da  savjest neće imati pravo prilaziti tebi! Kako neobrazovani čovjek može znati što bi trebao učiniti, a što ne? Izmislimo zakone. Napisat ćemo na kolutima što bi čovjek trebao raditi, a što ne. Mandarini će napamet proučavati zakone. A vi ostali pitajte ih što možete, a što ne možete. Ali prvo bi im trebali platiti: mandarine ne bi trebale umarati zakonima ni za što! Kada dođe savjest i pita neobrazovanog čovjeka “Što si danas učinio?”, Odgovorio bi: “Napravio sam ono što bih trebao raditi, što je napisano u rolama”. I svi bi mirno spavali.”

“Svi su bili sretni zbog ovakvog rješenja. A mandarini najviše od svega. Budući da je mnogo lakše zaviriti u knjižne znakove nego obrađivati ​​zemlju. I ostali su se radovali tome. Budući da im je bilo bolje da plaćaju mandarinu i da tijekom dana razgovaraju s njim minutu nego da od srca razgovaraju s savješću noću. Tako su počeli pisati zakone što čovjek treba raditi, a što ne. I oni su ih napisali i odredili mudra A Pu O-a najvišim mandarinom za ovaj dragocjeni savjet kako bi pomogao pametnim ljudima da mirno žive bez savjesti.

“Tako su ljudi počeli živjeti prema zakonima mandarina i najvišeg A Pu O. Ako su trebali nešto učiniti ili se raspravljati o tome, otišli su do mandarine i pitali ih nakon što su velikodušno platili njegov odgovor:” Pozovite svoje svitke. Tko je od nas u skladu s njima?”

„Sada su samo najsiromašniji ljudi patili od nesanice jer nisu mogli plaćati mandarini savjet. I drugi su govorili kad im je savjest dolazila noću: “Zašto me gnjaviš ?! Ponašao sam se po zakonima! Kako piše u svitcima! To nije bio moj izbor!” “Okrenuli su se od nje na drugu stranu i zaspali.

“Čak je i najpametniji Li Khan Tsu koji je najviše patio od nesanice upravo zakuhao kad ga je Noć posjetila savjest:” Pozdrav, draga moja! Što će sada reći?” „A Savjest mu je rekla da ga gleda očima, u njima blistave zvijezde:„ Zašto ste htjeli vratiti svoje imanje siromašnima, ali to ne činite? “
“” Imam li pravo na to ?! “Li Khan Tsu joj se nasmijao. ‘Što piše u svitcima? Imovina svakog čovjeka pripada njemu i njegovim potomcima. Kako mogu rasipati imovinu drugih ako se moji potomci ne slažu s tim? Znači da sam lopov otkako ih kradem, ili lud čovjek otkad sam opljačkao. Ali piše u zakonu, Lopova i ludog čovjeka treba vezati. Zato me ostavi na miru. Štoviše, savjetovao bih vam da odete u krevet i da ne mirujete!” “Okrenuo se leđima prema njoj i zaspao.
„Dakle, svugdje gdje je došla savjest čula je jedno te isto:„ Kako možemo znati ?! Radimo kako nam kažu mandarine. Idi i pitaj ih! Ponašamo se po zakonu.” “Savjest je prišla mandarinama i pitala ih:” Zašto me nitko ne želi slušati?” „Ali nasmijali su se u odgovoru:„ Zašto bi vas ljudi slušali i ponašali se kao što savjetujete? Za to imamo zakone. Ovdje je sve zapisano na žutom papiru! To je sjajna stvar! Ne bez razloga, A Pu O je zbog izmišljanja zakona imenovan najvišim mandarinom. ”
“Zatim, savjest je otišla do najvišeg mandarina, najmudrijeg u čitavoj Kini. A Pu O. Lagano ga je dodirnula. A Pu O se probudio , skočio gore, ugledao savjest i viknuo u svom strahu: “Kako se usuđujete pojaviti u mojoj kući bez dozvole? Što piše u zakonu? Onaj koji se u noći pojavi potajno u tuđoj kući, smatrat će se lopovom i zatvorit će se!” “Ali nisam te htjela opljačkati! “Odgovorila je. “Ja sam savjest!”

“Prema zakonu si laka žena! Tamo je jasno naznačeno: Ako žena provede noć s nepoznatim muškarcem, ona će se smatrati lakom ženom i zatvorit će se! To znači da ako nisi lopov, onda si razvratnica!“ ”
„ Kako mogu biti razvratnica?! “Bila je iznenađena. “Ja sam savjest!”

“Ali A Pu O je još više kipio od bijesa:” Pa, znači, nisi ni razvratnik ni lopov, samo ne želite poštivati ​​zakone? Također postoji zakon za ovaj slučaj, onaj koji se ne želi pridržavati zakona smatrat će se osobom van zakona i zatvorit će se. Hej, sluge! Stavite ovu ženu u okove i bacite je u zatvor zauvijek kao razvratnicu koji je osumnjičena za krađu i nepoštivanje zakona.”
Sluge A Pu O uhvatili su savjest, stavili je u okove i zatvorili. Od tada ona nikome ne dolazi i nikoga ne gnjavi. Tako da su svi ljudi čak i zaboravili na nju. Rijetko ponekad čovjek nezadovoljan mandarinama poviče: “Nemate savjesti!”, oni mu odmah pokažu papir da je savjest u zatvoru i odgovore mu: “Naravno da je imamo, pa zatvorili smo je!”

“A čovjek šuti, gleda mandarinski papir pun znakova i tinte i shvaća da su doista u pravu! Tako ljudi od tog vremena žive bez savjesti prema zakonima mandarina i najvišeg A Pu O. Bilo da žive dobro ili loše, svatko je odlučio za sebe kad padne noć i svako živo biće počne razmišljati. ”

Ova vrlo interesantna prastara priča preuzeta je iz knjige Sensei IV i vrlo lijepo i jasno govori kako je i zbog čega nastao zakon. Zaista, da li savjesnom čovjeku spojenom sa svojom dušom trebaju zakoni? Savjesnom čovjeku ne treba itko govoriti što je dobro a što loše, on to i sam zna i osjeća. taj je kod ugrađen u ljudsku dušu i govori ti iznutra čudnim uznemirujućim osjećajem da postupaš nepravedno i neistinito, a da ti to itko ne mora kazati. Nažalost duša i savjest, moral su vrlo loši za biznis i stoga takve barijere protoku novca i širenja trgovačke svijesti treba maknuti sa puta. Zakoni služe tome!

Živomobil putuje

od
Na cestu je izišao automobil sa novim oznakama koje pripadaju ideji Zajednice živih ljudi, tj evidentiran je u registar istih. Da ne bi ispalo da samo fiozofiramo, što samo po sebi i nije malo, mi smo napravili i dodatnu vrijednost. Napravili smo vlastite oznake kojim se označeno pomagalo za kretanje ne nalazi u pravnom prometu te mu stoga nije niti potrebna prometna dozvola. Gospodari tih vozila su živi ljudi tj oni koji su rekli da se „Objava slobode i suvereniteta živog čovjeka na zemlji“ odnosi i na njih čime su postali sukreatori zajednice sa svim odgovornostima koje takvo sukreatorstvo donosi.

Prvi u nizu, nadamo se, oznaka za putujuća pomagala stavio je tko će drugi nego Vedran Miočić-Stošić, a u pripremi su još neki. O ovom povjesnom događaju Vedran je rekao:

“Evo, došao je i taj dan kada smo putem “Zajednice suverenih ljudi na zemlji” omogućili da svatko tko postane sukreator te zajednice ima mogućnost postaviti vlastite oznake na svoj automobil ili bilo koje drugo pomoćno sredstvo za kretanje te se početi u njemu slobodno kretati cestama van pravnog prometa. O toj namjeri i odluci koju svaki čovjek ima pravo donijeti za sebe obaviještava se instituciju koja administrira prometom na teritoriju RH – Ministarstvo unutarnjih poslova, dokumentom “Objava o novom pravnom stanju”, kojeg sam ja, eto prvi, uručio jučer, u ponedjeljak 21.10.2019. PU Zadarskoj i poštom poslao MUP-u RH. Još nekolicina sukreatora zajednice će to učiniti u skoro vrijeme, a svi ostali koji bi to isto željeli napraviti mogu naći upute na stranici http://zivicovjek.org/zive-tablice/

teblice vedran 1000

Ovim putem apeliram na ljude koji su zaposlenici MUP-a RH da ne ignoriraju i ne uskraćuju ovaj svijesni izraz volje živih ljudi već da ga ljudski uvaže i obavljaju svoju službu u okvirima svoje zakonske nadležnosti. Svi smo mi živi ljudi, izgradimo odnose koji će se bazirati na poštivanju i poštenju, time i povjerenju.

U dobroj namjeri pozivam sve ljude, bez obzira koje tablice imali, na odgovornost prilikom kretanja cestama, na toleranciju i međusobno uvažavanje. Sretno i sigurno putovanje svima!”

Eto dragi živi ljudi, ne trebamo se bojati ičega ako su naša djela čista i ako njima ne ugrožavamo ili otimamo slobodu ikoga drugog. Vedran je najbolji primjer tome.

ASDFASD456

od

Registar pomoćnih sredstava za kretanje živih ljudi

Sloboda nije utopija. Ona je prirodno stanje čovjeka u njegovu izvornom smislu. To je stanje u kojem ograničenja u mišljenju i postignućima ne postoje. To je Stanje Čistog Postojanja, Života, ne uvjetovanog i spontanog. Živi Čovjek obdaren slobodom od Svemirskog Stvoritelja kao najinteligentnije biće na Zemlji, nositelj je svakog sistema i njegov kreator, čime je njegovo pravo na superiorni položaj u bilo kakvoj svjetovnoj strukturi neotuđivo .

www.zivicovjek.org ; e-mail: info@zivicovjek.org

logo
Temeljeno Životom i životnim principima Ljubavi, Mira, Radosti, Dobre Volje, Odgovornosti, Kozmičkog zakona Stvaranja, Održavanja i Rastvaranja, Prirodnim zakonima, neotuđivim prirođenim pravima samoodređenja, samoopredjeljenja, slobodnog udruživanja i razdruživanja. Utemeljeno Slobodnom Voljom uobličenom u dokumentu “Objava Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka” uručenom Čovječanstvu putem entiteta trodiobne vlasti RH kao i najvećih svjetskih centara po istome.
· VLADA RH, Trg Sv. Marka 2, Zagreb OIB: 64434885131 Ur br:367-19-1

· HRVATSKI SABOR, Trg Sv. Marka 6, Zagreb OIB: 38597506234 Ur br:050-01/19-02-29

· VRHOVNI SUD RH, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, Zagreb OIB: 20599635268 Ur br: SU VI 56/19

· REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587

Pomoćno sredstvo za kretanje, auto marke, motora, godine proizvodnje

ADSFDF435

Svojina živog čovjeka
Vedran Miočić - Stošić

Ovim elektroničkim dokumentom se dokazuje da je u evidenciju ovog registra upisan gore spomenuti automobil koji je svojina živog čovjeka koji kao takav nije dio pravnog prometa ili  pravnog poretka obzirom da se odrekao pravne osobnosti o čemu su obavještene sve relevantne pravne institucije i zajednice u gore spomenutim dokumentima.
Pouka: Ova obavijest je izvršna slobodna volja živog čovjeka u skladu sa najvišim kozmičkim zakonom i tiče se njega isključivo te protiv nje ne može biti upućen prigovor. Djelovanje protiv slobodne volje živog čovjeka aktivira kozmičke zakone uzroka i posljedice te će svatko tko ne poštuje slobodnu volju prema kozmičkom zakonu morati iskusiti posljedice svojeg djelovanja.
[su_qrcode data="http://zivicovjek.org/asdfasd456/" title="naslov" size="100" margin="0" align="none" link="" target="blank" color="#000000" background="#ffffff" class=""]

Upute za žive ljude

od

Dragi živi ljudi,

Primam mnogo upita kako se prijaviti da postanete živi čovjek. Naravno da je ideja ridikulozna jer ono što već jeste ne možete postati. Ono što pitate kako formalno postati sukreator zajednice živi čovjek, pa da vam ukratko objasnim. Sukreator zajednice “Živi Čovjek” formalno ne možete postati jer ta zajednica formalno ne postoji obzirom da u pravnom smislu nije registrirana. Formalno možete postati član udruge čovjek, a time automatizmom postajete i sukreator zajednice “Živi Čovjek”. Član Udruge Čovjek postajete tako da ispunite on line formular , a kad odgovor dobijete na mail uplatite godišnju članarinu od 240 kn i formalno se postali član Udruge, ali i sukreator zajednice.

Nakon što ste postali sukreator zajednice dobit ćete certifikat koji izgleda ovako, a kojeg potpisujete u uzimate za sebe. Taj certifikat je izraz kojim kažete da se dokument “objava suvereniteta i slobode živog čovjeka” koja je uručena svim djelovima vlasti nacionalno i internacionalno, te je kao takva pravomoćna. to u biti znači da sami ne morate nikome ništa slati. nikakve objave ili deklaracije, već je sve napravljeno, a vi samo trebate reći da se to također odnosi i na vas jer ste i vi “Živi Čovjek”. Nakon toga ćete poslati sliku i skenirani potpis i dobit ćete iskaznicu kojom se možete, ali i nemorate služiti. Na vlastitu volju i odgovornost.

U svrhu pomaganja živim ljudima u izradi je stranica zivicovjek.org na kojoj se upravo nalazite koja će davati sve potrebne informacije i dokumentaciju koju možete downlodati i koristiti ukoliko želite.

Obzirom da je to vrlo velik posao a ljudi malo, samo budite strpljivi i svi ćete prije ili poslje dobiti sve navedeno.