top
[ultimatemember form_id=”2415″]
ASDFASD456
Registar pomoćnih sredstava za kretanje živih ljudi
Sloboda nije utopija. Ona je prirodno stanje čovjeka u njegovu izvornom smislu. To je stanje u kojem ograničenja u mišljenju i postignućima ne postoje. To je Stanje Čistog Postojanja, Života, ne uvjetovanog i spontanog. Živi Čovjek obdaren slobodom od Svemirskog Stvoritelja kao najinteligentnije biće na Zemlji, nositelj je svakog sistema i njegov kreator, čime je njegovo pravo na superiorni položaj u bilo kakvoj svjetovnoj strukturi neotuđivo .
www.zivicovjek.org ; e-mail: info@zivicovjek.org
Temeljeno Životom i životnim principima Ljubavi, Mira, Radosti, Dobre Volje, Odgovornosti, Kozmičkog zakona Stvaranja, Održavanja i Rastvaranja, Prirodnim zakonima, neotuđivim prirođenim pravima samoodređenja, samoopredjeljenja, slobodnog udruživanja i razdruživanja. Utemeljeno Slobodnom Voljom uobličenom u dokumentu “Objava Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka” uručenom Čovječanstvu putem entiteta trodiobne vlasti RH kao i najvećih svjetskih centara po istome.
· VLADA RH, Trg Sv. Marka 2, Zagreb OIB: 64434885131 Ur br:367-19-1
· HRVATSKI SABOR, Trg Sv. Marka 6, Zagreb OIB: 38597506234 Ur br:050-01/19-02-29
· VRHOVNI SUD RH, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, Zagreb OIB: 20599635268 Ur br: SU VI 56/19
· REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587
Pomoćno sredstvo za kretanje, auto marke, motora, godine proizvodnje
ADSFDF435
Svojina živog čovjeka
Vedran Miočić - Stošić
Ovim elektroničkim dokumentom se dokazuje da je u evidenciju ovog registra upisan gore spomenuti automobil koji je svojina živog čovjeka koji kao takav nije dio pravnog prometa ili pravnog poretka obzirom da se odrekao pravne osobnosti o čemu su obavještene sve relevantne pravne institucije i zajednice u gore spomenutim dokumentima.
Pouka: Ova obavijest je izvršna slobodna volja živog čovjeka u skladu sa najvišim kozmičkim zakonom i tiče se njega isključivo te protiv nje ne može biti upućen prigovor. Djelovanje protiv slobodne volje živog čovjeka aktivira kozmičke zakone uzroka i posljedice te će svatko tko ne poštuje slobodnu volju prema kozmičkom zakonu morati iskusiti posljedice svojeg djelovanja.
[su_qrcode data="http://zivicovjek.org/asdfasd456/" title="naslov" size="100" margin="0" align="none" link="" target="blank" color="#000000" background="#ffffff" class=""]
Upute za žive ljude
Dragi živi ljudi,
Primam mnogo upita kako se prijaviti da postanete živi čovjek. Naravno da je ideja ridikulozna jer ono što već jeste ne možete postati. Ono što pitate kako formalno postati sukreator zajednice živi čovjek, pa da vam ukratko objasnim. Sukreator zajednice “Živi Čovjek” formalno ne možete postati jer ta zajednica formalno ne postoji obzirom da u pravnom smislu nije registrirana. Formalno možete postati član udruge čovjek, a time automatizmom postajete i sukreator zajednice “Živi Čovjek”. Član Udruge Čovjek postajete tako da ispunite on line formular , a kad odgovor dobijete na mail uplatite godišnju članarinu od 240 kn i formalno se postali član Udruge, ali i sukreator zajednice.
Nakon što ste postali sukreator zajednice dobit ćete certifikat koji izgleda ovako, a kojeg potpisujete u uzimate za sebe. Taj certifikat je izraz kojim kažete da se dokument “objava suvereniteta i slobode živog čovjeka” koja je uručena svim djelovima vlasti nacionalno i internacionalno, te je kao takva pravomoćna. to u biti znači da sami ne morate nikome ništa slati. nikakve objave ili deklaracije, već je sve napravljeno, a vi samo trebate reći da se to također odnosi i na vas jer ste i vi “Živi Čovjek”. Nakon toga ćete poslati sliku i skenirani potpis i dobit ćete iskaznicu kojom se možete, ali i nemorate služiti. Na vlastitu volju i odgovornost.
U svrhu pomaganja živim ljudima u izradi je stranica zivicovjek.org na kojoj se upravo nalazite koja će davati sve potrebne informacije i dokumentaciju koju možete downlodati i koristiti ukoliko želite.
Obzirom da je to vrlo velik posao a ljudi malo, samo budite strpljivi i svi ćete prije ili poslje dobiti sve navedeno.
Treća konvencija živog čovjeka – “A sad adio 2.dio”
Proglašavanje zajednice “Živi Čovjek” uspostavljenom samo je jedan pravni moment izražen u trenutku vremena, a koji je bio na ovoj konvenciji, dok je stvarni suverenitet davno prije već shvaćen u našim srcima i umovima. Tako je ovo proglašenje samo odjek svijesti i razumjevanja života i iluzije života, te izabiranje ovog prvog. Pitanje je časti u pravnom prometu obavijestiti trgovce o svojim namjerama da ne bi slučajno stupio nogom na njihove područje interesa. Ja ti kažem što ću napraviti, a ti mi reci da li je to u redu ili đuti zauvijek. Propustom roka, šutnja je jedino moguće pravno sredstvo, bolje rečeno nije sredstvo jer pravnih ljekova tada više nema. Mi smo u pravu! To je proglašeno na ovoj konvenciji!
Slobodaje stoga samo u ovom momentu postala pravna činjenica. Čak je i živi čovjek postao pravna činjenica pa tako identifikacija sa istim ne bi smjela biti tretirana više ludilom ili psihijatrijom. Ali otom po tom.
Totalitarizam, tiranija, demokracija, jeli bitno?
Dakle totalitarizam i tiranija su samo etikete koje se teško mogu direktno za nekoga zalijepiti, a sa nekoga skinuti, jer tih elemenata ima svugdje kod bilo koga jer se u biti stvari svode ne na uređenje već na ljudsku narav i njihove motive. Ove etikete služe kao mentalne slike za površne gledatelje kako bi postavili etiketirane u negativni kontekst, za razliku od velikih civilizacijskih dosega „pluralizma“, „demokracije“ i „vladavine prava“.
Sad se opet vratimo na pitanja Lica i naličja tj. izgleda i suštine. Govno u celofanu u biti je govno koliko god sjajno izgledalo. Da biste to shvatili morate odvezati celofan tj. gledati u suštinu stvari, odbacujući definiciju, a uključujući vlastiti um, razum, svijest.
RH, deklarativno demokratska, definitivno je totalitarnija od Jugoslavije. U smislu kontrole i guranja nosa u privatne i javne poslove zagazila je na područja gdje komunistički režim ikada nije stupio, o nametnutom haraču neću niti govoriti, a socijalni programi više ne postoje. Ali po definiciji RH je zemlja vladavine prava. Zapadnjačke demokratske tekovine „Vladavine prava“ se prikazuju celofanom, ali da li je to baš tako? Ljudi kažu, tamo na zapadu sve je uređeno. Dok ti radiš i plaćaš sve što tribaš platiti nitko ti neće išta. Super samo triba raditi, rintati koliko god gazda kaže i budi štedljiv možda ti nešto ostane na kraju miseca. Svi koji su imali posla sa Njemačkom, Austrijskom ili možda Američkom policijom uvijek su govorili da je naša policija bog bogova u odnosu na njihovu jer naši imaju izražen ljudski karakter za razliku od njihove. Ipak smo mi ljudi koji teško primaju naredbe, zapovijedi, kodove, programe. To je takav gen i jedan je od najzdravijih uopće.
Sad je, ako mene pitate, i službeno jasno da su na vlast 91 godine došli lopovi, čiji je motiv uglavnom bila pljačka društvene imovine. Mnogi su bili vjerojatno prisutni iz domoljubnih razloga, ali su brzo nadglasani, izbačeni, šikanirani. Bez obzira na moguće domoljubne motive, privatizacija i pretvorba je službeno dovršena i to za vrijeme dok se je odvijao rat, koji vidi-vidi ikada nije bio proglašen. Proglašenjem ratnog stanja suspendira se rad vlade i sabora i uspostavlja vojna vlast nacionalnog spasa i svi civilni zakoni se stavljaju van ustroja. Stoga zakoni o privatizaciji ne bi u slučaju rata mogli biti doneseni niti privatizacija izvršena. Zašto je vlast u jeku rata kad su ugroženi najvitalniji interesi nacije donosila tako bitne zakone i potpisivala bitne sporazume. Moj razum mi govori da postoji samo jedna logika. Tako je unaprijed zamišljeno i znalo se da će se rat završiti kad se kompletna pretvorba dovrši. RH pravno gledajući nije niti bila u ratu jer netko ratno stanje treba proglasiti. Na koji su način pravno objašnjavali djelovanja HV-a i kako je istovremeno bio u pravnom smislu i rat i mir potpuno mi je nejasno, ali posljedice tih proturječnosti vidimo i danas.
Pljačka je bila govno zaogrnuto u celofan oslobođenja, demokracije, višestranačja. A kad se sva djelovanja zaogrnu u plašt „vladavine prava“ a što je u skladu sa pravnim poretkom, tim „najvišim civilizacijskim tekovinama”, nemaš u koga uperiti prst, jer je sve bilo „po zakonu“. Bez obzira što govno zaogrnuto u celofan pravnog poretka smrdi, sve po zakonu, legalno je!
Knjiga koju sam napisao o ovakvim temama zove se „Kontrola uma u pravnom sistemu“ i kako naslov kaže danas ne vladaju ljudi već ideologije, ideje. Ljudi se samo prilagođavaju raznim ideologijama u obličjima mentalnih programa. Naravno da iza takvih ideologija stoje neki ljudi i oni zapravo vladaju, ali prikriveno, jer nikako drugačije ne bi mogli. To je najučinkovitiji oblik vladavine, jer u biti nitko ne vlada već zakon, a opet je vidljivo da nekakav plan postoji i da netko vuče konce. Isto je vidljivo i u nemoći „legitimnih” vlada da isprave bilo kakvu društvenu anomaliju ili učine kakav revolucionarniji korak unutar društvenog uređenja, jer te istaknute figure uvijek su to i bile – samo figure.
Ovi primjeri govore da je definirati uređenja bez dubljeg ulaženja u stvari opasno i kontraproduktivno.
Ako pomišljate da zapravo želim reći da vlada diktatura vladavine prava ili tiranija demokracije i pluralizma, trebate otići još jedan korak dalje. Ne samo danas, već od davnih dana svijetom vlada novac. A sistemi liberalnog kapitalizma uglavljeni u demokratske sisteme vladavine prava u kojima se ne zna tko pije a tko plaća, idealna su podloga za vladavinu novca. Novca su uvijek gladni i lijevi i desni, i plus i minus.
Razmislite. Imate tri grane vlasti.
Zakonodavna – donosi zakone
Sudbena – tumači zakone
Izvršna – provodi zakone i presude
Svi ljudi uposleni u ovim granama vlasti rade za novac, a ne iz ljubavi. Mogu li, hipotetski rečeno, ti ljudi biti kupljeni da donose, tumače i provode zakone po nalogu novca? Naravno da mogu, pogotovo ako su sve grane vlasti pune rođaka, stranačkih kolega i braće. Stoga čuvena izreka bankara Rothschilda „Dajte mi moć da emitiram novac i nije me briga tko donosi zakone“ ima i te kako smisla bez obzira što mi o tome mislili. Nadalje, bez obzira koliko dobar zakon vlada mislila donijeti i implementirati ga za to treba imati novca. Država ga više nema jer se demokratskom procedurom odrekla tiskanja istog pa se mora zaduživati da bi ga imala. Onaj tko se zadužuje mora izdati obveznice kojima se suverenitet predaje kreditoru u ovom slučaju MMF-u i drugim Privatnim bankama.
Totalitarizam vladavine novca vidljiv je u okolini i bez gledanja u političke sisteme, jer 99% ljudi vjeruje u novac i mnogo toga bi napravilo za isti. Podržavaju sve ideje i ideologije koje ga koriste i preuzimaju misao da se bez njega ne može. Žive u uvjetima u kojima je novac kao neprirodni izraz nužan, jer nemaju vlastiti suverenitet zemlju, kuću, imanje. Ovakav dominantan kolektivni stav kreira društvo gladnih novca koje se samo prilagođava kolektivnom umnom ustroju. Takav ustroj tesan je stoljećima da bi danas dosegao svoj vrhunac bolesti, ovisnosti o novcu i svim njegovim tekovinama. Gospodar svijeta i svih režima je onaj koji kontrolira emisiju novca. Svi ratovi ikad vođeni primarno su se vodili za kontrolu nad monetarnom jedinicom ili resursima koji omogućavaju emisiju iste. Rat u Hrvatskoj nije u tome iznimka, jer je uništenjem juge emisija novca iz ruku naroda prešla u ruke inostranih banaka, društvena imovina u privatne ruke. Pljačka neviđenih razmjera. Kakve to ima veze s time što je RH po definiciji višestranačka demokratska republika u kojoj vlada zakon i pravni poredak, a Juga je bila polu totalitarni, polu tiranski komunistički režim.
Nema ikakve veze osim ako ne želite gledati isključivo definicije. Je li RH po definiciji dobra, a Jugoslavija po definiciji Loša? Protiv čega smo se borili ( i ja sam službeno branitelj), ili za što smo se borili? Jesmo li sada svoji na svome? Što to uopće znači?
Šlag na kraju! Tko je odgovoran za primjenu ovakve grandiozne izmišljotine. Pa ljudi naravno. Ja, ti, vi, mi. Mi smo progutali mamce boljeg sutra i velikosrpske/ustaške agresije u kojima se borimo protiv Srba/Hrvata koji su usput rečeno jedan te isti narod. Što je natjeralo ljude iz istog sela da pucaju jedni po drugima i ima li uopće nevinih u toj balkanskoj krčmi? Da li su postojali oni koji su dolijevali ulje na vatru? Jesu postojali su, ali potrebna je vatra da bi ulje imalo učinak. Ja, ti smo trebali biti svjesni tih manipulacija i znati što se iza toga krije. Nismo znali i sad smo ovdje! I što sad? Je li sad znamo, ili još uvijek možemo biti izmanipulirani?
Vidite za sebe!
Kako sam već naglasio svijetom se upravlja mentalnim programima. U ljudske umove se ukrcavaju ideje i polariziraju se tako da se stvara naboj, napon između polariteta. Što veći broj ljudi povjeruje i te ideje polaritet i naboj su veći, te usmjerenim djelovanjem može doći do razaranja. Ljudi koji nemaju razlog za rat neće ići u rat, ili će gledati da ga izbjegnu po svaku cijenu. Ideja o srbima i hrvatima ili katolicima i pavoslavcima je samo ideja u koju su mnogi povjerovali. Jedni su dobri drugi loši s time da svatko misli za sebe da je dobar. Profit u srazu polariteta ima onaj koji ne sudjeluje u srazu uopće ali ga je započeo.
Ono što ćete vrlo rijetko čuti jest slijedeće: Čovjek je iznad svih ideologija bilo nacionalnog ili vjerskog predznaka. On je život i on postoji. Ideologije su programski kodovi namjenjeni za kontrolu umova vjernika, osoba, građana. Jedan čovjek ne smije ikada staviti ideologiju iznad samog sebe ili nekog drugog čovjeka. Onaj koji djeluje kao predstavnik ideologije, a ne života đavolji je sluga, i spreman pucati na drugog čovjeka i zapaliti njegovu kuću. Da li je manipulator odgovoran što je mene pretvorio u zvijer željnu osvete i krvi? Naravno da nije, ja sam odgovoran. Ali ja sam prevaren! Da, ali moja je odgovornost što sam prevaren!
Mislim da je to bitno vidjeti pa je mogućnost ponovne prevare smanjena na minimum! Neka se povijest ne ponavlja.
Rezime!
Postoji li prototip totalitarizma ili tiranije ili demokracije? Svi ovi sistemi nikad nisu očito takvi? Da li je Pol pot ubio više ljudi od Georga Busha? Tko je veću štetu napravio čovječanstvu u zadnjih 50 godina, demokratska Amerika vladavinom prava ili totalitarna Sjeverna Koreja?
Totalitarizam, tiranije, demokracija – u čemu je razlika? Da li se protiv jednog treba boriti, a drugome se klanjati? Da li je čovjek mjerilo stvari ili ideologija? Da li glasaš za stranku ili za čovjeka? Navijaš li za klub ili ljude koji tu igraju? Da ti se dijete uda/oženi za nekog druge vjeroispovjesti bi li ga volio isto?
To su ključna pitanja koje svatko treba postaviti sebi na putu prema miru i blagostanju.
Generalizacija ideologije i svrstavanje u kalupe služi, po meni, jednoj određenoj svrsi i ujedno je i odgovor na pitanje protiv koga ili za što smo se borili. Htjeli mi možda da je to pitanje uzvišene matefizičke prirode i filozofskog predznaka kakvom se svaka borba između dobra i zla prikazuje, na žalost ono je mnogo primitivnije prirode i vrlo jednostavno za shvatiti.
Koliko god netko želio biti borac protiv totalitarizma i tiranije, a za demokraciju, pravdu ili istinu (zorro, batman, superman) ipak se borba vodi isključivo protiv drugih ljudi, u korist trećih ljudi, a uvijek kontra života. Kad netko puca puškom, topom, bombom on ne puca u totalitarizam ili tiraniju jer ovi ne postoje, već u druge ljude i njihovu imovinu. Zbog hipnoze i kontrole uma ti i takvi ne vide sa druge strane žive ljude već predstavnike totalitarizma i tiranije, neslobode. Borimo se za pozitivne ideale tj. ljude koji taj ideal predstavljaju. Kad ne bi bilo ideologije, ili kad barem ne bi vjerovali u nju, tko bi pucao u drugog živog čovjeka. Moguće ako bi mu život bio ugrožen, ali tu nema mjesta ideologiji. Stoga se protivnici niti ne prikazuju ljudima već ustašama, četnicima, balijama i drugim nazivima koji svi do reda u sebi sadrže negativne konotacije.
Lakše je pucati u četnika, jer on nije živi čovjek, on je četnik. Lakše je spaliti kuću od Ustaše, jer to nije imovina živog čovjeka. Osobe ratuju za mir i ubijaju druge ljude u ime humanizma. To je ludilo, ali um mora imati negativnu sliku da bi mogao opravdati svoje ludilo.
DA završim. Svi sistemi su imaginarni i generaliziraju život, a ljude stavljaju u kalupe. Ratovi se vode između kalupa, a svaka ukalupljena osoba drži da je ona u pravu (bijela), a ona suprotna crna. Stoga pitanje da li je nešto totalitarno ili tiranija nije pravo pitanje. Odgovor na to ništa ne rješava ili raspetljava, samo eventualno umiruje umove, a ja nisam tu da umirujem umove ičije.
Treća konvencija živih ljudi – “A sad adio!” 1.dio
Postoji mnogo pokreta, inicijativa, lista, društava koji žele doći do slobode, istine, pravde, boljeg sutra. Većina njih je locirala istinu i slobodu i odredila određenu rutu i plan putovanja do iste. Takvi su scenariji za osobe izuzetno primamljive jer znaju točno što, kako i kada trebaju raditi da bi ostvarili cilj. Naša zajednica mada ima iste ciljeve po nečemu je drugačija od ostalih. Mi nismo locirali istinu i neznamo put do nje. jedino što znamo jest da se ne nalazi vani u svijetu i da su promjene u svijetu nepotrebne i uzaludne. Ipak ima nekih stvari koje znamo. znamo što nije istina i sloboda i radimo korake u micanju od odvezivanja, raskidanju od svega što nije istina i sloboda.
Time se uopće ne želimo baviti i to skidamo sa sebe kao raspale gaće koje više ne želimo i nećemo ikada obući. U uvodu treće konvencije “A sad adio” pozdravljamo se sa jednom izuzetno krupnom laži i iluzijom koju smo dugo nosili a već je pohabana, otrcana i smrdi – To je pravni poredak, pravni promet ili vladavina zakona.
Društveni ugovor: prosvjetiteljska fikcija ili korporacijski spin
Dana 20. svibnja 2019. godine u 13 sati, na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu održala se panel diskusija “Društveni ugovor: prosvjetiteljska fikcija ili korporacijski spin”. U panelu su sudjelovali Vedran Miočić-Stošić (Zajednica Suverenih Ljudi na Zemlji “Živi čovjek”), Tomislav Pletenac (Odsjek ta etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta) i Josip Zanki (Akademija likovnih umjetnosti).
U potrazi za novom paradigmom studenti Akademije imali su priliku čuti sto je to društveni ugovor i koje su njegove stvarne implikacije, kada su nastale prve nacionalne države i iz kojeg razloga (Tomislav Pletenac), zatim, kako se pruža(o) društveni otpor kroz nekoliko primjera iz umjetničke prakse i djelovanja (Josip Zanki) te im je predstavljena Zajednica suverenih ljudi na zemlji “Živi čovjek” kao trenutno najaktualniji primjer na ovim prostorima koji ide u smjeru osvjestavanja čovjeka o njegovoj pravoj prirodi, o prirodi stvarnosti unutar koje danas živi, kroz čin napuštanja pravno-trgovačko-političkog sistema objavljivanjem covjekove slobode i suvereniteta svim njegovim predstavnicima (Vedran Miočić-Stošić). Govorilo se i raspravljalo o temeljnim principima i načelima Zajednice, namjeri koja stoji iza djelovanja njenih sukreatora, konkretnim koracima koji su do sada ostvareni te planovima za buduće djelovanje. Veliko hvala Josipu Zankiju na pozivu i prilici za razgovor, te širenje i dijeljenje ovih informacija sa njegovim studentima.
Oslobođenje od ideja o prehrani – Suvi post
Oslobođenje od ideja o prehrani – Suvi post
Oslobođenje je kompliciran i zahtjevan proces. Sloboda koju smo donijeli osobama na prošloj konvenciji konvertirajući ih u ljude ili živog čovjeka je samo prvi korak u grandioznim oslobođenjima kojima ova zajednica stremi. Oslobođenje od ralja sistema pravnim i trgovačkim metodama posao je koji smo uspješno administrativno odradili. Ipak mada mnogi sad misle da su slobodni posao zajednice daleko je od dovršenog.
Zajednica živih ljudi kreće krupnim koracima u svjetlu budućnost. Osim papirološke slobode, imamo motiv naučiti žive ljude kako živjeti bez hrane, pa čak i vode. Doživjeti sebe u suradnji s prirodom nevezanog za uzimanje ikakve hrane ili vode kroz jedan kratki period oslobođenje je i iskustvo koje je neponovljivo i nadilazi sve administrativne procese. Nije da umanjujemo dosege administrativne slobode, ali ovo je ipak oslobođenje višeg razreda! Potrebe za hranom u velikoj su mjeri programi ili jednostavnije rečeno društveno uvjetovane ideje i demistifikacija iste veliki je korak prema konačnom oslobođenju, a koje je Oslobođenje od ideja o oslobođenju. Ako ste zbunjeni imajte još jednu na umu, kako je rekao Osho: „Djevojko ne pitaj me da riješim tvoju zbunjenost, jer je zbunjivanje moj glavni posao.“
U biti:
Demistifikacija = Oslobođenje
De-misti-fikacija je u biti konvertiranje nepoznatog u poznato pa tako svako laprdanje o mogućem ili nemogućem pogotovo što se prehrane tiče možemo jednostavno demistificirati postom. Stoga smo odlučili po drugi put krenuti na Suhi post (post u kojem nema niti jedenja niti pijenja, niti kupanja – bez hrane bez vode), ali ovom turom pozivamo i sve zainteresirane za spomenutu demistifikaciju da nam se pridruže na putu oslobođenja. Što nas je više oslobođenje od ideje o prehrani je lakše.
Post se treba održavati u prirodnim uvjetima i za to smo odabrali ponovo Eko selo Blatuša jer nam je poznato (demistificirali smo ga).
Logistika:
Konačan termin bi bio od 07.-12.06., dakle okupljamo se u petak navečer (07.06.) i u srijedu (12.06.) se rastajemo. Odlučili smo se za ovaj termin kako bi pokrili i vrijeme vikenda tako da je zgodno i onima koji su preko tjedna zauzeti poslom da prisustvuju ovom okupljanju bar na te dane vikenda…Znači, nije uvjet da svatko tko dođe mora biti svih 5 dana na suhom postu već svatko neka odluči za sebe koliko dana će se priključiti. Poanta je izdržati 72 sata bez vode, ali ne po svaku cijenu.
Također, postoje 2 varijante za smještaj, prva je spavanje u jednom od objekata na tzv. “Centrali” eko-sela Blatuša ( broj ograničen na 20), cijena je 30kn/danu. Druga varijanta je spavanje u vlastitom šatoru na otvorenom, mjesta na imanju ima napretek, a cijena je 20kn/danu. Obe varijante uključuju mogućnost korištenja zajedničkih prostorija, kuhinje i sanitarija ( kupaonica i kompostni wc).
Molim ljude koji nisu ikada prolazili ikakav post, imaju izražene bolesti ili tegobe da se ne javljaju za ovo iskustvo, osim ako se ipak jave, a što je sve opet na vlastitu odgovornost. Molimo također sve da se pripreme tako što će do početka posta barem jedan dan tjedno postiti (ili samo s vodom ili bez), te jedan dan tjedno biti na sirovom. Zatim barem tri dana prije dolaska da su isključivo na sirovom. Nećemo provjeravati, tražiti dokaze ili potvrde istog, opet na vlastitu odgovornost.
Nadalje pokušat ćemo snimiti i određeni dokumentarni film o ovome kako bi druge ljude potakli na demistifikaciju ideje o prekomjernom žderanju, pa tako niti stidljivima ne preporučam prijavu, hahaha, ali opet niti to se neće provjeravati.
Sve koji misle da im je ovdje mjesto neka se jave na mail, koju varijantu smještaja želite i kako dolazite pa da se eventualno dogovorimo oko prijevoza da netko nekog skupi i sl.
Toliko za početak, čujemo se!
Javiti se na mail:
kontrolauma2016@gmail ili
vedran.miocicstosic@gmail.com
Papirnata sloboda – izvještaj sa treće konvencija živih ljudi
Što reći nego, sloboda konačno!
Zajebajen se, vjerujem da ste skužili, barem većina vas, da se na ovoj konvenciji dogodilo nešto spektakularno, a opet ništa se nije dogodilo. Nitko nije više ili manje slobodan nego li je bio prije konvencije, jer ikakvi papiri slobodu osigurati ne mogu. To nas nije pak spriječilo da po izuzetno prihvatljivoj cijeni izdamo potvrde o slobodi i mogu reći da smo trenutno najpovoljnija organizacija ili zajednica koja dila sa takvim potvrdama.
Ha, ha opet se zajebajen, ali zaista kome treba potvrda da je slobodan (živ) nek se obrati nama. U sistemu ne postoji išta osim potvrda (papira) pa zašto se i mi nebismo igrali tih i takvih igara, ali naravno po vlastitim pravilima. Svečanost, koliko god je ta riječ izlapila i postala dementna najbolja je u ovom trenutku, je započela izlaganjem Generalnog koordinatora zajednice „Živi čovjek“ Dražena Kasala tj. mene. Na izlaganju, radnog, ali i neradnog naslova „A sad ADIO“ dotični ja sam krenuo malo u prošlost i slavne dane Oppt-a Hrvatska, Zvona Istine, Udruge čovjek, Kontrole Uma, Arbitražnog Suda i Najnovije stranice (čije ime ćete ako ga već ne znate uskoro saznati) u čijem sam kreiranju vrlo aktivno sudjelovao i njima pokušao objasniti zašto je put vodio do ove točke gdje se nalazi sad. To je točka spiritualno – pravne stvarnosti koja je kao ulje i voda, ali sa točnim znanjem gdje jesu a gdje ne dodirne točke ovih međusobno isključivih disciplina.
„A sad adio“ je pozdrav kojim se živi ljudi opraštaju od ideološke i petokolonaške tvorevina rimskog civilno-trgovačkog prava tzv. Države koja te drži i ne da ti da se makneš, osim ako….. Vlasnici ovakvih liberalno-trgovačkih ideoloških nakaza koje nemaju odgovornost prema ikome osim kapitalu su međunarodni bankari ili bolje rečeno kapital. Imaginarna novčarska masa kojom ikada nismo upravljali, ali smo često njome upravljani. Tako je i sada. Moto konvencije je „Unplugged“, prevedeno kao ištekan, sa naglasnom da smo ištekali sistem iz nas, a ne sebe iz sistema, čisto da ne bi bilo zabune tko je o kome ovisan tj. tko iz koga crpi energiju i postojanje.
Obavijest o ištekavanju na svim razinama živi čovjek je dostavio svim „relevantnim“ entitetima 14.2.2019 u opsežnom dokumentu izraza slobodne volje živog čovjeka zvanom „Objava slobode i suvereniteta živih ljudi“
Kako god, obzirom da je smo od administracije kao i uvijek do sada dobili jednu veliku šutnju, a nije da se bunimo radi toga, jedino što je preostalo već spomenutim svečanim tonom proglasiti zajednicu živih ljudi živom, pardon, pravomoćnom sa otprilike ovakvim svečanim riječima:
Temeljeno Životom i životnim principima Ljubavi, Mira, Radosti, Dobre Volje, Odgovornosti, Kozmičkog zakona Stvaranja, Održavanja i Rastvaranja, Prirodnim zakonima, neotuđivim prirođenim pravima samoodređenja, samoopredjeljenja, slobodnog udruživanja i razdruživanja. Utemeljeno Slobodnom Voljom uobličenom u dokumentu “Objava Slobode i Suvereniteta Živog Čovjeka” uručenom Čovječanstvu putem entiteta trodiobne vlasti RH kao i najvećih svjetskih centara po istome.
- VLADA RH, Trg Sv. Marka 2, Zagreb OIB: 64434885131 Ur br:367-19-1
- HRVATSKI SABOR, Trg Sv. Marka 6, Zagreb OIB: 38597506234 Ur br:050-01/19-02-29
- VRHOVNI SUD RH, Trg Nikole Šubića Zrinskog 3, Zagreb OIB: 20599635268 Ur br: SU VI 56/19
- REPUBLIKA HRVATSKA OIB: 52634238587
Obzirom da nitko od entiteta kojima je uručena volja živog čovjeka nije prosvjedovao, protestirao ili ičime izazvao isti, Proglašavam Zajednicu živih ljudi ustanovljenom. (aplauz, spontani pljesak, oduševljenje, rezanje vena)
Eto to je taj povijesni trenutak o kojem sam pričao kojim je život kročio u pravni sistem i strgao njegove bezživotne principe i postavio čovjeka odvojenog od fikcije na svoje mjesto stvarnog, realnog, royalnog, kralja, gospodara. (Return of the King)
Ista takva verzija poslana je i bjelosvjetskim trgovačkim gospodarima na Engleskom jeziku na šest različitih adresa i od istih nitko također nije odgovorio.
Kako mi kao zajednica ne volimo ikoga zamajavati, manpulirati ili mu govoriti poluistine, odmah nakon velikog oduševljenja uspostavom zajednice kao pravi partibrejkersi pokvarili smo zabavu suočavanjem sa istinom. Možda smo mogli malo i pričekati, ali…. Papiri su papiri, sloboda je sloboda. Kad bi ona ovisila o papirima ne bi bila sloboda, je’l jasno? Stoga nema iluzije u smislu sad je sve gotovo, sloboda i život su u našim rukama. U našim su rukama oduvijek, pa se sada ništa spektakularno nije iti zbilo, osim što smo uvalili pokoju kajlu u dogmu o nepogrešivosti države i njenom božanskom statusu vladavine prava koji se mora pod prijetnjom zatvora glorificirati i štovati. Nakon toga lagano druženje uz pićence i filmić. I tako završi dan prvi.
Prije n
ego pređem na dan drugi, naglašavam da je bi ovaj susret bio nemoguć bez jednog super-mena, koji je praktično ustupio prostor svojeg Hostela za potrebe ove konvencije, javno ističući da mu se izuzetno sviđa ova ideja i da će je podržati kako god bude mogao. Ovim putem se zahvaljujem Juraju Jogunici koji se prigodno i obratio svim pretendentima na slobodu, riječima da ima nešto magično u ovoj Novalji, što god da to jest. Mi smo samo dodali nešto toj magiji.
Drugog dana ujutro izlaganje o nešto važnijoj temi koja nije papirološke prirode započeo je Vedran Miočić- Stošić kao određeni nastavak na temu započetu na drugoj konvenciji a koja se bavi naseljem živih ljudi ne zemlji, ili jednostavnije čovjekom na zemlji, za razliku od građanina koji nit je na nebu ni na zemlji.
Praktična pitanja oko modela zajednice, naselja, lokacije i načina uspostave ostala su otvorena, ali je kreirana radna skupina i postavljeni određeni modeli komunikacije, zatim radionica kojima će se postepeno čovjek navikavati na zemlju i prirodu kao i luđak koji se iz ludnice vraća u prirodno stanje pa to ne smije ići naglo. Tema projekata živih ljudi ovako je otvorena jer je papirološki dio završen, a podrška, administracija i baza podataka, te i registar živog čovjeka također je u izradi. Stoga posao tek započinje uz javni poziv svim živim ljudima da pošalju svoje ideje, projekte, namjere u vezi bilo čega što je isključivo vezano za život, prirodu, postojanje, istinu, ljubav, bez ikakvih primjesa ili dodataka iluzije, fikcije, deluzije i drugih sličnih okultnih utvara. Vedran je i kreirao jednu grupu ljudi povezanih specifičnom mobilnom aplikacijom kako bi instantno mogli dogovoriti i koordinirati djelovanje. Bravo Vedrane.
Nakon Vedrana na scenu je stupio Orlando Gaiotto stalni predavač na ovim konvencijama koji govori o iskustvima talijanaca u vezi teme oslobođenja od sistemskih parazita i krpelja. Orlando je govorio o svima nama već poznatim temama načina zarobljavanja u okvir papira i predavanje svoje suštine 2D bogovima istog. Kako se od toga obraniti u teoriji postoji jako mnogo ideja ali nepoznanica je da je ijedna dala konačan rezultat dostojan oslobođenja. Mišljenja smo da takva procedura iti ne postoji pa je naš način djelovanja ujedno i najbolji i najjednostavniji. Prevodilac Orlandu Gaoittu bio je dugogodišnji pratitelj ove i drugih „edukativnih platformi“ Arsen Rončević, koji je eto napokon izišao malo na svjetla pozornice. Znam kako se ne voli eksponirati, slikati ili snimati, ali ovaj put je prešao preko granice i siguran sam da mu je to dobro došlo. Hvala Orlandu, A pogotovo Arsenu.
Nakon male pauzice i nekoliko filmića program ide dalje, a ovaj put je u glavnoj ulozi Gordan Pilić, inače koordinator spiritualnih pitanja Zajednice živih ljudi. Tema o kojoj je isti raspredao meni je izuzetno interesantna i moram priznati da sam ga ja pomalo gurkao da odradi ovo predavanja naslova „Povijest živog na zemlji čovjeka“. Gordan je uvjerljivo dočarao da je naša povijest potpuno neistraženo područje stalno skriveno i znanstveno nedorečeno, nerazumljivo, namjerom iskrivljeno. Koliko god spiritualna istina bila ovdje i sada u kolektivnom smislu veo magije i koprena zaborava skinut će se sa konzumerističkih očiju današnjeg rimskog civila kada otkrijemo svoju istinsku prošlost. Gordan pomalo odškrinu vrata iste tvrdeći da materijalni dokazi upućuju na to da je u prošlosti živi čovjek izrazito istančanog uma i izuzetnih sposobnosti kako materijalnih tako psihološko – spiritualnih bacajući u vatru ideju da je vrhunac civilizacijsko tehnoloških dostignuća kibernetičkog čovjeka danas. Potencijal čovjeka – osobe srozan je magijskim djelovanjem i konstantnim atakom na čovjekovo energetsko tijelo, a stvarna povijest zauvijek spaljena na inkvizicijskim lomačama. Ali istina se ikad ne može skriti i čovjek koji je traži i zahtjeva sigurno će je pronaći usprkos mainstrem protustrujama. Generalna ideja predavanja jest da smo mi kao narod, cjelina, zajednica okupirani stranim okupatorom rimskog carstva u administrativnom, religioznom, kulturnom, povijesnom smislu te da smo prihvatili krpelja kao domaću životinju, a stvarne vrijednosti odbacili kao pagansko-bezbožno-heretičke pljujući po vlastitoj povijesti, našoj majci zemlji i kulturi predaka. Ova područja su stoljećima bila ratno i religiozno bojno polje, a bogovi podjele i sukoba ovdje su bacali svoje najjače karte. Zašto? To se pitanje tek treba odgovoriti, a mi kao zajednica krećemo u tom smjeru.
Nakon Gordana na scenu je stupila večerica, a zatim mali odmor od govorenja kojeg je zamijenilo pjevanje. Zahvaljujući pojedinačno Vedranu Miočiću – Stošiću inače Koordinatoru zemaljskih pitanja Zajednice živih ljudi na programu smo imali „Improvizije“ talentirane umjetnice znane kao „Ane Paška“ koja nas je uveselila i dala nam dodatnu vrijednost pjevanim ričima koje su daleko ekspresivnije i dalekosežnije od ovih pukih predavačkih nabrajalica. Ane Paška se pokazala kao prava umjetnica i sa svojim tekstovima ali i izvedbom u multitasking modusu operandi osvojila srca svih živih ljudi koji su uvijek nezasitni tražili još ovakve ljepote. Mene je kao revolucionara i anarhistu najviše dojmila izvedba u kojoj se Ane doslovno i izravno narugala svim revolucionarima i anarhistima prikazujući ih brijačima po političkoj iluziji koji kopaju svoj put slobode preko leđa svojih najmilijih i najbližih. Ane je bila protuteža koja nas spušta na zemlju govoreći da ne shvaćamo svoju „Nemoguću misiju“ preozbiljno i da u borbi za životom i slobodom ne zaboravimo što je to život. Kako je davno rekla jedna pametna, da tko se velikim koracima uputi u bolju budućnost može mu se desiti da je preskoči, tako nam Ane poručuje da revolucija jede svoju djecu pa da budemo oprezniji sa istom. Hvala Ane.
Itako bijaše večer, pa noći, pa jutro – dan treći.
Trećeg dana svim živim ljudima kojima se svidjela ova ideja i koji su pristali bio dio iste podijelili smo certifikate kao sukreatorima zajednice. Oslobodili smo ih određene količine novca, neke i nekretnina i zasigurno su na Pagu svi otišli koliko toliko oslobođeni i olakšani samo kako bi saznali da oslobođenje može biti različitih lica. Zajebajen se opet, ha,ha,ha..!? Znam samo da su određene zajednice nekada primali u članstvo članove isključivo skupa sa i njihovom imovinom. Zašto mi nismo krenuli u tom smjeru nepoznanica je, ali možda ikada nije kasno, vićemo!
Zatim je predstavljena nova stranica Zivicovjek.org koja je nedovršena i tražili smo pomoć u prevođenju iste na engleski i ta molba postoji i sada, pa svatko tko se osjeća pozvan, molio bih ga da doprinese barem na ovakav način. Želja nam je odapeti ideju izvan teritorijalnih granica našeg jezika direkt u sridu engleskog, a to je moguće samo ovako.
Nadalje se raspravljalo o mogućnostima vlastitog registra, izdavanju iskaznica živih ljudi i drugih projekata koji su upravo u tijeku i bit će dovršeni valjda uskoro. Pomoć dobro došla.
Rastali smo se u miru i ljubavi do slijedećeg puta, izljubili se i slikali zajednički.
Samo na kraju da zahvalim još nekim ljudima: Mile Kovačić, koordinator multidimenzionalnih pitanja zajednice, ovom turom direktno bio zadužen za šank i okrepu živog čovjeka promotivnim cijenama što je omogućio domaćin.
Zatim Jaki Jaković dizajnerici i umjetničkom atašeu zajednice koja kad reče da će nešto napraviti to i napravi. Zatim stalnom koordinatoru fotografsko-snimateljskih pitanja Eugeniji Prši koja je ovom turom sve napravila profesionalno u svojoj misiji dokumentarca o živom čovjeku za čija se prava već i izborila. Eugenija napreduješ, di će ti biti kraj. Zatim Đivi Krile radi izuzetnog vina kojim nas je sve počastio.
Ako sam ikog zaboravio sori, ali generalno pozdravljam sve učesnike i osoblje hotela koje nam je pružili ugodan i udoban smještaj.
Do slijedećeg viđenja van struje, živi bili pa vidili.
vedran miočić stošić
[su_heading style="default" size="20" align="center" margin="3" class=""]vedran miočić stošić[/su_heading][su_row class=""] [su_column size="1/2" center="no" class=""] [su_dropcap style="default" size="2" class=""]O[/su_dropcap] vaj proglas ustanovljava novi ili izmijenjeni univerzalni poredak u odnosu čovjek – država/pravni sistem/agenti sistema. Ovim proglasom je svjesno, bez ikakvih skrivenih ili izvrnutih namjera, transparentno i jasno, javno izrečena suverena slobodna volja Čovjeka koji Jest Život.. Slobodna volja je neotuđiva i prirođena svakom živom Čovjeku zagarantirana i prepoznata u svim ikada ispisanim ili neispisanim zakonima, te mora, kao univerzalni princip, biti poštovana. Temeljna vrijednost ovdje izražene volje nije ikakva knjiga, slovo ili pismo bilo sveto ili ne, kao ni ikakav zakon, povelja, konvencija, ugovor i drugo. Temeljna je vrijednost univerzalna svijest izražena kroz dušu i srce svakog čovjeka svjesnog svojeg istinskog porijekla. [/su_column] [su_column size="1/2" center="no" class=""] [su_dropcap style="default" size="2" class=""]O[/su_dropcap] vim dokumentom suverena slobodna volja u obliku Čovjeka ne traži ičije dopuštenje, privolu ili blagoslov, već samo obavještava druge žive ljude ili osobe u raznim kapacitetima o svojoj suverenoj namjeri potpuno transparentno, u miru, neutralnosti i ljubavi poštujući princip dobre volje i dobrosusjedskih odnosa. Ukoliko ovdje izražena slobodna volja i namjera krši ili ograničava slobodnu volju ijednog drugog živog bića na zemlji neka je isti obavezno ospori u roku i prema danim naputcima ili neka šuti zauvijek. [/su_column] [/su_row][su_divider top="no" text="Povratak na vrh" style="default" divider_color="#999999" link_color="#999999" size="3" margin="15" class=""][su_dropcap style="default" size="2" class=""]O[/su_dropcap]vdje u ovom manifestu Života, u ovom svijetu, prisjećamo se da smo obavijeni jedinstvenim i veličanstvenim darom, darom života i darom suverene slobodne volje. Prisjećamo se toga i otklanjamo okoštale sustave vjerovanja koje smo preuzeli na sebe na našem putovanju kroz veo amnezije ograničenog polja u kojem se nalazimo. Odbacujemo sustave vjerovanja koje smo prihvatili tokom putovanja koji su nas pokušali uvjeriti da nemamo slobodnu volju i zbog toga se moramo pokoriti nekom vanjskom autoritetu i moći kako bi postojali, preživjeli i dostigli spasenje. Nije išta dalje od istine i ovdje i sada to potpuno odbacujemo.Odbacujemo sustave vjerovanja da smo u svijetu iz kojeg treba pobjeći pod svaku cijenu, da je ovaj svijet nekako iluzija za koju nismo odgovorni. Ono u što nas sve religije pokušavaju uvjeriti je (i to sa značajnim uspjehom, mogli bi istaknuti) da je sam ovaj svijet zao, grješan i pogrešan i da je jedini izlaz iz toga da se moramo vezati za sistem pravila, zakona i pravilnika koje samo Svećenik i Kralj mogu izdavati u skladu sa samoproglašenim „božanskim pravom“. Unutar takve stvarnosti mora se biti slijepi poslušnik, ako se želi biti izabran između svih ostalih za spasenje, ne uviđajući da pritom i moramo gaziti preko svih i uništiti one koji nisu izabrani, sve u nadi kako ćemo se jednom nekako osloboditi. Pravila igre su: zaradi, ukradi ili stvori što više moguće karmičkih žetona kako bi platio Propovjedaču Zakona da odigra obred našeg prelaska u Raj, bez obzira što smo sve uništili na svom putu. vedran miočić stošić Živi čovjek koji nije u pravnom prometu[su_divider top="no" text="Povratak na vrh" style="default" divider_color="#999999" link_color="#999999" size="3" margin="15" class=""][su_qrcode data="http://zivicovjek.org/vedran-miocic-stosic-2/" title="objava-vedran-miocic-stosic" size="130" align="center" link="http://zivicovjek.org/vedran-miocic-stosic-2/" target="self"]