živi čovjek

Pandemija je lažna, e pa šta?

od

Jutros sam dobio od svojih prijatelja jubilarni 10. isti video. Hvala prijateljima. Na tom videu doktor sa svim mogućim titulama i zvanjima objašnjava pandemonijsku situacija da je svakom jasno i bistro o čemu se u njoj radi. Ukratko jedna velika laž i namještaljka. U ovih nešto više od mjesec dana pogledao sam i pročitao više stotina videa i tekstova koji logičnim dječjim jezikom objašnjavaju i zaključuju da korona virusa uopće nema, da ne postoji. Ako i postoji on je prilično bezopasan, jer je smrtnost od istog vrlo mala, manja od stotina drugih bolesti prisutnih danas. Jasno je da su i brojke iako vrlo male i kao takve prenapuhane jer se, recimo u SAD-u svaka smrt u kojoj je netko testiran pozitivno na COVID pripisana istom. Utvrđeno je da službeni broj umrlih ne prelazi godišnju stopu u Italiji je čak i manja  od prosjeka. Utvrđeno je da je program nabavke respiratora obično pranje love jer po svemu sudeći respiratori više štete nego li pomažu u ovakvim slučajevima. Utvrđeno je da je SZO, autoritet na medicinskom polju, korumpirana organizacija financirana privatnim novcem, stoga vođena i privatnim interesima. Utvrđeno je da Gates zaklada skupa sa Rockfeller zakladom koje su u rodbinskim odnosima, zatim manje poznata, ali izrazito važna i moćna Wellcome zaklada financirale SZO u ogromnim iznosima. Iste su fondacije financirale istraživanje ljudskog genoma, mapiranje ljudskog mozga, promicali sveopću vakcinaciju kroz GAVI alijansu, čipiranje kroz program ID2020, a ujedno su i vlasnici najvećih svjetskih farmaceutskih kuća. Naučili smo i da je ovo orkestrirana i planirana situacija, jer su mnogi kao npr. Dr. Antony Faucci zatim Bill Gates govorili u prošlosti da je samo pitanje dana kada će nas neka pandemija pogoditi (vidoviti su) pa su čak i radili simulacije. Zadnja je bila u 10/2019 kad su simulirali pandemiju baš korona virusa. Ma daj!

Treba li više podataka od ovih da i se vidjelo da je ovo orkestrirana pandemija.

Mnogi su preko noći postali digitalni ratnici, novinari istraživači koji znaju zbrojiti dva i dva i izvesti logičan i istinit zaključak iz prezentiranih informacija. Potraga za informacijama koje potvrđuju da nešto debelo smrdi u službenoj priči raste iz dana u dan, jer će te informacije dokazati da je sve ovo velika laž i istina će izaći na vidjelo, a mi ćemo biti slobodni.

Hmmm, moram vas malo razočarati!

Isitna neće izaći na vidjelo jer je istina na vidjelu oduvijek. Nije pitanje istine već onog tko je želi vidjeti. Koliki je broj ljudi kojima možete istinu staviti pred oči, ali je oni neće vidjeti. Ne samo to koliko je onih koji kad im ukažete na istinu ne žele niti gledati i kažu vam da ih ne zamarate sa teorijama zavjere. Ja ih imam u svojoj kući i nikoga već godinama nisam u ništa uvjerio, niti ću, odustao sam.

Sistem istina nikada nije ni zanimala. Svjedočio sam u zadnjih 10 godina mnogim slučajevima kad sistemu ili agentima uputite logičan na razumu temeljen zahtjev ili pitanje koje nije u skladu sa njihovim kodom. Prvo uopće ne odgovore ili odgovore nešto što nema veze sa onim što ste pitali. Ako ih pitate u lice, onda šute ili kažu da samo rade svoj posao, da se ništa drugo njih ne tiče.

Mislite da će se netko iz vlade osvrnuti na ove bezbrojne dokaze i reći : „Stvarno ljudi ovo je nečuveno.” Teško, jer su kroz rigoroznu selekciju iz vlade izbacivani svi oni na koje se sumnja da im je ostalo i zrnce morala i zdrave duše i duha, ili su takvi sami napustili istu.

Možda se pitate ima li poštenih ljudi? Kako to nitko ne vidi ili neće da vidi? Pa da vam kažem – poštenih ima puno, ali ljudi nema.

Dok pišem dobivam mail od jedne žive djevojke/žene koja kaže da se osjeća izolirano i usamljeno da je nitko ne razumije među obitelji i da je ovaj događaj potaknuo da još dublje promišlja o stvarnosti i da komentiram ako želim, kao da je znala i prije da se pripremam na to.

Lažna pandemija je odlična prilika da se vidi koliko je laž duboka i koliko su ljudi nesvjesni ičega što se događa. U ovim trenucima se zaista može mnogo toga naučiti, ali ne i sve. Ali s druge strane najbolji je stav pa vlastitom iskustvu: „Lažna pandemija, e pa šta?” Treba li radi toga bjesniti, pjeniti na sistem, poslušnike, izaći na ulicu, trubiti u megafone, bacati kamenja na policiju? Nikako ne! Ako vam te ideje dolaze kao jedine moguće to je samo jedan dokaz da ste u početnoj fazi buđenja kad se javlja bijes jer shvaćate da vas se laže i vara pa to želite ispraviti. Laž i prevara su toliko duboki da je ova pandemonija samo običan pijun u šahovskoj igri prevare i ona se ne može ispraviti ikakvom akcijom ili peticijom, maršom ili prosvjedom. Laž doseže do sami korijena našeg bića i tek u momentu shvaćanja da si i sam lažan, pravo buđenje je započelo. Protiv koga pokrenuti bunt tada!

Nažalost, naši najbliži, roditelji, djeca, partneri, rodbina nisu ljudi već mašine i kako to prihvatiti! Pa i sami smo mašine, i ja i ti, zar zaista mislimo da ako smo shvatili da je korona virus lažna operacija odjednom postali budni i istina nam je jasna. Niti blizu! Ne dozvolite da vas privuče samoljublje i ideja da smo odjednom pametniji od onih koji ništa ne vide i ne razumiju, niti žele. Možda smo manje mašine nego oni, širih smo shvaćanja i bolje vidimo, ali to nikome ne daje ikakva prava….

Ljubav je energija koja daje odgovore na svaku nedoumicu. Usamljenost i izolacija su emocije prouzrokovane idejom da moramo biti u društvu nekoga ili da moramo biti prihvaćeni i mora nas se razumjeti. Nije istina! Ne mora nas nitko prihvatiti niti razumjeti, to je pitanje slobodne volje ikoliko god želite da se vaša slobodna volja poštuje toliko i poštujte volju onih koji ne žele znati išta i ičemu. Ali takvi će ljudi kršiti vašu volju jer ne znaju ništa, nametat će vam službene gluposti kojih se morate pridržavati zbog debilnih razloga! I to je istina! Može li čovjek biti miran u vezi toga?

Može! Kako? Nemam pojma, ali može!

Na ovim se stranicama u prošlosti uglavnom pisalo o povezanosti duha sa pravnim sistemom tj. Kako je pravni sistem kroz vladavinu ugovora i trgovine ukrao ljudsku dušu. Ukrao – ne doslovno. Ako niste još to shvatili probajte pogledati pandemiju iz pravne perspektive. Pandemija je pravno stanje kojeg proglašava ministar u svakoj državi na preporuku SZO kao krovne medicinske organizacije. Pandemija je ko fol stanje kad se država brine za ljudsko zdravlje, ali nema to veze s time… Dakle, SZO je proglasila pandemiju, Beroš također, i ona je nastupila kao pravno stanje. Možete se sad pitati zašto se proglašava pandemija kad ona u stvarnosti ne postoji. Nikad itko nije rekao da pravni sistem ima veze sa stvarnošću, dapače. Ovakvo pravno stanje koje je obavezno za sve pravne osobe (osobe sa pravnom osobnošću) je naručeno od određenih interesnih skupina kojima je bitno da se u sistem proguraju pravila koja se do tada nisu mogla progurati ili je njihovo guranje koštalo mnogo para. Treba platiti svaku dignutu ruku. U kriznim situacija uz pritisak medija, uplašene javnosti i lobističkih bukača, a radi zaštite života (ko fol), zaštite imovine (ko fol) i zakoni prolaze leva, leva. I oni koji sa pandemijom imaju veze, ali i oni koji nemaju. Stoga svatko tko govori i piše, buni se ili protestira iz pozicije zabrinutog građanina i fizičke osobe nema pravo to raditi i sistem će ga u tome spriječiti. Opet pitanje kako je to pravedno, istiniti, moralno? Protupitanje. Kakve veze pravni sistem ima sa moralom, istinom, pravdom? PA NIKAKVE! Dakle ljudi prestanite zbrajati kruške i jabuke, govoriti o istini i stvarnosti, a pritom očima uprtima u sistem koji je prevara od početka do kraja.

Prije neki dan dopisivao sam se sa prijateljicom na fejsu koja kaže da je izišla iz sistema i poslala je MUP-u obavijest o smrti fizičkih osoba i traži od istog da izdaju smrtne listove. Izrazio sam malu skepsu da će dotični išta od toga napraviti, ali je prijateljica bila srčano sigurna da oni to moraju, a ako ne naprave da će ona ići tamo fizički i tražiti to od njih, stalno ističući da je ona suverena majka i žena. Divim se ovim srčanim ženama, ako nas itko isčupa iz govana to će biti one. Međutim suverena majka i žena ne treba ikakvu potvrdu od sistema i to zna i ona, ali je opet nekako traži i treba. To nije sloboda, dokle god postoji ijedna stara ideja u našim umovima, o moranju i trebanju.

Sve je prevara, e pa šta!

Mir je pokazatelj da vas se igra ne tiče jer nemate šta dobiti niti izgubiti. Sve što možete izgubiti ionako je laž, a nemate što dobiti jer ste već sve imate. Ili jednostavnije rečeno tko je spreman sve izgubiti samo tada može dobiti sve, kako je rekao veliki mislilac današnjeg vremena Aleksandar Vučić, da se malo našalim za kraj.

Webinar Sloboda

od

Umorio sam se od teme koronavirusa i laži, teorija, informacija koje kruže naokolo u ogromnim količinama. Informacija ikad nije ni bila znanje, pa proučavanje ove teme služi isključivo za pripravnike početnike koji ne samo da ne vide išta sumnjivo i nelogično u cijelom događaju nego se niti ne pitaju ima li ovo smisla. Želim se baviti bitnijim temama, ili onima koje ja smatram bitnijima.

Webinare koje sam držao prošle godine (a čini mi se kao da je prije 5 godina) odlučio sam dati svima na uvid iako su do sada ekskluzivu imali oni koji su platili za njihovo gledanje. Ipak vrijeme je da postanu javni i nadam se da itko tko je imao ekskluzivu neće prigovarati zbog ovog jer ga nisam pitao.

Webinara ima ukupno 10 a započinjem po redu sa onim imena SLOBODA.

Mnogi ljudi žele danas slobodu! Međutim što je to? Svatko ima neku svoju sliku o tome što je sloboda i traže je u skladu sa tom slikom koju o njoj imaju.

Aspirant za slobodu traži slobodu u skladu sa svojim shvaćanjima(softwareom) što sloboda jest, kako se izražava, pa onda i djeluje u tom pravcu. „Onaj koji traži slobodu“ sve dok je ne pronađe je „neslobodan“ ili „zarobljen“. Kako smo već naučili kroz ovu “edukativnu platformu“ onaj koji se poistovjećuje sa mišlju o sebi tj. sa sadržajem uma je osoba/persona ili iluzorni lik koji djeluje u skladu sa svojim idejama/vjerovanjima uprogramiranima u um.

To da je koncept „slobode“ uprogramiran u um potpuno je jasno kada počnete pitati aspirante na slobodu što i kako napraviti da bi se dosegla sloboda.

U 99% slučajeva dobit ćete odgovor da bi bili slobodni kad bi rješili svoje financijske probleme, stambene probleme, zdravstvene probleme, probleme na poslu i živjeli negdje na selu daleko od svih ili džepova  punih love putovali svjetom. Ukratko kad riješe sve probleme bit će slobodni i neopterećeni i punim će plućima disati zrak slobode, napokon…..

Dakle ponovo analogijom iz ovog gornjeg zaključujem da kad se ostvari životni cilj koji je u svih ljudi manje više sličan. Kada „uspiju“ u životu onda će biti slobodni kao u onom vicu o ribaru koji je ležao i pecao, a biznismen ga kudio da se malo više potrudi upeca više i postane bogat….ma….znate taj vic.

Prvo što svaki aspirant na slobodu treba razlučiti sa sobom da li je njegova ideja o slobodi točna, ispravna, i dali je sloboda ideološki koncept ili je živa u svojoj biti. Možda vam ovaj webinar dade neke odgovore.

Kako preživjeti kućni pritvor?

od

„Mi smo skloniji tome da vidimo ono u što vjerujemo nego da vjerujemo u ono što vidimo.“

Ovo je izjava jednog umjetnika-heretika (kabaretiste), koji je u jednom trenutku shvatio, da je u životu važnije biti iskren prema sebi (svojim očima), nego sam sebe lagati, ulizivajući se društvenoj okolini.

Biti i ostati zdrav je tema svih tema ovih posljednjih tjedana. Za zdravlje je odgovoran imunski sistem pojedinca. Taj podsvjesni,  inteligentni sistem obrane organizma se bazira na snazi i ravnoteži elektro-magnetskog sistema pojedinca. Kako harmonizirati i ojačati taj sistem je ključna karika u procesu ozdravljenja ili ne-razboljevanja. Kako osnažiti i zaštititi naš imunski sistem u vrijeme prisilnog kućnog pritvora“, je osnovna poruka ovog teksta.

Veza bioenergetike i službene medicine je odraz odnosa kvantne filozofije i politike. Kvantna filozofija je trn u oku vladajuće ideologije romantike, jer ona predpostavlja postavljenje potpuno novog fundamenta za objašnjenje individue i svijeta oko njega. Pravi mali verbalni rat, koji možemo pratiti po komentarima pretežno alternativnih kolumni na interentu, je jedna od borbi za prevlast ta dva nazora (oni pažljiviji će uvijek primjetiti sveprisutnost otrovnih komentara profesnionalnih provokatora u tim debatama, nebili fragmentirali grupu istomišljenika). Na jednoj strani imamo zajednicu pojedinaca kojoj je jedini cilj miran suživot velike porodice čovječanstva sa ostalim bićima na zemlji i samoj zemlji kao svjesnom biću. Na drugoj strani imamo zajednicu osoba kojoj je jedini interes rat za dominacijom i ekploatacijom svega postojećeg. Ta zajednica, koju predvode čarobnjaci romantike, stvorila je sve umjetne ideologije i sisteme zablude (od religije, politike, znanosti, ekonomije, sistema financija, nacionalizme, rasizme…), nebi li nas odvojila od nas samih i prirodnog svijeta oko nas.

Živjeti kao živi čovjek, kao dio porodice svih živih ljudi,  nije postignuće poput nirvane, već konstantan svjestan napor ka distanciranje sebe od inercije osobe. Za to je neophodno redovito aktualizirati vlastitu definiciju osobe, koja se uvijek blago mijenja sa obzirom na aktualnu situaciju. Dovoljan je samo trenutak nepažnje pa da uhvatimo sebe kako „financiramo“ sistem romantike. Taman kad pomisliš da si pojam osobe zaokružio, on izmakne iz opsade u sljedećem naletu inicirane globalne panike. Što jedan živi čovjek može naučiti iz aktualne situacije, koja je toliko apsurdna da nipošto ne može biti posljedica slučaja ili spontaniteta? Strategija širenje pandemije straha je temeljna vibracija koja zagađuje naš individualni energetski sistem, baca ga iz ravnoteže, udaljava od trezvenosti i direktno oslabljuje imunski sistem. Dakle, ostani trezven pod svaku cijenu, iako opijati romantike napadaju sa svih strana.

Koje opcije ima jedan prosječni kućni pritvorenik u aktualnoj situaciji? Prva i najlakša je prepustiti se medijskoj propagandi straha, vjerovati bez sumlje i preispitivanja, biti poslušan, sjediti na sofi ispred televizije i potpuno se isključiti. Nije čak pritom ni potrebno gledati filmove o super-herojima, koji se (nad)ljudskim naporima trude da spase svijet-čovječanstvo. Svi mi sada spašavamo svijet ostajući kod kuće i odustajanjem od druženja. Manjak fizičkih kontakata i sportskih aktivnosti se zamjenjuje nasiljem unutar četiri zida. Kamo će biti sprovedena sva ta energija frustriranih pritvorenika? Što nam još spremaju naši dobrotvori u bliskoj budućnosti? Ipak ovo je divan trenutak da osjetimo kako se osjećaju sve one milijarde domaćih životinja koje cijeli svoj život provode u pritvoru „kokošinjca“.

Ukoliko se tješimo da „spašavamo svijet ne radeći ništa“, grdno se varamo. Sjedenje na sofi ispred televizije znači podržavanje i podupiranje agende straha, koja nam se servira. Ako se hranimo informacijama straha, mi sa vremenom postajemo strah. Taj strah ili opće stanje svijesti tokom izvanrednog stanja, spriječava nas da trezveno promatramo i donosimo samostalne odluke. Kad smo zadnji put donijeli neku smostalnu odluku, osim one da otrčimo u prodavaonicu jer je stigla nova pošiljka toaletnog papira? Ukoliko svoju pažnju ne odvojimo od manipulativnog kolektivnog fokusa, nećemo biti  u stanju fokusirati se na naš individualni svijet.  Bez njega nismo u mogućnosti  „sanjati“ drugačiju stvarnost, pa smo prinuđeni da budemo direktni saučesnici u ovom globalnom projektu ili nesvjesni agenti aktualne agende. Naravno da je prva opcija lakša, ali je ona za „aspriranta živog čovjeka“ neprihvatljiva. Upravo je apstinencija od utjecaja mainstream medija i treniranje fokusirane pažnje na naš unutrašnji svijet, ono najprikladnije što u ovom trenutku možemo učiniti. Isključivanje televizije je uvijek prvi korak. Fokusacija na vlastito tijelo i disanje drugi. Treći je istrajno uživanje u drugom. Paradoksalna je činjenica, da nam je upravo dok smo sami, najteže održati disciplinu fokusacije. Nema onog kontrolnog oka okoline, koje bi nas prisililo da ne posegnemo za pametnim telefonom svakim par minuta, ustanemo se da nešto prigrizemo bez osjećaja gladi ili odemo izprazniti već ionako prazan mjehur. Moderna tehnologija nam se,  i prije fizičkih implantata, doslovno uvukla pod kožu. Fascinirani njenom neodoljivošću, nismo ni primjetili da smo u međuvremenu potpuno izgubili moć fokusacije pažnje. Neka čudna nestrpljivost nas stalno tjera da konzumiramo neku još slađu medijsku poslasticu, koja u bespuću interneta, čeka da bude požderana kao „trojanski virus“.

Svi znamo za viruse i vjerujemo u njihovo postojanje, iako ih nitko od većine nas (koji nema dostup do elektronskih mikroskopa) nikada nije vidio. Mi vjerujemo u njih, jer su nam tako rekli oni kojima vjerujemo da imaju nepogrešivo znanje. U prošlim vremenima  su ljudi vjerovali  da je zemlja ravna ploča, jer je tako propagirala crkvena ideologija. Danas vjerujemo da je zemlja kugla, jer tako propagira znanstvena ideologija. (Tko je do danas imao prilike i čast da se sam uvjeri u činjenicu male spljoštenosti kuglaste zemlje?) Upravo znanost je danas izaslanstvo objektivne istine (Boga) na zemlji i na nju ima ekskluzivno pravo. Svatko tko to pravo danas ospori je heretik i biva ekskomuniciran iz društva, čak i sami znanstvenici-nevjernici, koji posumljaju u znanstvenu dogmu. Je li se stvarno išta promjenilo u psihi prosječnog čovjeka od tmine srednjeg vijeka, preko renesanse i prosvjetiteljtva do danas? Definitivno nije, jer mi i dalje više vjerujemo u ono što nam se kaže, nego u ono što vidimo vlastitim očima. Što će nam vlastite oči kad imamo tuđu vjeru? Naš sistem percepcije je više zasnovan na uvezenoj vjerskoj ideologiji, nego na našem autentičnom fenomenu opažanja. Nitko se dosad nije uvjerio u istitinost religioznih dogmi niti u istinitost onih znanstvenih. Promjenio se samo objekt naše vjere, trik iluzije je ostao isti.  Danas Bog više nije svemogući, mudri, stari muškarac koji obitava na nebu, već znanstvena dogma (dogovorena objektivna teorija istine od strane (od Jezuita) priznatih koruptnih znanstvenika).

Čarobnjaci romantike (think-tanks) i njihove političke sluge su nas opet preveslali! Prvo su testirali teren sa svinjskom i ptičjom gripom, prikupljali podatke, analizirali što funkcionira a što ne i poboljšavali strategiju. Brzina i drastičnost sa kojom su vlade svijeta reagirale na upute WHO-a, pokazala je zaprepašćujući nivo poslušnosti u NWO-u. Mora se priznati da je projekt „Covid-19“ isplaniran i odrađen za svaku pohvalu. Alternativni mediji su uglavnom nespremno dočekali ofenzivu kartela političara i medija. Ovaj put napadnuti sa svih strana, oni su doslovno ostali bez teksta. Zato je i nastanak i razvoj strategija pokreta otpora protiv ove diktature jednoumlja  trenutno u tako velikom zaostatku. Iako „žuti prsluci“ vjerovatno i dalje prosvjeduju, usprkos fake izvanrednom stanju, nitko o tome ništa neće čuti u službenim vjestima. Naši „iskreni mediji“ neće objaviti vjest o nasilju policije nad prosvjednicima, osim ako se to nije dogodilo na tlu Rusije ili se bukvalno izlažiralo. Dobrodošli u novo doba sa maskom zakamufliranog  fašizma! Vjera u spas od strane Boga znanosti i religije nas ni ovaj put neće spasiti, kao što to nije bio slučaj nikada u povijesti čovječanstva. Oživi i preživi živi čovječe!

 

KORONA VIRUS ZARAZILA USTAVNO-PRAVNI POREDAK

od

“PRISEŽEM da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”.

To je prisega koju daju ministri, a i prvi ministar prilikom zaprimanja dužnosti. Mada ja ne vjerujem u pravni sustav uvijek je lijepo pobijediti protivnika njegovim vlastitim oružjem. U ovom momentu u RH ne stoluje vladavina prava, niti ustavno pravni poredak, jer je Vlada a valjda uz potporu Predsjednika to tako odlučila.

Od prvog momenta mi je nešto smrdilo u ovoj pravnoj konstelaciji, ali nisam znao što. Razlog je zapravo bio u tome jer sam ja mislio da ja RH donijela odluku o izvanrednom stanju (pretpostavio, jer ne gledam TV i ne slušam radio), a zapravo ta odluka nije ikad donesena.

Pa kojom pravnom regulativom Vlada pokriva gotovo kompletno zatvaranje države u ekonomskom, edukacijskom, prometnom i drugim smislovima? Kako opravdava ograničenja kretanja i policiju na cesti od 0-24 a da nije donijela izvanredno stanje? Na stranu o priči koliko je stvarna opasnost od virusa, ali ako si već zatvorio granice u potpunosti, sav promet, suspendirao sva događanja, nije li to zapravo definicija izvanrednog stanja?

U biti jest!

Koliko god netko želi žonglirati pravnim žargonom i uvijati i rastezati pravnu (ne)stvarnost tvrdeći da se nalazimo u nekakvoj izvanrednoj situaciji, slika je u potpunosti jasna. Dakle izlazak policije na ulice, suspendiranje i nemogućnost rada, zatvaranje škola i drastično ograničenje kretanja je ILEGALNO. Čestitam gospodi političarima, uspješno su uspjeli pogaziti svoju zakletvu i suspendirati Ustavno- Pravni poredak.

Živi čovjek je i onako izvan pravnog prometa, ali mu se sada pridružila cijala nacija (ne)svjesnih građana koji su također izvan pravnog sistema, jer nema regulative koja opravdava ovakvo stanje. Stoga JASNO JE DA SE VAN SISTEMA I TE KAKO MOŽE ŽIVJETI. To je stvarnost.

Zašto je problem donijeti izvanredno stanje? Nemam nikakve izvore, duboka grla ili kave insajdere koji bi mi mogli baciti mig u kojem pravcu da pucam, pa ću pucati ovako iz vlastitog poimanja. Znate da RH nije proglasila ratno stanje niti za vrijeme „Rata“ (91-95). Iako je rat i  te kako bio prisutan, pravno on nije postojao, jer ga nitko službeno nije proglasio. Stoga smo i mi i srbi ilegalno pucali jedni na druge. Ali metak ne zna razliku između legalnog i nelegalnog. Ako padne na pravo mjesto ubija.

Prilikom proglašavanja izvanrednog stanja, ratnog stanja, ili pandemije, mjere su uvijek iste samo što upravljanje državom uzima drugačiji krizni stožer. Prilikom ratnog stanja vlast uzima vojska, prilikom elementarne nepogode pretpostavljam civilna zaštita, prilikom pandemije medicinska struka, što je nebitno, ali je bitno da se suspendiraju zakoni (ne i ustav), te da organizam prelazi u obrambeni modalitet rada, bez rasipanja energije na trivijalnosti. Sve su snage fokusirane na obranu.

Obzirom da ljudi više ne rade i ograničeno im je kretanje država je dužna osigurati im hranu, i druge neophodne za život potrepštine. Također svi ugovori zbog instituta više sile prestaju važiti.

To je možda prekrupan korak za Vladu RH je nema ni novca niti želje, volje, a bogami i hrabrosti proglasiti izvanredno stanje, pa je lakše raditi ovako NELEGALNO. Dok nitko ništa ne pita dobro je, građani su i tako zabavljeni korona virusom i pjevanjem domoljubnih pjesama, a pravnici i sudci odavno kupljeni i prodani.

Ali to je sve i u redu jer pravni sustav u stvarnosti ne postoji sve je stvar dogovora, a evo ljudi su se u ovom trenutku dogovorili da je život unutar zaraženog pravnog poretka ne samo moguć već i realnost.

 

Tri pitanja za one koji upravljaju korona krizom u Hrvatskoj

od

Za početak. Onda slijede i druga pitanja.

Građani Hrvatske svjedoci su uvođenja dosad neviđenih restriktivnih i represivnih mjera u vezi s epidemijom korona virusa. Riječ je o mjerama koje suspendiraju temeljna ljudska prava i slobode i imat će velike i nesagledive štetne posljedice na tjelesno i psihičko zdravlje, individualno i kolektivno bogatstvo, obrazovanje, međuljudske odnose te društveni ustroj i demokraciju.

Donositelji ovih odluka ili su medicinski stručnjaci ili se na njih pozivaju. Uvedene mjere, dakle, temelje se na stavovima liječničke struke, točnije epidemiologa i infektologa predstavljenih u osobama ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo i ravnateljice Klinike za infektivne bolesti.

Nakon početnog šoka i paralize od spoznaje da smo se preko noći našli u orvelijanskoj totalitarnoj diktaturi, pomalo se počinju javljati neslaganja i kritike, koje će, nadam se, biti uvod u javnu raspravu o aktualnim događanjima. A diskusija o bilo kojoj temi, jer to je najvažniji uvjet za njenu smislenost i plodnost, mora krenuti od merituma. Ovdje se radi o složenom i višeslojnom problemu, no prije rasprave o svim drugim aspektima, jasno i do detalja mora biti rasvijetljen njen osnovni predmet. A to je sama epidemija, točnije bolest zbog koje su mjere donesene.

Nadležni autoriteti uvjeravaju nas da su mjere koje po restriktivnosti nadmašuju i one kakve smo imali za vrijeme rata, donesene s namjerom da se zaštiti zdravlje pučanstva. No to obrazlažu tek s nekoliko šturih informacija o prirodi bolesti (koja je realno blaga), bez jasnih podataka, objašnjenja i argumentacije koji bi potkrijepili i obrazložili uvođenje tako velikih ograničenja i drastičnih promjena ponašanja i života.

Stoga kao pojedinac pogođen ovim mjerama, ali i kao liječnik u čije su ime donesene, nadležnima postavljam sljedeća pitanja:

  1. O kakvoj se bolesti radi?

Koja su obilježja bolesti uzrokovane COVID-om 19? Koliko je ona opasna s obzirom na kliničku sliku, komplikacije i smrtnost? Kojom brzinom se širi i koliki joj je dio populacije podložan? Kratko rečeno, koliko je relevantna za javno zdravlje?

Svake sezone čitav niz virusa uzrokuje respiratornu bolest koju nazivamo prehladom ili bolešću sličnoj gripi. Znatan dio tih virusa nije ni poznat, odnosno identificiran, jer je bolest trivijalna. Za korona viruse se zna da uzrokuju prosječno oko 10 % od svih prehlada. Kao i drugi slični virusi, stalno se mijenjaju (mutiraju) i pojavljuju se novi tipovi. Dva takva bili su prilično opasni SARS i MERS.

Dosadašnja saznanja o novom virusu COVID-19 pokazuju da je riječ o bolesti koja nije pretjerano zarazna (za razliku od ospica, primjerice) i većinom je blagog tijeka – više od 80 % zaraženih preboli je kao prehladu ili uopće ne razvije simptome. Komplikacije, najčešće plućne, javljaju se gotovo isključivo u starijih i teže kronično bolesnih ljudi, a umre, prema najnovijoj studiji koja se odnosi na kineski grad Wuhan, 1,4 % onih koji su razvili simptome. Podaci (do sredine ožujka) iz provincije Hubei koja je bila pogođena zarazom pokazuju da je vjerojatnost smrti od ove bolesti u općoj populaciji iznimno niska – 0,000054 ili 5-6 ljudi na 100 000 stanovnika. Riječ je o smrtnosti koja je mala i među starijima i bolesnima, a pogotovo u zdravih ljudi mlađe i srednje dobi gdje je zanemariva; drugim riječima, jednaka je ili nebitno veća od smrtnosti od bilo koje druge prehlade. Naime, u svakoj sezoni akutnih respiratornih bolesti bilježe se povećane stope smrtnosti jer se bilo koja virusna prehlada u imunološki oštećenih ljudi nerijetko komplicira i dovodi do smrti. Ono što je ovdje bitno zapaziti jest eventualni porast (višak) pobola i smrtnosti koji odudara od uobičajenih sezonskih statistika. Do sada ni za jednu zemlju nema takvih pokazatelja. I stručnjaci se slažu da se ovog proljeća u tom smislu ne događa ništa neobično.

Italija, točnije njezina pokrajina Lombardija, bilježi veći broj oboljelih i umrlih nego drugdje. Spominju se specifične stope smrtnosti i preko 7 %, no one su nerealne jer su testirani većinom teži bolesnici, i još važnije, tamošnji nadležni naglašavaju da uključuju sve umrle u kojih je dokazan COVID-19, što ne znači da su svi od njega i umrli. Naime, većina njih nije umrla od virusa, nego s njim; uzročnost je dokazana u svega 12 % umrlih. Pri tom se gotovo isključivo radilo o starim i kronično bolesnim ljudima – prema talijanskom Nacionalnom institutu za zdravlje prosječna starost umrlih bila je 79,5 godina, a 99,2 % imalo je barem jednu popratnu kroničnu bolest, od čega skoro polovina tri ili više bolesti. Od 355 umrlih svega tri bolesnika nisu imala pratećih bolesti.

Dakle, slika stvorena o bolesti u Italiji preuveličana je, što ne znači da bolest u susjednoj zemlji nije bila ozbiljnija nego drugdje. I to vjerojatno radi lokalnih specifičnosti; Italija godinama ima izrazitiji višak smrti od gripe u odnosu na druge europske države. Nude se sljedeća objašnjenja – visoka dob stanovništva, veći broj pušača, najveća otpornost na antibiotike u Europi, specifičnosti zdravstvenog sustava te velika zagađenost zraka i gusta 5G mreža u Lombardiji (slično kao u Wuhanu). U Španjolskoj bi jedan od razloga povećane smrtnosti mogao biti nedostatak njege u domovima za starije; tamošnji zdravstveni radnici priznali su da nisu pripremljeni da se nose s korona virusom.

Neki liječnici smrtnost u ovoj epidemiji povezuju i s agresivnom terapijom – teški bolesnici u Kini (opisano u časopisu Lancet), kao i u Italiji, dobivali su toksične koktele antibiotika, antivirusnih lijekova (premda je stav SZO-a da nema specifičnog lijeka za terapiju COVID-a 19) i kortikosteroida; daje se i klorokin, zasad bez znanstvenih dokaza o učinkovitosti. Česta je primjena respiratora; neka istraživanja pokazala su veće umiranje na tom uređaju, nego bez njega.

U ostatku svijeta smrtnost od COVID-a 19, barem zasad, je niska. Prema britanskom epidemiologu Tomu Jeffersonu niža je od drugih korona virusa. Svuda je bitno manja od obične gripe – od nekoliko puta do nekoliko desetaka puta (gripa godišnje uzme 250 000 – 500 000 života), da ne govorimo o drugim zaraznim (npr. tuberkuloza) i nezaraznim bolestima, primjerice srčanožilnima i raku. Stoga se s pravom postavlja pitanje što je u ovoj prehladi tako posebno da je navelo nadležne na neviđeno uzbunjivanje i rigorozno postupanje, toliko drugačije i potpuno suprotno uobičajenoj ravnodušnosti vezanoj uz prehlade? Moguće je da je i prošlih sezona kružio neki sličan korona virus, ali nije prepoznat jer ga se nije niti tražilo. Zanima me koliko je ovih dana više teških bolesnika u jedinicama intenzivne skrbi; je li korištenje respiratora veće nego obično u ovo doba godine? Hrvatska medicinska struka i politika dužna je još odgovoriti i na pitanje zašto je baš Hrvatska, prema istraživanju Sveučilišta u Oxfordu, prva na svijetu po indeksu strogoće uvedenih mjera (najrigoroznije u odnosu na broj zaraženih).

  1. Koji su točni podaci o broju zaraženih, oboljelih i umrlih?

Podaci o zaraženima i umrlima od korona virusa koji nam se prezentiraju nisu pouzdani. Broj zaraženih veći je od onog koji nam se predočuje – zaraza često ne stvara nikakve tegobe, pa se takvi ljudi ne testiraju (osim ako nisu bili u kontaktu s bolesnicima). Ne testiraju se ni mnogi ljudi sa simptomima prehlade, od kojih dio sasvim sigurno otpada na koronu. Dr. Marty Makary s američkog Sveučilišta Johns Hopkins tvrdi da na svakog testiranog pozitivnog, još vjerojatno 25-30 ima virus. Jedno istraživanje, odnosno model napravljen od znanstvenika s Oxforda ukazuje na mogućnost da je u protekla dva mjeseca čak polovina Britanaca zaražena COVID-om 19. Treba reći i da prokuženost virusom ovisi o populaciji koju testiramo – nije jednaka u općoj i teško bolesnoj populaciji.

Za procjenu značaja bolesti, više od broja zaraženih govorio bi broj oboljelih (jer nisu svi zaraženi bolesni). Taj nam se podatak ne prezentira. No da je i dostupan, i on bi bio neprecizan. Bolest nema specifičnih simptoma po kojima bi se mogla prepoznati i odvojiti od drugih respiratornih bolesti. Postoje sumnje da se ponegdje samo na temelju kliničke slike slučajevi uvode u statistiku zaraženih. Međutim, niti dokaz korona virusa ne znači da je taj virus i uzrokovao bolest; COVID može biti tek popratna pojava (kolonizacija), a bolest uzrokovana drugim virusom ili bakterijom. Moguće je, smatra makedonski infektolog Velo Markovski, da ljudski organizam uopće ne reagira na ovaj virus. Da je bolest, kao posljedica imunološke reakcije tijela na virus, uzrokovana specifičnim uzročnikom, dokazuje se nalazom antitijela protiv tog virusa u krvi (serologija), a to se radi vrlo rijetko, i također s testovima koji nisu validirani.

Nadalje, test (PCR) koji se koristi za dokazivanje COVID-a 19 u obriscima sekreta uzetih od ispitanika, nov je i nije primjereno evaluiran. Ne zna se kolika mu je osjetljivost i specifičnost, što znači da nije pouzdan. Kineski su znanstvenici našli da je u gotovo polovine ispitanika davao lažno pozitivne rezultate. Glavnoj američkoj ustanovi za javno zdravstvo (CDC) prigovara se da provodi testiranje potpuno neadekvatnim testom. U izradi su nove vrste testova, ovaj čas još manje pouzdane. Dakle, testom koji je aktualno u primjeni često se detektira ono što nije korona-virusna bolest, a ne traži se i ne mjeri ono što vjerojatno jest. Postavlja se pitanje čemu uopće služi takvo testiranje, tj. koliko ono uopće ima smisla.

Kad je riječ o broju umrlih, zanimljivo je da u većine umrlih u Francuskoj nije dokazan kineski, već neki drugi tip korona virusa. Već je spomenuto da se umrli s korona virusom često poistovjećuju s umrlima od korona virusa, ne samo u Italiji. Dokaz COVID-a u umrlog pacijenta sa srčanim popuštanjem ili karcinomom, ne znači da ga je ubio virus, nego njegova osnovna bolest. Koliko je virus pridonio smrtnom ishodu, i može li se i pod kojim uvjetima smatrati uzročnikom smrti, slabo je definirano i vrlo rastezljivo; po riječima dr. Wolfganda Wodarga u teško bolesnih i umirućih ljudi taj je sud nemoguće donijeti. Tendencija da se smrti neopravdano pripisuju virusu daje, naravno, lažno visoku smrtnost od virusa.

Dakle, brojke koje svakodnevno pratimo u sredstvima priopćavanja tek su približne. Njihov je značaj, naročito u stvarnom vremenu, ograničen i diskutabilan. Dok ne budu točne i pouzdane, svakodnevno bombardiranje brojkama zaraženih i umrlih treba smatrati ne samo neprimjerenim i nepotrebnim, već oblikom psihoemocionalnog zlostavljanja.

  1. Gdje su dokazi o efikasnosti uvedenih mjera?

Kad se donose mjere s velikim utjecajem na život ljudi, one moraju imati čvrsta i jasna uporišta. Nadležni su bili dužni predočiti znanstvene ili empirijske dokaze o učinkovitosti u suzbijanju epidemija za svaku pojedinu donesenu mjeru.

U obraćanju javnosti pozvali su se na preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. U dokumentu pod nazivom „Strateški plan za spremnost i odgovor“ (2019 Novel Coronavirus: Strategic Preparedness and Response Plan) donesenom u veljači ove godine s ciljem zaustavljanja epidemije COVID-om 19 i ublažavanja njenih posljedica, SZO procjenjuje da se radi o „vrlo visokom riziku“ za Kinu i „visokom riziku“ za ostatak svijeta. Kad govori o mogućem utjecaju na zdravlje, navodi „mnoge nepoznanice“. U vezi s mjerama koje preporučuje poziva se na kinesko iskustvo uvođenja strogih mjera, no u vrijeme objavljivanja dokumenta njihovi efekti još nisu bili poznati („Bit će važno kontinuirano ocjenjivati učinkovitost mjera“). U dijelu vezanom za promet, primjerice, navodi se da ograničavanje kretanja ljudi i dobara može biti neučinkovito, pa i štetno, no u okolnostima nesigurnosti privremeno možda može biti korisno kako bi se dobilo na vremenu za druge aktivnosti i ograničilo širenje bolesti. „U takvim situacijama, prije implementacije restrikcija, zemlje trebaju napraviti analize rizika te analize koristi i isplativosti, kako bi se utvrdilo da je korist veća od štete.“ Molim nadležne da nam predoče ove analize jer ćemo u protivnom uvođenje ograničenja kretanja smatrati masovnim socijalnim eksperimentom.

U ovom, a i drugim dokumentima SZO vezanim uz ovu temu, nije navedena nikakva znanstvena literatura koja bi podupirala ocjene, stavove i preporuke. No sredinom ožujka SZO i nekoliko drugih organizacija među kojima londonski Imperial College, izdaju dokument u formi znanstvenog rada pod nazivom „Utjecaj nefarmaceutskih intervencija na smanjenje smrtnosti i zdravstvenih potreba vezanih uz COVID-19“ (Impact of non-pharmaceutical interventions to reduce COVID19 mortality and healthcare demand). Veća skupina autora u tom je matematičkom epidemiološkom modelu procijenila da će ako izostanu restriktivne mjere i promjena ponašanja biti inficirano 81 % britanske i američke populacije te će umrijeti 510 000 ljudi u Velikoj Britaniji i 2,2 milijuna u SAD-u. Ponudili su dvije strategije – a) ublažavanje, kojim se usporava širenje i smanjuju posljedice epidemije, te b) obuzdavanje, kojim se širenje epidemije zaustavlja, broj zaraženih spušta na nisku razinu i to održava do daljnjega. Kao bolju opciju preporučuju obuzdavanje. Ono uključuje stroge i mnogostruke mjere ograničenja poput održavanja socijalne distance za cijelu populaciju, kućnu izolaciju i karantenu zaraženih i članova njihovih obitelji te zatvaranje škola i sveučilišta. Te bi mjere trebalo zadržati tijekom 18 mjeseci u kojem razdoblju će se omogućiti dostupnost cjepiva.

Dakle, umjesto da u okolnostima mnogih nejasnoća i nesigurnosti preporuče promatranje, blaže mjere ili zaštitu i izolaciju ranjivih skupina, autori ovog utjecajnog rada predlažu agresivne i neselektivne postupke koji predstavljaju socijalni inženjering širokih razmjera. I to na podlozi nepouzdanog, teorijskog matematičkog modela. U čijem su izvještaju riječi „pretpostavka/predviđanje“ („assume“, „predict“, „estimate“ i „expect“), odnosno njihove izvedenice, spomenute ni manje ni više nego 67 puta. Unatoč tome, rad je bio ključan za pooštravanje restriktivnih mjera u SAD-u i Britaniji. Utjecao je na britansku vladu koja je napustila prethodni stav da je slobodno širenje virusa u populaciji poželjno jer podiže kolektivni imunitet i sposobnost prilagodbe stanovništva te ga čini spremnijim za buduće suočavanje s korona virusima. Time su Britanija i ostatak svijeta koji provodi spomenute mjere, odstupili od stoljetne temeljne postavke u epidemiologiji i infektologiji – ideje o korisnosti prirodnog kolektivnog imuniteta koja kaže da široko prebolijevanje zarazne bolesti gradi otpornost čitavog stanovništva i štiti njene najosjetljivije članove, zbog čega velika većina prirodnih virusnih infekcija i ne dovodi do težih posljedica.

U zaključku, treba naglasiti da u ovoj ozbiljnoj situaciji kao društvo, a tu su novinari posebno važni, moramo inzistirati na odgovorima na ova elementarna pitanja. Tek tada možemo početi raspravljati o ostalome. Kako nam se ne bi dogodilo da se represija i destrukcija nastave unedogled, ili da popuste da bi se ponovo pojavile s novim, još „ubojitijim“ virusom i novim, još oštrijim mjerama – obaveznim cijepljenjem, na primjer. Godinama od nadležnih tražim dokaze za korist od cjepiva i dokaze za potrebu obveznog cijepljenja djece u Hrvatskoj. I godinama ne dobivam odgovor. A roditelji kao hipnotizirani prelaze preko te praznine u znanju i izlažu svoju djecu postupku za koji nam nisu predočene ni osnovne vjerodostojne informacije. Ne dopustimo da nas i u ovom predmetu hipnotiziraju. I da zbog bolesti o kojoj postoji puno nejasnoća i koja se ne čini značajno opasnija od obične prehlade, prihvatimo društveni eksperiment s neizbježnim destruktivnim posljedicama. I da se nepostojeća korona kriza pretvori u onu vrlo realnu i devastirajuću. Odgovorna medicinska struka i državna administracija u svojim se odlukama ne vode strahom i nekritičkim preuzimanjem tuđih naloga, već racionalnim i sveobuhvatnim promišljanjem motiviranim interesom i dobrobiti naroda koji im je povjerio upravljanje. Jasno i odlučno postavimo neophodna pitanja i zahtijevajmo precizne odgovore. Shvatimo da je ovo možda ključni trenutak za opstanak i budućnost čitave naše civilizacije. Odgovornost je na svakome od nas.

 

Lidija Gajski

 

 

Prvi među jednakima

od

Prekjučer idem prema banci, podići novi kredit (da mogu otplaćivat stari) i razmišljam o svakodnevnim pitanjima: zašto je para premalo, kako to da svi duguju i sl. Nisam napipao odgovore, ali pretpostavljam da trebamo više raditi i, ono najvažnije – ne praviti se previše pametni, ne odskakati od gomile. Čavao koji najviše strši, prvi dobije po glavi. Zato gledam šta radi većina i prema tome se ravnam, jer većina ne može biti u krivu (nisu ljudi glupi).

Dok sam bio dijete, starci su mi stalno govorili da sam niškoristan, da su radije trebali uzet psa i da neće od mene nikad bit pravog čovjeka. Da su sad živi, sigurno bi promijenili mišljenje, jer vozim Mercedesa (C klasa). Kad otvorim šiber i odvalim Narodni radio, svi okreću glave i pogledom mi se dive. Nemam uvijek za gorivo, neke dane jedem samo kifle ili eventualno ćoravi paprikaš, ali važno je ono što ljudi vide – dobar auto, sunčane cvike (čak i u zatvorenom prostoru) te markirana odjeća.

U početku svoga „buđenja“, dok sam tek počinjao shvaćati važnost imidža, zajebo sam se i kupio jaknu „Diadola“. Kad su mi rekli da je lažnjak, osramotio sam se kao nikad u životu i zato si takve propuste više neću dozvoliti. Razvio sam orlovski vid za stvari koje su u điru, tako da u zadnje vrijeme nosam dva broja kraće hlače i čarape stopalice, da bi se vidjeli goli gležnjevi iznad patika.

Svojevremeno sam se doveo u situaciju da se moram oženit. Pogađate, cura je zakačila. Da mi dijete ne bi bilo žgebe, kopile i da me okolina ne bi smatrala čudakom, izrodom, nekatolikom, oženio sam svoju napumpanu družicu. Priča se da je moja Luca nekada bila ženska sumnjivog morala (lujka), ali ja sam od nje napravio poštenu ženu, katoličnog svjetonazora (alelujka). Ne znam zašto pizdi svaki put kad spomenem da je moja mama bolje kuhala; valjda ne kuži da je to za njeno dobro.

Šogor je faca u komunalnom poduzeću pa mi je htio sredit da radim kao đubretar, ali nisam lud! Zamisli da me rulja vidi kako metem ulice ili praznim kante – morao bih se odselit. Kad pazarim u dućanu, ni ne gledam prema polici s proizvodima kojima ističe rok, da ne bi tkogod pomislio da sam sirotinja. Ako mi prdež pobjegne dok sam u gužvi, istog časa se hvatam za nos i namrštenog pogleda okolo tražim „krivca“, zato što si ne mogu priuštit da me proglase prdatorom – umro bih od bruke. Dok sam među ljudima, ostavljam da mi dugo zvoni mobitel, jer mi uvijek svira neki superhit (trenutno Miletov „Šampanjac“). Ukratko, držim do sebe i svog rejtinga u društvu.

Jako mi idu na džigericu osobe koje ne vode dovoljno računa o normama i standardima zajednice, a pogotovo oni koji se ne pridržavaju zakona. Izgleda da masa nije svjesna: ako svatko bude vukao na svoju stranu, kako će nam izgledati društvo? Evo, prijavio sam susjeda koji prodaje duhan. Nemam ništa protiv čovjeka, ali red se mora znati. Također, kad spazim murjake na cesti, namjerno neću blicanjem upozoriti nailazeće vozače; neka ih kazne, za njihovo dobro. Da se mene pita, ne bismo morali registrirat samo aute i nekretnine, nego svaki televizor, kompjuter, namještaj pa čak i skuplje komade odjeće; općenito, sve što košta iznad iljadu kuna. Na taj način bismo stupanj građanskih sloboda podigli na višu razinu, jer bilo bi manje krađa.

Ljudi moji, sve nam je dano na pladnju, staze su utabane, a na nama je samo da se krećemo zacrtanim pravcima. Iako je zakona još uvijek premalo i nisu dovoljno detaljni, a kazne su preblage, možemo se sami potruditi ispraviti manjkavosti; konkretno, trebamo sve bijele vrane ofarbati u pravu boju i stvorit ćemo raj. Višeumlje ubija…

Dražen i Vedran na Radio Braču 27.2.20.

od

Dobrodošli u još jednu emisiju koju uređuju i vode Vedran Sesartić i Dražen KAsalo. Tema ovog neobveznog čavrljanja je bila Korona virus i općenito medijska propaganda kojom se želi utjecati i na ljudske umove, njihovu svijest tj. na percepciju stvarnosti u kojoj smo uronjeni. Takvim upravljanjem percepcije može se od stada očekivati progrmabilni rezultati tj. može se predvidjeti njihovo djelovanje pogotovo ako se igra na kartu straha, zdravlja, sigurnosti. Gdje će nas kao ljdsko društvo sav taj strah i nerazumjevanje odvesti tek se treba vidjeti, ali svakako situacija je takva da moguće nekim okorjelim državistima i braniteljima sistema otvori oči.

 

Mandat i ja

od

Zovem se Vlado Sabo i uvijek prdim u važne fotelje, redovito one zakonodavnih i izvršnih tijela. Beskrajno sam odan svojoj političkoj stranci, osobito nakon što sam vidio kako je prošao jedan kolega koji je suviše talasao i za pogrešan zakon glasao. Odmah su mu našli sliku s kurvom i mućku s javnom nabavom. Inače, postoji partija koja nam izigrava ljutog neprijatelja na svakim izborima, ali zapravo smo dvije dugoprste ruke jednog lopovskog tijela. Nađemo bezvezne teme oko kojih se ne slažemo (antifašizam, pederska prava, ćirilične ploče…), poturimo ih glupom narodu da se svađa, a mi radimo ono što najbolje znamo – režemo svečane vrpce i pred  kamerama šetamo majice sa znakom krokodila.
Obiteljski sam čovjek, s kućom u elitnom dijelu grada, vikendicom na otoku i mnogim drugim nekretninama, od kojih ni jedna nije registrirana na moje ime. Drugovi iz stranke znaju za moje švalerke, a nedavno je i supruga saznala za jednu mladu estradnu zvijezdu kojoj pomažem na početku karijere. Izbacila mi stvari kroz prozor, slike s vjenčanja rastrgala u paramparčad i podnijela zahtjev za razvod braka. Ipak, nakon što sam nazvao svoje prijatelje iz pravosuđa, supruga je odlučila zadržati status skvo i eno je sad u kuhinji, razvlači jufke za štrudlu. Ako ćemo iskreno, moj posao je prodavanje magle, odnosno ostavljanje dojma. U tu svrhu se koristim uslugama stranačkog stilista, stručnjaka za govor tijela i onog za neuroling…ne znam kako se točno kaže. Narod ionako ne vidi ispod ambalaže, barem njegov dio koji izlazi na izbore.

Kad smo već kod  praznika demokracije, riječ je o glavnom događaju u životu osobe na mom položaju. Gnjavaža oko naručivanja anketa je na grbači kolega iz odnosa s javnošću, a meni najteže padaju predizborne
šetnje po smrdljivim ulicama, dijeljenje upaljača i ostalih pizdarija s izbornim sloganom te dodirivanje žuljevitih šapa bijednika koji misle da sam jedan od njih. Svoj lažni osmijeh sam kroz godine karijere doveo do savršenstva, o čemu svjedoči broj dobivenih glasova zadnjih godina. Odat ću vam malu tajnu: čak i neki pokojnici ne mogoše odoljeti mojim besprijekornim manirima. Nikad me nisu zabrinjavali prosvjedi ovih ili onih skupina, a isto vrijedi za štrajkove, peticije i slične tričarije. Dok god narod „svoja prava“ traži od nas „na vrhu“, nemamo se čega bojati. Ponosni demonstranti misle da su heroji, borci za bolje sutra, ali ja ih vidim kako kleče pred ovakvima kao ja i otkopčavaju nam šliceve. Također me podsjećaju na mog najmlađeg sina, koji urla i kmeči kad hoće sladoled prije ručka ili novu igračku. U svim tim slučajevima jasno je da sam ja taj koji vedri i oblači, ali
neki to još uvijek ne razumiju pa razjapljenih usta čekaju da im sa svog stola nešto ubacim unutra.

Ipak, ponekad zaista mislim na svoj narod, pogotovo kad potpisujem neki važan papir, jer ga potpisujem u ime države, odnosno njenih građana, a ja ostajem čist kao suza. Postoje ljudi koji shvaćaju prijevaru političkog sustava, ali nije ni to preveć opasno, budući da je  većina njih zarobljena unutar nekih drugih okvira (religijskih, plemenskih, prehrambenih…) pa ih lako iskontroliramo preko odgovarajućih okidača. Samo im spomenemo npr. Vukovar i mozgovi im istog trenutka prestanu funkcionirati. Činjenica da većina ljudi rado ulazi u torove je olakotna okolnost i zbog toga što im u tom slučaju treba samo obrlatiti predstavnika, primjerice glavnog sindikalca, popa, predsjednika udruge…
Sportskim i estradnim zvijezdama bih dijelio odličja za promicanje politike kao djelatnosti. Doista nam znatno olakšavaju odrađivanje posla, zato što nude dodatne mete za oči naroda. Za nas je svakako bolje da gledaju utakmicu, nego da čačkaju što se krije ispod žita u našim ambarima. Sve u svemu, život nije lak; moj je kruh sa sedam kora, ali dok mi podanici zarađuju šest, ne žalim se.

Živi Čovjek u Beogradu 2.dio

od

Nastavljamo dalje avanturama iz Beograda u drugom djelu predstavljanja živog čovjeka u Beogradu. Kad god sam bio u Bg nikada nije bilo ikakvih problema jer nije ikad bilo ikakvih animoziteta iti zbog nacionalnosti jezika, religije ili kakvih drugih iluzornih bitnosti. Ali ovom turom umalo je do istog došlo,jer uzavrela srca ili usijani umovi žele dokazati po svaku cijenu da su u pravu ili da znaju više, pa to može kreirati kakvu barijeru ili sukob. U svakom slučaju do eskalacije nije došlo i novi rat između tzv. „hrvata“ i tzv. „srba“ nije se dogodio.

Više se i ne sjećam što sam sve govorio, ali koliko god ovo predavanje bilo dugačko obzirom da je potpuno nova paradigma i potrebno je vremena da ona u svijesti i umu čovjeka zaživi imam osjećaj da je uvijek malo. Da se moglo reći i više i jasnije. Stoga se nadam da ću možda opet doći u Beograd jer izgledno postoji publika za ovakve teme. Već dugo se proteže i priča o eventualnom gostovanju na balkan info, ali se to nikako neda realizirati. Uglavnom, uživao sam u Beogradu jer on po mentalitetu i nije mnogo različit od Splita. Zahvala svima koji su sudjelovali u organizaciji i pomogli da se ovo predstavljanje desi.

Slobodan čovjek premostitelj svjetova

od

Kakve veze ima pemostitelj svijetova sa biti slobodnim čovjekom?

Biti slobodnim čovjekom plemeniti je cilj. Jednostavno rečeno, ali kako izgleda slobodan Čovjek u nečijem svakodnevnom životu?

Nema primjera, nema razvoja

Valjda je to razlog zašto je na ovoj web stranici slobodnog  čovjeka citirano toliko nadahnjujućih ljudi? Mnogi nadahnjujući ljudi više ne žive među nama. Podsjeća me kako me u prošlosti izazivao moj vodič kad je rekao; “Svi veliki ljudi su otišli, sada je na vama red! Ali što ovo traži od mene?

Ne možete riješiti problem na istoj razini koju je stvorio, rekao je Einstein

Zbog ovog citata postavljam dva pitanja.

  1. Za rješavanje bilo čega moram vidjeti ​​u čemu je problem?
  2. I moram ispitivati ​​na kojoj je razini problem stvoren tako da znam do koje razine moram doći da bih uopće išta riješilo?

Koji je problem današnje stvarnosti?

Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti u nekoliko rečenica. To zaslužuje više dijaloga i pažljivih formulacija, ali zarad ovog pisanja sažimam ono do čega sam došla svojim istraživanjem, životnim iskustvom i procjenama.

Da dodam, živimo u stvarnosti koja se raspada. Čovječanstvo je razdvojeno više nego ikad prije, a kontakt među ljudima više ne postoji ili je plitak. Povrh svega toga vidim da je većina ljudi izgubila vezu s prirodom i uvjetovana je da se boji sunčeve svjetlosti. Umjesto toga, ljudi su razvili bližu vezu sa umjetnim digitalnim signalom koji dolazi sa svjetske mreže, nego kontakt sa vlastitim tijelom, umom i osjećajima.

Trend kojem svjedočim je da su mnogi mladi u dobnoj kategoriji između 3 i 35 godina usisani u svoje pametne telefone i video igre, a mnogi stariji od 35 godina provode malo slobodnog vremena koje imaju gledajući televiziju. Kad ljudi smatraju sebe istraživačima svijesti, onda racionaliziraju bilo koji komentar da gledaju samo nevine programe poput sportskih ili dokumentarnih filmova o prirodi.

Tko još može tvrditi da on ili ona gospodari nad vlastitim umom, emocijama i postupcima? Što odlučuje; vi ili elektronički uređaj? Tko se usuđuje biti nemilosrdno iskren u vezi ovog?

Što znam o instaliranim tehnologijama na našim digitalnim elektroničkim uređajima?

Ono čega se uvijek pitam je koliko ljudi zapravo zna o instaliranoj tehnologiji u svim tim elektroničkim uređajima koji nas danas okružuju? Govorim o tehnologiji kojoj je jedina svrha učiniti svakog čovjeka digitalnim ovisnikom na način da Čovjek može biti daljinski upravljan da služi sustavu dominacije i kontrole? Stvarnost ili znanstvena fantastika ili je stvarnost čak i čudnija od fantazije?

Gdje mogu pronaći stvarne informacije o ovoj temi?

Ovo je škakljivo pitanje jer znam da je u načelu svo znanje o tim tehnologijama namjerno dostupno na Internetu kako bi se proizvođači tih tehnologija oslobodili od karme. Na ovaj način mogu reći da smo sve  mogli znati da smo to željeli. Činjenica da mnogi od nas neznaju naša je greška i zato smo dali svoj prešutni pristanak da se manipulira i programira prema njihovom scenariju.

Osobno sam naučila puno o svim tim međusobnim povezivanjima mnogih tehnologija preko njemačkog znanstvenika Haralda Kautz-Vella. Njegova su objašnjenja jasna i temelje se na dokazima, jasnom razmišljanju i činjenicama. Čini se da ništa nije slučajno, od geoinženjerstva, prskanja chemtrails-a i vojne pametne prašine, do aditiva u našoj hrani, umjetnih gnojiva, GMO-a, čipova u našim mobitelima i kamera na računalnim ekranima, pametnih brojila u našim domovima i elektronskih odašiljača svugdje prisutnih elektronike u našim automobilima, sve su komplementarne tehnologije fino prilagođene jedna drugoj s ishodom koji na Čovječanstvo nesvjesno utječe do te mjere da u potpunosti gubimo kontrolu nad sobom, ali s druge strane još uvijek imamo snažno i čvrsto uvjerenje da u potpunosti kontroliramo i da je ono što radimo u životu naša vlastita odluka. Da, točno ste pročitali da je ovo užasan scenarij za one koji žele postati slobodni.

Koja je razina na kojoj je nastao problem?

To nije novo i većina čitatelja već to zna i reklo je nekoliko sjajnih učitelja čovječanstva; „Najveće siromaštvo na ovom planetu je NEZNANJE“. Sva patnja na ovome svijetu uzrokovana je neznanjem utemeljenim na dobroj vjeri i naivnosti. Previše jednostavno vjerujemo u ono što je rečeno i teško provjeravamo i istražujemo je li ono što se govori poluistina ili cijela laž?

Mora da postoji neki izlaz odavde?

Bio je redak u tekstu “Uzduž stražarske kule” jedna od najdražih mi pjesama Boba Dylana šezdesetih! Koliko su ljudi danas sposobni da okrenu ludilo koje šiba po našem planetu? Mislim da se od suvremenog Čovjeka traži da odluči kako da zaustavi ovu destruktivnu energiju koja uzrokuje sve više haosa i zbrke. Vrijeme je da sebi pojasnim što želim promovirati i što treba prilagoditi ili zaustaviti?

Moram biti gospodar nad svojim umom, tijelom i emocije koje se mogu širiti; Ljubav, nada, posvećenost, disciplina, nadahnuće, stjecanje objektivnih znanja o djelovanju prirode, dizajnu ljudskog tijela i zakonima svemira. Ukratko, govorim o putu da nadiđemo svoja samo nametnuta ograničenja izražena kao uvjerenja ili sustav vjerovanja!

Koja je druga razina u kojoj bi mogla postojati rješenja?

Rješenja se mogu naći u našem dizajnu. Svi znamo od znanstvenih istraživača da čovjek koristi vrlo mali dio svog mozga. Moramo naučiti razmišljati.

Naš dizajn bi nas mogao voditi u pravom smjeru. Neutralan je teritorij u kojim nema informacija o nacionalnosti, religiji ili bilo kojem drugom duhovnom učenju. Bez obzira na boju naše kože, bez obzira na podrijetlo, religiju ili obrazovanje, svi imamo kostur, krv, srce, mišiće i mozak i ona funkcionira za svakog čovjeka isto. Možda je dobro polazište za ponovno povezivanje?

Gledajući u naše glave vidimo prostor sličan maternici u ženi za svrhu stvoranja. Oboje su šalice. Možda trebamo početi shvaćati da je mozak u našoj glavi zapravo sjeme kosmosa zasađenog na ovom planetu? Ali isto tako, s bilo kojom drugom opremom, morate biti uključeni u da bi upalili!

Pitanje je kako se Čovjek priključi i uključuje?

Ovo pitanje mi se vraća natrag. Nema primjera, nema razvoja. Moram se povezati s dva primjera u koja se pokazalo da imamo povjerenja. Tko je uvijek tu, bez obzira koliko sjebane stvari bile? To su naš majka planet Zemlja i naš otac Sunce. Zemlja-majka, ona nastavlja proizvoditi povrće i voće, a otac izlazi svako jutro i to rade BESPLATNO. Nikad nam ništa ne naplaćuju! Nikada ne uskraćujte svoje darove. Zapravo onog trenutka kada uložim u vrt, iz godine u godinu dobivam sve više i više zauzvrat. Priroda znači obilje.

Usporedite to sa strukturama društva koje je stvorio čovjek. Tu je obrnuto, trebamo raditi napornije za manje svake godine, a nagrada je na kraju da se smjestimo u dom za starije i čekamo da umremo bolesni i u mukama. Kako to da zatvaramo oči pred ovom stvarnošću? Samo za 1% svjetske populacije ovaj sustav djeluje, a za ostale mi prije ili kasnije patimo na ovaj ili onaj način. Da, znam da ovo nije slika koju volimo. Slažem se s tobom. Zbog toga pišem da promijenim ovu sliku ZAJEDNO.

Prelazak preko vlastitih granice!

Moram preuzeti za sebe odgovornost nazad i naučiti ovladavati sposobnošću reagiranja pažnjom, točnošću i suosjećanjem i svaki dan iznova učiti. Trebam li prevladati svoja nametnuta ograničenja koja se razvijaju oko pojma TKO sam Ja? Sustavi označavanja koje svi dobro poznajemo, poput uloga koje igramo na temelju svog spola ili onoga što nam je dopušteno raditi na temelju naše fizičke dobi ili statusa stečenog školovanjem i podrijetlom, prednosti ili nedostatka pripadnosti određenoj religija i tako dalje. Umjesto toga, moram proučiti ŠTO SAM JA da bih postati ovaj slobodan čovjek.

Dijeliti je voditi brigu

U trenutku kad se oslobodimo sustava označavanja, imam nešto za dijeliti sa svojim kolegom. Upravo zajedničkim snagama stvaramo most između mjesta na kojem danas živimo i sutra možemo postati premostitelji svijetova.

Gdje započeti?

Taj proces uvijek započinje priznanjem da nitko od nas ne zna sve. Svi imamo djelomičan pogled, ali zajedno bismo mogli dobiti više uvida u cjelovitiju sliku i što izabrati. Ovo započinje najprije prepoznavanjem da je nešto u čovjeku u osnovi izvan ravnoteže. Otpuštanje stiska držanja svih pravila i propisa dio je postupka oslobađanja.

Ako vi ne upravljate svojim brodom, nešto drugo hoće!

Naučila sam da je moja dužnost i moja obveza osigurati da sam gospodar nad plovilom koje mi je povjereno cijeli život, jer ako ne budem, onda će nešto drugo to učiniti! Meni je jasno vidljivo kada ljudi koriste svoje pametne telefone da više nisu u svojim tijelima, da su otišli u virtualnu stvarnost. Ovo je za mene zastrašujuće i pitam se kuda će to čovječanstvo odvesti? Što dominira nad nama kada nesvjesno dopuštamo potpunu kontrolu ovoj umjetnoj inteligenciji? Za mene je program ove umjetne inteligencije nesiguran i zasnovan na dvodimenzionalnoj stvarnosti, vrijednosti 1 i 0. Ono je bez ikakvih osjećaja i svi smo se susreli s beskompromisnom krutošću ovog sustava. Crno i bijelo i ne poznaju milosti. Slijediti ovu inteligenciju znači izroditi se iz 3D organskog bića u 2D polu čovjeka, pola robota. U što bismo se mogli razviti ako surađujemo s organskom, zemaljskom majkom i ocem suncem i uključimo naš kozmički mozak?
Zbog toga mislim da se danas radi o izboru koji svatko od nas mora učiniti nesvjesno ili svjesno. Radije biram svjesno i provodim svoju slobodnu volju. Možda je ovo jedini stvarni izbor koji svako mora učiniti u ovom životnom vremenu, gdje da predamo svoju slobodu?

A što je s tobom?

Rose članica My Happy Femily