Vizija uskrsnuća i transhumanizam

Ne treba biti nikakav prorok za predvidjeti svijet koji nadolazi. Budućnost ne postoji, samo tok intenziteta sadašnjosti. Dovoljno je samo trezveno i sveobuhvatno sagledati sve karakteristike aktualno stanja i bliska proročanstva se počinju manifestirati pred nama poput holograma kvantnih mogućnosti.

Besmisleno se boriti protiv vjetrenjača. Uzaludno je pokušati zaustaviti tok duha vremena. Ipak, lagano preusmjeravati njegov tok u već pripremljene kalupe ili kanale, je nadasve moguće i u domenu izvedivog. Taj majstorski podvig preusmjeravanja toka energije i karaktera duha vremena u željenom smjeru je umijeće onih čarobnjaka romantike, koji lijenu masu društvene ne-svijesti ili egregor svih društvenih bića (osoba, ega), vješto oblikuju u njima prikladnu formu i smještaju u adekvatni kokošinjac. Na kraju se obično ispostavi, da je konačni rezultat tog “laganog preusmjeravanja”, u potpunosti različit od prvobitnog cilja. Dugoročni projekti tog tipa, su nešto što nadaleko prevazilazi dosege uobičajenog principa linearnog razmišljanja, mogućnost njihovog razumijevanja i na koncu dekonstruiranja njihove manipulativne nakane.

Transhumanizam, u pozitivno-evolutivnom značenju tog pojma, je definitivno naredba aktualnog “duha vremena”, kao što je religija bila to isto za prethodno razdoblje. Odmah na početku je potrebno razdvojiti dvije osnovne vrste transhumanizma, onaj tehnološki i onaj biološki. Na raskrižju gdje se ta dva smjera razdvajaju stoji čovjekova lijenost. Upravo je ona presudna za odluku koju svaki pojedinac donosi. Razmotrimo situaciju tokom prethodnog eona religije. Lijenost individue je odredila hoće li on prihvatiti interpretaciju religije za mase ili će se potruditi i napraviti svoju vlastitu. Kratkoročno, prva solucija izgleda isplativija, dugoročno, ona je fatalna. Ista lijenost koja nas danas spriječava da investiramo naše vrijeme u vlastita istraživanja, u cilju spoznaje tko zapravo laže u našem informativnom svijetu, sudbonosno će utjecati na izbor smjera našeg budućeg razvoja. Cinizam kojim odbacujemo sve alternativne izvore informacija, nije naš cinizam, već onaj posuđeni. Iza njega stoji moćan egregor svih ljenivaca ovog svijeta, koje manipulira nekolicina lukavih marljivaca. Istraživači koji nam nude alternativnu verziju povijesti su marljive individue čiji probavni sistem odbija probavljati umjetnu hranu koju nam nude službeni mediji, kao jedinu zdravu alternativu.

Zamislimo si da stojimo na raskrižju na kojemu imamo dva smjera ka opciju. Jedan smjer je tehnološki transhumanizam, a drugi onaj biološki. Koji dio našeg bića će donijeti odluku? Onaj lijeni i preplašeni, koji bira sigurno i ugodno ili onaj hrabri i avanturistički dio nas? Najvjerovatnije će odlučiti inercija naše svakodnevnice. Ona određuje položaj našeg težišta i njen magnetizam će nas u slučaju “pogrešne” odluke vrlo brzo pravilno pozicionirati. To nije neka misaoni ili emocionalni postupak. Težište o kojem govorim se nalazi onstran tog nivoa iluzije dvojnosti, u polju gdje postoje samo vibracija i energija.

Uvjeren sam da je besmislen svaki otpor protiv transumanizma. Ako se osvrnemo na sudbinu onih koji su se nekad davno odvažili suprotstaviti širenju religija, usprkos njihovoj društvenoj moći (Dioklecijan), jasno je koliko je to uzaludan posao. Efikasnije je istu energiju iskoristiti u proces redefiniranja pojma i ciljeva transhumanizma, te oruđa za njihovo dosezanje. Da bi osoba postala živi čovjek, njoj je potreban transhumanizam u procesu nadilaženja osobe. Tu se podrazumjeva akcija, rad, učenje, osvještavanje, buđenje, oslobađanje, deidentifikacija. Pritom govorimo o individualnom bio-transhumanizmu. Bio-transhumanizam je naš put evolucije, mudrosti, naš put srca, jedinstven i unikatan. Takvu vrstu transhumanizma ne nude kao opciju ni institucije znanosti ni religije. Prva nudi osobi tehnološki transhumanizam i obećava joj se uskrsnuće u boljem tijelu, vječni život u stroju poput robota. Druga nudi obećanje o uskrsnuću tijela poslije smrti. Za obje spomenute verzije treba prvo umrijeti i tek onda uskrsnuti. Nije li sumljiva sličnost ta dva koncepta? Kao da dolaze iz istog izvora.  Nisu li se vjerski ciljevi samo preveli u znanstveni narativ? Tehnološki transhumanizam je konačno izgladio sve one bračne nesuglasice između znanosti i religije i stopio ih u jedinstveno tijelo NSP-a (NWO). Lažni dualizam njih dvoje nije više, ni kao pro-forma, potreban.

Prava opcija tehnološkom transhumanizmu, koji se sve agresivnije nameće, je onaj biološki. On zastupa mišljenje da čovjek, kao svjesno-energetsko biće, ima potencijal razviti se od osobe-roba u čovjeka, suvereno magično biće neograničenih (božanskih + nadnaravnih = čovjekovih) sposobnosti. Sve mističke tradicije čovječanstva (od yoge i šamanizma do alkemije i kvantne filozofije) nisu ništa drugo do sistemi bio-transhumanizma. Svi oni ne nude spas kao rezultat poklona, već kao rezultat vlastitih napora.

Dakle, sudbonosnu odluku u izboru transhumanizma donosi ukupna suma naše individualne moći. Nju sakupljamo, pored ostalog, donoseći naše individualne odluke i radeći ono što sami namjeravamo, a ne ono što nam se naredi. Nitko ne može simulirati snagu svoje čovječnosti. Njena znamenitost se uvijek ogledava u specifičnoj nježnosti prema fenomenu svijesti i života, te nemilosrdnost prema prepuštanju vlastitim slabostima (romantizmu). Odluku o izboru transhumanizma donosimo kontinuirano, čak i u ovom trenutku dok čitamo ovaj tekst, odobravajući ili raskrinkavajući karakter toka događaja kojima smo svjedoci.

Tokom srednjeg vijeka, nije mi poznat podatak, da su represivne sile tadašnje vlasti išle po selima i gradovima i prisiljavali ljude da postanu alkemičari. Suprotno je bilo u slučaju širenja kršćanstva i ostalih masovnih religija. Onaj tko nije htio milom, morao je vjeru prihvatiti silom. Bio-transhumanizam nam nitko neće niti nuditi, niti nas na njega prisiljavati. Tech-transhumanizam, po drugoj strani, nećemo morati ni birati. On će napraviti izbor umjesto nas, bilo dekretom, prevarom ili otvorenom prijetnjom i prisilom.  Ukoliko smo slijepi, gluhi i nadasve lijeni odgonetnuti dugoročne namjere te opcije, posljedice naše ne-odgovornosti će u jednom trenutku prevazići mogućnost reverzibilnosti. Svaka odluka je monumentalni, gotovo sveti čin svijesnosti i u svojoj suštini ne može biti pogrešna, ukoliko je zasnovana na njenom visočanstvu s(a)vjesti.

 

Sretan vam digitalni Uskrs!

 

Vjerski praznici su obično trenuci kad se ljudi sreću, sastaju, druže, čestitaju jedni drugima, grle se i zbližavaju. Sticajem aktualnih okolnosti, dovedeni smo u situaciju da je sve to postalo zabranjeno. Viša sila je suspendirala onu nižu. Spriječavanje zaraze je postalo važnije od svih rituala na koje je većina navikla. Naredbe medicinske znanosti su prebacile one religiozne u drugi plan. Postalo je jasno tko zapravo vlada i usmjerava društvenu zajednicu.

Šok, koji većina nas sada doživljava, je zapravo usavršavanje ili doškolovavanje za vrijeme koje dolazi.  Doba koje dolazi ne treba djetinjaste religiozne rituale, koji u sebi nose još nešto od one paganske ideje: veze čovjeka sa prirodom. Kršćanstvo je dva protekla tisućljeća nastojalo sve te veze raskinuti, odvojiti umjesto sjediniti. Ne samo da se čovjek odvojio od Boga, nego je prisilno odvojen i od prirode i prirodnih sila, od zemlje i na koncu konca od svog vlastitog tijela. Veličao se samo “duhovni princip” u kojem je Bog duhovan i kojem čovjek treba stremiti. Što se iza te duhovnosti krije, nije se smjelo ispitivati i neposluh se rigorozno kažnjavao.

Manjak kontakta sa vlastitim tijelom je stvarao unutrašnju frustraciju raskola i on se nadoknađivao društvenim kontaktima u porodici i crkvi. Posjet crkvi je imao zadatak da nadoknadi i čovjekov manjak kontakta s energijom/inteligencijom zemlje. Crkve su redom građene na svetim mjestima koje su štovali i paganski narodi, jer su oni znali i poštivali energetski potencijal (=svetost) tih mjesta. Ljudi su stoljećima posjećivali određena mjesta u određeno vrijeme i time održavali kulturu jedinstva čovjeka i prirode. Kršćanstvo je taj ritual preuzelo, sveta mjesta preimenovalo i posjete prozvalo hodočašćenje. To se dogodilo i svim ostalim prirodnim/astronomskim praznicima. Kakve veze ima zec i jaje sa pričom o uskrsnuću Isusa? To su paganski simboli plodnosti prigodni za vrijeme kad se priroda budi iz zimskog sna i štuje se plodnost.

Upravo na ovogodišnji Uskrs je sve drugačije. Plodnost je tabu tema, jer ne želimo štovati ideju koja može podržati aktualni virus da bude još plodniji i zarazi još više ljudi. Kolektivno slavljenje Uskrsa je također tabu, jer ne želimo bliskošću poduprijeti širenje zaraze. Svi vjerski atributi su okrenuti na glavu, isključeni, reprogramirani. Da li je slučajno da smo baš sada prisiljeni da se zatvaramo, kad je prirodno da se otvaramo i uživamo u slici prirode koja se budi, cvjeta i buja? Onaj tko vjeruje u teoriju slučajnosti i spontaniteta je dobar vjernik i poslušan građanin, ali po drugoj strani loše informirana individua sklona manipulaciji.

Pojava aktualne pandemije se podudara sa bujanjem svijesti ljudi i buđenje iz induciranog sna romantike. Upravo je ova pandemija ispraznila crkve i svetišta i dokazala tko je pravi gazda. Onaj pravi šef je uvijek “duh vremena”, a pravi vladar onaj, tko taj “duh vremena” osvijesti i primjeni, sa ili bez dodatnih marifetluka. Da li su sada svi religiozni egregori osuđeni na proljetno gladovanje? Hoće li i oni zbog ove pandemije umrijeti od gladi usljed izostanka energetske “lemuzine”. Bez brige, sve ide po planu! Onu su se odavno pripremili sa selidbu iz religioznih u znanstvene institucije. Stoljećima se od strane jezuita priprema novi Vatikan, koji će biti još sigurniji i još bogatiji. Za zbunjenu raju je sve ostalo isto. Strah iz neznanja je ostao strah, samo se prebacio sa boga na virusa. Ako se ima struje, vode, sirnice bez sira i igara na televiziji, sve je u najboljem redu. Raja uvijek misli kratkoročno. Njeni manipulatori uvijek dugoročno.

Koje su dugoročne implikacije našeg prisilnog odvajanja od druženja izvan vlastitog doma i zabrane putovanja (hodočašća)? Isti trend je vidljiv u ideologiji transhumanizma, koji zapravo samo nastavlja trend kršćanstva. Tijelo za transhumanizam nije prljavo i đavolje, jer to je iracionalno prosuđivanje. Ono je samo nedovoljno dobro, nesavršeno. Transumanizam kao rješenje ne predlaže sistem biološke evolucije (psiho-fizički trening), već ono tehnološko. Zamislite pticu koja pristaje da joj izvade mozak (i svijest u njemu!) i prebace ga u dron. Kakav divan primjer evolucije i napretka. Zamislite sad dva drona kako se reproduciraju. Reprodukcija je za transhumanizam uvijek ne-privatna stvar, kao i kod genetski obrađenog sjemena, koji je neplodan. Zanimljivo da je i seks kao tabu, također nasljeđen od prethodne ideologije romantike. Seks je tjelesno-energetsko-duhovno-individualna stvar i mora se pod svaku cijenu izvitoperiti, kontrolirati i suzbiti.

Zašto sam sa uskrsa preskočio na transhumanizam? Zato jer je ovogodišnji uskrs sudbonosan za konačni skok iz ere religije u znanost, iliti konačna pobjeda transhumanizma i svega što iza njega stoji. Pobjeda zvuči ipak previše dramatično, jer prave borbe između ta dva rivala nije ni bilo. Samo je izvana tako izgledalo, dok se promatrala lažna politička borba između demokrata i republikanaca, ljevice i desnice, socijalista i konzervativaca.

Nakon ekonomske krize koja nam predstoji, neophodno ćemo ući u društvene uređenje jednog novog autoritativnog totalitarizma socijalističkog tipa, koji će biti krajnje racionalan i pozitivistički nastrojen, ali fatalan za sve koji namjeravaju i dalje misliti drugačije, ili misliti svojom glavom. Aktualna pandemija, kojoj smo svjedoci, je kamuflirani globalni napad na čovječanstvo, čije razmjere prevazilaze sve one prethodne. To je jedno pravo remek djelo umijeće osvajanja. Tko napada čovječanstvo? Onaj tko osjeća da gubi moć, zbog njegovog buđenja iz priglupe poslušnosti, nesvjesnog ropstva. Ukoliko je tim osvajačima cilj tehnološki transhumanizam, a Hefest (Howking!) je sa razlogom izbačen sa Olimpa, onda u cijelom tom procesu nema ničega što bi moglo biti sveto ili dobro za čovječanstvo. Perzefona je nasilno odvedena u podzemlje. Globalni pandemijski napad je ilegalni i stoga kriminalni čin. One optimistične poruke koje šire oni sa glavom u pijesku su samo poziv koji podmazuje naš legendarni pasivitet vjernika u spontano dobro. Dobro nam se ne piše! Dobro možemo samo sami napisati, a za to treba prvo dignuti dupe sa sofe!

Da li je čovječanstvo doseglo dno? Pad kabalista

Na ovo pitanje je prilično teško dati odgovor i ja to neću niti pokušavati već vi sami za sebe na kraju odgovorite ako želite! Ovaj tekst je ponukan najnovijim događanjima koji se odvijaju daleko od očiju javnosti pogotovo one koja ne gleda ništa drugo osim MSM (HTV, NOVA, RTL) jer ti mediji vam nikada neće prenijeti stvarnost i istinu, barem ne u sadašnjosti.

Prije toga mali uvod.

Onima koji su htjeli znati podaci o broju nestale djece u svijetu u zadnjih 30 godina pojavom interneta postali su dostupni. Informacije koja su do tada imali samo službeni organi postali su dostupni mnogima. Mnogi agenti raznih službi proučavali su ovu anomaliju nestanka djece koji se na razini svijeta godišnje broje u milijunima. Velik broj ih se pronađe ali ipak navodno svake godine u potpunosti nestane više od 800.000 djece. Gdje? Američki istraživači Ted Gunderson i Dean Warvick jedni su od rijetkih koji su se usudili čeprkati po ovoj temi, čime je Dean platio i glavom za to. Zajednički je zaključak svih istraživača u čemu treba u brojiti i svjetski poznatog Davida Ickea da se djeca otimaju i prodaju bogataškim krugovima crno magijaša i sotonista radi ritualnih ubojstava, silovanja i jedenja djece. Ove prakse su odvajkada poznate i prakticirale su se kao prinošenja žrtava bogovima u čemu je i sam biblijski Jahve, bog židova, sudjelovao tražeći od svojih podanika da mu prinose žrtve u dječjoj krvi.  Ove prakse su poznate kao dio kabalističkog židovskog učenja i to je razlog zašto se često ti ljudi nazivaju kabalisti (cabal).

Postoje i mnoge knjige o ritualnim ubojstvima vladajuće skupine ljudi i tko god je želio nešto znati o tome danas je to i mogao. Neću širiti mnogo ovu temu koja zaslužuje tomove knjiga, već ću samo naglasiti da ta „drevna” praksa nije uopće drevna i događa se i danas vjerojatno u većem obimu nego li ikada ranije među elitnim familijama i njihovim bolesnim podanicima. Ako se možda pitate gdje se u toj priči nalazi crkva otkrit ću vam samo podatak da je Kevin Anett kanadski istraživač ove teme direktno optužio crkvu kao i njihove institucije sirotišta da se osim ritualima bave i trgovinom djecom. Kevin je zgrožen svime što je otkrio osnovao međunarodni sud ITCCS ( za zločine crkve i države) na kojem su do sada svjedočili bezbrojni svjedoci i žrtve ovih opačina.

Imena ljudi koji su ovo istraživali i završili na dnu rijeke sa olovnim cipelama nećemo vjerojatno ikada saznati, ali istina koliko god bolna bila na kraju pobjeđuje.

Međutim pošteni ljudi kojima je bilo dosta ovih sotonističkih praksi ipak su se uspjeli udružiti u borbi protiv bolesnika i njihovih bolesnih nakana. To je udruženje izronilo na površinu u vidu lika Donalda Trumpa trenutnog predsjednika SAD-a na čijem se teritoriju najveća zvjerstva i događaju, u kojima je politička, obavještajna, crkvena, holivudska, i showbiznis industrija zasnovana na ritualnim žrtvovanjima, pijenju dječije krvi i seksualnim perverzijama. Ta Amerika koja je ostatku svijeta prodavala moral, etiku, demokraciju i ljudske slobode, veličala američki sam kroz Holiwudske filmove i instant pjevačke zvjezdice i same vrlo često žrtve kontrole uma i silovanja (Lady Gaga, Miley Cyrus, Justin Biber), danas pokazuje svoje pravo lice. To je lice demona, bešćutnosti, (ne znam koju riječ iskoristiti), a sve će u narednom vremenu izaći na vidjelo.

Ipak, Amerika je krenula čistiti svoje smeće. Dolaskom na vlast Donald Trump odmah je smanjio raznim zakonima manevarski prostor trgovcima djece te počeo postavljati zid između Meksika i SAD-a čije je svrhe među ostalim bila sprečavanje trgovine djecom koja se odvija najčešće tom rutom.

Pokrenuta je i akcija američke vojske koja se prema nekim podacima događa već od 10/2019 kada je iz podzemnih tunela Kalifornije spašeno u jednoj akciji 2100 djece. U ovim trenucima u New Yorku se iz podzemnih tunela spašavaju djeca kojih po nekim podacima ima (ne znam da li samo u New Yorku ili općenito) 35000. New York je zatvoren grad, u Central parku je postavljena provizorna bolnica u koju kažu stižu djeca a volonteri nose neobične pakete na kojima piše „Pampers”. Pametnome dovoljno da shvati da ovo sa korona virusom nema ikakve veze. Struktura elita se urušava i miševi napuštaju malo pomalo brod koji tone. Po nekim informacijama 37000 NATO vojnika koji šetaju po Europi imaju samo jedan cilj, a taj je uhititi sve neprijatelje čovječanstva i konfiscirati njihovu imovinu. Mnogi poznati likovi dio su ove sramotne po čovječanstvo priče viđeni na našim TV ekranima kako pričaju o slobodi, miru i demokraciji, a mi smo ih slušali…koje budale i naivci, sram me je!

Dakle nalazimo se u trenutku biti ili ne biti. Mnogi spavaju ne shvaćajući niti malo što se događa dok poslušno provode mjere izolacije i socijalnog odmaka gledajući u TV kutiju koja ih laže  0-24. Ovaj je tekst namijenjen baš takvima i molim vas sve da ga proslijedite baš takvima.

Korona virus je izmišljotina bioinženjeringa iste ove elite i vidljivi je veo iza kojeg se krije zarobljavanje i diktatura cijelog čovječanstva, u kojem će se ove prakse nastaviti ako ne i proširiti.

O svemu ovome možete vidjeti izvanredan film Nizozemske istraživačice Janet Ossebaard na youtube kanalu Fall Cabal u filmu od 10 dijelova koji traje 5 sati (nema hrvatske titlove) ali svakako ga se isplati vidjeti. Više ništa neće biti isto nako ovog filma.

 

P.S. gdje je u cijeloj priči Hrvatska? Nemam ikakvih informacija o ovim praksama u Hrvatskoj što uopće ne znači da ih nema, ali možemo se barem praviti da ih nema. Međutim ono što je vidljivo jest da je naša vlada sluga ovih kabalista i da donose zakone kakve god ovi od njih tražili, o legalizaciji homoseksualnih brakova, pedofiliji koja će tek doći na red. Mi smo kao narod pod njihovom upravom htjeli to priznati ili ne. Sjetimo se posjeta trećerazrednog kabaliste Joe Bidena Hrvatskoj 2015 godine uz neviđene mjere osiguranja, kad ljudi nisu smjeli niti izaći na svoje balkone okrenute prema ulici kojom će u svoje blindiranom autu sa 100 km/h na st proći ovaj ljubitelj male djece i vrlo vjerojatni aktivni sudionik slijedećih uhićenja. Tada je Biden pokazao tko upravlja i koliko duboko se moramo pokloniti kad ON dolazi.

Kabala pada, miševi napuštaju brod u očaj da spase svoj jad pucaju iz svih oružja te činjenično uspostavljaju diktaturu da bi mogli spasiti što se spasiti da.

PORUKA ŽVIM LJUDIMA U ULOZI POLICIJE I VOJSKE, ALI I POLITIČARIMA. Svi ste vi službenici, ali ste vjerojatno zaboravili kome trebate služiti, ja vam ne zamjeram. Ali vrijeme je da se probudite iz zimskog sna i prestanete „raditi svoj posao” jer ono što trenutno radite je zarobljavanje i šikaniranje ljudi nikako njihova dobrobit. Zar zaista mislite da je zakone i propise napisao netko u hrvatskoj u dobrobit svih. Ha,ha , ma dajte..  Naivnost, istina, nije jedan od 7 smrtnih grijeha, ali je odličan pokazatelj nezrelosti i neznanja ili korupcije! Poruka crkvi: bez poruke!

Nakraju pogledajmo svi u svoju dušu i preispitajmo se koliko smo svojim (ne)djelovanjem omogućili ovu sramotu koja se događa.

Korona virus? To je najbolji mogući izgovor za uspostavljanje diktature, nevidljivi neprijatelj koji nikada ne spava i protiv njega nema obrane. Ako želite uplašiti dijete samo mu ispričate priču o babarogi i ono će biti poslušno. Poslušnost i naivnost idu ruku pod ruku.

Dobra vjest na kraju ipak leži u tome, da ako jesmo dosegli dno onda niže od ovog ne možemo.

KORONA VIRUS ZARAZILA USTAVNO-PRAVNI POREDAK

“PRISEŽEM da ću dužnost člana Vlade savjesno i časno obnašati, poštivati Ustav, zakone i pravni poredak, te se zalagati za svekoliki napredak Republike Hrvatske”.

To je prisega koju daju ministri, a i prvi ministar prilikom zaprimanja dužnosti. Mada ja ne vjerujem u pravni sustav uvijek je lijepo pobijediti protivnika njegovim vlastitim oružjem. U ovom momentu u RH ne stoluje vladavina prava, niti ustavno pravni poredak, jer je Vlada a valjda uz potporu Predsjednika to tako odlučila.

Od prvog momenta mi je nešto smrdilo u ovoj pravnoj konstelaciji, ali nisam znao što. Razlog je zapravo bio u tome jer sam ja mislio da ja RH donijela odluku o izvanrednom stanju (pretpostavio, jer ne gledam TV i ne slušam radio), a zapravo ta odluka nije ikad donesena.

Pa kojom pravnom regulativom Vlada pokriva gotovo kompletno zatvaranje države u ekonomskom, edukacijskom, prometnom i drugim smislovima? Kako opravdava ograničenja kretanja i policiju na cesti od 0-24 a da nije donijela izvanredno stanje? Na stranu o priči koliko je stvarna opasnost od virusa, ali ako si već zatvorio granice u potpunosti, sav promet, suspendirao sva događanja, nije li to zapravo definicija izvanrednog stanja?

U biti jest!

Koliko god netko želi žonglirati pravnim žargonom i uvijati i rastezati pravnu (ne)stvarnost tvrdeći da se nalazimo u nekakvoj izvanrednoj situaciji, slika je u potpunosti jasna. Dakle izlazak policije na ulice, suspendiranje i nemogućnost rada, zatvaranje škola i drastično ograničenje kretanja je ILEGALNO. Čestitam gospodi političarima, uspješno su uspjeli pogaziti svoju zakletvu i suspendirati Ustavno- Pravni poredak.

Živi čovjek je i onako izvan pravnog prometa, ali mu se sada pridružila cijala nacija (ne)svjesnih građana koji su također izvan pravnog sistema, jer nema regulative koja opravdava ovakvo stanje. Stoga JASNO JE DA SE VAN SISTEMA I TE KAKO MOŽE ŽIVJETI. To je stvarnost.

Zašto je problem donijeti izvanredno stanje? Nemam nikakve izvore, duboka grla ili kave insajdere koji bi mi mogli baciti mig u kojem pravcu da pucam, pa ću pucati ovako iz vlastitog poimanja. Znate da RH nije proglasila ratno stanje niti za vrijeme „Rata“ (91-95). Iako je rat i  te kako bio prisutan, pravno on nije postojao, jer ga nitko službeno nije proglasio. Stoga smo i mi i srbi ilegalno pucali jedni na druge. Ali metak ne zna razliku između legalnog i nelegalnog. Ako padne na pravo mjesto ubija.

Prilikom proglašavanja izvanrednog stanja, ratnog stanja, ili pandemije, mjere su uvijek iste samo što upravljanje državom uzima drugačiji krizni stožer. Prilikom ratnog stanja vlast uzima vojska, prilikom elementarne nepogode pretpostavljam civilna zaštita, prilikom pandemije medicinska struka, što je nebitno, ali je bitno da se suspendiraju zakoni (ne i ustav), te da organizam prelazi u obrambeni modalitet rada, bez rasipanja energije na trivijalnosti. Sve su snage fokusirane na obranu.

Obzirom da ljudi više ne rade i ograničeno im je kretanje država je dužna osigurati im hranu, i druge neophodne za život potrepštine. Također svi ugovori zbog instituta više sile prestaju važiti.

To je možda prekrupan korak za Vladu RH je nema ni novca niti želje, volje, a bogami i hrabrosti proglasiti izvanredno stanje, pa je lakše raditi ovako NELEGALNO. Dok nitko ništa ne pita dobro je, građani su i tako zabavljeni korona virusom i pjevanjem domoljubnih pjesama, a pravnici i sudci odavno kupljeni i prodani.

Ali to je sve i u redu jer pravni sustav u stvarnosti ne postoji sve je stvar dogovora, a evo ljudi su se u ovom trenutku dogovorili da je život unutar zaraženog pravnog poretka ne samo moguć već i realnost.

 

Živi Čovjek u Beogradu 2.dio

Nastavljamo dalje avanturama iz Beograda u drugom djelu predstavljanja živog čovjeka u Beogradu. Kad god sam bio u Bg nikada nije bilo ikakvih problema jer nije ikad bilo ikakvih animoziteta iti zbog nacionalnosti jezika, religije ili kakvih drugih iluzornih bitnosti. Ali ovom turom umalo je do istog došlo,jer uzavrela srca ili usijani umovi žele dokazati po svaku cijenu da su u pravu ili da znaju više, pa to može kreirati kakvu barijeru ili sukob. U svakom slučaju do eskalacije nije došlo i novi rat između tzv. „hrvata“ i tzv. „srba“ nije se dogodio.

Više se i ne sjećam što sam sve govorio, ali koliko god ovo predavanje bilo dugačko obzirom da je potpuno nova paradigma i potrebno je vremena da ona u svijesti i umu čovjeka zaživi imam osjećaj da je uvijek malo. Da se moglo reći i više i jasnije. Stoga se nadam da ću možda opet doći u Beograd jer izgledno postoji publika za ovakve teme. Već dugo se proteže i priča o eventualnom gostovanju na balkan info, ali se to nikako neda realizirati. Uglavnom, uživao sam u Beogradu jer on po mentalitetu i nije mnogo različit od Splita. Zahvala svima koji su sudjelovali u organizaciji i pomogli da se ovo predstavljanje desi.

Duh zapada

 

Zašto su zapadnjaci toliko drugačiji od istočnjaka? Zašto su stanovnici Evrope i Amerike toliko drugačiji od azijata? Najnovije studije upućuju na činjenicu da  uzrok  nije u klimatskim i ekonomskim razlikama, već u onim religioznim. Koja društvena pravila i koje religiozne dogme su prouzročile  formiranje tolike različitosti između istoka i zapada?

Za fenomen atomizacije pojedinca najvjerovatnije je odgovoran utjecaja Kršćanstva. Da li nas je institucija Crkve, stvarajući „dušu zapada“, učinila individualistima? (Science, 7.11.2019)

Tipičan zapadnjak je obrazovan, bogat, samostalan i analitičan individualist, manje poslušan i slabije prilagođen socijalnoj okolini od istočnjaka. Znanstvenici su došli do spoznaje da je upravo Crkva odgovorna za formiranje specifičnog duha zapadnjaka, prvenstveno sa svojom politikom sklapanja brakova. Zašto je u srednjem vijeku stvoren tabu incesta i zašto su zabranjeni brakovi izmedu rođaka? Postoje teorije, da je crkva time automatski nasljeđivala imanja porodica bez nasljednika. U slučaju velikih porodica ili klanova, to svakako nebi bilo moguće. Klanovi imaju tendeciju stvaranje paralelnog društva, gotovo paralelne države. Oni unutar sebe reguliraju i bankarske poslove, pa se radije  uzima kredit od rođaka nego od banke. Na sličan način i danas funkcionira strategija kineske ekonomske ekspanzije.  Na sličan način je stvorena i mreža “makedonskih” slastičarni po nekadašnjoj “Jugi”.

Kršćanstvo je zapadni svijet, izvan svake sumlje,  suštinski i dugročno promjenilo. Strategija podržavanja malih nezavisnih  porodica, sačinjenih od dvoje zaljubljenih „stranaca“, stvorio je svijet slobode mišljenja, razuma i navike preispitivanja. Kao indirektna posljedica te politike, omogućen je procvat znanosti i  imperijalizma. Tako stvorena tehnološka nadmoć zemalja zapada omogućila je  njihovom duhu da zavlada cijelim svijetom.

Uvijek me fascinirala intelektualna skučenost i sporost muškaraca (sa ženama stranci po običaju nemaju kontakt) u muslimanskom državama, njihova nekritičnost do svog društvenog nasljeđa i tradicije, te poslušnost koja granici fanatizmu. Jednoumlje, anti-individualizam i sljepa poslušnost prema autoritetima, uvijek mi je bio znak mentalnog invaliditeta.

Možemo li povjerovati u spoznaju da su sve te slobodarske tekovine zapada, posljedica crkvene zabrane sklapanja brakova izmedu rođaka prvog i drugog koljena. Pogotovo nama, koji smo odrasli u (pseudo)kršćansko-fundamentalističkoj zemlji, ne ide u glavu da je 30% brakova u Iranu “incestuozne” naravi, dok ih je u Pakistanu čak 50%. Nevjernik ili onaj koji je odbacio “financiranje” religioznih egregora, će to uzeti kao čistu informaciju, bez emocionalnog balasta. Oni drugi,  automatski će upasti u modus osuđivanja drugačijih tj. krivovjernika. Udaljenost od osude do izvršenja kazne nikada nije velika. Dok  nekome sudimo, automatski se uzdižemo iznad njega i gradimo svoje pravo da odlučujemo o njegovoj sudbini. Promotrimo malo naš „privatni“ mentalni svijet svakodnevnice. Ima li u njemu išta drugo od pukog etiketiranja i osuđivanja? Svi smo mi ovisnici onog osjećaja ugode, koji je posljedica napumpavanja naše samovažnosti, nakon degradirajuće osude bližnjeg svoga. Taj bezvrijedni opijum vlastite važnosti plaćamo  onim najvrijednijim što imamo i što ne možemo nigdje kupiti, našom ulaznicom u raj ili stanje slobodne percepcije. Ljubi ili sudi bližnjem svom, izbor je svakog od nas ponaosob. Suditi je lako, jer se prepuštamo automatskom pilotu. Ljubiti ili percipirati percipirano bez sudova i predrasuda je podvig nakon napornog vježbanja.  Ljenost ili tromost pažnje je ono

Svjedoci smo činjenice da je upravo znanstveno potvrđena Marx-ova izreka, da su religije opijum za narod. Američki neurolozi su snimanjem aktiviteta mozga kod “religiozno inspiriranih” mormona nakon čitanja adekvatne literature, ustanovili sličnost sa “kemijski inspiriranim” drogašima ili onim ludo zaljubljenim. Zanimljivo da takva aktivnost mozga podstiče potrebu za moralnim procjenjivanjem onih drugačijih od nas samih  i njihovim osuđivanjem. Pozitivna nuspojava takvog stanja svijesti je pak sposobnost usmjerene pažnje. Obećana nagrada za pripadnost jednoumlju i apsolutnoj poslušnosti čini nas sretnim, koncentriranijim i sposobnijim da radvojimo sjeme od kukolja. Vrlo je zanimljiva ta lančana reakcija, koju religiozna praksa stvara u mozgu (zasipanje dogmatskim idejama, ekplozija osjećaja sreće vezanih za isčekivanje nagrade, iskupljenja, spasenja).

Danas na zapadu religija ima sporedno značenje.  Trend atomizacije pojedinca je podkopala osnovu za stvaranje stabilne mikro porodice, što opet neminovno vodi do stagnacije prirasta stanovništva. Sklonost žrtvovanja za društvo nauštrb vlastitog blagostanja je na tom istom zapadu svedena na minimum. Ono što pak bolje funcionira nego kod istočnjaka su trans-personalni kolektivi: državne institucije, kompanije, udruge, pokreti.

Na kraju se moramo zapitati, kamo nas je dovela sloboda izbora iz ljubavi jednog “egzotičnog” bračnog partnera i kamo će nas odvesti medijska podrška suzbijanja polariteta polova, te podrška aseksualnosti, mentalnoj hiperseksualnosti (pornografija) i shvaćanju homoseksualnosti kao nečeg normalnog i zdravog? Nije li slično stanje i sa autizmom kod djece, čiji porast više liči na eksploziju, i koji je već na pragu da se prihvati kao nešto uobičajeno? Potrebno je samo  naviknuti se i naučiti kako sa sa tim novim izazovom odnositi u svakodnevnici. Što je uzrok tome, je pitanje koje nije „zdravo“ postaviti.

 

Slobodan čovjek premostitelj svjetova

Kakve veze ima pemostitelj svijetova sa biti slobodnim čovjekom?

Biti slobodnim čovjekom plemeniti je cilj. Jednostavno rečeno, ali kako izgleda slobodan Čovjek u nečijem svakodnevnom životu?

Nema primjera, nema razvoja

Valjda je to razlog zašto je na ovoj web stranici slobodnog  čovjeka citirano toliko nadahnjujućih ljudi? Mnogi nadahnjujući ljudi više ne žive među nama. Podsjeća me kako me u prošlosti izazivao moj vodič kad je rekao; “Svi veliki ljudi su otišli, sada je na vama red! Ali što ovo traži od mene?

Ne možete riješiti problem na istoj razini koju je stvorio, rekao je Einstein

Zbog ovog citata postavljam dva pitanja.

  1. Za rješavanje bilo čega moram vidjeti ​​u čemu je problem?
  2. I moram ispitivati ​​na kojoj je razini problem stvoren tako da znam do koje razine moram doći da bih uopće išta riješilo?

Koji je problem današnje stvarnosti?

Na ovo pitanje nije moguće odgovoriti u nekoliko rečenica. To zaslužuje više dijaloga i pažljivih formulacija, ali zarad ovog pisanja sažimam ono do čega sam došla svojim istraživanjem, životnim iskustvom i procjenama.

Da dodam, živimo u stvarnosti koja se raspada. Čovječanstvo je razdvojeno više nego ikad prije, a kontakt među ljudima više ne postoji ili je plitak. Povrh svega toga vidim da je većina ljudi izgubila vezu s prirodom i uvjetovana je da se boji sunčeve svjetlosti. Umjesto toga, ljudi su razvili bližu vezu sa umjetnim digitalnim signalom koji dolazi sa svjetske mreže, nego kontakt sa vlastitim tijelom, umom i osjećajima.

Trend kojem svjedočim je da su mnogi mladi u dobnoj kategoriji između 3 i 35 godina usisani u svoje pametne telefone i video igre, a mnogi stariji od 35 godina provode malo slobodnog vremena koje imaju gledajući televiziju. Kad ljudi smatraju sebe istraživačima svijesti, onda racionaliziraju bilo koji komentar da gledaju samo nevine programe poput sportskih ili dokumentarnih filmova o prirodi.

Tko još može tvrditi da on ili ona gospodari nad vlastitim umom, emocijama i postupcima? Što odlučuje; vi ili elektronički uređaj? Tko se usuđuje biti nemilosrdno iskren u vezi ovog?

Što znam o instaliranim tehnologijama na našim digitalnim elektroničkim uređajima?

Ono čega se uvijek pitam je koliko ljudi zapravo zna o instaliranoj tehnologiji u svim tim elektroničkim uređajima koji nas danas okružuju? Govorim o tehnologiji kojoj je jedina svrha učiniti svakog čovjeka digitalnim ovisnikom na način da Čovjek može biti daljinski upravljan da služi sustavu dominacije i kontrole? Stvarnost ili znanstvena fantastika ili je stvarnost čak i čudnija od fantazije?

Gdje mogu pronaći stvarne informacije o ovoj temi?

Ovo je škakljivo pitanje jer znam da je u načelu svo znanje o tim tehnologijama namjerno dostupno na Internetu kako bi se proizvođači tih tehnologija oslobodili od karme. Na ovaj način mogu reći da smo sve  mogli znati da smo to željeli. Činjenica da mnogi od nas neznaju naša je greška i zato smo dali svoj prešutni pristanak da se manipulira i programira prema njihovom scenariju.

Osobno sam naučila puno o svim tim međusobnim povezivanjima mnogih tehnologija preko njemačkog znanstvenika Haralda Kautz-Vella. Njegova su objašnjenja jasna i temelje se na dokazima, jasnom razmišljanju i činjenicama. Čini se da ništa nije slučajno, od geoinženjerstva, prskanja chemtrails-a i vojne pametne prašine, do aditiva u našoj hrani, umjetnih gnojiva, GMO-a, čipova u našim mobitelima i kamera na računalnim ekranima, pametnih brojila u našim domovima i elektronskih odašiljača svugdje prisutnih elektronike u našim automobilima, sve su komplementarne tehnologije fino prilagođene jedna drugoj s ishodom koji na Čovječanstvo nesvjesno utječe do te mjere da u potpunosti gubimo kontrolu nad sobom, ali s druge strane još uvijek imamo snažno i čvrsto uvjerenje da u potpunosti kontroliramo i da je ono što radimo u životu naša vlastita odluka. Da, točno ste pročitali da je ovo užasan scenarij za one koji žele postati slobodni.

Koja je razina na kojoj je nastao problem?

To nije novo i većina čitatelja već to zna i reklo je nekoliko sjajnih učitelja čovječanstva; „Najveće siromaštvo na ovom planetu je NEZNANJE“. Sva patnja na ovome svijetu uzrokovana je neznanjem utemeljenim na dobroj vjeri i naivnosti. Previše jednostavno vjerujemo u ono što je rečeno i teško provjeravamo i istražujemo je li ono što se govori poluistina ili cijela laž?

Mora da postoji neki izlaz odavde?

Bio je redak u tekstu “Uzduž stražarske kule” jedna od najdražih mi pjesama Boba Dylana šezdesetih! Koliko su ljudi danas sposobni da okrenu ludilo koje šiba po našem planetu? Mislim da se od suvremenog Čovjeka traži da odluči kako da zaustavi ovu destruktivnu energiju koja uzrokuje sve više haosa i zbrke. Vrijeme je da sebi pojasnim što želim promovirati i što treba prilagoditi ili zaustaviti?

Moram biti gospodar nad svojim umom, tijelom i emocije koje se mogu širiti; Ljubav, nada, posvećenost, disciplina, nadahnuće, stjecanje objektivnih znanja o djelovanju prirode, dizajnu ljudskog tijela i zakonima svemira. Ukratko, govorim o putu da nadiđemo svoja samo nametnuta ograničenja izražena kao uvjerenja ili sustav vjerovanja!

Koja je druga razina u kojoj bi mogla postojati rješenja?

Rješenja se mogu naći u našem dizajnu. Svi znamo od znanstvenih istraživača da čovjek koristi vrlo mali dio svog mozga. Moramo naučiti razmišljati.

Naš dizajn bi nas mogao voditi u pravom smjeru. Neutralan je teritorij u kojim nema informacija o nacionalnosti, religiji ili bilo kojem drugom duhovnom učenju. Bez obzira na boju naše kože, bez obzira na podrijetlo, religiju ili obrazovanje, svi imamo kostur, krv, srce, mišiće i mozak i ona funkcionira za svakog čovjeka isto. Možda je dobro polazište za ponovno povezivanje?

Gledajući u naše glave vidimo prostor sličan maternici u ženi za svrhu stvoranja. Oboje su šalice. Možda trebamo početi shvaćati da je mozak u našoj glavi zapravo sjeme kosmosa zasađenog na ovom planetu? Ali isto tako, s bilo kojom drugom opremom, morate biti uključeni u da bi upalili!

Pitanje je kako se Čovjek priključi i uključuje?

Ovo pitanje mi se vraća natrag. Nema primjera, nema razvoja. Moram se povezati s dva primjera u koja se pokazalo da imamo povjerenja. Tko je uvijek tu, bez obzira koliko sjebane stvari bile? To su naš majka planet Zemlja i naš otac Sunce. Zemlja-majka, ona nastavlja proizvoditi povrće i voće, a otac izlazi svako jutro i to rade BESPLATNO. Nikad nam ništa ne naplaćuju! Nikada ne uskraćujte svoje darove. Zapravo onog trenutka kada uložim u vrt, iz godine u godinu dobivam sve više i više zauzvrat. Priroda znači obilje.

Usporedite to sa strukturama društva koje je stvorio čovjek. Tu je obrnuto, trebamo raditi napornije za manje svake godine, a nagrada je na kraju da se smjestimo u dom za starije i čekamo da umremo bolesni i u mukama. Kako to da zatvaramo oči pred ovom stvarnošću? Samo za 1% svjetske populacije ovaj sustav djeluje, a za ostale mi prije ili kasnije patimo na ovaj ili onaj način. Da, znam da ovo nije slika koju volimo. Slažem se s tobom. Zbog toga pišem da promijenim ovu sliku ZAJEDNO.

Prelazak preko vlastitih granice!

Moram preuzeti za sebe odgovornost nazad i naučiti ovladavati sposobnošću reagiranja pažnjom, točnošću i suosjećanjem i svaki dan iznova učiti. Trebam li prevladati svoja nametnuta ograničenja koja se razvijaju oko pojma TKO sam Ja? Sustavi označavanja koje svi dobro poznajemo, poput uloga koje igramo na temelju svog spola ili onoga što nam je dopušteno raditi na temelju naše fizičke dobi ili statusa stečenog školovanjem i podrijetlom, prednosti ili nedostatka pripadnosti određenoj religija i tako dalje. Umjesto toga, moram proučiti ŠTO SAM JA da bih postati ovaj slobodan čovjek.

Dijeliti je voditi brigu

U trenutku kad se oslobodimo sustava označavanja, imam nešto za dijeliti sa svojim kolegom. Upravo zajedničkim snagama stvaramo most između mjesta na kojem danas živimo i sutra možemo postati premostitelji svijetova.

Gdje započeti?

Taj proces uvijek započinje priznanjem da nitko od nas ne zna sve. Svi imamo djelomičan pogled, ali zajedno bismo mogli dobiti više uvida u cjelovitiju sliku i što izabrati. Ovo započinje najprije prepoznavanjem da je nešto u čovjeku u osnovi izvan ravnoteže. Otpuštanje stiska držanja svih pravila i propisa dio je postupka oslobađanja.

Ako vi ne upravljate svojim brodom, nešto drugo hoće!

Naučila sam da je moja dužnost i moja obveza osigurati da sam gospodar nad plovilom koje mi je povjereno cijeli život, jer ako ne budem, onda će nešto drugo to učiniti! Meni je jasno vidljivo kada ljudi koriste svoje pametne telefone da više nisu u svojim tijelima, da su otišli u virtualnu stvarnost. Ovo je za mene zastrašujuće i pitam se kuda će to čovječanstvo odvesti? Što dominira nad nama kada nesvjesno dopuštamo potpunu kontrolu ovoj umjetnoj inteligenciji? Za mene je program ove umjetne inteligencije nesiguran i zasnovan na dvodimenzionalnoj stvarnosti, vrijednosti 1 i 0. Ono je bez ikakvih osjećaja i svi smo se susreli s beskompromisnom krutošću ovog sustava. Crno i bijelo i ne poznaju milosti. Slijediti ovu inteligenciju znači izroditi se iz 3D organskog bića u 2D polu čovjeka, pola robota. U što bismo se mogli razviti ako surađujemo s organskom, zemaljskom majkom i ocem suncem i uključimo naš kozmički mozak?
Zbog toga mislim da se danas radi o izboru koji svatko od nas mora učiniti nesvjesno ili svjesno. Radije biram svjesno i provodim svoju slobodnu volju. Možda je ovo jedini stvarni izbor koji svako mora učiniti u ovom životnom vremenu, gdje da predamo svoju slobodu?

A što je s tobom?

Rose članica My Happy Femily

Živi čovjek u Beogradu 1.dio

Pod krintkom predstavljanja moje nove knjige „Beznačajna knjiga“ došao sam u Beograd gdje me je dočekao i ugostio prijatelj Dragan Jovanović Krle. Ovog puta nisam bio jedini. Osim ostalih sa mnom je bio i dugogodišnji prijatelji pratilac na ovom putu Gordan Pilić. Izazov je predstaviti ljudima nešto o čemu se sami ikada nisu pitali. Pokazati im da postoji posve drugačija perspektiva koja je i samo evidentna, ali se zbog komoda, lijenosti, ili čiste nesvijesti ne uzima u obzir. Ono, život se živi na autopilotu, i stvari uzimaju zdravo za gotovo.

Ne promišljati o tome, uroniti vlastitim razumom u nelogičnosti i iskrivljenja današnjeg svijeta po meni je dokaz o smrti i dekadenciji  čovjeka kao božanski potencijalog bića, koji luksuzni kruzer života zamjeni drvenom barkom sigurnosti, običaja i tradicije. Samo zato jer svi tako rade.

Kako pomaknuti takve, kako ih potaknuti da počnu promišljati čistim umom bez ikakvih predrasuda? Tako nešto pokušao sam, svi mi skupa na predavanju u Beogradu u kojem je zapravo predstavljena ideja živog čovjeka koja je već koliko-toliko zaživila „Hrvatskoj“. (Ovo je u navodne znakove jer hrvatska u biti ne postoji).

Želja prosječnog čovjeka i strast za pronažalenjem istinskog sebe jedina je pogonska energija koja može dovesti čovjeka do znanja i na kraju do oslobođenja. Informacije možete dobiti, ali su strast i nadahnuće oni koji će pokrenuti promjenu. Bez toga nema nade, a to se ne može  prenijeti. Ostaje mi samo da i dalje govorim ono što mislim da je istina, pa što bude i kako bude!

Koliko će ljudi krenuti ovim stazama, ovisi samo o njima. Kakov ćemo svijet imati sutra, doista ovisi isključivo o čovjeku.

Zahvaljujem Tv produkciji TV Tesla iz Beograda koji je snimo ovo predstavljanje.

Živomobil putuje

Prvi u nizu, nadamo se, oznaka za putujuća pomagala stavio je tko će drugi nego Vedran Miočić-Stošić, a u pripremi su još neki. O ovom povjesnom događaju Vedran je rekao:

“Evo, došao je i taj dan kada smo putem “Zajednice suverenih ljudi na zemlji” omogućili da svatko tko postane sukreator te zajednice ima mogućnost postaviti vlastite oznake na svoj automobil ili bilo koje drugo pomoćno sredstvo za kretanje te se početi u njemu slobodno kretati cestama van pravnog prometa. O toj namjeri i odluci koju svaki čovjek ima pravo donijeti za sebe obaviještava se instituciju koja administrira prometom na teritoriju RH – Ministarstvo unutarnjih poslova, dokumentom “Objava o novom pravnom stanju”, kojeg sam ja, eto prvi, uručio jučer, u ponedjeljak 21.10.2019. PU Zadarskoj i poštom poslao MUP-u RH. Još nekolicina sukreatora zajednice će to učiniti u skoro vrijeme, a svi ostali koji bi to isto željeli napraviti mogu naći upute na stranici http://zivicovjek.org/zive-tablice/

teblice vedran 1000

Ovim putem apeliram na ljude koji su zaposlenici MUP-a RH da ne ignoriraju i ne uskraćuju ovaj svijesni izraz volje živih ljudi već da ga ljudski uvaže i obavljaju svoju službu u okvirima svoje zakonske nadležnosti. Svi smo mi živi ljudi, izgradimo odnose koji će se bazirati na poštivanju i poštenju, time i povjerenju.

U dobroj namjeri pozivam sve ljude, bez obzira koje tablice imali, na odgovornost prilikom kretanja cestama, na toleranciju i međusobno uvažavanje. Sretno i sigurno putovanje svima!”

Eto dragi živi ljudi, ne trebamo se bojati ičega ako su naša djela čista i ako njima ne ugrožavamo ili otimamo slobodu ikoga drugog. Vedran je najbolji primjer tome.