Kako nas je globalna ljevica u bijelim kutama i rukavicama, sa ciničnim osmjehom, dječjim vriskom za spas klime, muškobanjasto-„slobodnim“ ženama na vlasti i polumjesečevim terorom, otpratila u jedan novi, humani, politički lijevi fašizam.
Ima li išta humanije od medicine? Ima li ljepšeg osjećaja od onoga kad pomognemo bolesnom i ranjenom biću? Svi mi osjećamo i znamo u dubini našeg energetskog tijela, bez imalo sumlje, da je zdravlje svetinja, da je život svetinja, da je fizičko tijelo svetinja.
Osporiti danas apsolutni autoritet medicine isto je kao tokom inkvizicijskog fašističkog terora osporiti autoritet pape i crkve. Nekad je religija imala moć nad psihom masa, danas to ima nauka. Kako teror nikad ne može proizići iz religije zasnovane na istini, tako ne može ni proizići iz znanosti koja je zasnovana na istini. Ali medicina nije lažna znanost. Ona uopće i nije znanost. To je samo primjena naučnih otkrića, prvenstveno sa područja biologije, kemije i fizike u medicinske tj. zdravstvene svrhe. Medicina je tako puka ideologija, jedan od načina interpretacije znanosti.
Tko ponavlja greške i ne uči iz njih je idiot. Nauka je pomno izbjegavanje grešaka, tj. onoga što ne funkcionira, što ne preživi pokus. Nauka je fenomenološki zapis promatranja eksperimenata i ništa više. Svaka nadgradnja je ideologija. Medicina je samo utilizacija znanosti. Na putu od čiste, egzaktne nauke do medicine kao doziranja kemijske supstance, je dalek put i puno stranputica. Mnogo se života pogubilo i izgubilo u lavirintima između nauke i medicine.
Ako medicina nije nauka, što je onda? Da li je to vjera? Svakako je više vjera nego nauka. Zapravo mi ne vjerujemo lijeku koji nam ona propisuje, već mišljenju našeg liječnika. On je onaj novi „svećenik“, koji je zamijenio seoskog župnika. Svećenik nije naučnik. On je samo posrednik i prodavač ideja institucije koju zastupa. Liječnik je vjernik koji vjeruje u interpretaciju nauke od strane industrije koja proizvodi lijekove. Ta industrija nije bazirana na nauci i nije vođena etikom nauke, već zakonima burze. Dakle medicina uz vjersku ima i jaku ekonomsku komponentu. Ekonomija također nije znanost. Dakle u svom tom vašaru, koji zovemo medicina, zapravo nigdje nema čiste, fenomenološke, egzaktne nauke. Kome mi onda ovako slijepo vjerujemo?
Da li je medicina grana ili sluga politike? Svjedocimo smo kako je medicina, zbog svojih humanih ideja i postulata (Hipokratova zakletva), iskorištena i u političke svrhe. Tko danas vlada svijetom i terorizira narod? Nisu li to redom političari u funkciji ministara zdravstva sa svitom medicinskih „eksperata“, koji su hipokratovu zakletvu zamjenili zakletvom burzi i njenim neprirodnim zakonima? Nije li burza isti onaj trg pun novca, koji je Isus svojevremeno porazbacao u predvorju jednog religioznog hrama, tj. kuće Boga? Odakle medicini pravo na auerolu humanosti i nove svetosti, kad je ona sluga industrije lijekova i poslušni rob burze -politike.
Medicina je tako u sebi objedinila elemente vjere, ekonomije i politike i sve to pod okriljem radikalne ljevice. Politička ljevica se tradicionalno zalaže za jednakost, humanost i pravednu raspodjelu dobara. Liječnička skrb za sve! Nije li takva ideja medicine upravo na Kubi doživila svoju procvat, dok je u Americi pod sloganom „Obama care“, bila samo jalova propaganda. Industrija lijekova bez kontrole burze i ineresa investitora!? Takva auerola lebdi nad medicinom širom svijeta, iako ona sa onim kubanskim arhetipom ima onoliko veze, kao đavo sa rajem. Upravo nas je ta lažno-ljevičarsko-humana medicina dovela u ovo društveno-političko stanje koje zovemo medicinski fašizam ili fašizam lažne ljevice, iza koje se krije brutalna neman neoliberalizma.
Taj novi transnacionalni ili globalni socijalizam nam propagira sigurnost, nudeći nam sumljivi koncept zdravlja u zamjenu za našu slobodu i ljudska prava. On nam nudi preparate koje naziva ljekovima, kao zamjenu za naš prirodni imunski sistem, nudi nam strah od smrti kao zamjenu za iskustvo slobodnog života. Kakvo je to zdravlje kad smo ovisni o industrijskim proizvodima o kojima nemamo pojma šta sadrže i kakav im je učinak, pogotovo onaj dugoročni. Reakcija u afektu straha poput one, dajte nam cjepivo da se spasimo od opasnosti, slična je reakciji slona, koji zbog straha od strašnog miša spašava-produžava svoj goli život skokom-bijegom u provaliju. U našem aktualnom fašističkom teroru, represivne sile države igraju ulogu Wehrmacht-a, dok su aktualni SS-ovci pored isprana mozga i savjesti, ovaj put izabrali modu „sve u bijelom“.
Pošto smo vještim propagandnim manevrima medija posvađani sa našim vlastitim imunskim sistemom, usljedio je i razvod sa prirodnim imunološkim sistemom, tj. kalendarom. Vrijeme nije linearno. Nitko zapravo niti ne zna što vrijeme zapravo jest. Percipiramo ga kao ciklički fenomen, koji u obliku kršćanskih i inih religioznih praznika još nosi ideju veze sa periodičnim energijama zemlje i njene okolice. Iza „spaljivanja kalendara“ putem zatvaranja tokom odreženih datuma, krije se ista ona transhumanistička namjera digitalizacije čovjeka, kao i u slučaju naredbe nošenja maski, gdje nas postepeno digitaliziraju time što nam ušutkavaju ne samo naš osjet okusa i mirisa, nego nam začepljavanjem usta oduzimaju i mogućnost slobodnog govora.
Proces parcelizacije čovjeka ide dalje. Razdvojena su čula, pasivizirana je pažnja, tijelo je odvojeno i zavađeno sa sviješću, prijatelj je odvojen od prijatelja, stopalo od zemlje, koža od sunca i sjećanje od predaka i povijesti. Kako će izgledati krajnji produkt te atomizacije? Zasigurno kao i svi dosadašnji projekti razdvajanja, zavađivanja i izrabljivanja.
